Poslovni broj: UsI-2897/24-20

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi postupanja i propuštanja postupanja, 12. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi ocjene zakonitosti postupanja, koja tužba ujedno sadržajno predstavlja i tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja postupanja javnopravnog tijela.

Sadržajno, tužitelj ukazuje na to da nije postupljeno po traženom ispravku rješenja, da nije postupljeno po traženoj obnovi postupka, da nije postupljeno po podnesku u vezi osigurnine i jednokratne novčane pomoći te da nije doneseno rješenje o izjavljenom prigovoru.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužitelju još drugostupanjskim rješenjem tuženika od 22. veljače 2001. godine priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata V. skupine sa 70% oštećenja organizma za stalno i s pravom na osobnu invalidninu od datuma donošenja tog rješenja.

Prvostupanjskim rješenjem od 19. veljače 2024. godine je po službenoj dužnosti i na temelju novog propisa tužitelju preveden iznos osobne invalidnine na novi iznos.

Povodom tužiteljeve žalbe - kojom je sadržajno osporavao postotak oštećenja organizma iz rješenja od 22. veljače 2001. godine i u kojoj je navodio da mu nije isplaćena osigurnina i jednokratna novčana pomoć - tuženik je drugostupanjskim rješenjem od 05. ožujka 2024. godine odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 19. veljače 2024. godine.

Tužitelj je potom 27. ožujka 2024. godine od prvostupanjskog upravnog tijela zatražio obnovu upravnog postupka. Tužitelj je u tom podnesku stavio naznaku novih rješenja (od 05. ožujka 2024. godine, odnosno od 19. veljače 2024. godine), iako je sadržajno tom obnovom postupka opet osporavao utvrđeni postotak oštećenja organizma, što je predmet pravomoćnog rješenja od 22. veljače 2001. godine. Prvostupanjsko upravno tijelo je tužitelju povodom zatražene obnove postupka dostavilo „odgovor“ od 02. travnja 2024. godine, kojim je tužitelj upućen na raniji odgovor upravnog tijela od 16. svibnja 2022. godine. U tom ranijem odgovoru je upravno tijelo reagiralo na tužiteljevu predstavku u vezi obnove te je navelo da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetu Us-14398/09 od 08. ožujka 2012. godine odbio tužbeni zahtjev u vezi obnove po rješenju od 22. veljače 2001. godine, kao i to da su do 20. travnja 2022. godine u oba stupnja upravnog postupka donesene nove odluke (radi se o rješenjima o odbijanju priznavanja novog postotka oštećenja organizma), protiv kojih se može pokrenuti upravni spor.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelju već ranije pravomoćnom sudskom odlukom odbijena obnova upravnog postupka u vezi rješenja od 22. veljače 2001. godine, a također proizlazi da su nakon toga u oba stupnja upravnog postupka bile donesene nove odluke o odbijanju priznavanja novog postotka oštećenja organizma, u vezi čega nema podatka o tome da je protiv tih odlukâ tužitelj pokrenuo upravni spor.

Međutim, tužitelj je nesporno 27. ožujka 2024. godine ponovno zatražio obnovu upravnog postupka, koja se po izričitoj naznaci odnosi na drugostupanjsko rješenje od 05. ožujka 2024. godine, odnosno na prvostupanjsko rješenje od 19. veljače 2024. godine.

U tom smislu je - bez obzira na osnovanost tog prijedloga i bez obzira na prethodne odluke u vezi obnove - trebalo donijeti jednu od odlukâ iz čl. 126. st. 1., 2. ili 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), a ne tužitelju upućivati „odgovor“.

Iz navedenog proizlazi da nadležno upravno tijelo povodom tužiteljevog prijedloga za obnovu postupka od 27. ožujka 2024. godine doista nije donijelo odgovarajuće rješenje u zakonom propisanom roku, s obzirom na to da je nesporno da takvo rješenje nije doneseno niti do dana donošenja ove presude.

Međutim, na temelju čl. 105. st. 2. ZOUP-a u tom slučaju stranka može izjaviti žalbu, a tužitelj u ovom upravnom sporu nije dokazao da je izjavio žalbu u upravnom postupku zbog nedonošenja rješenja u povodu njegovog prijedloga za obnovu postupka od 27. ožujka 2024. godine.

Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na nepostupanje upravnog tijela povodom prijedloga za obnovu neosnovan.

Tužitelj je u prijedlogu za obnovu postupka od 27. ožujka 2024. godine naveo i da je 09. svibnja 2022. godine podnio zahtjev za isplatu osigurnine i jednokratne novčane pomoći.

Uvidom u dostupnu materijalnu dokumentaciju sud utvrđuje da je tužitelj takav zahtjev podnio 02. svibnja 2022. godine, ali također prethodno i 05. listopada 2021. te prvi put još 07. ožujka 2005. godine.

Bez obzira na osnovanost ovog tužiteljevog zahtjeva, o njemu je trebalo donijeti rješenje koje također nesporno nikada nije doneseno do dana donošenja ove presude.

Međutim, i u pogledu ovog zahtjeva za isplatu osigurnine i jednokratne novčane pomoći tužitelju treba ukazati na propisan pravni put iz čl. 105. st. 2. ZOUP- a koji nije iskoristio, pa je stoga i u ovom dijelu njegov tužbeni zahtjev zbog nepostupanja upravnog tijela neosnovan.

Tužitelj potom 15. svibnja 2024. godine od prvostupanjskog upravnog tijela po čl. 104. ZOUP-a traži ispravljanje rješenja, ali pritom ne navodi o kojim rješenjima bi se radilo niti što bi u njima trebalo ispravljati; tužitelj istog dana također traži obavijesti o postupanju „po navodima svih podnesaka“.

S obzirom na to da tužitelj u svom podnesku od 15. svibnja 2024. godine uopće nije bio naveo što traži da se ispravi i u kojem rješenju te se obzirom na to da u skladu s čl. 104. st. 1. ZOUP-a na ispravku rješenja iz upravnog postupka ne može inzistirati (jer upravno tijelo može, ali ne mora ispraviti pogreške u rješenju), tužitelj neosnovano tužbom u ovom upravnom sporu ukazuje da nije postupljeno po traženom ispravku.

Načelno (s obzirom na to da tužitelj uopće ne navodi što bi se to i u kojem rješenju trebalo ispravljati) - u slučaju kada upravno tijelo ne prihvati prijedlog za ispravak u smislu čl. 104. st. 1. ZOUP-a, stranka u tom slučaju jedino može protiv rješenja iz upravnog postupka pokretati poseban upravni spor.

Konačno, tužitelj je 05. lipnja 2024. godine prvostupanjskom upravnom tijelu izjavio prigovor po čl. 122. ZOUP-a zbog nepostupanja po navodima podnesaka (pri čemu opet ni na koji način nije precizirao te svoje podneske u odnosu na koje nije postupljeno).

Bez obzira na to, na temelju čl. 122. st. 3. ZOUP-a o prigovoru je trebalo odlučiti rješenjem u roku od osam dana od njegovog izjavljivanja.

Nesporno je da ni u ovom pogledu nikakvo rješenje nadležno upravno tijelo nije donijelo u zakonom propisanom roku pa ni do dana donošenja ove presude. Međutim, i ovdje je tužitelj propustio u smislu čl. 105. st. 2. ZOUP-a izjaviti žalbu zbog nedonošenja rješenja u zakonom propisanom roku.

Stoga je i u ovom dijelu tužiteljev tužbeni zahtjev zbog nepostupanja neosnovan.

Zbog svega navedenog je na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev kao neosnovan i kao cjelina odbijen, čime je tužitelju pružena jača pravna zaštita, iako je inače u smislu čl. 46. st. 1. t. 3. ZUS-a postojala mogućnost da se pojedini dijelovi tužbe odbace zbog neiskorištavanja redovitog pravnog lijeka.

Usprkos tome, nadležna upravna tijela se upozoravaju da su bez ikakvog odgađanja dužna donijeti posebna rješenja u povodu tužiteljevog prijedloga za obnovu od 27. ožujka 2024. godine, u povodu tužiteljevog zahtjeva za isplatu osigurnine i jednokratne novčane pomoći od 07. ožujka 2005. godine (u vezi čega se mogu spojiti postupanja po istovrsnim zahtjevima od 05. listopada 2021. godine i 02. svibnja 2022. godine) te u povodu tužiteljevog prigovora od 05. lipnja 2024. godine. Na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a je odbijen tužiteljev (inače nespecificiran) zahtjev za naknadu troška, jer je tužitelj ovaj upravni spor u cijelosti izgubio.

U Zagrebu, 12. svibnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. HŠ, [adresa]

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1