REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-581/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Vukelić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika: 1. HU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Alanu Baueru, odvjetniku u Rijeci i 2. LU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama tužitelja, 1. tuženika i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1870/2021-45 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i 1. tuženika te se potvrđuje (u st. I. i st. II.) presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1870/2021-45 od 15. siječnja 2024.

II. Prihvaća se žalba 2. tuženika pa se preinačuje odluka o parničnom postupku iz prvostupanjske presude (u st. III.) te se rješava:

"Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.750,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana".

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i 1. tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

IV. Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku naknadi troškove žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 125,00 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev 2. tuženika odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"I. Utvrđuje se da je ništetan u cijelosti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 31. siječnja 2020. potvrđen po javnom bilježniku UU iz [adresa], pod brojem OV-293/2020 kojeg je u svojstvu davatelja uzdržavanja prvotuženika HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zaključio sa pokojnim FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu primatelja uzdržavanja.

II. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel [adresa] uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje koje je prethodilo provedbi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 31. siječnja 2020. godine i uknjižbi prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 199 čhv, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist FU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pod posl. br. Z-5052/2020.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate , sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Odlukom o troškovima postupka (st. II.) tužitelju je naloženo da nadoknadi 1. tuženiku HU parnični trošak u iznosu od 3.900,00 eura, u roku od 15 dana dok je u preostalom zatraženom dijelu zahtjev 1. tuženika odbijen kao neosnovan. Zahtjev 2. tuženika (st. III.) za naknadom parničnog troška u cijelosti je odbijen kao neosnovan.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe putem svojih punomoćnika podnose sve parnične stranke.

3. Tužitelj podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga, a osporava i odluku o troškovima postupka. Prvenstveno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako da je počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a jer da je obrazloženje odluke nedostatno. Tužitelj drži da je zbog činjenice što je 2. tuženik priznao navode tužitelja da je time priznao tužbeni zahtjev te da je sud prvog stupnja propustio utvrditi stvarno činjenično stanje. Obrazloženje presude u t. 21 gdje se navodi da je zahtjev 2. tuženika za naknadom parničnog troška odbijen "jer je 2. tuženik priznao navode iz tužbe" u direktnoj je kontradikciji sa izrekom presude jer time prvostupanjski sud zapravo konstatira da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iako dalje u nastavku obrazlaže da 2. tuženik nije izričito priznao tužbeni zahtjev što je samo po sebi nelogično.

3.1. Tijekom prvostupanjskog postupka dokazana je okolnost da je sporni Ugovor protivan propisima i načelu savjesnosti i poštenja, da svrha istog uopće nije bila uzdržavanje niti da je isti Ugovor posjedovao svojstvo aleatornosti, da je namjera i pobuda takvog sklapanja ugovora od strane 1. tuženika bila isključivo da se isti domogne obiteljske kuće, odnosno imovine pokojnika na štetu ovdje tužitelja kao pravog i zakonitog nasljednika svojih pokojnih roditelja. Nadalje, sporno je bilo i da li je na strani primatelja uzdržavanja prilikom sklapanja takvog Ugovora došlo do nesporazuma u pogledu prirode pravnog posla i o bitnim sastojcima ugovora, stoga je slijedom toga valjalo utvrditi jesu li primatelji uzdržavanja u trenutku sklapanja spornog Ugovora mogli pojmiti značaj pravnog posla kojega su zaključili sa 1. tuženikom. Iz iskaza svjedoka koji su i ujedno članovi obitelji i bliski rođaci pokojne AU kojoj se u svemu pa i u ovome pokoravao svojom voljom pok. HU jasno je da primatelj uzdržavanja prilikom sklapanja Ugovora nisu imali za cilj da ih njihov unuk, ovdje 1. tuženik zapravo uzdržava nego da je njihova jedina i isključiva namjera bila to da na takav način isključe nužne nasljednike iz nasljedstva. Isto tako, iz svih dokaza provedenih u postupku proizlazi da 1. tuženik nije skrbio o pokojnicima, odnosno da nije ispunjavao Ugovorom preuzete obveze iz čega proizlazi da je sporni Ugovor bio fiktivan. Fiktivnost spornog Ugovora dodatno je potkrijepljeno u postupku utvrđenom činjenicom da je isti stanovao u drugom gradu, različitom od mjesta gdje su živjeli primatelji uzdržavanja, posjećivao ih je tek povremeno i to većim dijelom tijekom vikenda što ukazuje na okolnost da nije o istima svakodnevno skrbio niti se brinuo na način kako je to bilo određeno spornim Ugovorom. Isto tako, 1. tuženika ni na koji način nije trošio vlastita sredstva za uzdržavanje primatelja uzdržavanja već je naprotiv zahvaljujući punomoći sa računa primatelja uzdržavanja dizao novčana sredstva koja je pri tome trošio uglavnom i dominantno za zadovoljavanje vlastitih potreba i troškova, a tek ponekad za kupovinu određenih namirnica primatelja uzdržavanja.

3.2. Prvostupanjski sud je u potpunosti zanemario činjenicu da je zaključenjem Ugovora 1. tuženik iskoristio ionako teško psihofizičko stanje i bolest pok. AU koja je preminula nedugo nakon zaključenja spornog Ugovora i protiv koje je pred Općinskim sudom u Rijeci bio pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti poslovni broj R1 Ob-2/20, isto tako iskorišteno je i teško psihofizičko stanje, bolesti i demencija pok. HU i također 1.tuženik je bio upoznat da se protiv istoga vodi postupak radi lišenja poslovne sposobnosti pod poslovnim brojem R1 Ob-23/2018. Dakle, ispunjeni su uvjeti prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) radi utvrđenja ništetnosti Ugovora. Isto tako, između stranaka Ugovora postojao je nesporazum o prirodi pravnog posla, o bitnim sastojcima Ugovora što također pravni posao čini ništetnim sukladno odredbi čl. 282. ZOO-a jer primatelji uzdržavanja nisu mogli pojmiti značaj pravnog posla kojega zaključuju, nisu bili upoznati o bitnim sastojcima Ugovora niti o njihovom utjecaju na nasljedno pravo njihovih sinova. Odluka o troškovima postupka protivna je odredbama ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife.

3.3. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana presuda "tako što će se usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim raspravnim sucem.

4. Prvotuženik osporava odluku o troškovima postupka iz st. 2. pobijane odluke iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te relativno bitne povrede odredaba ZPP-a. U žalbi, u bitnome, navodi da je označena vrijednost predmeta spora od 250.000,01 kunu ne odgovara iznosu od 250 bodova kako je to navedeno po sudu prvog stupnja nego 500 bodova pa stoga žalitelju za četiri ročišta i odgovor na tužbu ne pripada 250 bodova nego 500 bodova te za dva ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari pripada 250 bodova, a ne 125 bodova koliko mu je sud priznao. Isto tako, žalitelj ne prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da su dva podneska i to onaj od 30. ožujka 2022. i 10. svibnja 2025. nebitni za raspravljanje.

4.1. Žalbeni je prijedlog 1. tuženika da se preinači st. II. pobijane odluke na način "da se naloži tužitelju naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 8.301,28 eura", odnosno podredno da se odluka u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Drugotuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije smatrajući da su on i tužitelj jedinstveni suparničari tj. jedna parnična stranka te kao takvi ne mogu biti na različitim parničnim stranama o kojem prigovoru sud nije nikada odlučio. Sud prvog stupnja zaključuje da je žalitelj trebao stupiti u parnicu pored tužitelja na aktivnoj strani. Međutim, takav zaključak suda prvog stupnja je nejasan i ne može predstavljati valjano obrazloženje zašto 2. tuženiku nije dosuđen parnični trošak. Tužitelj je tijekom cijelog trajanja postupka imao mogućnost odustati od tužbenog zahtjeva u odnosu na žalitelja čime istom ne bi nastao dodatan parnični trošak. Drugotuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova spora prema troškovniku koji je uložio u spis.

5.1. Žalbeni je prijedlog 2. tuženika da se preinači pobijana odluka o trošku "na način da se naloži tužitelju da nadoknadi parnični trošak 2. tuženiku", odnosno podredno da se ista ukine u tom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

7. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

8. Žalbe tužitelja i 1. tuženika nisu osnovane dok je žalba 2. tuženika osnovana u cijelosti.

9. Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen 31. siječnja 2020. između 1. tuženika kao davatelja uzdržavanja i pok. HU i AU kao primatelja uzdržavanja te zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 199 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj tvrdnjama o postojanju nerazumljivosti i suprotnosti jer prvostupanjska presuda nema nerazumljivosti ni proturječnosti te drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10.1. U postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 338. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska je presuda sastavljena u skladu sa odredbom st. 4. čl. 338. ZPP-a.

11. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka (uvidom u dokumentaciju, saslušanjem stranaka i svjedoka) utvrdio i zaključio slijedeće:

-da su pok. UU i HU, baka i djed 1. tuženika (tužitelj i 2. tuženik su sinovi istih) sa 1. tuženikom zaključili dana 31. siječnja 2020. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Mariju Brajdiću iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-293/2020;

-da je dva mjeseca prije zaključenja navedenog Ugovora, dana 25. studenog 2019. izdana potvrda od dr. TU (iz ordinacije opće medicine) prema kojoj proizlazi da pok. HU i pok. UU ne boluju od bilo kojih akutnih i kroničnih duševnih bolesti, da su orijentirani u vremenu i prostoru te psihički stabilni. Navedena potvrda je izdana nakon pregleda, učinjenih laboratorijskih pretraga te uvidom u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton;

-da je protiv HU i AU pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti, oba postupka su obustavljena, protiv pok. EU radi neosnovanosti zahtjeva dok je protiv pok. AU postupak obustavljen uslijed njezine smrti jer nije završen za njezina života, da se u postupku koji je vođen protiv HU provedeno medicinsko vještačenje prema kojem je utvrđeno da nema osnove za lišenje poslovne sposobnosti, da je taj postupak pokrenut po tužitelju kao predlagatelju i to zbog narušenih odnosa sa ocem, odnosno njegove supruge sa njegovim ocem, a da su u to vrijeme pok. UU i pok. HU protiv tužitelja pokrenuli postupak radi iseljenja iz obiteljske kuće;

-da je u ovom postupku utvrđeno da su roditelji s tužiteljem bili duži niz godina u lošim odnosima, da je tužitelj na razne načine provocirao svađu i „sabotirao“ roditelje, da tužitelj u ovom postupku nije predložio medicinsko vještačenje radi utvrđenja da li su primatelji uzdržavanja bili sposobni za rasuđivanje, odnosno svjesni posljedica Ugovora koji sklapaju a da je iz svih provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da su isti bili sposobni shvatiti posljedice poduzetih pravnih radnji;

-da je iz provedenih dokaza utvrđeno da se 1. tuženik kao davatelj uzdržavanja brinuo o baki i djedu posebno kada se baka razboljela, da je istu vodio na preglede kod liječnika, kosio okućnicu, slagao drva, da je i prethodno prije zaključenog Ugovora isti pomagao baki i djedu, da nije ih financijski uzdržavao međutim da to ne znači da bi zbog toga Ugovor bio ništetan niti da ima značaj neispunjenje ugovornih obveza, da je naglasak bio na pružanju emocionalne potpore, brige i ljubavi više nego na financijskoj brizi s obzirom da su i baka i djed imali financijskih sredstava a sama činjenica da 1. tuženik nije živio u [adresa] gdje su živjeli baka i djed već u [adresa] da ne daje značaj neispunjenja ugovornih obveza s obzirom da je isti gotovo svaki vikend dolazio u

[adresa] o čemu su iskazivali svjedoci;

-da stoga 1. tuženik nije sklopio predmetni Ugovor zbog stjecanja imovine već da je dobrovoljno (deset godina) skrbio za svoju baku i djeda i prije postojanja samog Ugovora te da je to nastavio činiti i nakon što je takav Ugovor sklopljen;

-da činjenica što je smrti primateljice uzdržavanja pok. AU uslijedila nekoliko mjeseci od dana zaključenja Ugovora ne može umanjiti njegovu pravnu snagu niti dovodi u pitanje volju za sklapanje istoga, jer da pok. AU bila onkološki bolesnik međutim ista je s tom bolešću živjela nekoliko godina te da je bilo moguće pretpostaviti da će moći živjeti i nadalje "neizvjestan period vremena";

-da su primatelji uzdržavanja o čemu su svjedočili brojni svjedoci i izrazili svoju volju da nakon svoje smrti predmetu nekretninu ostave unuku, odnosno ovdje 1. tuženiku s kojim su bili najbliži te da su isticali da radi trajno poremećenih odnosa, odnosno loše ili nikakve komunikacije sa sinom ovdje tužiteljem istoga žele isključiti iz nasljedstva njihove imovine;

-da je 1. tuženik ispunjavao svoje ugovorne obveze temeljem zaključenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, da tužitelj nije uspio dokazati da bi 1. tuženik sklopio navedeni Ugovor uslijed saznanja da će primatelji uzdržavanja brzo preminuti, da Ugovor izražava stvarnu volju primatelja uzdržavanja, te da zaključenje Ugovora „ne znači samo po sebi da je isti zaključen radi zaobilaženja tužitelja u nasljeđivanju imovine tj. obiteljske kuće u [adresa] te „da primatelji uzdržavanja kao vlasnici nekretnine mogu raspolagati svojom imovinom kako žele, a da sud nije utvrdio dokazanim nedopuštenu pobudu na njihovoj strani“.

12. Prema odredbi čl. 580. ZOO-a (koji se primjenjuje temeljem čl. 589. ZOO-a - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

13. Predmetni Ugovor sastavljen je u propisanoj formi, a provedenim dokazima utvrđeno je da su pok. UU i pok. HU "bili psihički stabilni, i orijentirani u vremenu i prostoru", odnosno u potpunosti sposobni za rasuđivanje.

14. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da se 1. tuženik kao davatelj uzdržavanja brinuo o primateljima uzdržavanja, svojoj baki i djedu i prije sklapanja predmetnog Ugovora što je i naznačeno u samom Ugovoru, u čl. 2. gdje je navedeno da stranke suglasno utvrđuju da davatelj uzdržavanja već izvršava sve prethodno navedene obveze i to proteklih 10 godina. Saslušani svjedoci potvrdili su navedenu činjenicu. Iako se taj doprinos koji se odnosi na razdoblje prije sklapanja predmetnog Ugovora ne može uzeti u obzir prilikom ocjene ispunjenja samih ugovornih obveza, po ocjeni ovog suda navedenu okolnost valja valorizirati prilikom ocjene savjesnosti 1. tuženika kod sklapanja navedenog Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

15. U postupku sud prvog stupnja nije utvrdio da je došlo do nedopuštene pobude prema odredbi čl. 273. ZOO-a prilikom sklapanja navedenog Ugovora. Naime, odredba čl. 273. st. 1. ZOO-a propisuje da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost ali (st. 2.) ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Prvostupanjski sud je utvrdio da glavna pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora nije bila prijenos vlasništva niti zaobilaženje tužitelja i 2. tuženika u nasljednom pravu. S tim u vezi nesporno je i da je 2. tuženik od svojih roditelja dobio 107.000,00 eura sa kojim iznosom je kupio stan svojoj kćeri iz čega proizlazi da nije zakinut ni u svojem nekom eventualnom nužnom dijelu. Činjenica je da su roditelji s tužiteljem bili u lošim odnosima, međutim, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja isti su bili vlasnici predmetne nekretnine - obiteljske kuće pa su sa tom nekretninom mogli raspolagati prema svojem nahođenju.

16. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je aleatorni ugovor, odnosno ugovor u pogledu kojega u pravilu nema izvjesnosti o tome koliko će trajati davanje uzdržavanja, pa činjenica da je baka, kao primatelj uzdržavanja bila onkološki bolesnik i preminula **.**.2020., gotovo sedam mjeseci nakon zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne može imati odlučni značaj za odluku o postojanju ništetnosti. Isto tako nije utvrđena ni namjera davatelja uzdržavanja da bi Ugovor zaključio radi iskorištavanja zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja.

17. Dakle, u predmetnom postupku nije utvrđeno da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 322. st. 1. ZOO-a koji propisuje da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Isto tako nije utvrđeno, a prema tvrdnji tužitelja (koju ponavlja i u aktualnoj žalbi) da je prilikom zaključena Ugovora došlo do nesporazuma kako je to propisano čl. 282. ZOO-a (da ugovor ne nastaje kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari između njih postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora).

18. Odluka o parničnim troškovima iz st. II. izreke odluke, a koja se odnosi na 1. tuženika pravilna je i zakonita kao po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

18.1. Nije u pravu žalitelj kada drži da mu je za svaku radnju obavljenu u postupku valjalo priznati vrijednost boda od 500 bodova a ne kao što je to sud prvog stupnja učinio od 250 bodova s obzirom da VPS naznačena u tužbi iznos 250.000,01 kuna odgovara iznosu od 33.180,70 eura. Isto tako, osnovano je sud odbio zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova sastava podneska od 30. ožujka 2022. (stranica 32 spisa) i podneska od 10. svibnja 2022. (stranica 53 do 55 spisa) jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (ponavljaju se navodi iz odgovora na tužbu) prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

19. Međutim, zahtjev 2. tuženika za naknadu parničnog troška neosnovano je odbijen kraj činjenice da je isti uspio u ovom postupku – jer je zahtjev tužitelja odbijen. Sama činjenica što je, kako to navodi sud prvog stupnja, 2. tuženik "priznao navode iz tužbe" ne mijenja na stvari u situaciji kada tužitelj nije u odnosu na tog tuženika povukao tužbu. Isti je sudjelovao u postupku do zaključenja glavne rasprave u pravnoj poziciji tuženika. Proizlazi dakle da je 2. tuženiku valjalo priznati trošak postupka i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, zastupanje na ročištima od 12. prosinca 2022. te 27. ožujka, 16. listopada i 14. prosinca 2023. od po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife) te zastupanje na ročištima od 31. ožujka i 19. svibnja 2022. od po 125 bodova (Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife), odnosno ukupno 1500 bodova što zajedno sa PDV-om daje iznos od 3.750,00 eura.

20. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbe tužitelja i 1. tuženika koja se odnosi na odluku o parničnom trošku dok je žalbu 2. tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 380. t. 2. i t. 3. ZPP-a).

21. Kako su žalbe tužitelja i 1. tuženika odbijene valjalo je odbiti i njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a). Žalba 2. tuženika je prihvaćena pa je istome priznat trošak žalbenog dijela postupka koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav žalbe prema Tbr. 10. t. 4. Odvjetničke tarife u vrijednosti od 50 bodova + PDV- e, ukupno u iznosu od 125,00 eura (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 12. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus