Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-154/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima Željku Eroru i Nikoli Eroru, odvjetnicima u Osijeku, protiv tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o., OIB: 96779488329, Osijek, Ulica cara Hadrijana 1, zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Guljaš & Lamza u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nikole Erora odvjetnika u Osijeku i punomoćnika tuženika u zamjeni Jakše Horvata odvjetnika u Osijeku, po objavi 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Ulica Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur.broj: 01-258/2022 od 17. listopada 2022., a uručena tužitelju JE iz [adresa], OIB: 73687215643 19. listopada 2022. te se kao takva poništava te se utvrđuje da radni odnos tužitelja na neodređeno vrijeme nije niti prestao.

II. Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329, da tužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto i poslove na kojima je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. svibnja 2021., a ukoliko takvog radnog mjesta nema, na druge odgovarajuće poslove koji su najsličniji prethodnom radnom mjestu tužitelja, sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Ulica Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 je dužan tužitelju JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] priznati sva prava iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme na poslu iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme u neprekinutom trajanju.

IV. Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o., OIB: 96779488329, Osijek, Ulica cara Hadrijana 1, isplatiti tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupan iznos od 20.296,33 EUR (slovima: dvadeset tisuća dvjesto devedeset šest eura trideset tri centa) na ime izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2023. godine do kolovoza 2024. godine zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2024. koje se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve do potpune i konačne isplate, sve u roku od 15 dana, a koji iznos se odnosi na:

- 19.036,33 EUR na ime razlike plaće u bruto iznosu

- 1.260,00 EUR na ime neoporezivih dodataka.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće.

VI. Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o., OIB: 96779488329, Osijek, Ulica cara Hadrijana 1, nadoknaditi tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.577,95 eura (slovima: pet tisuća petsto sedamdeset sedam eura devedeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki VI. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1. prosinca 2022. navodi da je u kontinuiranom radnom odnosu kod tuženika od 30. listopada 1995. te da je 15. svibnja 2021. sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje posla na radnom mjestu „dispečera“. Prije sklapanja posljednjeg ugovora o radu kod tuženika je radio kontinuirano na različitim poslovima. Dana 19. listopada 2022., je poštom zaprimio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur. Broj: 01-258/2022, koja odluka je izrađena 17. listopada 2022. (dalje: odluka). Tužitelj je obavijestio tuženika kako odbija predmetnu ponudu za izmijenjenim ugovorom 25. listopada 2022. te je u zakonskom roku, 31. listopada 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika putem pošte preporučenom pošiljkom s povratnicom, koji zahtjev je tuženik zaprimio 2. studenog 2022. Kako tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja zaključno s 17. studenog 2022., isti podnosi ovu tužbu. Spornom odlukom je radniku uručen otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora sukladno članku 123. Zakona o radu u svezi članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, na način da mu je ponuđeno radno mjesto „vozača autobusa“. Navedena odluka je nezakonita i nedopuštena. Iako je tuženik ovlašten sam organizirati svoje poslovanje i samim time donositi Pravilnike o sistematizaciji radnih mjesta, poslodavac je dužan prilikom donošenja odluke o otkazu iz članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (ovdje tužitelja), a sve sukladno članku 115. stavku 2. Zakona o radu. Donošenjem novog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, radno mjesto „dispečera“ više ne postoji kod tuženika te se tužitelju nudi sklapanje ugovora o radu na radnom mjestu „vozača autobusa“. Takvo degradiranje tužitelja koji je zaposlen kod tuženika od 1995. godine, koji ima 48 godina i dijete koje uzdržava, je u suprotnosti s odredbama Zakona o radu i s odredbama najnovijeg Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji. Predmetnim Pravilnikom je propisano kako posao „vozača autobusa“ može obavljati osoba koja posjeduje vozački ispit D kategorije, a tužitelj od 2015. godine ne posjeduje predmetni vozački ispit. Pravilnikom o koeficijentima složenosti poslova je propisan koeficijent složenosti poslova za radno mjesto „vozača autobusa“ od 6,30, time da je za prethodno radno mjesto „dispečera“ koje je tužitelj obavljao sukladno svojoj stručnoj spremi, bio propisan koeficijent složenosti poslova od 10,10. Tužitelj je razvedena osoba koja sukladno pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Osijeku pod brojem Ob-20/2021, donesenog 4. ožujka 2021., ima obvezu uzdržavati mlt. sina VE u iznosu od 1.400,00 kuna svako mjesečno. Navedeno rješenje je doneseno u trenutku kada je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu „dispečera“ te kada je imao plaću puno veću od one koju bi imao da radi na radnom mjestu „vozača autobusa“. Uzimajući u obzir činjenicu da sudovi kod donošenja odluke o iznosu uzdržavanja vode računa o potrebama djeteta te mogućnostima roditelja, tuženik nije vodio računa o obvezama uzdržavanja koja terete tužitelja jer da je vodio o tome računa, tada bi tužitelju ponudio ugovor na neodređeno vrijeme za radno mjesto koje priliči njegovom dosadašnjem radnom iskustvu i radno mjesto koje je plaćeno otprilike isto kao i prethodno radno mjesto koje je radnik obavljano kao „dispečer“, a poglavito uzevši u obzir činjenicu da takva radna mjesta kod tuženika postoje i na temelju donesenog novog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Tužitelju, koji je zaposlen kod tuženika od 1995. godine, koji ima 48 godina i koji uzdržava maloljetno dijete, trebao je biti ponuđen posao sukladno njegovoj stručnoj spremi, prethodnom radnom iskustvu te posao koji je minimalno koeficijentom složenosti poslova izjednačen s njegovim prethodnim radnim mjestom. Sukladno najnovijem Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji, postoje opcije da se tužitelju ponude adekvatna radna mjesta („glavni dispečer“- što je u suštini identično radno mjesto „dispečera“ koje je radnik prethodno obavljao). Najnovijim Pravilnikom je novoosnovano radno mjesto „glavnog dispečera“ koje u suštini predstavlja opis poslova koje je obavljao radnik na prethodnom radnom mjestu „ dispečera“. Tužitelju nije ponuđeno radno mjesto „glavnog dispečera“ unatoč činjenici što je najkompetentniji obavljati predmetni posao obzirom na iskustvo koje ima, već mu je ponuđen posao „vozača autobusa“ iako ne posjeduje vozački ispit D kategorije još od 2015. godine. Tuženik u dopisu radničkom vijeću od 7. rujna 2022. jasno i nedvosmisleno u nekoliko navrata navodi kako je njegova namjera kao poslodavca onim radnicima koji su odbili nove ugovore, ponuditi ugovore za radna mjesta koja će odgovarati kvalifikacijama radnika, stručnoj spremi i dosadašnjem radnom iskustvu. Ponuditi osobi koja je obavljala posao „dispečera“, radno mjesto „vozača autobusa“ nije u skladu s dopisom tuženika poslanim radničkom vijeću. Tuženik u pobijanoj odluci navodi kako je 12. rujna 2022. započeo s radničkim vijećem savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika te da se radničko vijeće 16. rujna 2022. očitovalo kako je suglasno s predloženim mjerama tuženika, dok je tuženik 20. rujna 2022. o provedenom savjetovanju i utvrđenom kolektivnom višku radnika obavijestio nadležnu javnu službu zapošljavanja koja je 5. listopada 2022. obavijestila tuženika kako nema osnove za odgodu otkazivanja. Tužitelj osporava takve navode tuženika obzirom mu nisu dostavljeni dokazi da je tuženik proveo cjelokupan postupak sukladno članku 127. Zakona o radu. Tuženik netočno navodi u odluci o otkazu kako je tužitelj 27. srpnja 2022. odbio zaprimiti pisanu ponudu tuženika za sklapanjem ugovora za radno mjesto „kontrolora karata“ i da je takvu ponudu usmeno odbio tog datuma. Takav navod je neistinit i nelogičan, obzirom bi tuženik zasigurno u tom slučaju ponudu za sklapanjem novog ugovora dostavio putem pošte na adresu prebivališta tužitelja, a kako je dostavio i odluku o otkazu, sve kako je propisano i Kolektivnim ugovorom. U osporavanoj odluci o otkazu nema dokaza da je prestala potreba za obavljanjem posla koje je tužitelj obavljao po otkazanom ugovoru o radu. Dakle, itekako postoji potreba za obavljanjem poslova koje je radnik obavljao po otkazanom ugovoru o radu, samo su predmetni poslovi raspoređeni po drugim radnim mjestima, dok niti jedno to radno mjesto ne predstavlja radno mjesto „vozača autobusa“ koje radno mjesto nema nikakvih dodirnih točaka s radnim mjestom koje je tužitelj prethodno obavljao. Opis poslova „glavnog dispečera“ u suštini predstavlja bivše radno mjesto „dispečera“ koje je tužitelj obavljao te postoji potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao. Tuženik u odluci o otkazu navodi kako ima kontinuiranu potrebu za vozačima autobusa, a istovremeno radnika HE i PE koji su obavljali upravo poslove vozača autobusa, raspoređuje na druga radna mjesta, iz čega se može zaključiti kako je tuženik neopravdano stavio u nepovoljniji položaj i degradirao tužitelja jer očigledno da nije tolika potreba za vozačima autobusa kada se radnike koji obavljaju to radno mjesto, prebacuje na druga radna mjesta. Tužitelj je podnio predstavku Državnom inspektoratu, Područni ured Osijek protiv tuženika zbog neprimjene propisa iz radnih odnosa prema tužitelju od strane tuženika te je isti saslušan kao svjedok pred spomenutim tijelom 2. rujna 2022. Dana 6. rujna 2022., tužitelj je obavješten od Državnog inspektorata RH kako je kod tuženika obavljen inspekcijski nadzor te su potvrđeni navodi tužitelja, a protiv tuženika su poduzete zakonom utvrđene mjere kod nadležnog Općinskog suda u Osijeku. Obzirom je pobijanom odlukom utvrđen otkazni rok od 3 mjeseca koji počinje teći od dana dostave odluke, 19. listopada 2022., radniku radni odnos prestaje s 19. siječnja 2023. Tužitelj će trpjeti štetu nakon prestanka radnog odnosa pa sve do vraćanja na rad po pravomoćnosti odluke donesene u ovome postupku zbog neisplate plaće u predmetnom periodu, pa potražuje i naknadu štete zbog nezakonite odluke o otkazu, međutim sam iznos naknade će biti moguće utvrditi tek pribavom platnih lista za tužitelja kao i provedbom financijskog vještačenja kako bi se utvrdila prosječna plaća tužitelja kao i svi drugi primici koja je ostvarivao kod tuženika. Iz tog razloga, tužitelj će u ovome dijelu podnijeti stupnjevitu tužbu iz članka186.b Zakona o parničnom postupku. Sukladno navedenome, osporavana odluka o otkazu tuženika s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije u skladu sa odredbama članka 115. stavka 1. točka 1. i stavka 2. Zakona o radu kao niti s Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji, pa tužitelj predlaže donijeti presudu:

„I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Ulica Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur.broj: 01-258/2022 od 17. listopada 2022., a uručena tužitelju JE iz [adresa], OIB: 73687215643 19. listopada 2022. te se kao takva poništava te se utvrđuje da radni odnos tužitelja na neodređeno vrijeme nije niti prestao.

II. Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Ulica Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 da tužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto i poslove na kojima je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. svibnja 2021., a ukoliko takvog radnog mjesta nema, na druge odgovarajuće poslove koji su najsličniji prethodnom radnom mjestu tužitelja, sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Ulica Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 je dužan tužitelju JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] priznati sva prava iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme na poslu iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme u neprekinutom trajanju.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu bruto plaće te svih drugih primitaka zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje od 19. siječnja 2023. kao dana isteka otkaznog roka pa sve do ponovnog stupanja tužitelja na rad, a što će tužitelj konačno specificirati nakon pribave potrebnih podataka i provedbe vještačenja.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

1.1. Tužitelj u podnesku od 16. travnja 2024. navodi da tuženik pogrešno smatra da tužitelj osporava valjanost ugovora o radu koji je ponuđen tužitelju za radno mjesto vozača autobusa. Sama valjanost takvoga ugovora tužitelju od strane tuženika nije sporna. Ukazuje kako tuženik nije proveo usporedbu tužitelja sa svim radnicima koji su se kandidirali (i naposljetku dobili poslove ) na radnim mjestima na kojima je tužitelj mogao biti zaposlen nakon ukidanja njegova radnoga mjesta i to je suština i bit ovoga postupka. Naime, formalno je radno mjesto tužitelja na kojemu je bio zaposlen ukinuto, ali su se ti poslovi koje je obavljao prenijeli na drugo novo radno mjesto, a to nije radno mjesto vozača autobusa. Pogrešan je stav tuženika kako isti nije bio u obvezi voditi računa o trajanju radnoga odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a iz razloga jer je tužitelj bio jedan od dva izvršitelja na radnom mjestu dispečer koje je ukinuto, te nakon izmjena unutarnje organizacije i sistematizacije tuženika niti jedan radnik više ne obavlja poslove radnog mjesta dispečer – prijašnjeg radnog mjesta tužitelja, slijedom čega tuženik nije bio obvezan voditi računa o socijalnim kriterijima. Tužitelj ukazuje na članak 115. stavak 2. Zakona o radu kojim je jasno i decidirano propisano kako poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnoga odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Zakonodavac u članku 115. stavku 3. Zakona o radu propisuje jednu iznimku od pravila navedenog u prethodnom stavku te navodi kako se odredba iz stavka 2. predmetnoga članka ne primjenjuje na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika, a što u ovome predmetu nije slučaj. Pogrešno navodi tuženik kako niti jedan radnik više ne obavlja poslove radnog mjesta dispečera. Naime, navedeno radno mjesto je ukinuto, ali poslove koje je obavljao tužitelj na radnom mjestu dispečera, sada obavlja osoba koja je zaposlena na radnom mjestu glavnog dispečera. Tužitelj ukazuje kako su poslovi koje je obavljao na svom radnom mjestu dispečera, preraspodijeljeni na drugo radno mjesto (glavni dispečer) te je tuženik imao obvezu provesti usporedbu tužitelja s ostalim radnicima koji su kandidirali za radno mjesto glavnog dispečera, a što je izostalo. Dakle, osoba koja danas obavlja poslove na radnom mjestu glavnog dispečera, u suštini obavlja većinom poslove koje je ranije obavljao tuženik na radnom mjestu dispečera, stoga nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj ranije obavljao.

1.2. Tužitelj na ročištu 24. travnja 2024. pojašnjava da je pod točkom 9. tužbe naveo da potražuje naknadu štete zbog nezakonite odluke o otkazu, pod čime ustvari misli na štetu koja mu je nastala zbog neisplaćenih bruto plaća i drugih primitaka u razdoblju od 19. siječnja 2023. pa do ponovnog stupanja na rad, a koje potraživanje je navedeno u točki IV. petita tužbenog zahtjeva.

1.3. Tužitelj je u podnesku od 13. veljače 2025. naveo da nema primjedbi na očitovanje vještaka, nema pitanja niti primjedbi za vještaka te ne zahtjeva usmeno saslušanje vještaka na raspravi. Iznosi da nije mogao specificirati tužbeni zahtjev prije nego se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje, stoga je u potpunosti promašen navod tuženika kako preinaka nije učinjena sukladno članku 190. stavku 2. ZPP-a. Sukladno očitovanju vještaka od 18. siječnja 2025., proizlazi kako izgubljena zarada tužitelja u vremenskom razdoblju od siječnja 2023. godine do kolovoza 2024. godine iznosi ukupno 20.296,33 EUR, od čega je 19.036,33 EUR razlika plaće u bruto iznosu, a iznos od 1.260,00 EUR se odnosi na neoporezive dodatke. Predlaže naslovu rješenjem dopustiti preinaku tužbe sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o parničnom postupku. Uređuje tužbeni zahtjev u točki 4. petita, dok preostale točke tužbenog zahtjeva ostaju iste kao i u podnesenoj tužbi, te predlaže donijeti presudu: "Nalaže se tuženiku Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329 isplatiti tužitelju JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 20.296,33 EUR na ime izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2023. godine do kolovoza 2024. godine zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2024. koje se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do potpune i konačne isplate, sve u roku od 15 dana, a koji iznos se odnosi na:

- 19.036,33 EUR na ime razlike plaće u bruto iznosu

- 1.260,00 EUR na ime neoporezivih dodataka."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine. Navodi da je predmet ovog postupka utvrđenje dopuštenosti i zakonitosti otkaza ugovora o radu, a ne valjanosti ponuđenog novog ugovora (tako i Presuda Županijskog suda u Zagrebu, Gžr 931/2007-2 od 11. ožujka 2008.). Ističe kako ne postoji obveza poslodavca niti se istog može prisiliti da radniku da otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, budući je autonomno pravo tuženika kao poslodavca hoće li radniku prilikom otkaza ugovora o radu ponuditi drugo radno mjesto ili ne (tako i Presuda Županijskog suda u Zagrebu, Gž R-2781/2022-2 od 18. listopada 2022.). Tužitelj pogrešno zaključuje kako je tuženik bio obvezan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tužitelj je prethodno bio jedan od 2 izvršitelja na radnom mjestu „dispečer“ koje je ukinuto, te nakon izmjena unutarnje organizacije i sistematizacije tuženika niti jedan radnik više ne obavlja poslove radnog mjesta „dispečer“ – prijašnjeg radnog mjesta tužitelja, pa tuženik nije bio obvezan voditi računa o socijalnim kriterijima, što potvrđuje i sudska praksa (presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž R-268/2015-2 od 27. listopada 2015., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 184/07-2 od 21. ožujka 2007., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 400/2009-2 od 9. rujna 2009.). Tuženik je sektor područja prometa spojio sa sektorom tehničkih poslova te djelomično sa službom interne kontrole i nadzora. Poslovi tri radna mjesta su spojeni u jedno novonastalo radno mjesto „glavnog dispečera“ pa su tako poslovi radnog mjesta „Dispečer“ spojeni s poslovima, radnim zadacima i odgovornostima radnih mjesta „Voditelja prometa“ i „Dispečera za prijevoz osoba s invaliditetom“ čime su prestala postojati sva tri radna mjesta, a slijedom čega je prestalo postojati radno mjesto tužitelja, što je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (tako i Vrhovni sud, Revr-781/12 od 5. prosinca 2012.). Tuženik ne spori Ad 2 i 3. Nadalje navodi da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca urediti proces poslovanja kako to njemu odgovara, odnosno odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući pritom i ukidanje pojedinih radnih mjesta ili smanjenje broja izvršitelja ako ocijeni da je to organizacijski opravdano. Tako je 18. srpnja 2022. tuženik donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je izmijenio cjelokupni unutarnji ustroj organizacijskih jedinica, a 4. kolovoza 2022. donio je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je dodatno razradio radna mjesta iz osnovne djelatnosti tuženika. Tuženik se odlučio za izmjene u organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta budući je utvrdio kako dotadašnja organizacijska struktura nije zadovoljavala sve zahtjeve racionalnog gospodarskog poslovanja, posebice u koordinaciji i upravljanju. Struktura upravljanja nije bila jasno i efikasno uspostavljena dok su organizacijske jedinice bile postavljene bez jasne strukture upravljanja sa suviše radnih mjesta srednjeg menadžmenta (rukovoditeljskih i voditeljskih radnih mjesta, poslovođa, predradnika i dr.), a što je posebno dolazilo do izražaja u Sektoru područja prometa u kojem je tužitelj bio zaposlen. Prema starom Pravilniku, organizacija rada je bila podijeljena na 6 samostalnih organizacijskih jedinica i to: (i) upravu, (ii) sektor područja prometa, (iii) sektor tehničkih poslova, (iv) službu financijsko računovodstvenih poslova, (v) službu pravnih kadrovskih i općih poslova te (vi) službu interne kontrole i nadzora. U navedenih 6 samostalnih organizacijskih jedinica, prema opisu poslova radnih mjesta, bilo je raspoređeno 26 rukovodećih radnih mjesta, što visokog, srednjeg ili niskog menadžmenta. Novim Pravilnikom izmijenjene su organizacijske jedinice i njihov djelokrug te način upravljanja, a posljedično tome i određena radna mjesta. Tuženik je sektor područja prometa spojio sa sektorom tehničkih poslova te djelomično sa službom interne kontrole i nadzora, dok je službu pravnih, kadrovskih i općih poslova spojio sa službom financijsko računovodstvenih poslova te dijelom službe interne kontrole i nadzora. Stupanjem na snagu novoga Pravilnika i navedenim spajanjem, prestao je postojati „sektor područja prometa“ u kojem je do tada tužitelj radio te je ustanovljen novi sektor: „Sektor prometa i održavanja“ sa proširenim djelokrugom poslova. Kao posljedica izmjena organizacije rada smanjio se broj samostalnih organizacijskih jedinica sa 6 na 3 i to: (i) ured uprave, (ii) sektor prometa i održavanja te (iii) sektor općih pravnih i financijskih poslova. Smanjen je i ukupan broj rukovodećih radnih mjesta sa 26 na 19. Navedenim izmjenama tuženik je nastojao prvenstveno postići bolju koordinaciju rada te bolje upravljanje i raspolaganje resursima, pa tako u periodu od kolovoza 2022. godine do prosinca 2022. godine nije bilo prekovremenog rada radnika dok je u istom periodu 2021. godine bilo 4.632 sata prekovremenog rada. Na navedenom podatku se najbolje pokazuje svrhovitost ukidanja radnog mjesta tužitelja odnosno spajanja poslova radnih mjesta „dispečera“ (koje je tužitelj obavljao), „dispečera za prijevoz osoba s invaliditetom“ i „Voditelja prometa“ budući su upravo ta radna mjesta bila zadužena za organizaciju rada i radnog vremena vozača. Tuženik je nastojao ostvariti i određene financijske uštede, prvenstveno kako bi bio u mogućnosti zadržati kvalificirane i kvalitetne radnike koji obavljaju poslove iz osnovne djelatnosti tuženika (vozači, automehaničari i sl.). Naime, pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj Uniji otvoreno je tržište rada Europske unije svim državljanima Republike Hrvatske te je u periodu od 2013. godine do danas veliki broj kvalificiranih radnika napustio RH što je uzrokovalo nedostatak kvalificirane i kvalitetne radne snage na tržištu rada. U svrhu zadržavanja kvalificirane radne snage u osnovnim djelatnostima, tuženik je odlučio povećati plaće radnicima koji obavljaju osnovne i temeljne djelatnosti (vozačima, automehaničarima i sl.) te radnim mjestima s najnižim koeficijentima. Stoga je tuženik 18. srpnja 2022. donio novi Pravilnik o koeficijentima složenosti poslova kojim su povećane plaće radnicima koji obavljaju osnovne djelatnosti, te 4. kolovoza 2022. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o koeficijentima složenosti poslova kojim je omogućeno napredovanje na najrizičnijim radnim mjestima. Navedenim izmjenama povećane su plaće za više od 250 radnika (od ukupno 343 radnika zaposlena kod tuženika) iz osnovne djelatnosti, odnosno 75% radnika tuženika. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju ponudio radno mjesto koje je tuženiku najpotrebnije - vozača autobusa. Štoviše u ovom periodu ima povećanu potrebu za istima jer se trenutno u sklopu projekta „Modernizacija tramvajske infrastrukture na području grada Osijeka“ provodi obnova i rekonstrukcija tramvajske pruge te je tramvajski promet na Liniji 1 djelomično obustavljen dok je na Liniji 2 potpuno obustavljen. Tramvajski promet na Liniji 2 će biti obustavljen do kraja provedbe projekta, odnosno do kolovoza 2024. godine, a u trenutku kada započnu radovi na Fazi 3 tramvajski promet će biti obustavljen u Gradu u potpunosti sve do kraja provedbe projekta, odnosno do kolovoza 2024. godine. Tramvajski promet tuženik je nadomjestio autobusnim prometom te shodno tome ima povećanu potrebu za radnicima koji obavljaju poslove vozača autobusa. Tužitelj ima položen ispit za upravljanje vozilom D kategorije (autobusa), srednju stručnu spremu sa stečenim zvanjima vozača teretnog vozila, vozača tramvaja i tehničara cestovnog prometa. Tužitelj ne može „prestati posjedovati“ vozački ispit D kategorije, jednom položeni ispit za vozača D kategorije omogućuje stjecanje dozvole dok se liječnički pregled kojim se potvrđuje duševna i tjelesna sposobnost za upravljanje vozilom D kategorije mora obavljati periodično. Slijedom navedenog, u trenutku donošenja odluke o otkazu tužitelj je zadovoljavao uvjete ponuđenog radnog mjesta budući je imao položen ispit za vozača D kategorije. Tuženik je uz otkaz ugovora o radu tužitelju ponudio ugovor o radu za radno mjesto „vozača autobusa“, za koje su propisani sljedeći uvjeti: SSS prometnog ili drugog smjera, 1 godina u struci na istim ili sličnim poslovima, te vozački ispit „D“ kategorije, uz obvezu utvrđivanja zdravstvene sposobnosti. Tužitelj ima srednju stručnu spremu prometnog smjera, položen vozački ispit D kategorije i 12 godina radnog iskustva na poslovima vozača autobusa. Tuženik je postupio sukladno planu te tužitelju ponudio radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Tuženik je 27. srpnja 2022. ponudio tužitelju (pisano i usmeno) sklapanje ugovora za radno mjesto „kontrolora karata“ koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, no tužitelj je istoga dana odbio zaprimiti pisanu ponudu tuženika, a istu je usmeno odbio. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe kako je Uprava tuženika zatekla radnika DE na radnom mjestu servisera elektroničara, da je radnik PE premješten s radnog mjesta vozača autobusa na radno mjesto servisera elektroničara 1. rujna 2021. odnosno godinu dana prije donošenja novog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji. Navedeno potvrđuje navode tuženika iz Odluke o otkazu ugovora o radu kako je u trenutku reorganizacije (srpanj 2022. godine) postojala potreba za radnicima na radnom mjestu vozača autobusa. Radnik PE je premješten na drugo deficitarno mjesto - „servisera elektroničara“, odnosno radno mjesto iz temeljne djelatnosti tuženika. Radnika HE je tuženik premjestio sa radnog mjesta vozača autobusa na zahtjev samog radnika. Naime radnik HE je 8. travnja 2022. podnio tuženiku zamolbu za promjenu radnog mjesta iz zdravstvenih razloga, te je tuženik udovoljio zahtjevu radnika. Tuženik ističe kako je proveo postupak otkazivanja u skladu s odredbama Zakona o radu, pa se tako prije donošenja Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta savjetovao s Radničkim vijećem. Radničko vijeće je dalo suglasnost na isti 18. srpnja 2022., odnosno 4. kolovoza 2022. Proveo je savjetovanje s Radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. Radničko vijeće se 16. rujna 2022. suglasilo s predloženim mjerama tuženika. Tuženik je 20. rujna 2022. o provedenom savjetovanju i utvrđenom kolektivnom višku radnika obavijestio nadležnu javnu službu zapošljavanja. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba u Osijeku, je 5. listopada 2022. obavijestilo tuženika i dostavilo svoje mišljenje kako nema osnove za odgodu otkazivanja. Nakon zaprimanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tuženik je zatražio mišljenje Radničkog vijeća na odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Radničko vijeće se 17. listopada 2022. suglasilo s odlukom tuženika. Obzirom na navedeno, tuženik je donio zakonitu, dopuštenu i utemeljenu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška u roku od 8 dana.

2.1. Tuženik u podnesku od 2. svibnja 2024. navodi da je pri odlučivanju o otkazu vodio računa o tzv. socijalnim kriterijima, kao što je i izvršio uvid u slobodna radna mjesta za koja radnik ispunjava uvjete – te tužitelju ponudio slobodno radno mjesto za koje ispunjava uvjete – „kontrolora karata“, a koje je tužitelj odbio. Nakon toga tuženik tužitelju ponovno, uz odluku o otkazu nudi izmijenjeni ugovor za radno mjesto „vozača autobusa“ jer na tom mjestu ima potrebu za radom, dok tužitelj zadovoljava uvjete te istovremeno ostaje u radnom odnosu s tuženikom unatoč činjenici da je njegovo prijašnje radno mjesto nesporno prestalo postojati. Tuženik nije birao koji će radnik ostati raditi na radnom mjestu „dispečera“ da bi morao odrediti kriterije po kojima će odrediti koji radnik ostaje, a kojem radniku se otkazuje ugovor o radu, već su svi radnici dobili otkaz. Da je tuženik prilikom otkazivanja vodio računa o tzv. socijalnim kriterijima proizlazi iz same Odluke o otkazu kao i postojeće materijalne dokumentacije, prije svega iz „Programa zbrinjavanja“ kolektivnog viška radnika koji je tuženik proveo te je prije otkazivanja, Radničkome vijeću, kao i nadležnoj javnoj službi zapošljavanja (HZZ Osijek) sukladno zakonu dostavio podatke: o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika a tako i podatke o tzv. socijalnim kriterijima. Radničko vijeće usuglasilo se, a Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestio je tuženika i dao mišljenje kako nema osnove za odgodu otkazivanja ugovora o radu (i tužiteljeva ugovora). Tužitelj ostaje pri svom pogrešnom shvaćanju odredbe članka 115. stavka 2. Zakona o radu, da je tuženik morao usporediti tužitelja sa svim radnicima koji su kandidirali za radna mjesta koja je tužitelj mogao obavljati (navodi radno mjesto glavni dispečer) nakon ukidanja radnog mjesta „dispečer“. Iz navedenog se da zaključiti kako je tužitelju ovdje nesporan otkaz ugovora o radu za radno mjesto „dispečera“ dok mu je sporan ponuđeni ugovor o radu. Naime, tužitelj navodi i smatra kako je tuženik trebao usporediti tužitelja sa svim radnicima koji su „kandidirali“ za radno novoformirano radno mjesto „glavni dispečer“, odnosno to radno mjesto ponuditi upravo tužitelju. Nije sporno kako je tužiteljevo radno mjesto ukinuto te tako prijašnje radno mjesto tužitelja sa dotadašnjim opisom poslova, radnim zadatcima i odgovornostima – više ne postoji, što je valjan, dopušten i opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Nije sporno da je dio opisa poslova prijašnjeg radnog mjesta „dispečer“ sada dio opisa poslova novoformiranog radnog mjesta „glavni dispečer“. Međutim, poslovi i odgovornosti novoformiranog radnog mjesta „glavni dispečer“ su različiti od poslova i odgovornosti radnog mjesta „dispečer“ budući su poslovi i odgovornosti radnog mjesta „dispečera“ spojeni s poslovima, radnim zadacima i odgovornostima radnih mjesta „Voditelja prometa“ i „Dispečera za prijevoz osoba s invaliditetom“ te su sva tri radna mjesta prestala postojati. Usporedbom opisa poslova navedena dva radna mjesta (dispečer i glavni dispečer), jasno je vidljivo kako radno mjesto „glavni dispečer“ ima dvostruko više odgovornosti od prijašnjeg radnog mjesta tužitelja „dispečer“ te gotovo trostruko više poslova. Dakle, prijašnje radno mjesto tužitelja sa dotadašnjim opisom poslova, radnim zadatcima i odgovornostima – više ne postoji, pri čemu nitko više ne obavlja poslove radno mjesta „dispečer“. Usputno, tuženik ističe da je radno mjesto po novoj sistematizaciji: „dispečer 1“, po prijašnjoj sistematizaciji (pretežito) radno mjesto „prometnik“, a radno mjesto po novoj sistematizaciji „dispečer 2“, po prijašnjoj sistematizaciji (pretežito) radno mjesto „ otpremnik“.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur.broj: 01-258/2022-SJM od 17. listopada 2022. (stranica 8-10 spisa), e-mail prepisku (stranica 11 spisa), izjavu radnika od 25. listopada 2022. (stranica 12 spisa), Zahtjev za zaštitu prava radnika od 31. listopada 2022. (stranica 13-16 spisa), uz povratnicu i preporučenu pošiljku (stranica 18 spisa), Rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl. br. R1 Ob-20/2021-2 od 4. ožujka 2021. (stranica 19-20 spisa), obavijest Centra za socijalnu skrb Osijek od 11. ožujka 2021. (stranica 21-22 spisa), presliku vozačke dozvole za tužitelja (stranica 23 spisa), dopis tuženika Radničkom vijeću od 7. rujna 2022. (stranica 26-29 spisa te stranica 79-88 spisa), obavijest Državnog inspektorata, Područni ured Osijek od 6. rujna 2022. (stranica 30 spisa), zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Osijek od 2. rujna 2022. (stranica 31-33 spisa), svjedodžbu o završnom ispitu tužitelja (stranica 49-50 spisa), zamolbu za promjenu radnog mjesta od 8. travnja 2022. (stranica 51 spisa), presliku vozačke dozvole (stranica 52-53 spisa), Ugovore o radu za tužitelja (stranica 56-60 spisa), zahtjev za premještaj radnika od 18. kolovoza 2021. (stranica 61 spisa), Ugovor o radu za PE (stranica 62-65 spisa), obavijest o provedenom savjetovanju s radničkim vijećem od 19. rujna 2022 (stranica 73-74 spisa), očitovanje radničkog vijeća od 17. listopada 2022. (stranica 75 spisa), očitovanje radničkog vijeća od 4. kolovoza 2022., od 18. srpnja 2022., od 16. rujna 2022. (stranica 89, 90, 91 spisa), rekapitulaciju zarada po vrstama primanja za razdoblje obračuna 8.2022. - 12.2022. (stranica 92-93 spisa), očitovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 4. listopada 2022. (stranica 94-95 spisa), ponudu sklapanja novog ugovora o radu od 27. srpnja 2022. (stranica 96-100 spisa), rekapitulaciju zarada po vrstama primanja za razdoblje obračuna 8.2021. - 12.2021. (stranica 102-103 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o koeficijentima složenosti poslova od 4. kolovoza 2022. (stranica 104-106 spisa), Pravilnik o koeficijentima složenosti poslova od 1. travnja 2020. (stranica 107-111 spisa), Pravilnik o koeficijentima složenosti poslova - Pročišćeni tekst - od 18. srpnja 2022. (stranica 112-119 spisa), isplatne liste (stranica 138-159 spisa), odluku od 22. studenoga 2019. (stranica 169 spisa), odluku od 24. veljače 2020. (stranica 170 spisa), potvrdu od 23. siječnja 2023. (stranica 171 spisa), odluku od 24. svibnja 2019. (stranica 172 spisa), odluku od 23. kolovoza 2019. (stranica 174 spisa), spis Državnog inspektorata, klasa: 116-02/22-01/4730 (stranica 175-316 spisa), iskaz tužitelja (stranica 361-363 spisa), svjedoka RE (stranica 363-365 spisa), svjedoka KE (stranica 366-367 spisa), isplatne liste (stranica 371-381 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Bernarde Hunjadi od 5. studenoga 2024. (stranica 387-392 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 20. siječnja 2025. (stranica 415-418 spisa), i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nisu saslušani svjedoci HE i PE, budući je tužitelj na ročištu 4. rujna 2024. odustao od izvođenja tih dokaza. Nisu saslušani svjedoci ĐE i ME, budući je tuženik na ročištu 4. rujna 2024. odustao od izvođenja tih dokaza.

4. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti tuženikove Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur. broj: 01- 258/2022 od 17. listopada 2022., zahtjev za utvrđenjem da radni odnos nije prestao, te da se tužitelja vrati na radno mjesto i poslove na kojima je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, a ako takvog radnog mjesta nema, na druge odgovarajuće poslove koji su najsličniji prethodnom radnom mjestu tužitelja, sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa, kao i da mu se naknadi bruto plaća te svi drugi primitci zajedno sa zateznim kamatama.

5. Nije sporno među strankama:

- da je počevši od 30. listopada 1995. tužitelj bio zaposlen kod tuženika u kontinuiranom radnom odnosu,

- da je 15. svibnja 2021. tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje posla na radnom mjestu „dispečer“,

- da je 19. listopada 2022. tužitelj zaprimio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur. broj:

01-258/2022-SJM od 17. listopada 2022.,

- da je 25. listopada 2022. tužitelj obavijestio tuženika kako odbija predmetnu ponudu za izmijenjenim ugovorom,

- da je 31. listopada 2022. tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika zbog predmetne odluke putem pošte preporučenom pošiljkom s povratnicom, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 2. studenog 2022.,

- da je tužitelj 1. prosinca 2022. podnio ovu tužbu.

5.1. Navedeno proizlazi i iz Ugovora o radu za tužitelja, iz iskaza tužitelja, Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur.broj: 01-258/2022-SJM od 17. listopada 2022., izjave tužitelja od 25. listopada 2022., Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 31. listopada 2022. s povratnicom i preporučenom pošiljkom.

6. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, odnosno je li pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu tuženik vodio računa o trajanju radnoga odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika u skladu s člankom 115. stavkom 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – dalje u tekstu: ZR).

7. Radi utvrđenja činjenice je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju izvršen je uvid u spisu priležeću dokumentaciju, saslušan je svjedok RE, KE i tužitelj.

8. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora Ur.broj: 01-258/2022-SJM od 17. listopada 2022. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) proizlazi da je tuženik tužitelju zaposlenom na radnom mjestu "Dispečer" otkazao Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 15. svibnja 2021., zbog organizacijskih razloga (točka 1.), da se radniku utvrđuje otkazni rok u trajanju od tri (3) mjeseca koji počinje teći od dana dostave ove Odluke (točka 2.), da radni odnos prestaje istekom zadnjeg dana otkaznog roka (točka 3.), da je radnik za vrijeme trajanja otkaznog roka oslobođen obveze rada (točka 4.), da poslodavac predlaže radniku sklapanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto „Vozač autobusa“ (točka 7.), da se radniku određuje rok od osam (8) dana od dana dostave ove Odluke, u kojem se poslodavcu mora izjasniti prihvaća li ponuđeni Ugovor o radu (točka 8). Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je poslodavac zbog organizacijskih i gospodarskih razloga 18. srpnja 2022. donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 27. srpnja 2022., a 4. kolovoza 2022. donio je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 13. kolovoza 2022., da su uslijed izmjena u organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, pojedina radna mjesta prestala postojati, dok su određena nova radna mjesta nastala, pa su tako radi postizanja povećane efikasnosti upravljanja i rada, racionalizacije i poboljšanja komunikacije poslovi, radni zadaci i odgovornosti radnog mjesta "Dispečer" spojeni s poslovima, radnim zadacima i odgovornostima radnog mjesta "Voditelja prometa" i "Dispečera za prijevoz osoba s invaliditetom" čime su prestala postojati sva tri radna mjesta. Radničko vijeće Poslodavca bilo je suglasno s novim Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta te kasnijim izmjenama i dopunama istog te je dalo poslodavcu suglasnost 18. srpnja 2022., odnosno 4. kolovoza 2022. Poslodavac je tužitelju 27. srpnja 2022. ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto „kontrolor karata“ te mu je ostavio rok za očitovanje. Radnik je istoga dana tu ponudu usmeno odbio. Dana 12. rujna 2022. poslodavac je započeo s Radničkim vijećem savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. Radničko vijeće je 16. rujna 2022. dalo suglasnost za predložene mjere. Dana 20. rujna 2022., o provedenom savjetovanju i utvrđenom kolektivnom višku radnika, poslodavac je obavijestio nadležnu javnu službu zapošljavanja. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba u Osijeku, je 5. listopada 2022. dostavilo svoje mišljenje kako nema osnove za odgodu otkazivanja. Poslodavac je izvršio uvid u osobni dosje radnika te utvrdio da radnik ima 48 godina života, srednju stručnu spremu sa stečenim zvanjem vozača teretnog vozila, vozača tramvaja i tehničara cestovnog prometa, da radnik ima 26 godina i 11 mjeseci radnog iskustva kod poslodavca od čega 12 godina radnog staža na poslovima vozača autobusa. Nadalje, poslodavac je utvrdio da ima povećanu potrebu za radnicima koji obavljaju poslove vozača autobusa, pa radniku uz otkaz postojećeg ugovora, nudi ugovor pod izmijenjenim uvjetima, za radno mjesto „vozača autobusa“. Pri odlučivanju poslodavac je vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika te je utvrdio kako radnik ima jedno dijete i da je bez kreditnih zaduženja na plaći. Pri poslodavcu djeluje Radničko vijeće koje se u zakonskom roku očitovalo te se nije protivilo namjeri poslodavca da radniku otkaže Ugovor o radu te mu ponudi sklapanje novoga ugovora s izmijenjenim uvjetima.

9. Iz preslike svjedodžbe o završnom ispitu od 22. veljače 1993. (stranica 49-50 spisa), proizlazi da je tužitelj stekao stručnu spremu 4. stupnja, prometne struke, obrazovni profil vozač teretnih motornih vozila.

10. Iz preslike svjedodžbe o završnom ispitu od 23. listopada 1995. (stranica 54- 55 spisa), proizlazi da je tužitelj stekao srednju stručnu spremu u programu - zanimanju vozač tramvaja.

11. Iz preslike vozačke dozvole (stranica 52-53 spisa) koja je izdana 5. siječnja 1996., vrijedi do 25. veljače 2039., proizlazi da je tužitelj 22. prosinca 1995. položio vozački ispit za upravljanje vozilima D kategorije.

12. Iz preslike vozačke dozvole (stranica 23 spisa) koja je izdana 22. rujna 2015., a vrijedi do 22. rujna 2025., proizlazi da tužitelj nema vozačku dozvolu za vozila D kategorije (autobus).

13. Iz Ugovora o radu od 28. ožujka 1996. i Dodatka tom ugovoru od 15. svibnja 1996., Dodatka od 1. kolovoza 2008., odluke od 22. studenoga 2019. (stranica 169 spisa), odluke od 24. veljače 2020. (stranica 170 spisa), potvrde od 23. siječnja 2023. (stranica 171 spisa), odluke od 24. svibnja 2019. (stranica 172 spisa), odluke od 23. kolovoza 2019. (stranica 174 spisa), proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 30. listopada 1995. do 19. siječnja 2023., da je za vrijeme rada obavljao poslove: vozač tramvaja od 30. listopada 1995. do 14. svibnja 1996., vozač autobusa od 15. svibnja 1996. do 31. srpnja 2008., kontrolor sigurnosti prometa od 1. kolovoza 2008. do 12. travnja 2011., dispečer od 13. travnja 2011. do 22. listopada 2013., referent kontrole prometa od 23. listopada 2013. do 3. kolovoza 2014., stručni suradnik u prometu od 4. kolovoza 2014. do 31. ožujka 2020., te dispečer od 1. travnja 2020. do 19. siječnja 2023. Povremeno je tužitelj obavljao i poslove radnog mjesta „Voditelja poslova službe prometa“ (prema odluci od 24. svibnja 2019., od 23. kolovoza 2019., od 22. studenoga 2019. i od 24. veljače 2020.).

14. Iz Rješenja Općinskog suda u Osijeku, posl.br. R1 Ob-20/2021-2 (stranica 19- 20 spisa), koje je donijeto na raspravnom zapisniku 4. ožujka 2021., proizlazi da je razveden brak između ovdje tužitelja i ŠE, time da su se na ročištu 4. ožujka 2021. stranke sporazumjele i u svezi iznosa uzdržavanja u visini od 1.400,00kn, dok iz obavijesti Centra za socijalnu skrb Osijek od 11. ožujka 2021., proizlazi da su se ovdje tužitelj i ŠE sporazumjeli da će tužitelj za uzdržavanje mlt. sina VE mjesečno plaćati iznos od 1.400,00 kn.

15. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka Državnog inspektorata, Područni ured Osijek od 2. rujna 2022. (stranica 31-33 spisa), proizlazi da je u postupku inspekcijskog nadzora primjene propisa o radnim odnosima nad poslovanjem poslodavca Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek, saslušan ovdje tužitelj.

16. Iz zamolbe za promjenu radnog mjesta od 8. travnja 2022. (stranica 51 spisa) proizlazi da je HE, zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, zamolio tuženika da ga zbog zdravstvenih razloga (visoki krvni tlak, bolovi u rukama uslijed promjena na kralježnici, svakodnevni stres) premjesti na radno mjesto kontrolora sigurnosti prometa.

17. Iz zahtjeva za premještaj radnika od 18. kolovoza 2021. (stranica 61 spisa) proizlazi da je od strane rukovoditelja sektora tehničkih poslova tuženika podnijet zahtjev da se zbog nedovoljnog broja radnika i potrebe organizacije rada u Službi održavanja tramvaja, radnik PE s radnog mjesta „Vozač autobusa“ premjesti na radno mjesto „Serviser elektroničar“.

18. Iz Ugovora o radu od 1. rujna 2021. (stranica 62-65 spisa), proizlazi da je PE sklopio s tuženikom Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta servisera elektroničara.

19. Iz dopisa od 7. rujna 2022. (stranica 26-29 spisa te stranica 79-88 spisa), kojeg je tuženik uputio Radničkom vijeću radi savjetovanja u svrhu postizanja sporazuma i otklanjanja smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, proizlazi da je poslodavac 18. srpnja 2022. donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 27. srpnja 2022., a 4. kolovoza 2022. donio je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 13. kolovoza 2022., da su uslijed izmjena u organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, pojedina radna mjesta prestala postojati, pa je radnicima čija su radna mjesta prestala postojati ponudio izmijenjene ugovore o radu. Tuženik je Radničkom vijeću dostavio podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika (organizacijski, gospodarski i tehnološki razlozi), broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. Pri tome je namjera poslodavca radnicima koji su odbili sklopiti ugovore o radu ponuditi ugovore za radna mjesta koja će odgovarati njihovim kvalifikacijama, stručnim spremama i dosadašnjem radnom iskustvu, a na kojem će ti radnici svojim znanjem i iskustvom poslodavcu dati najveći doprinos u ostvarenju gospodarskih ciljeva. Nadalje, navedeno je da bi mogla prestati potreba za radom pet radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme i jednog radnika zaposlenog na određeno vrijeme, dakle kod poslodavca bi mogla prestati potreba za radom 6 radnika, svima poslovno uvjetovanim otkazom.

20. Iz dopisa tuženika upućenog Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 19. rujna 2022. (stranica 73-74 spisa), proizlazi da je tuženik obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje o provedenom savjetovanju s radničkim vijećem, a radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

21. Iz očitovanja radničkog vijeća od 17. listopada 2022. (stranica 75 spisa), proizlazi da je radničko vijeće tuženika dalo tuženiku suglasnost za odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora za radnika JE.

22. Iz očitovanja radničkog vijeća od 4. kolovoza 2022. (stranica 89 spisa), proizlazi da je nakon uvida u dostavljeni predmet radničko vijeće dalo tuženiku suglasnost za prijedlog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji te prijedlog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o koeficijentima složenosti poslova, kao i na Pročišćeni tekst Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji i Pročišćeni tekst Pravilnika o koeficijentima složenosti poslova.

23. Iz očitovanja radničkog vijeća od 18. srpnja 2022. (stranica 90 spisa), proizlazi da je radničko vijeće dalo tuženiku suglasnost za prijedlog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji i za prijedlog Pravilnika koeficijentima složenosti poslova.

24. Iz očitovanja radničkog vijeća od 16. rujna 2022. (stranica 19 spisa), proizlazi da je nakon uvida u dostavljeni predmet te nakon obavljenih sastanaka i savjetovanja sa članom Uprave – direktorom, radničko vijeće dalo tuženiku suglasnost na program „Kolektivni višak radnika“ te da na isto nema nikakvih primjedbi niti prijedloga.

25. Iz rekapitulacije zarada po vrstama primanja za razdoblje obračuna 8.2022. - 12.2022. (stranica 92-93 spisa), proizlazi da je u navedenom razdoblju za plaće, naknade plaća, dodataka na rad, otpremnina i dr. isplaćeno ukupno 10.762.494,31 kn bruto, odnosno 7.151.302,43 kn neto.

26. Iz očitovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 4. listopada 2022. (stranica 94-95 spisa) proizlazi da su 20. rujna 2022. zaprimili Obavijest o kolektivnom višku radnika u GPP d.o.o. Osijek, te su mišljenja da nema osnove za odgodu otkazivanja ugovora o radu.

27. Iz dopisa upućenog od strane tuženika tužitelju u vezi ponude sklapanja novog Ugovora o radu od 27. srpnja 2022. (stranica 96-100 spisa) proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju prijedlog novog ugovora o radu za radnom mjesto „Kontrolor karata“. U gorenjem desnom uglu stoji rukom napisano da je tužitelj 27. srpnja 2022 odbio primiti ponudu.

28. Iz rekapitulacije zarada po vrstama primanja za razdoblje obračuna 8.2021. - 12.2021. (stranica 102-103 spisa), proizlazi da je u navedenom razdoblju za plaće, naknade plaća, dodataka na rad, otpremnina i dr. isplaćeno ukupno 12.864.209,11kn bruto, odnosno 8.328.879,01 kn neto.

29. Iz Pravilnika o koeficijentima složenosti poslova GPP-a od 1. travnja 2020. (stari) (stranica 107-111 spisa) proizlazi da je koeficijent složenosti poslova radnog mjesta dispečer – 10,10, voditelja prometa - 10,10, te dispečera za prijevoz osoba s invaliditetom – 9,10,

30. Iz Pravilnika o koeficijentima složenosti poslova GPP-a od 18. srpnja 2022. (stranica 116-119 spisa), čijim stupanjem na snagu je prestao važiti i primjenjivati se Pravilnik o koeficijentima složenosti poslova od 1. travnja 2020., proizlazi da je koeficijent složenosti poslova radnog mjesta glavni dispečer – 10,10, te vozač autobusa - 6,30. Identične odredbe o koeficijentima sadržane su i u Pročišćenom tekstu Pravilnika o koeficijentima složenosti poslova GPP-a od 18. srpnja 2022 (stranica 112-115 spisa).

31. Iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 15. prosinca 2019. (stari Pravilnik), proizlazi da su kod tuženika osnovane organizacijske jedinice i to:

Uprava, Sektor područja prometa, Sektor tehničkih poslova (Služba za prugu i građevinske objekte, Služba za održavanje autobusa, Služba za održavanje tramvaja), Služba financijsko računovodstvenih poslova (Odjel za komunikacije, Odjel financija i računovodstva, Odjel prodaje karata), Služba pravnih, kadrovskih i općih poslova (Odjel za pravne i kadrovske polove, Odjel za opće poslove i zaštite na radu) te Služba interne kontrole i nadzora.

32. Iz opisa poslova radnog mjesta „Dispečer“ iz Sektora područja prometa, prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 15. prosinca 2019., proizlazi da organizira rad i rukovodi planom i rasporedom rada vozača kao i vozila na liniji- voznom redu s ciljem kvalitetnog i pravodobnog izvršavanja osnovne djelatnosti - prijevoza putnika; organizira i vodi obavljanje administrativnih poslova (unos podataka za putni radni list i kolni list); organizira izradu prijedloga plana godišnjih odmora za vozače autobusa i tramvaja; vodi izradu tjednih, mjesečnih i godišnjih izvješća o angažiranosti vozača autobusa i tramvaja; rukovodi izradom mjesečnih izvješća o obavljenim izvanrednim vožnjama i školskom prijevozu; prati stanje radne snage u službi, te nadređene izvješćuje o potrebi optimalnog broja radnika; obavlja i druge poslove po nalogu nadređenoga ili po nalogu Uprave; provodi propisane mjere zaštite na radu, zaštite okoliša i zaštite od požara. Za opisano radno mjesto propisana je VŠS/VSS prometnog smjera te je predviđen jedan izvršitelj.

33. Iz opisa poslova radnog mjesta „Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom“ iz Sektora područja prometa, prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 15. prosinca 2019., proizlazi da podnosi mjesečno izvješće za grad Osijek i rukovoditelju Područja prometa; podnosi godišnje izvješće rukovoditelju sektora; Izrada dnevnog plana kretanja prijevoza osoba s invaliditetom; Izrada dnevnog putnog radnog lista: Mjesečni raspored za vozače osoba s invaliditetom; unos plaće za vozače osoba sa invaliditetom, prometnike i otpremnike; Radnim danima primanje telefonskih narudžbi za prijevoz osoba s invaliditetom; izrađuje plan godišnjih odmora za vozače osoba s invaliditetom; obavlja i druge poslove po nalogu rukovoditelja ili po nalogu Uprave Društva; provodi propisane mjere zaštite na radu, zaštite okoliša i zaštite od požara. Za opisano radno mjesto propisana je VŠS/VSS prometnog smjera te je predviđen jedan izvršitelj.

34. Iz opisa poslova radnog mjesta „Voditelj prometa“ iz Sektora područja prometa, prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 15. prosinca 2019., proizlazi da rukovodi radom Službe i prati izvršavanje poslova prema utvrđenom planu i programu kroz segmente rada prometnika i otpremnika; prati stanje radne snage u Službi, te nadređene izvješćuje o potrebi optimalnog broja zaposlenika; usmjerava rad radnika u službi i surađuje sa drugim službama u cilju izvršenja predviđenih poslova; kontinuirano prati i analizira trendove u prijevozu putnika te predlaže poboljšanja u odvijanju prometa; sudjeluje u izradi voznih redova; prema registriranom voznom redu i rasporedu rada vozača organizira rad vozila na liniji – voznom redu; priprema i izrada dokumentacije za usklađivanje i registriranje voznih redova u županijskom linijskom prijevozu putnika, kao i za ishođenje i produženje dozvola za županijski linijski prijevoz putnika; praćenje i poznavanje zakonske regulative vezane za poslove prometa; poduzima potrebne mjere za redovno i sigurno odvijanje prometa; surađuje i pruža stručnu pomoć drugim organizacijskim jedinicama u dijelu koji se odnosi na poslove prometa; predlaže mjere za unapređenje poslova iz područja prometa; obavlja i sve ostale poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja; održavanje čistoće svog radnog mjesta; obavlja i druge poslove po nalogu nadređenoga ili po nalogu Uprave Društva; osigurava provođenje propisanih mjera zaštite na radu, zaštite okoliša i zaštite od požara. Za opisano radno mjesto propisana je VSS/VŠS prometnog smjera te je predviđen jedan izvršitelj.

35. Iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 18. srpnja 2022. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 4. kolovoza 2022., proizlazi da su kod tuženika osnovane organizacijske jedinice i to: Ured uprave, Sektor prometa i održavanja (Služba prometa - Odjel prometa i Odjel analize i pripreme, Služba održavanja - Odjel održavanja autobusa, Odjel održavanja tramvaja i tramvajskog elektrosustava, Odjel za održavanje pruge i građevinske poslove), Sektor općih, pravnih i financijskih poslova.

36. Iz opisa poslova radnog mjesta „Glavni dispečer“ iz Sektora prometa i održavanja, prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 18. srpnja 2022., proizlazi da organizira rad i rukovodi planom i rasporedom rada vozača kao i vozila na liniji i voznom redu s ciljem kvalitetnog i pravodobnog izvršavanja osnove djelatnosti Društva; prati izvršavanje poslova prema utvrđenom planu i programu; analizira stanje kadrova vozača i dispečera te izvještava nadređenog radnika o potrebi optimalnog broja radnika; kontinuirano prati i analizira trendove u prijevozu putnika te predlaže poboljšanja u odvijanju prometa; organizira i vodi obavljanje administrativnih poslova (unos podataka za putni radni list i kolni list); organizira izradu prijedloga plana godišnjih odmora za vozače autobusa, tramvaja i vozila za prijevoz invalida; vodi izradu tjednih, mjesečnih i godišnjih izvješća o angažiranosti vozača autobusa i tramvaja; rukovodi izradom mjesečnih izvješća školskom prijevozu; podnosi mjesečno izvješće za grad Osijek i koordinatoru prometa; podnosi godišnje izvješće rukovoditelju Sektora/koordinatoru prometa; Izrada dnevnog plana kretanja prijevoza osoba s invaliditetom; Izrada dnevnog putnog radnog lista; Mjesečni raspored za vozače osoba s invaliditetom; Radnim danima primanje telefonskih narudžbi za prijevoz osoba s invaliditetom; surađuje i pruža stručnu pomoć drugim organizacijskim jedinicama u dijelu koji se odnosi na poslove prometa; održavanje čistoće svog radnog mjesta; obavlja i druge poslove po nalogu nadređenoga ili po nalogu Uprave; provodi propisane mjere zaštite na radu, zaštite okoliša i zaštite od požara. Za opisano radno mjesto propisana je VŠS/SSS prometnog smjera te je predviđen jedan izvršitelj.

37. Iz opisa poslova radnog mjesta „Vozač autobusa“ iz Sektora prometa i održavanja, prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 18. srpnja 2022., proizlazi da upravlja autobusom u redovitom linijskom prometu prema redu vožnje i rasporedu rada, kao i u slobodnom dogovorenom prijevozu; upravlja specijalno prilagođenim kombi vozilom u posebnom linijskom prijevozu osoba s invaliditetom, prema dnevnom planu kretanja vozila kojeg svakodnevno definira glavni dispečer; vrši prodaju karata putnicima sukladno odredbama Buscard sustava; prije početka rada vrši pregled autobusa, preuzimanje autobusa, isprava i opreme u skladu sa Pravilnikom o prometnoj službi na autobusima; uredno vodi putni radni list po voznom redu na liniji; podnosi prijavu "nedostaci na vozilu" za svaki kvar, koji nastane na vozilu za vrijeme njegove službe; kod prometnih nezgoda vrši sve radnje propisane Zakonom o osnovama sigurnosti prometa na cestama; kontrolira ispravnost rada Buscard sustava; obvezan je putnicima pružiti informacije u svezi s njihovim prijevozom; obvezan je, uz radnika iz tehničkog Sektora, prisustvovati primopredaji vozila; vodi brigu da se u autobusu nalazi sva propisana oprema i održava čistoću svoga radnog mjesta; obavlja i druge poslove po nalogu nadređenoga ili po nalogu Uprave Društva; provodi propisane mjere zaštite na radu, zaštite okoliša i zaštite od požara; održavanje čistoće svog radnog mjesta; po povratku autobusa u prostorije Društva puni autobus gorivom, pere autobus na automatskoj praonici Društva te ispunjava potrebnu dokumentaciju.

38. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika u dva navrata radio kao dispečer, od 2010. do 2012. i od 2019. pa do prestanka radnog odnosa. Kao dispečer radio je rasporede za vozače autobusa i tramvaja. Novom sistematizacijom radnih mjesta nije prestala potreba za obavljanjem poslova iz radnog mjesta dispečer već je samo promijenjen naziv u radno mjesto glavnog dispečera. U radno mjesto glavnog dispečera dodan je i opis poslova dispečera za prijevoz osoba s invaliditetom jer je to radno mjesto ukinuto. Dakle, ukinuto je radno mjesto dispečera ali potreba za obavljanje poslova iz opisa radnog mjesta je i dalje ostala i obavljena je pod radnim mjestom glavnog dispečera. Svrha novog pravilnika je bila da se naprave uštede u GPP-u. Međutim prije donošenja novog pravilnika i sistematizacije radnih mjesta tuženik je primio 40 novih ljudi za popunjavanje radnih mjesta vozača, radnika u radioni i upravi, kao i na radnim mjestima koje su i oni koji su dobili otkaz mogli raditi. Uvjeti za obavljanje poslova glavnog dispečera su između ostaloga i SSS i on je udovoljavao tom uvjetu jer je tehničar cestovnog prometa. Na radno mjesto glavnog dispečera zaposlen je IE na poslovima dispečera za prijevoz osoba sa invaliditetom, isti je također kao i tužitelj tehničar cestovnog prometa time da je u firmu došao 10 godina poslije tužitelja, ima djecu ali ne zna koliko. Zna da je isti dobio radno mjesto glavnog dispečera iz razloga što je bio član HDZ-a, bio na listi za gradsko vijeće Grada Osijeka, bio je i član sindikata pa je i to utjecalo na njegov izbor. IE je obavljao tijekom svog radnog vijeka, poslove otpremnika, radio kao dispečer, kontrolor sigurnosti prometa kao i tužitelj. U novom pravilniku postoje radna mjesta dispečer 1 i dispečer 2, međutim isti ne odgovaraju opisu poslova radnog mjesta dispečera prema starom pravilniku, već dispečer 1 obuhvaća upis poslova bivšeg prometnika, a dispečer 2 opis poslova bivšeg otpremnika. Nakon izrade nove sistematizacije, nekih 10-15 radnika dobilo je ponudu na novim radnim mjestima. Nema saznanja o tome koliko radnika je odbilo otkaz. Njegov bivši poslodavac prije otkazivanja nije vodio računa o trajanju njegovog radnog odnosa, obvezi uzdržavanja, radnom iskustvu i godinama. To je zaključio iz razloga što ga nitko nije nazvao niti pitao s kim živi, koga uzdržava. Ne zna da li je do tih podataka njegov bivši poslodavac mogao doći temeljem dokumentacije kojom raspolaže. U obvezi je uzdržavanja maloljetnog sina, rastavljen je i plaća alimentaciju u visini 200,00 EUR. Što se tiče obujma posla između njega i IE odgovara da je pisao raspored za 170 vozača tramvaja i autobusa, dok je IE pisao raspored za dva vozača vozila osoba sa invaliditetom. Ima položen vozački ispit za vozača C i D kategorije, odnosno 6 mj. radio je kod tuženika kao vozač tramvaja, a 12 godina kao vozač autobusa. 2008. godine zamolio je poslodavca da mu omogući rad na drugim radnim mjestima jer više nije mogao obavljati posao vozača. Njegova vozačka što se tiče vozača za C i D kategoriju je trenutno u mirovanju što znači da ne može voziti autobus, odnosno da bi ponovno mogao voziti autobus morao bi proći liječnički pregled, dodatnu naobrazbu „KOD 95“ koji podrazumijeva sve novosti u području prometa, te bi trebao izvaditi karticu vozača. Njegov je osobni stav da nije više u mogućnosti obavljati poslove vozača, jer se radi o jako stresnom poslu za njega i želi sačuvati svoje zdravlje. Razlika u plaći između radnog mjesta dispečera i vozača autobusa je nekih 2.000,00 kn jer je za radno mjesto dispečera koeficijent 10,1, a za radno mjesto vozača autobusa 6,1. Predsjednik radničkog vijeća KE nije se protivio prijedlogu tuženika za njegovim otkazivanjem ugovora o radu jer je isti zaposlio u GPP-u svog sina, sad će kćer, u dobrim je odnosima sa bivšim i sadašnjim direktorom, i potpisivao je sve što god su oni tražili od njega. Od 1. listopada 2023. zaposlen je u Auto školi Zebra u Osijeku kao instruktor vozila B kategorije, za plaću od 800,00 EUR. Glavni dispečer obavlja poslove koje je on obavljao kao dispečer, time da su opisu radnog mjesta glavnog dispečera dodani i poslovi dispečera za prijevoz osoba sa invaliditetom. Nema saznanja da bi u opis radnog mjesta glavnog dispečera bili dodatni i neki drugi poslovi, odnosno poslovi nekog drugog radnog mjesta. I sam je nekih 7 mj. radio na radnom mjestu dispečera za prijevoz osoba sa invaliditetom. Nije poduzimao nikakve korake u smislu pobijanja novog pravilnika i sistematizacije radnih mjesta iz 2022. godine. Odluku o otkazu pobija isključivo iz razlog što mu prethodno otkazivanju nije ponuđeno radno mjesto koje bi s obzirom na primanja odgovaralo radnom mjestu koje je do tada radio. Negdje u 7.mj. 2022. direktor mu je ponudio ugovor za radno mjesto kontrolora karata sa koeficijentom 5.5, on taj ugovor nije odmah prihvatio, otišao je na bolovanje, u kolovozu 2022. svratio je kod tuženika kako bi prihvatio ponuđeni ugovor ali mu to nije omogućeno jer je direktor poručio da neće s njim zaključivati nikakve ugovore dok je na bolovanju. On bi takav ugovor prihvatio ali bi svejedno osporavao ugovor o otkazu za radno mjesto dispečera. Nakon toga tuženik je sam ocijenio da je odbio ponuđeni ugovor za kontrolora karata, stavili su ga na savjetovanje kod radničkog vijeća i nakon toga je dobio otkaz uz ponudu novog ugovora za vozača autobusa.

39. Iz iskaza svjedoka KE proizlazi da je predsjednik radničkog vijeća kod tuženika sada u drugom mandatu, da je bio predsjednik radničkog vijeća u trenutku nove sistematizacije radnih mjesta i pravilnika kod tuženika 2022. godine. U srpnju 2022. rađena je nova sistematizacija radnih mjesta za cijelu firmu. Svrha te sistematizacije bila je da se ukinu nepotrebna rukovodeća mjesta na kojima su plaće bile vrlo visoke i da se dio tih plaća preraspodjeli na najniže plaće na radna mjesta i to njih oko 250 na kojima su radili vozači majstori i niže kategorije radnika. Prije je bilo 6 odjela sa 6 rukovoditelja dok je po novoj sistematizaciji ostao samo jedna rukovoditelj i jedan zamjenik direktora. Sistematizacijom se nastojalo postići i da nitko od zaposlenih ne smije dobiti otkaz. Radničko vijeće se složilo sa prijedlogom sistematizacije koji je dostavljen. Nakon što je nova sistematizacija prihvaćena bilo je nekoliko ljudi, misli njih 5 ili 6 koji nisu htjeli prihvatiti nova im ponuđena radna mjesta. Tada je radničko vijeće dobilo prijedlog za savjetovanje na raskid ugovora o radu za osobe koje nisu prihvatile raspored na nova radna mjesta. Prijedlog je sadržavao imena osoba koje nisu prihvatile nova radna mjesta, da će se ići sa raskidom ugovora o radu te da će o tome biti obaviješten HZZ. Radničko vijeće se suglasilo sa tim prijedlogom. Nakon toga, koliko se sjeća, radničko vijeće dobilo je primjerak otkaza ugovora o radu za tužitelja te se isto suglasilo sa otkazom tužitelju. Prije nove sistematizacije postojalo je radno mjesto dispečer koje je ukinuto novom sistematizacijom, ali su poslovi koji su ulazili u radno mjesto dispečera i dalje postojali samo su po novoj sistematizaciji ušli u opis novog radnog mjesta glavnog dispečera. Ukinuto je i radno mjesto voditelja prometa i još jednog dispečera, a poslovi tih radnih mjesta su također po novoj sistematizaciji ušli u opis novog radnog mjesta glavnog dispečera, dakle tri radna mjesta iz ranije sistematizacije su spojena u novonastalo radno mjesto glavni dispečer. Radničko vijeće je prihvatilo sistematizaciju iz razloga što je time obuhvaćena sveukupna reorganizacija, npr. spojeni su poslovi prometa i tehnike i umjesto dva, sada je to na tom mjestu zaposlen jedan rukovoditelj koji je bio upoznat sa cjelokupnim stanjem i potrebama u tom sektoru što je puno bolje funkcioniralo nego kada su ranije bile dvije osobe posebno na poslovima prometa, a posebno na poslovima tehnike. Smanjen je broj nepotrebnih rukovodećih radnih mjesta uslijed ukidanja kojih je oslobođen dio financijskih sredstava koji je raspoređen na najslabije plaćene radnike i iznosio je 200,00 do 400,00 kn brutto povišice za iste. Poznato mu je da je za vrijeme važenja stare sistematizacije bio veliki problem sa prekovremenim satima vozačima dok je kod nove sistematizacije taj broj smanjen na nulu. Po staroj sistematizaciji postojala su dva dispečera JE i ME, time da je jedan vodio raspored vozača autobusa, a drugi vozača tramvaja. Po novoj sistematizaciji glavni dispečer je bio ME koji je radio raspored i za vozače autobusa i vozače tramvaja i sve ostale. ME nije imao iskazanih prekovremenih sati za vozače, a JE je imao. ME ima četvero djece, a JE jedno dijete. ME i dan danas radi na radnom mjestu glavnog dispečera i isti ima evidentirane prekovremene za vozače. Tome je doprinijela činjenica da je u međuvremenu u radu tramvajska mreža pa više tramvaji niti ne prometuju tako da je dio vozača tramvaja prekvalificiran za vozače autobusa, a dio raspoređen na nova radna mjesta unutar firme tako da trenutno u firmi radi oko 140 vozača. Predsjednik je Sindikata zaposlenih u GPP-u, niti jedna osoba koja je bila obuhvaćen planom zbrinjavanja radnika nije bila član Sindikata zaposlenih u GPP-u. Pored Sindikata zaposlenih u GPP-u kod tuženika postoji još 5 ili 6 sindikata, i ti sindikati su postojali u trenutku izrade nove sistematizacije. U trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, tužitelj je bio član Sindikata komunalnih djelatnika. Radničko vijeće na čelu kojeg je svjedok, izabrali su svi radnici tuženika neovisno o tome članovi kojeg od tih sindikata su bili. Ne zna da li je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu vodio računa o njegovom stažu, obvezi uzdržavanja, radnom iskustvu. Tuženik je obavijestio radničko vijeće da će ponuditi radnicima čija su radna mjesta ukinuta nova radna mjesta sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu. Misli da je to i učinio u odnosu na tužitelja jer je on bio vozač.

40. Iz iskaza svjedoka RE, proizlazi da je od listopada 2021. do veljače 2023. radio kao član Uprave, odnosno direktor tuženika – GPP-a, da je dolaskom na to radno mjesto vidio da prema tadašnjoj sistematizaciji postoji previše radnih mjesta voditelja, rukovoditelja, predradnika s visokim plaćama, a na radnim mjestima vozača postoji kako manjak djelatnika tako isti imaju i niske plaće. Primijetio je i da je organizacija samog poslovanja bila loša tako da je u godini prije njegovog dolaska, izdvojeno više od 200.00,00 kn na ime prekovremenih sati rada za vozače. U to vrijeme smjene radnicima-vozačima organizirao je tužitelj. Primijetio je da dio ljudi koji su po struci vozači radili su na drugim radnim mjestima, ne na radnim mjestima vozača. U to vrijeme na tržištu nije bilo radnika koji bi radili kao vozači. U vrijeme njegovog dolaska bilo je 5 sektora sa 5 rukovoditelja, te niz drugih rukovodećih mjesta. Stoga je odlučio da se sistematizacijom umanji broj sektora a s time i rukovoditelja istih kao i drugih rukovodećih mjesta, te da se radnici koji su po struci vozači zaposle na radnim mjestima vozača autobusa odnosno neko drugo radno mjesto u okviru struke. U trenutku njegovog dolaska u GPP u istom je radilo 174 vozača, uključujući vozače autobusa, tramvaja i vozača vozila osoba sa invaliditetom, ali je nedostajalo još 30 – 40 vozača. U to vrijeme počela je s rekonstrukcijom tramvajske mreže na području grada Osijeka i umjesto tramvaja uvedene su nove autobusne linije, pa je bila povećana potreba za vozačima autobusa. Tada su zaposleni novi vozači autobusa, ali još uvijek u nedovoljnom broju da se pokriju sve linije. Namjera im je bila da se povećaju i plaće vozačima i majstorima jer oni obavljaju osnovnu djelatnost tuženika. Stoga su neka radna mjesta ukinuta, ali je i dalje postojala potreba za obavljanje poslova tih radnih mjesta, time da su ti poslovi spajani sa poslovima drugih radnih mjesta. Ukinuto je radno mjesto dispečera, dispečera za prijevoz osoba sa invaliditetom i voditelja poslova prometa, međutim poslovi koji su obavljani u i okviru tih ukinutih radnih mjesta su i dalje bili potrebni i dalje su ostali, ali su spojeni u novo radno mjesto glavnog dispečera. Osnovni posao glavnog dispečera je da radi smjena za sve vozače GPP-a, dakle za vozače tramvaja, autobusa, vozače vozila osoba sa invaliditetom, i potrebna je izuzetna organizacija posla kako bi se smjene odradile na način da se izbjegne prekovremeni rad vozača. Dispečer je prema ranijoj sistematizaciji radio smjene za 170 vozača autobusa i tramvaja, dok je dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom radio smjene za 2-3 vozača za jedan kombi koji je namijenjen prijevozu osoba sa invaliditetom. Koliko zna poslove dispečera i dispečera za prijevoz osoba sa invaliditetom po staroj sistematizaciji radili su tužitelj i ME istovremeno jer su obojica bili zaposleni na radnom mjestu dispečera. Između tužitelja i ME, odabrao je ME da radi na poslovima radnog mjesta glavnog dispečera jer se on pokazao puno organiziraniji i sposobniji, puno je bolje razumio izradu rasporeda i smjena. Naime, dok je on radio rasporede smjena nije bilo prekovremenih za razliku od tužitelja kod kojeg je uvijek postojao prekovremeni. Također ME je imao odgovarajuću stručnu spremu, SSS, nije imao položen vozački za vozača autobusa, a što je tužitelj imao, i istoga je mogao premjestiti na radno mjesto vozača autobusa koje je bilo deficitarno. Zna kako ME ima četvero male djece, a tužitelj jedno dijete, međutim, to nije uzimao u obzir prilikom odabira, jer mu je primarno bila stručnost. Sistematizacija radnih mjesta rezultirala je time da je 250 ljudi, vozači, majstori u radionama, radnici na održavanju mreže, radnici na građevini pri tome misli na održavanju tračnica dobili više plaće za oko 200,00 kn bruto a što je tada bilo u sklopu njihovih mogućnosti jer je prilikom sistematizacije GPP morao voditi računa da plaće budu unutar financijskog okvira. Za novu sistematizaciju tuženik je tražio suglasnost radničkog vijeća, radničko vijeće je dalo suglasnost. Potom je tuženik dostavio na očitovanje radničkom vijeću plan i program zbrinjavanja viška radnika s čime se radničko vijeće također suglasilo pa je plan dostavljen HZZ koji također nije imao primjedbi. Nakon toga radničkom vijeću dostavljen je i prijedlog otkaza ugovora o radu za tužitelja s kojim se radničko vijeće također suglasilo. Nova sistematizacija rezultirala je ukidanjem 6 od 7 rukovodećih mjesta, pa su radnicima na tim radnim mjestima ponuđeni novi poslovi, neki su ih prihvatili dok su neki otišli na nova radna mjesta van GPP, npr. rukovoditelj financija nije prihvatio novo radno mjesto, dok je rukovoditelj tehnike prihvatio novo radno mjesto koje je bilo niže rangirano nego je do tada radio. Misli da su u programu zbrinjavanja vidljivi socijalni kriteriji koji se tiču radnika koji su prihvatili ponuđene poslove. Nakon izrade sistematizacije, a prije izrade plana i programa zbrinjavanja, pozvao je u svoj ured sve radnike čija su radna mjesta ukinuta i ponudio im nova radna mjesta. Tako je pozvao i tužitelja i ponudio mu novo radno mjesto kontrolora karata, međutim on nije htio niti preuzeti novi tako ponuđeni ugovor o radu već je izišao iz njegovog ureda uz napomenu da je on od danas na bolovanju. Misli da je tada sa njim (RE) u uredu bio i gospodin ĐE. Kao direktor tuženika je od strane svih iz prometa upozoravan da fali vozača autobusa, na to su ga upozoravali i tužitelj i ME. Napominje da kad je ME radio rasporede vozača nisu imali prekovremenih, ne zna kako je to uspio dok je tužitelj uvijek imao prekovremenih kod izrade smjena vozača. Tužitelja nikada nije upozoravao zbog prekovremenih sati, jer to nije bilo kršenje nikakvih obaveza. Na prvu, njemu kao direktoru je bilo logično da ako je manjak vozača, da bi trebali postojati prekovremeni sati, međutim ME je znao organizirati posao tako da tih prekovremenih sati nema. Npr. ako je neki od vozača doživio nesreću na poslu, on bi pozvao radnika koji taj dan nije radio da odradi njegovu smjenu, a potom bi tom radniku do kraja mjeseca davao kraće smjene kako bi bio u okviru fonda sati za taj mjesec. Nema saznanja kakva je danas situacija sa prekovremenim satima u GPP-u. Kad je odlučio da tužitelju ponudi radno mjesto vozača autobusa nije provjeravao da li on ima važeću vozačku dozvolu za vozača autobusa, znao je da je on prije bio vozač autobusa.

41. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio:

- da su prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji od 15. prosinca 2019., među ostalim, postojala i radna mjesta Dispečer, Voditelj prometa i Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom, te da je za svako od tih radnih mjesta predviđen po jedan izvršitelj,

- da je tužitelj od 15. svibnja 2021. do listopada 2022. bio zaposlen na radnom mjestu Dispečer, za koje radno mjesto je bila predviđena viša stručna sprema ili srednja stručna sprema, te da je imao koeficijent složenosti poslova 10,10,

- da je 18. srpnja 2022. tuženik donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji prema kojoj je ukinuto tužiteljevo dotadašnje radno mjesto – Dispečer, kao i radno mjesto Voditelj prometa i Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom, kao i da je novoformirano radno mjesto Glavni dispečer,

- da, unatoč ukidanju radnih mjesta – Dispečer, Voditelj prometa i Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom, nije prestala potreba za poslovima koji su ulazili u opis navedenih radnih mjesta,

- da je, usporedbom poslova radnog mjesta Dispečer, s poslovima radnog mjesta Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom i poslovima radnog mjesta Voditelj prometa, utvrđeno da poslovi radnog mjesta Dispečer i Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom u cijelosti ulaze u opis poslova radnog mjesta Glavni dispečer, time da su poslovi radnog mjesta Voditelj prometa samo u manjem dijelu ušli u opis poslova radnog mjesta Glavni dispečer,

- da je za radno mjesto Glavni dispečer predviđena viša stručna sprema ili srednja stručna sprema, prometni smjer, te koeficijent složenosti poslova 10,10,

- da tužitelj ima srednju stručnu spremu prometnog smjera,

- da tužitelj ispunjava propisane uvjete za radno mjesto Glavni dispečer, ali mu to radno mjesto nije ponuđeno,

- da je tužitelju ponuđeno radno mjesto Vozač autobusa, a koje radno mjesto je tužitelj odbio, jer je koeficijent složenosti poslova bio manji nego njegovog dotadašnjeg radnog mjesta, kao i da nije imao važeću vozačku dozovu za D kategoriju vozila,

- da je na radnom mjestu Glavnog dispečera zaposlen ME,

- da u novom Pravilniku postoje radna mjesta dispečer 1 i dispečer 2, koji ne odgovaraju opisu poslova radnog mjesta dispečera prema starom Pravilniku, već dispečer 1 obuhvaća upis poslova bivšeg prometnika, a dispečer 2 opis poslova bivšeg otpremnika.

42. Odredbom članka 133. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava (stavak 1.). Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.).

42.1. Tužitelju je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora uručena 19. listopada 2022., a tužitelj je Zahtjev za zaštitu prava podnio tuženiku 31. listopada 2022., odnosno u roku od 15 dana od kada mu je poslodavac povrijedio pravo. Zahtjev za zaštitu prava tuženik je primio 2. studenog 2022., a poslodavac mu u roku od 15 dana od dostave zahtjeva nije udovoljio, pa je tužitelj 1. prosinca 2022. podnio tužbu kojom zahtjeva zaštitu povrijeđenog prava. Dakle, tužiteljeva tužba je pravovremeno podnesena .

43. Redovni poslovno uvjetovani otkaz reguliran je odredbom članka 115. ZR-a kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) (stavak 1.), da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (stavak 2.), da se odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika (članak 3.). Dakle, razlozi za poslovno uvjetovani otkaz postoje ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla bilo da se ti poslovi više uopće ne obavljaju bilo da se smanji opseg određenog posla koje posljedično dovodi i do smanjene potrebe za određenim brojem izvršitelja, a sve to uslijed gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

44. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Dakle, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

45. Odredbom članka 123. ZR-a propisano je da se odredbe ZR-a koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora) (stavak 1.). Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora (stavak 2.).

46. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je zbog organizacijskih razloga i nove sistematizacije došlo do ukidanja radnog mjesta na kojem je radio tužitelj te da je time prestala potreba i za radnikom-tužiteljem na tom radnom mjestu. Radno mjesto na kojem je radio tužitelj je ukinuto Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta temeljem od 18. srpnja 2022. odnosno Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 4. kolovoza 2022. kojim je tuženik izmijenio cjelokupni unutarnji ustroj organizacijskih jedinica, pri čemu je došlo i do ukidanja pojedinih radnih mjesta. Tuženik smatra da samo ukidanje radnog mjesta predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

46.1. Prema stavu ovoga suda, tuženik kao poslodavac ima autonomiju u organizaciji svog poslovanja, ali pod uvjetom da ima opravdan razlog za to, odnosno da se organizacija poslovanja provodi isključivo u smjeru poboljšanja učinkovitosti poslovanja, ušteda, i slično, što posljedično može rezultirati i ukidanjem radnog mjesta. Tuženik kao poslodavac ima pravo organizirati rad na način za koji sam smatra da je optimalan i sud nije ovlašten ispitivati svrsishodnost poslovne organizacije, međutim, ovlašten je utvrđivati jesu li razlozi za poslovno uvjetovani otkaz radniku bili opravdani i je li poslodavac radniku ugovor o radu otkazao na zakonom propisani način. Također, reorganizacija mora biti posljedica objektivne potrebe posla, a ne subjektivne želje da se rad reorganizira bez stvarne potrebe. Tuženik u odluci o otkazu samo navodi da je zbog organizacijskih razloga otkazan Ugovor o radu, jer da je uslijed izmjene sistematizacije tuženika ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj radio, pa da je ukinućem tog radnog mjesta prestala i potreba za radnikom na tom radnom mjestu. Tuženik tijekom cijelog postupka ostaje kod navoda da je njegovo autonomno pravo da vrši organizaciju posla kako on želi i da je upravo uslijed takve organizacije posla ukinuto i tužiteljevo radno mjesto.

46.2. Suprotno stavu tuženika, samo ukidanje radnog mjesta nije relevantno za otkazivanje ugovora o radu, budući, u smislu odredbe članka 115. stavka 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog, i to samo u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla. Organizacijska promjena sama po sebi nije opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz nego je od značaja ako je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla. Prema tome, ako se i dalje obavljaju poslovi koje je obavljao tužitelj prije otkaza, potreba za njegovim radom nije prestala (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2542/2019 od 3.ožujka 2022., U-III-2178/2019 od 7. veljače 2023., U-III-162/2016 od 28. prosinca 2017., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-206/2024 od 9. srpnja 2024.).

46.3. U konkretnom slučaju potreba za poslovima radnog mjesta Dispečer nije prestala, budući su poslovi iz opisanog radnog mjesta ušli u opis poslova radnog mjesta Glavni dispečer. Obzirom na iznijeto, ovaj sud je utvrdio da reorganizacija poslova na način na koji ju je proveo tuženik nije imala za posljedicu prestanak potrebe za obavljanjem poslova koje je tužitelj ranije radio, a niti je to bilo nužno iz gospodarskih razloga. U konkretnom slučaju nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje obavljao tužitelj. Stoga, prema utvrđenju ovoga suda, tuženik nije proveo stvarnu nego samo formalnu reorganizaciju poslova, pa ne može reći da je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj ranije obavljao. Prema tome tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.

47. Tužitelj tvrdi da je tuženik bio dužan izvršiti usporedbu tužitelja s drugim radnicima koji su kandidirali za radno mjesto Glavnog dispečera, odnosno da je tuženik bio dužan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tuženik pak ustraje na tvrdnji da nije morao izvršiti usporedbu, jer da je tužitelj prethodno bio jedan od 2 izvršitelja na radnom mjestu Dispečer koje je ukinuto, te nakon izmjena unutarnje organizacije i sistematizacije tuženika niti jedan radnik više ne obavlja poslove radnog mjesta „dispečer“ – prijašnjeg radnog mjesta tužitelja, pa tuženik nije bio obvezan voditi računa o socijalnim kriterijima.

47.1. Prema tome, sporno je, je li tuženik u smislu odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a pri odlučivanju o otkazu tužitelja, bio dužan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, ovo stoga što je spomenutom odredbom propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

47.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je IE (Stipan) Vuković po staroj sistematizaciji radio na radnom mjestu Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom, time da je i tužitelj nekih sedam mjeseci radio na radnom mjestu Dispečer za prijevoz osoba s invaliditetom, kao i da je po novoj sistematizaciji Glavni dispečer ME. Svjedok BE je iznio da su po staroj sistematizaciji postojala dva dispečera JE i ME, time da je jedan vodio raspored vozača autobusa, a drugi vozača tramvaja, da je po novoj sistematizaciji glavni dispečer bio ME koji je radio raspored i za vozače autobusa i vozače tramvaja i sve ostale. ME i dan danas radi na radnom mjestu glavnog dispečera. Svjedok RE je pak iskazao da su poslove dispečera i dispečera za prijevoz osoba sa invaliditetom po staroj sistematizaciji radili tužitelj i ME istovremeno, jer su obojica bili zaposleni na radnom mjestu dispečera. Nadalje, iz zapisnika Državnog inspektorata od 8. rujna 2022. (stranica 184-190 spisa) proizlazi da je po provedenom inspekcijskom nadzoru tuženika utvrđeno da je ovdje tuženik ovdje tužitelja 7. veljače 2022. usmeno rasporedio s radnog mjesta Dispečer na radno mjesto Dispečer osoba s invaliditetom, a da se prethodno nije savjetovao s radničkim vijećem, dok je ME s radnog mjesta Dispečer osoba s invaliditetom raspoređen na radno mjesto Dispečer, kao i da je uvidom u radno- pravnu dokumentaciju utvrđeno da je tuženik sa ME sklopio ugovor o radu za radno mjesto Dispečer.

47.3. Budući su poslove radnog mjesta Dispečer i Dispečer za osobe s invaliditetom po starom Pravilniku radile dvije osobe tužitelj i ME, da su oba radna mjesta ukinuta, te da su poslovi radnog mjesta Dispečer i poslovi radnog mjesta Dispečer za osobe s invaliditetom kao i manji dio poslova radnog mjesta Voditelj prometa ušli u opis poslova radnog mjesta - Glavni dispečer, ovaj sud je stava da je tuženik bio dužan izvršiti usporedbu, prije svega tužitelja i ME, a ovo u smislu odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a. To tim više što je i tužitelj zadovoljavao propisane uvjete za novoformirano radno mjesto – SSS prometne struke.

47.4. Iz Odluke o otkazu nije vidljivo da je tuženik proveo navedenu usporedbu, dok iz iskaza RE proizlazi da se on pri odabiru između tužitelj i ME vodio kriterijem stručnosti jer da je ME znao organizirati rad da nema prekovremenih, a da je tužitelj imao puno prekovremenih, time da nije uzimao u obzir njegovu obvezu uzdržavanja. Jednako tako je iznio da nije provjeravao ima li tužitelj važeću vozačku dozvolu, već je odluku da tužitelj ispunjava uvjete za vozača autobusa donio temeljem toga što je znao da je tužitelj ranije vozio autobus. Nadalje, svjedok SE je iskazao da ne zna da li je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu vodio računa o tužiteljevom stažu, obvezi uzdržavanja, radnom iskustvu.

47.5. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju, nije dao valjane razloge zašto je prilikom zapošljavanja na radno mjesto Glavni dispečer prednost dao ME, odnosno zašto to radno mjesto nije ponuđeno tužitelju. Svjedok RE je iznio da je ME stručniji u organizaciji poslova od tužitelja, pa da je to bio jedini kriterij kojeg je uzeo u obzir prilikom zapošljavanja ME na radno mjesto Glavni dispečer. Prema iskazu svjedoka RE stručnost ME se ogleda u tome da, za razliku od tužitelja, nije imao prekovremenih. Međutim, ovaj dio iskaza sud nije prihvatio kao uvjerljiv, stoga što je imenovani svjedok iznio da je prilikom njegovog dolaska na mjesto direktora tuženika, tuženiku nedostajalo 30-40 vozača autobusa, pa da je započeo sa zapošljavanjem novih vozača autobusa. Nadalje, i cilj nove sistematizacije bio je kroz povećanje plaća vozačima autobusa zaposlili nove vozače autobusa. Također, prema staroj sistematizaciji za radno mjesto vozač autobus predviđeno je 120 izvršitelja, dok je po novoj sistematizaciji za to radno mjesto predviđeno 150 izvršitelja. Uzmemo li u obzir da do prekovremenih sati vozača autobusa dolazi uslijed manjka istih, pa da se logičnim ukazuje da je uslijed zapošljavanja novih vozača autobusa došlo i do smanjenja prekovremenog rada, to, obzirom na činjenicu da svjedok nije naveo u kojem razdoblju je došlo do smanjenja prekovremenih, na koji način je ME smanjio prekovremene, odnosno može li se smanjenje prekovremenih pripisati organizacijskim sposobnostima ME ili činjenici da je tuženik zapošljavao nove vozače autobusa, ne može se utvrditi da je tuženik dokazao da je vođen kriterijem stručnosti odlučio zaposliti ME na radno mjesto Glavnog dispečera.

47.6. Pri tome ovaj sud napominje da tuženik nije izvršio niti uvid u radno pravnu dokumentaciju za tužitelja, a radi utvrđenja ispunjava li on uvjete za ponuđeno mu radno mjesto Vozač autobusa, što potvrđuje u svom iskazu svjedok RE kad navodi da je kad je odlučio da tužitelju ponudi radno mjesto vozača autobusa, nije provjeravao da li on ima važeću vozačku dozvolu za vozača autobusa, znao je da je on prije bio vozač autobusa. Obzirom na činjenicu da tužitelj u vrijeme ponude ugovor o radu za radno mjesto Voza autobusa nije imao važeću vozačku dozvolu za vozača autobusa, to tada, suprotno stavu tuženika, tužitelj nje ispunjavao uvjete za zapošljavanje na radnom mjestu Vozač autobusa.

47.7. Slijedom svega navedenoga, tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja, a što je bio dužan sukladno članku 115. stavku 1. točka 1. ZR-a, odnosno nije postupio u smislu odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a, pa je prema ocjeni ovoga suda predmetni otkaz nedopušten i nezakonit.

48. Odredbom članka 124. stavka 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Budući da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora nedopuštena, sud je naložio tuženiku da tužitelja vrati na rad, ako nije moguće na isto radnom mjesto onda na poslove koji su najsličniji prethodnom radnom mjestu, odnosno poslovima koje je tužitelj obavljao prije nego je dobio otkaz i koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja.

49. Budući je sud utvrdio da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, ovaj sud je utvrdio osnovanim i tužiteljev zahtjev za naknadu bruto plaća u vidu izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2023. do kolovoza 2024.

49.1. Na okolnost utvrđenja visine izgubljene zarade koja se odnosi na neisplaćene plaće i sva druga primanja tužitelja (božićnice, uskrsnice, regresi i dr.) za razdoblje od siječnja 2023. godine do zaključno s kolovozom 2024. godine, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Bernardi Hunjadi time da je vještak trebao uzeti u obzir i primanja tužitelja od listopada 2023. godine od kada je isti počeo raditi na drugom radnom mjestu.

49.2. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 5. studenoga 2024. (stranica 387- 391 spisa) proizlazi da izgubljena zarada iznosi 21.340,81 eura od čega je 20.080,81 EUR razlika plaće u bruto iznosu, a iznos od 1.260,00 EUR odnosi se na neoporezive naknade u vremenskom razdoblju od siječnja 2023. godine do kolovoza 2024. godine.

49.3. Tuženik u podnesku od 2. studenoga 2024. navodi da je iz izračuna vještaka (Tablice 1.) vidljivo kako je vještak prilikom obračuna razlike plaće za siječanj 2023. godine propustio uzeti u obzir dio plaće koju mu je tuženik isplatio. Stoga je predložio da vještak svoj izračun korigira na način da od iznosa obračunatog za mjesec siječanj 2023. godine (1.522,26 EUR) oduzme iznos tužiteljeve primljene bruto plaće u tom mjesecu – sukladno Obračunu isplaćene plaće za razdoblje od 1. do 19. siječnja 2023.

49.4. Iz dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 20. siječnja 2025. proizlazi da izgubljena zarada u vremenskom razdoblju od siječnja 2023. godine do kolovoza 2024. godine iznosi ukupno 20.296,33 EUR od čega je 19.036,33 EUR razlika plaće u bruto iznosu, a iznos od 1.260,00 EUR odnosi se na neoporezive naknade.

50. Tužitelj je podneskom od 13. veljače 2025. uredio tužbeni zahtjev pod točkom IV. sukladno izračunu sudskog vještaka iz dopune nalaza i mišljenja.

51. Ovaj sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća, izrađen u skladu s pravilima struke, a vještakinja je primjedbe na nalaz i mišljenje otklonila dopunom nalaza i mišljenja na koji tuženik nije imao primjedbi.

52. Tuženik je u podnesku od 10. prosinca 2024. odnosno 31. ožujka 2025. iznio da se protivi preinaci tužbe, jer da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka određeno postavio tužbeni zahtjev. Ovakvo protivljenje tuženika nije osnovano. Naime, u smislu odredbe članka 190. ZPP-a radi se o slučaju da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, budući ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem kojim raspolaže vještak financijske struke. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu iz članka 186.b stavka 2. ZPP-a, te je po primitku nalaza financijskog vještaka odredio tužbeni zahtjev sukladno istom. Uostalom sud je raspravnim rješenjem 11. travnja 2025. dopustio preinaku tužbe prema zahtjevu tužiteljice od 13. veljače 2025., smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.

53. Visina stope zatezne kamate dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

53.1. Nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. ZR-a, koji se primjenjuje na ovaj spor, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4. travnja 2016.). Stoga je tužitelja valjalo odbiti s dijelom zahtjeva kojim traži isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće.

54. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 6. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 155/23..), budući ružitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu i to sa zateznim kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto plaćama. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa) tužitelju je priznat trošak:

- sastav zahtjeva za zaštitu prava radnika u iznosu 500,00 eura,

- sastav tužbe u iznosu 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 16. travnja 2024. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 24. travnja 2024. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 7. lipnja 2024. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 4. rujna 2024. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 13. veljače 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 11. travnja 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 12. svibnja 2025. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 4.250,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 5.312,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak predujma za vještačenje u iznosu 265,45 eura. Dakle, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu 5.577,95 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počev od presuđena pa do isplate.

54.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 23. travnja 2024., budući je isti mogao predati sudu na ročištu održanom 24. travnja 2024., na koje je pristupio i za koje mu je dosuđen trošak, dakle taj podnesak nije bio potreban. Nije mu priznat niti sastav podneska od 10. lipnja 2024., nit od 17. rujna 2024., budući u istima samo naznačuje sudu koju dokumentaciju dostavlja u spis, dakle niti ovi podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 27. kolovoza 2024., budući istim iznosi navode koji sadržano odgovaraju navodima iz tužbe i podneska od 16. travanj 2024. pa nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 13. studenoga 2024., jer isti također nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu. Budući se radi o radnom sporu, te je tužitelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe.

55. Obzirom na iznijeto odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 12. svibnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Željko Eror i Nikola Eror, odvjetnici u Osijeku

2. Zajednički odvjetnički ured Guljaš & Lamza u Osijeku