Poslovni broj: P-46/2022-46

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa ŽDO u Rijeci, protiv tuženika TIHA d.o.o. Šilo, Brdo 12, OIB: 03888089651, kojeg zastupaju Hrvoje Vukić i drugi odvjetnici iz Rijeke, Nikole Tesle 9, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. travnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika ŽDO u Rijeci Igora Udovičića i punomoćnika tuženika Hrvoja Vukića, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 12. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 189.444,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj člankom 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a i to:

- na iznos od 13.428,91 eura tekućom od 1. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 36.669,96 eura tekućom od 1. siječnja 2017 godine do isplate,

- na iznos od 36.669,96 eura tekućom od 1. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 36.669,96 eura tekućom od 1. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 48.893,28 eura tekućom od 1. siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 16.331,14 eura tekućom od 13. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 780,84 eura tekućom od 13. kolovoza 2020. godine do isplate, a koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 23.013,08

EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 9.646,92 EUR.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 178.400,53 EUR sa sporednim potraživanjem s osnova zakonskih zateznih kamata.

Obrazloženje

1. Tužbom od 21. svibnja 2021. godine utužen je iznos od 2.771.525,00 kn s osnova naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu tužitelja za vremensko razdoblje od 12. kolovoza 2015. do 12. kolovoza 2020. godine. U tužbi je navedeno da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 101.861 m2. Čestice da se nalaze unutar eksploatacijskog polja Beavec - Voz. O korištenju naznačenih nekretnina da je sastavljen zapisnik i izvješće državnog inspektorata, Sektor nadzora u području rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom, Služba nadzora u području rudarstva, Klasa: 310-09/20-05/5, Ur.broj: 443-01- 14-01/4-20-7 od 29. svibnja 2020. godine. Tuženik da u vezi eksploatacije mineralne sirovine obavještava nadležna tijela o količinama iskopane mineralne sirovine. Predmetne nekretnine da koristi za deponiranje mineralne sirovine, manevarski prostor za prolaz, kretanje strojeva i smještaj svojih postrojenja. Činjenicu korištenja predmetnih nekretnina tuženik da ne spori budući da ona proizlazi iz tuženikovih dopisa od 30. studenoga 2020. godine i 1. lipnja 2018. godine. Tužitelju da pripada naknada za korištenje pozivom na odredbu čl. 1120. ZOO-a. Cijena korištenja predmetne vrste zemljišta da je prosječno 5,00 kn po m2 godišnje. Na okolnost osnovanosti visine predložio je građevinsko vještačenje te naveo da naknada za korištenje dospijeva istekom godine u kojoj su nekretnine korištene.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Pozvao se na ugovor zaključen s BI "3. maj" koji da je u naravi ugovor o zakupu, a koji da predstavlja temelj za korištenje predmetnih nekretnina. Tužitelj da je ušao u prava i obveze po tom ugovoru budući da je BI "3. maj" tužiteljev pravni prednik po tom ugovoru. Tuženik da ispunjava obveze po ugovoru; da uredno plaća komunalnu naknadu i da je po tom ugovoru bio u obvezi u razdoblju od 6. lipnja 1997. do 1. srpnja 1997. godine plaćati naknadu u iznosu od 1.000,00 kn dnevno. Naveo je da izvršava obvezu ravnanja terena. Na iznijete okolnosti predložio je uvid u parnični predmet P-356/2020.

3. Tijekom postupka tužitelj je u bitnome naveo da predlaže saslušanje svjedoka TT na okolnost dokazivanja korištenja predmetnih nekretnina, da se radi o rudarskom inspektoru koji je bio u nadzoru, da se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuje Pravilnik o načinu i uvjetima osnivanja prava građenja i prava služnosti na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 84/19), a ranije da je to pitanje bilo regulirano Uredbom o osnivanju prava građenja i prava služnosti na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 94/13). Pozvao se i na odredbu čl. 73. st. 3 Zakona o rudarstvu (NN 53/18) prema kojoj je propisano da je jedan od uvjeta za ishođenje rudarske koncesije valjana osnova za korištenje nekretnina. Predložio je provođenje očevida i geodetskog vještačenja (pripremno ročište od 16. studenoga 2021. godine). Nakon zastoja postupka, po rješenju od 16. studenoga 2021. godine, u nastavljenom je postupku tuženik osporio činjenicu da bi čestice naznačene u historijatu tužbe tuženik držao u posjedu u utuženom razdoblju. Istaknuo je da je zauzeće eksploatacijskog polja bilo u površini od 20.723 m2 u utuženom razdoblju. Podneskom od 19. travnja 2024. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu naknade za korištenje za površinu od 101.861 m2, a u prilog iznijete činjenice pozvao se na očitovanje Državnog inspektorata, Službe nadzora u području rudarstva Klasa UP/I-312-01/23-04/3, Ur.br. 443-01-12-23-31 od 20. prosinca 2023. godine (str. spisa 99-101). Dostavio je u postupku i elaborat procjene koji je izradilo društvo Virtus projekt d.o.o. Rijeka (str. spisa 107-146) sačinjen u postupku pokušaja mirnog rješenja predmetnog spora. U pogledu ugovora o zakupu, na koji se pozvao tuženik, naveo je da je taj pravni posao konzumiran jer da je u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-47/2022 rudarskim vještačenjem utvrđeno da je već do 2005. godine eksploatirano više od 1.000.000 m3 mineralne sirovine (ugovorom predviđena količina) zbog čega da je predmetni ugovor o zakupu prestao važiti. Nakon 2005. godine zaključno s 31. prosinca 2015. godine da je iskopano daljnjih 460.619,00 m3, a od 1. ožujka 2015. godine do 31. prosinca 2019. godine daljnjih 51.967 m3. Tuženik je osporio točnost dostavljenog elaborata procjene društva Virtus projekt d.o.o. navodeći da se ne odnosi na utuženo razdoblje.

4. Rješenjem od 10. rujna 2024. godine određeno je provođenje građevinskog vještačenja sa zadaćom da se izradi izračun naknade za korištenje nekretnina oznake:

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvor površine od 76.444 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine od 10.891 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obala površine od 37 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine od 11.389 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put površine od 1.372 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put površine od 1.161 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine od 174 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put površine od 393 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema staroj izmjeri, na godišnjoj razini u utuženom razdoblju od 12. kolovoza 2015. do 12. kolovoza 2020. godine s time da za posljednju utuženu godinu od 12. kolovoza 2019. do 12. kolovoza 2020. godine uzme u obzir da se evidentirano korištenje utuženih čestica odnosilo od svibnja do kolovoza 2020. godine samo na

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvor površine od 5.383 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obala površine od 1.124 m2.

5. U podnesku od 28. siječnja 2025. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev uskladivši ga s rezultatima vještačenja. Iznio je primjedbu na očigledno ispušteni obračun za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za razdoblje 2020. godine. Naveo je da potražuje isplatu iznosa od 189.444,05 EUR.

6. Nakon provedenog dokaza saslušanjem vještaka građevinske struke MT tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem geodetskog vještačenja i očevida na licu mjesta te je predložio zaključenje glavne rasprave.

7. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu i priklopljenom predmetu koji se kod ovoga suda vodio pod poslovnim brojem P- 47/2022 (ranije P-356/2020), saslušanjem svjedoka TT (str. spisa 102- 103), uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke MT od 6. siječnja 2025. godine (str. spisa 167-197) i saslušanjem vještaka MT (str. spisa 215-216).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je sniženi tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Nesporna je činjenica da su kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, a kako to uostalom proizlazi iz izvatka na str. spisa 46-49.

10. Sporna je površina koju je tuženik držao u posjedu u utuženom razdoblju od 12. kolovoza 2015. do 12. kolovoza 2020. godine.

11. Sporna je okolnost je li tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za korištenje nekretnina koje je držao u posjedu odnosno u vezi toga sporan je značaj ugovora o zakupu kojeg je tuženik sklopio s pravnim prednikom tužitelja BI "3. maj".

12. Sporna je osnovanost visine utužene naknade.

13. Uvidom u pisano očitovanje Državnog inspektorata, Službe nadzora u području rudarstva Klasa UP/I-312-01/23-04/3, Ur.br. 443-01-12-23-31 (str. spisa 99- 101) utvrđeno je da je prilikom inspekcijskog nadzora u svibnju 2020. godine evidentirano da je trgovačko društvo TIHA d.o.o. Šilo u razdoblju od 30. studenoga 2017. godine do svibnja 2020. godine na eksploatacijskom polju Beavec - Voz koristilo slijedeće površine katastarskih čestica u k. o. [katastarska općina], a koje su u vlasništvu Republike Hrvatske i to: k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 76.444,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 10.891,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 37,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 11.389,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1.372,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1.161,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 174,00 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 393,00 m2 odnosno u ukupnoj površini od 101.861,00 m2. Dodatno je navedeno da je inspekcijskim nadzorom u razdoblju od 5. listopada do 3. studenoga 2023. godine utvrđeno da je trgovačko društvo Tiha d.o.o. Šilo u razdoblju od svibnja 2020. do listopada 2023. godine na eksploatacijskom polju Beavec - Voz koristilo od utuženih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površinu od 5.383,00 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površinu od 1.124,00 m2. Za predmetno korištenje, iz očitovanja Državnog inspektorata; proizlazi da nisu riješeni imovinskopravni odnosi s Republikom Hrvatskom.

14. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Službe nadzora u području rudarstva od 15. svibnja 2020. godine Klasa 310-09/20-05/5, Ur.br. 443-01-14-01/4- 20-5 (str. spisa 11-20) s prilozima (str. spisa 21-26) utvrđeno je da je pod točkom 4.15. zapisnika konstatirano da nisu riješeni imovinskopravni odnosi između tuženika i tužitelja za k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 76.444,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 10.891,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 37,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 11.389,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1.372,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1.161,00 m2; k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 174,00 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 393,00 m2 odnosno u ukupnoj površini od 101.861,00 m2. Predmetni zapisnik potpisan je od strane tehničkog rukovoditelja kamenoloma RT kao osobe koja je bila nazočna inspekcijskom nadzoru.

15. Nadalje, iz dopisa društva Tiha d.o.o. Šilo od 23. studenoga 2020. godine (str. spisa 32-33) upućenog Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i dopisa od 1. lipnja 2018. godine (str. spisa 44-45) upućenog Ministarstvu državne imovine proizlazi da je tuženik u vezi vršenja eksploatacije mineralnih sirovina na lokalitetu Voz nudio plaćanje naknade za korištenje zemljišta u državnom vlasništvu, a sve u vezi navoda o zauzeću površine od 110.000,00 m2 - str. spisa 44. Imajući u vidu iznijeta utvrđenja, sud je ocijenio istinitim utvrđenje iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 15. svibnja 2020. godine naznačeno pod točkom 4.15. Zapisnika (str. spisa 19-20), a u vezi iznijete činjenice korištenja površine od 101.861,00 m2. Zbog navedenog, tuženikovo osporavanje korištenja površine koja se navodi u postupku sud je ocijenio neutemeljenim. Navedeno i iz razloga što se radi o česticama koje se nalaze u granicama odobrenog eksploatacijskog polja Beavec - Voz Peškera, a za koje je vjerodostojno utvrđeno da se koriste kako za eksploataciju mineralne sirovine, tehničko-građevnog kamena tako i za manipulaciju i prolaz strojevima, deponiranje materijala i za instaliranje drobiličnog postrojenja. Kako nema dokaza da bi tuženik, po primitku predmetnog zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 15. svibnja 2020. godine (str. spisa 11-20), isticao primjedbe na činjenična utvrđenja iz predmetne isprave sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim podatke sadržane u predmetnoj ispravi kao i iskaz svjedoka TT (rudarskog inspektora), koji je u svom iskazu (str. spisa 102-103), naveo da kontinuirano odlazi u inspekcijski nadzor na polju Beavac, Peškera još od 2002. godine i da mu zapisnik uobičajeno potpisuje zatečena osoba imenovana za odgovornog voditelja. Inspekcijski nadzori da nisu najavljeni i da mu je prilikom nadzora upravo tužitelj predao geodetski elaborat koji se nalazi u privitku zapisnika, a za koji je utvrđeno da sadrži iskaz katastarskih čestica za koje je prilikom nadzora utvrđena činjenica korištenja. Stoga su podaci iz zapisnika prihvaćeni kao vjerni i istiniti te podudarni sa stanjem na terenu. Tuženik u postupku nije dokazao da bi obavještavao tužitelja odnosno nadležna ministarstva o promjenama u površini zauzeća eksploatacijskog polja Beavec - Voz a što dodatno potvrđuje zaključak suda da je činjenica zauzeća površine iskazana u zapisniku o inspekcijskom nadzoru vjerna stvarnom stanju. Slijedom iznijetog i evidentiranih podataka o korištenju čestica u vlasništvu tužitelja sadržanih u očitovanju državnog inspektorata od 20. prosinca 2023. godine (str. spisa 99-101), a koji su utemeljeni na uzastopnim inspekcijskim nadzorima, sud je za utvrđenu površinu korištenja odredio vještačenje na okolnost izračuna visine naknade za korištenje prema zadaći iz rješenja od 10. rujna 2024. godine (str. spisa 151-153).

16. Visina procijenjene naknade za korištenje po ispravi na koju se pozvao tužitelj, a koju je sačinilo društvo Virtus projekti d.o.o. Rijeka (str. spisa 107-146), ne obuhvaća čitavo utuženo razdoblje zbog čega ne predstavlja ispravu podobnu za ocjenu osnovanosti visine. Zbog toga sud svoju odluku nije temeljio na predmetnoj ispravi. Isto tako iz predmetne isprave ne proizlazi da se prilikom procjene vodilo računa o faktičnom zauzeću površina sukladno rudarskim inspekcijskim nadzorima.

17. Uvidom u pisani nalaz i mišljenje građevinskog vještaka MT od 6. siječnja 2025. godine (str. spisa 161-197) utvrđeno je da je vještak iskazao naknadu s obzirom na položaj, veličinu i sve relevantne parametre potrebne za iskazivanje naknade za korištenje. Iz nalaza je vidljivo da je vještak vodio računa o položaju nekretnina, opremljenosti, korištenju nekretnina, potencijalu zemljišta, namjeni zemljišta i da je poredbenom metodom predviđenom Pravilnikom o procjeni vrijednosti nekretnina iskazao za površinu zauzeća od 101.861,00 m2 za period od 12. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine naknadu u iznosu od 13.428,91 EUR; za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine naknadu u iznosu od 36.669,96 EUR; za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine naknadu u iznosu od 36.669,96 EUR; za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine naknadu u iznosu od 36.669,96 EUR; za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine naknadu u iznosu od 48.893,28 EUR. Za naknadu od 1. siječnja do 12. svibnja 2020. godine iskazana je naknada u iznosu od 4.094,18 EUR za površinu od 25.380,00 m2 koja da se odnosi na k. č. br. [katastarska čestica]. Za razdoblje od 12. svibnja 2020. do 12. kolovoza 2020. godine za korištenje k. č. br. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 6.507 m2 iskazana je naknada za korištenje od 780,84 EUR. Sud je dopunu u iskazu saslušanog vještaka građevinske struke MT (str. spisa 215-216), a sve s obzirom na tužiteljev prigovor da se u period od 1. siječnja 2020. do 12. svibnja 2020. godine uračuna i površina zauzeća k. č. br. [katastarska čestica], uzeo u obzir budući da je u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 12. svibnja 2020. godine evidentirano korištenje i k. č. br. [katastarska čestica] u prethodno iskazanoj površini od 37 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 76.444,00 m2 sve po obračunu od 0,04 EUR mjesečno dok se izmijenjene površine zauzeća k. č. br. [katastarska čestica] odnose isključivo na razdoblje od 12. svibnja do 12. kolovoza 2020. godine sukladno očitovanju Državnog inspektorata na str. spisa 99-101, zbog čega ta primjedba tužitelja (u pogledu površina) nije utemeljena. Stoga je utvrđeno da je osnovana visina naknade za korištenje za razdoblje od 2015. do uključivo 2019. godine prema visini naknade iskazane u pisanom nalazu i mišljenju dok bi iskazana visina naknade za korištenje za razdoblje 1. siječnja 2020. do 12. svibnja 2020. godine u iznosu od 4.094,18 EUR trebala biti uvećana za površinu zauzeća k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 76.444,00 m2 po obračunu od 0,04 EUR po m2 mjesečno i to mjesečno u iznosu od 3.057,76 EUR što za četiri mjeseca korištenja iznosi 12.231,04 EUR uz dodatnih 12 dana korištenja u svibnju 1.223,10 EUR (3.057,76 EUR : 30) i za površinu k. č. br. [katastarska čestica] po iskazanom zauzeću površine od 37 m2 po istoj visini obračuna najma od 0,04 EUR po m2 mjesečno i to za četiri mjeseca korištenja 5,92 EUR uz dodatnih 12 dana korištenja u svibnju 0,59 EUR (1,48 EUR : 30). Time bi naknada za period od 1. siječnja 2020. do 12. svibnja 2020. godine iznosila ukupno 17.554,83 EUR. Budući da je tužitelj za taj period zatražio iznos od 16.331,14 EUR valjalo je unutar granica istaknutog zahtjeva (podnesak tužitelja od 29. siječnja 2025. godine) dosuditi naknadu do zatražene visine. Naknada za ostatak perioda od 12. svibnja do 12. kolovoza 2020. godine pravilno je iskazana u pisanom nalazu i mišljenju u iznosu od 780,84 EUR, a sve sukladno zadaći iz rješenja od 10. rujna 2024. godine.

18. Tužiteljev prigovor da bi se trebale uzeti u obzir površine k. č. br. [katastarska čestica] od 5.383 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] od 1.124 m2 nema temelja u očitovanju Državnog inspektorata od 20. prosinca 2023. godine budući da je izrijekom navedeno da se promjena odnosi tek od svibnja 2020. godine – str. spisa 99-101. Preostale čestice iz očitovanja Državnog inspektorata nisu obuhvaćene činjenicama iz historijata tužbe u vezi kojeg je istaknut zahtjev za isplatom pa stoga nisu od utjecaja na ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

19. Tuženikovo osporavanje postojanja obveze plaćanja naknade za korištenje pozivom na ugovor o zakupu zaključen s pravnim prednikom tužitelja BI "3. maj" ocijenjeno je neutemeljenim. Uvidom u Ugovor o iskopu terena poluotoka Beavec na Peškeri od 23. prosinca 1997. godine (str. spisa 289-290 priklopljenog predmeta P- 47/2022) utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja, društvo BI "3. maj" d.d. Rijeka, dozvolilo tuženiku vršenje iskopa terena poluotoka Beavec s predviđenom količinom materijala za iskop od otprilike 1.000.000 m3 (čl. 1). Prema čl. 1. st. 3 Ugovora tuženik se obvezao nasuti neporavnate platoe jalovinom i poravnati ih valjkom na ugovorenoj visini te završne pokose izvesti prema rudarskom projektu. Osim toga, tuženik se obvezao uplatiti iznos po Sporazumu od 6. lipnja 1997. godine u visini fakturiranog iznosa te čl. 5. plaćati komunalnu naknadu Općini Omišalj. Člankom 6. stavkom 5 ugovora tuženik se obvezao regulirati plaćanje naknada u pogledu iskopa Beavec prema nadležnim vlastima.

20. S obzirom na zaključenje ugovora od 23. prosinca 1997. godine (str. spisa 289-290 priklopljenog predmeta P-47/2022), a koji u naravi regulira korištenje nekretnina koje su prešle u vlasništvo tužitelja - nesporno (na temelju Odluke Vlade RH od 21. rujna 2000. godine – str. spisa 291 priklopljenog predmeta P-47/2022 ), utvrđeno je da je prijenosom vlasništva tužitelj ušao u prava i obveze svog pravnog prednika BI "3. maj" d.d. Rijeka s kojim je tuženik imao uređene odnose korištenja. Navedeno proizlazi iz primjene odredbe čl. 591. st. 1 ranije važećeg ZOO-a kojim je bilo predviđeno da u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga bila predana u zakup, pribavilac stupa na mjesto zakupodavca i da nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupca.

21. U vezi čl. 4. ugovora od 23. prosinca 1997. godine (str. spisa 267-269 priklopljenog predmeta P-47/2022) u kojem se spominje plaćanje po sporazumu od 6. lipnja 1997. godine, tuženik je dostavio zapisnik od 5. lipnja 1997. godine (str. spisa 266 priklopljenog predmeta P-47/2022) kojim je bilo predviđeno plaćanje naknade od 1.000,00 kn dnevno od 6. lipnja 1997. godine do 1. srpnja 1997. godine. Tako ugovorena obveza koja proizlazi iz zapisnika ne predstavlja mjesečni odnosno godišnji odnos zakupnine kojeg bi sud uzeo kao relevantan za ocjenu postojanja obveze plaćanja naknade za korištenje zemljišta u vidu zakupnine. Isto tako ni preostali sadržaj ugovora od 23. prosinca 1997. godine (str. spisa 267-269 priklopljenog predmeta P-47/2022) ne sadrži odredbe iz kojih bi sud zaključio koja je visina zakupnine bila ugovorena između stranaka.

22. Svjedok AT je u iskazu (str. spisa 302-303, priklopljenog predmeta P- 47/2022) naveo da je bio zaposlenik tuženika i direktor sve do 2004. godine i da mu je poznata činjenica vršenja iskopa na poluotoku Beavec na Peškeri. Naveo je da je ugovor već prethodno bio zaključen i da ga je zaključio njegov prednik OT te da se dogovor između stranaka odnosio na tuženikovo pravo iskopa na tom terenu i korištenja iskopanog materijala kao i ravnanja platoa koji je "3. maju" služio za proširenje njihove radne zone. Time da se radilo nasipavanje jer da je BI "3. maj" na toj lokaciji radio neke sekcije brodova. Naknada za iskopani materijal da se određivala prema snimanju koje se vršilo na godišnjoj bazi i da se naknada uplaćivala u korist Općine Omišalj. Po njegovom sjećanju tuženik da nije plaćao naknadu BI "3. maj" upravo iz razloga što se otkopani materijal koristio za proširenje njihove radne zone, a preostali ostatak materijala da je koristio tuženik u sklopu svog poslovanja. U vezi sporazuma od 6. lipnja 1997. godine koji se spominje u ugovoru obveza je tuženika bila poravnati plato i urediti pokose. Naveo je da se ne može sjetiti je li BI "3. maj" fakturirao tuženiku 1.000,00 kn dnevne naknade.

23. Svjedok FT je u svom iskazu (str. spisa 308-309 priklopljenog predmeta P-47/2022) naveo da je osobno potpisao Ugovor od 23. prosinca 1997. godine (str. spisa 267-269) budući da je bio generalni direktor BI "3. maj". Istaknuo je da interes brodogradilišta bio da se izvrši ravnanje platoa jer da je postojao plan da se djelatnost brodogradnje prenese na uvale Voz i Peškera, a da je s tuženikom bilo dogovoreno da će oni koristiti iskopani materijal. Sadržaj obveza po ugovoru iz 1997. godine da je bio da se obveza plaćanja komunalne naknade prebaci na tuženika, da je tuženik to trebao plaćati Općini Omišalj. Tuženik da je ravnao plato i da je BI "3. maj" d.d. s iskopanim kamenom mogao slobodno raspolagati te da tuženik nije bio dužan plaćati zakupninu po tom ugovoru već da je obveza tuženika bila mjesečno podmirivati komunalnu naknadu Općini Omišalj za koju misli da je iznosila 45.000,00 kn mjesečno. Pretpostavlja da se ta obveza ispunjavala jer da nisu dolazile opomene. Ugovor iz 1997. godine da nije bio vremenski ograničen već da se ograničenje u pogledu trajanja ugovora odnosilo na iskopanu količinu od 1.000.000 m3. U odnosu na zapisnik od 5. lipnja 1997. godine (str. spisa 266 priklopljenog predmeta P-47/2022) naveo je da se obveza plaćanja 1.000,00 kn koja se spominje u točki 3. zapisnika odnosi na pokušaj 3. Maja da "pritisne tuženika da zaključi novi ugovor koji bi bio povoljniji za 3. Maj" i da je to bilo rađeno s namjerom da se komunalna naknada prebaci na tuženika. Količina od 1.000.000 m3 materijala da je bila jedinstvena za sva tri ugovora iz 1991., 1995. i 1997. godine, da misli da se do 1998. godine ta količina nije iscrpila.

24. Iz iskaza svjedoka FT (str. spisa 308-309 priklopljenog predmeta P-47/2022) i AT (str. spisa 302-303 priklopljenog predmeta P- 47/2022) proizlazi da je trajanje ugovora od 23. prosinca 1997. godine, na koji se pozvao tuženik bilo vezano iskopanom količinom od 1.000.000 m3 materijala kako se to navodi u čl. 1. Ugovora (str. spisa 267-269 priklopljenog predmeta P-47/2022).

25. Vještak rudarske struke prof.dr.sc. DT dipl. ing. rudarstva se u predmetu P-47/2022, na str. spisa 328-332, u konačnici izjasnio da se dade zaključiti da je do 2005. godine iskopana količina od 1.000.000 m3 materijala, a kako to proizlazi iz očitovanja sadržanog u odluci Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 27. siječnja 2020. godine. S obzirom da se stručno mišljenje vještaka temelji na jedinim dostupnim podacima i očitovanju nadležnog ministarstva sud ga je prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Stoga je utvrđeno da je ugovorena količina od 1.000.000 m3 koja je bila regulirana ugovorom od 23. prosinca 1997. godine, iscrpljena. Kako nema dokaza da bi nakon tog ugovora bili sklopljeni novi ugovori sud je utvrdio da je prestao važiti ugovor od 23. prosinca 1997. godine između stranaka. To je u suglasju s uvjerljivim iskazom svjedoka FT (str. spisa 308-309 priklopljenog predmeta P-47/2022) koji je naveo da ugovor iz 1997. godine nije bio vremenski ograničen odnosno da se ograničenje u pogledu trajanja odnosilo isključivo na iskopanu količinu od 1.000.000 m3. Stoga dokazima provedenim u priklopljenom predmetu tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovora.

26. Nakon iscrpljenja količine od 1.000.000 m3, tuženik, čestice u historijatu tužbe, a nad kojima je stekao pravo vlasništva tužitelj, koristio je dakle bez ugovora ili drugog pravnog temelja u svoju korist. Stoga je sud ocijenio pravno osnovanim tužbeni zahtjev za isplatom naknade za korištenje do visine tužbenog zahtjeva preciziranog u podnesku tužitelja od 29. siječnja 2025. godine pozivom na odredbu čl. 1120. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23). Navedeno iz razloga što se radi o koristima koje je tuženik imao od uporabe naznačenih nekretnina budući da se radi o cijeni najma, u naravi zakupa, kojeg bi prema tržišnim prilikama plaćao za njihovo korištenje, a čija je visina utvrđena odgovarajućim vještačenjem. Stoga je valjalo, primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točki I. izreke.

27. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 2 ZOO- a i utvrđenju da je tuženik u utuženom razdoblju znao da nema regulirano pitanje naknade za korištenje predmetnog zemljišta, a kako to uostalom proizlazi i iz dokaza provedenih u priklopljenom predmetu P-47/2022 zbog čega je utvrđeno da se radi o nepoštenom stjecatelju. Stoga su kamate dosuđene po isteku svakog razdoblja iskazanog u pisanom nalazu i mišljenju vještaka.

28. Odluka u izreci rješenja temelji se na primjeni čl. 193. st. 2 ZPP-a.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i čl. 155. ZPP-a. Sud je prilikom odlučivanja o trošku primijenio metodologiju propisanu čl. 154. st. 2 ZPP-a tako da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utvrđeno da je tužitelj uspio u sporu s osnovom u razmjeru od 100%, a s visinom u razmjeru od 51,50% zbog čega je tužiteljev uspjeh utvrđen u razmjeru od 75,75% (100 + 51,50 : 2). Tuženikov razmjer uspjeha u sporu s pravnom osnovom je 0%, a s visinom 48,5% slijedom čega je tuženikov razmjer uspjeha u sporu 24,25% (0+48,5:2). Stoga je od tužiteljevog uspjeha u omjeru od 75,75% oduzet tuženikov postotak uspjeha od 24,25% te je u razmjeru od 51,50% tužitelju priznat trošak zastupanja primjenom čl. 163. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje. Slijedom toga je na v.p.s. od 367.844,58 EUR priznat sastav tužbe u iznosu od 2.850,01 EUR (T.br. 7.1.), sastav podneska od 8. studenoga 2021. godine 2.850,01 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 16. studenoga 2021. godine 1.425,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na pripremnom ročištu od 7. srpnja 2022. godine 1.425,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 13. prosinca 2023. godine 1.425,00 EUR (T.br. 9.2.), zatim prema v.p.s. od 337.981,95 EUR za sastav podneska od 19. travnja 2024. godine 2.543,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 25. travnja 2024. godine 2.543,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav podneska od 30. travnja 2024. godine 2.543,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu od 29. kolovoza 2024. godine 1.271,50 EUR (T.br. 9.2.); prema vps od 189.444,05 EUR za sastav podneska od 28. siječnja 2025. godine 1.468,78 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu od 2. travnja 2025. godine 1.468,78 EUR (T.br. 9.1.) te iznos troškova građevinskog vještačenja u visini od 1.200,00 EUR (u cijelosti sukladno već zauzetim stavovima sudske prakse). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke dok je preostalu zatraženu razliku prema troškovniku na str. spisa 217-218, koju je sud ocijenio neutemeljenom u zatraženoj visini, valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke.

U Rijeci, 12. svibnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.