REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-168/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 84,62 eur, izvan ročišta, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ĐZ i tužitelja te provođenjem prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju TZ VL. [obrt], OBRT ZA AUTOLIMARSKU DJELATNOST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 84,62 eur (slovima: osamdeset četiri eura i šezdeset dva centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 27. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju TZ VL. [obrt], OBRT ZA AUTOLIMARSKU DJELATNOST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., tekućom od 12. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. siječnja 2021. podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 84,62 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. travnja 2023. nastala šteta na vozilu, marke i model SUBARU TRIBECA B9, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18, 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje ZOO).

3. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 17. svibnja 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238610510286. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a što nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

4. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popravio kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj vozilo vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. radi. Navodi da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 21/1/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.059,83 eur (PDV uključen).

5. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.975,21 eur. Razliku od 84,62 eur po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Ističe da je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a to je 20,00 eur / sat plus PDV za limarske i lakirerske radove, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 23,89 eur / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 23,89 eur / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru.

6. Tuženik osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je 12. travnja 2023., u prometnoj nezgodi nastala šteta na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], te da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koji isti ima ugovorenu kod tuženika, pri čemu tužitelj ne navodi niti dostavlja relevantnih podataka i dokaza o prometnoj nezgodi na koju se poziva, ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika. U postupcima u sporovima male vrijednosti, kakav je i predmetni, tužitelj je najkasnije u tužbi dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica.

7. Tužitelj u tužbi nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi od 12. travnja 2023., nije naveo podatke o vozilu štetnika niti je dostavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja niti je opisao u čemu se sastoji krivnja vozača vozila štetnika, nije dostavio dokaze iz kojih bi to bilo razvidno niti je na tu okolnost predložio adekvatne dokaze. Tuženik predlaže da sud bez održavanja ročišta donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev kao nedokazan .

8. Oštećenik je mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, jednake kvalitete kao i servis u kojem je izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka, no oštećenik je navedeno u potpunosti ignorirao. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO-a.

9. Tuženik osporava navodni Službeni cjenik radionice tužitelja kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja, u iznosu od 23,89 eur plus PDV. Nadalje, u potpunosti je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj (oštećenik) ĐZ ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, evidentno je da se u konkretnom slučaju ne radi o vlasništvu oštećenog vozila od strane tužitelja, već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika, a kako se to navodi i pobliže je opisano u činjeničnim navodima tužbe.

10. Naknadno, tuženik osporava pasivnu legitimaciju, a tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer iz ponude tuženika od 13. rujna 2023. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici osiguranja štetnika pravno osnovan te se tuženik putem ove iste ponude obvezao na isplatu u iznosu od 1.975,21 eur ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Slijedom navedenog, tužitelj osporava navode tuženika da isti nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve kako je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 21/1/2 od 26. lipnja 2023. te sukladno tome radi se o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 84,62 eur.

11. Tuženik je temeljem prometne nezgode, te dokumentacije koju posjeduje i sam je utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika od dana od 14. travnja 2023., a što proizlazi iz izvida štete br. 238610510286 te obrazložene ponude tuženika od 13. rujna 2023., time da je samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja, a sve prema polici osiguranja štetnika koju ima ugovorenu kod tuženika.

12. Tužitelj je obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 10,00 sati, na ime lakirerskih radova 6,40 sati, a što u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 238610510286 te računu popravka br. 21/1/2, te ističe da je službeni cjenik tužitelja potpisan i ovjeren od strane ovlaštene osobe kao i naznačen datum važenja, time da je sukladno istom izdan račun popravka br. 21/1/2. Konačno, tužitelj u prilogu podneska dostavlja materijalnu dokumentaciju –račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima primjerice Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Uniqa d.d. Zagreb i Croatia osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenog servisera u iznosu od 42,11 eur / sat uvećano za pripadajući PDV.

13. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 84,62 eur.

14. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

15. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju, tuženik je predložio sudu da donese presudu bez održavanja ročišta, a tužitelj nije zatražio održavanje ročišta iako je predložio izvođenje dokaza.

16. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

17. Rješenjem od 17. siječnja 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

18. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

19. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

20. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: račun A 21/12, Izvid štete tuženika, Obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi, bankovni izvadak, elektroničku korespondenciju, cjenik, Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, notifikaciju o ustupanju tražbine, sudsku praksu, sudsku praksu koja se odnosi na analognu pravnu situaciju i druge isprave (list 8-58 spisa), račun-Obrazac R1, dokaz o plaćanju i nalog za isplatu ( list 76-92 spisa).

21. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od tužitelja i to; saslušanje ĐZ i tužitelja te provođenje prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

22. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 14. siječnja 2025.).

23. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno- tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

24. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

25. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

26. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 17. svibnja 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238610510286 (dokaz- Izvid štete, list 10 spisa). Uvidom u Izvid štete sud utvrđuje da se radi o vozilu Subaru Tribeca 89. te je kao dan nezgode utvrđen 12. travnja 2023. što je podudarno navodima iz historijata tužbe pa se osporavanje štetnog događaja od strane tuženika ukazuje u potpunosti neosnovanim.

27. Tuženik ne spori ni da je utvrdio osnovanost predmetne štete te je potom isplatio po obrazloženoj ponudi iznos od 1.975,21 eur. Razliku od 84,62 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava na način da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju.

28. Sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

29. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

30. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

31. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi

32. Uvidom u čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 15 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa novčana tražbina u ukupnom iznosu od 84,62 eur po računu popravka štete br. 21/12, koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku

33. Prvenstveno se ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

34. Iz računa tužitelja broj br. A 21/1/2 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

35. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

36. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

37. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

38. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

39. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

40. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (27. lipnja 2023.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 84,62 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

42. Tužitelju je priznat trošak jednokratne naknade u visini od 50 bodova, 100,00 eur (tbr. 7. t. 8. Tarife) što uvećano za PDV 25 % iznosi 125,00 eur te za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur, što ukupno iznosi, priznatih 151,54 eur.

43. Budući je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose. Zatezna kamata na parnični trošak teče od 12. svibnja 2025.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).