Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-314/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi poništenja odluke i utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr- 116/2020-7 od 13. siječnja 2022., 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-116/2020-7 od 13. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbačena tužba s tužbenim zahtjevom radi poništenja odluke tuženika, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske broj 511-12-14- 10220/2020 od 28. listopada 2020. kojim tužitelju kao namješteniku Ministarstva unutarnjih poslova(dalje MUP) Policijske uprave Splitsko-dalmatinske prestaje državna služba na radnom mjestu djelatnika na tekućem održavanju-domara te zahtjevom za utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme pa da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove na kojima je radio prije prestanka radnog odnosa te isplati plaću od 21. listopada 2020. do ponovnog vraćanja na rad te naknadi trošak parničnog postupka(toč. I izreke). Tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od petnaest dana(toč. II).

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je pokrenuo parnični postupak „radi prestanka ugovora o radu tužitelju kao radniku kod tuženika kao poslodavca“, zbog činjenice da kod tuženika neprekidno radi više od tri godine, čime da je stekao pravo na zaposlenje temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Stoga da tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tvrdi da sud tu činjenicu nije analizirao niti uzeo u obzir prilikom donošenja odluke. Priznaje da je pred Upravnim sudom pokrenuo upravni spor protiv tuženika, međutim, naglašava da se taj spor vodio radi poništenja rješenja o prestanku rada kod tuženika kao poslodavca, koji spor da se ne može dovoditi u vezu s ovim parničnim postupkom u kojemu je podnesen i zahtjev radi utvrđenja. Osporava i odluku o parničnom trošku.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 28. listopada 2020., kojom odlukom tužitelju prestaje državna služba na određeno vrijeme s danom 20. listopada 2020. te zahtjev za utvrđenjem da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto djelatnika na tekućem održavanju-domara te isplatu plaće od 21. listopada 2020. do ponovnog vraćanja na rad.

7. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

-da je između stranaka 18. siječnja 2017. sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme radi privremeno povećanog opsega poslova, kojim je ugovoreno da će tužitelj kao namještenik započeti s radom 18. siječnja 2017., te će rad trajati najkasnije do 17. siječnja 2018.,

-da je 18. siječnja 2018. između stranaka sklopljen ugovor o djelu na određeno vrijeme do 30. travnja 2018., dok je Aneksom ugovora o djelu produžen ugovorni odnos do 31. svibnja 2018.,

-da je 01. lipnja 2018. između stranaka sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme radi privremeno povećanog opsega poslova, kojim je trajanje ugovora određeno najkasnije do 01. lipnja 2019. te je 23. travnja 2019. sklopljen Aneks tog ugovora, prema kojemu je krajnji rok trajanja ugovora određen do 30. rujna 2019.,

-da je 27. rujna 2019. tužitelj rješenjem MUP-a, Uprave za ljudske potencijale primljen i raspoređen s istim datumom u Policijsku upravu Splitsko-dalmatinsku na radno mjesto dostavljač, do prestanka privremeno povećanog opsega poslova, a najviše godinu dana,

-da je 16. listopada 2019. isto upravno tijelo donijelo rješenje kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto djelatnika na tekućem održavanju-domara, uz stupanje u službu 21. listopada 2019. te trajanje rada do prestanka privremeno povećanog opsega posla, a najviše godinu dana,

-da je rješenjem MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske od 28. listopada 2020. određeno da tužitelju na radnom mjestu djelatnika na tekućem održavanju- domara prestaje državna služba na određeno vrijeme s danom 20. listopada 2020.,

-da je protiv ovog potonjeg rješenja tužitelj podnio žalbu te da je Odbor za državnu službu kao drugostupanjsko tijelo donijelo rješenje 4. prosinca 2020. kojim je odbilo žalbu i potvrdilo rješenje prvostupanjskog tijela od 28. listopada 2020.

8. Prema stajalištu suda prvog stupnja, odlučivanje o tužbenom zahtjevu nije u nadležnosti suda već upravnog tijela, budući da je čl. 63. Zakona o državnim službenicima("Narodne novine" broj 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/121, 37/13, 38/13, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19) odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe upravna stvar o kojoj odlučuje čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. S obzirom na činjenicu da tužitelj tužbenim zahtjevom traži poništenje tuženikove odluke kojom je utvrđeno da mu je prestala državna služba na određeno vrijeme, zauzima stajalište da rješavanje ove pravne stvari ne spada u nadležnost Općinskog suda, već da se radi o upravnoj stvari, zbog čega tužbu tužitelja odbacuje kao nedopuštenu. Odluka o trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te je tuženiku priznata jednokratna nagrada za zastupanje u iznosu od 2.000,00 kn u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, - dalje Tarifa).

9. Prema odredbi čl. 16. ZPP-a sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost(st. 1.). Kada sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu(st. 2. ).

10. Sud prvog stupnja je u nazočnom slučaju pravilno ocijenio da rješavanje ovog spora ne ide u sudsku nadležnost pa je posljedično tome pravilnom primjenom čl. 16. st. 2. ZPP-a odbacio tužbu tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tužitelj je tužbenim zahtjevom prije svega zatražio da se poništi odluka tuženika od 28. listopada 2020., kojom tužitelju prestaje državna služba na određeno vrijeme s danom 20. listopada 2020. za radno mjesto djelatnika na tekućem održavanju-domara. Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao na primjenu čl. 63. Zakona o državnim službenicima kojim je izričito propisano da je, između ostalog, odlučivanje o prestanku državne službe upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari. Štoviše, tužitelj je protiv prvostupanjskog rješenja izjavio žalbu Odboru za državnu službu, upravo u skladu s čl. 63. Zakona o državnim službenicima te je drugostupanjsko tijelo odlučilo o žalbi na način da je žalba odbijena, a protiv tog rješenja je tužitelj bio ovlašten pokrenuti upravni spor. Treba reći da je tužitelj odlukom koju poništava u ovom postupku bio raspoređen na radno mjesto domara, dakle, kao namještenik, međutim, odredba čl. 63. Zakona o državnim službenicima se na odgovarajući način primjenjuje i na prijam, prava, obveze i odgovornosti namještenika, kako je propisano čl. 138. istog zakona. Dakle, u odnosu na rješavanje pitanja statusa tužitelja je propisana prvotno upravna nadležnost prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, a potom mogućnost pokretanja upravnog spora i donošenja sudske odluke.

12. Još treba dodati da je izvorno, kada je prvi put donesen(2005.), Zakon o državnim službenicima sadržavao posebne odredbe o namještenicima, pa je tako člankom 138. tog zakona bilo propisano da se na prava, obveze i odgovornosti namještenika primjenjuju opći propisi o radu i u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori, ako odredbama tog zakona nije drukčije određeno. Međutim, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima iz 2019.(„Narodne novine“ broj 70/19.-dalje ZID ZDS/2019.) članak 138. je izmijenjen na način da je propisano da se na prijam i prestanak službe te prava, obveze i odgovornosti namještenika odgovarajuće primjenjuju odredbe tog zakona o prijemu, pravima, obvezama i odgovornostima državnih službenika, osim odredaba o vježbeničkom stažu i obvezi polaganja državnog ispita. Prema prijelaznim i završnim odredbama iz čl. 38. tog zakona, namještenici zatečeni na radu u državnim tijelima na dan stupanja na snagu tog zakona, nastavljaju obavljati poslove i ostvarivati svoja radna prava prema sklopljenim ugovorima o radu do donošenja rješenja o rasporedu i plaći(st.1.). Rješenja su trebala biti donesena u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu tog zakona za poslove koji su bili ugovoreni ugovorom o radu uz zadržavanje plaće do stupanja na snagu posebnog propisa kojim se uređuju plaće državnih službenika i namještenika(st.2.) s tim što danom izvršnosti rješenja o rasporedu i plaći ugovor o radu prestaje(st.3.). Upravo primjenom čl.38. ZID ZDS/2019. je doneseno rješenje kojim je tužitelj primljen u državnu službu na određeno vrijeme 27. rujna 2019., a potom je rješenjem od 16. listopada 2019. raspoređen na radno mjesto djelatnika na tekućem održavanju-domara sa stupanjem u službu 21. listopada 2019., do prestanka privremeno povećanog opsega poslova, a najviše godinu dana. Utoliko je jasno da se na rješenje pravnog odnosa stranaka primjenjuju mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima, kojim je propisana nadležnost upravnog tijela, za odlučivanje o pitanjima iz tog djelokruga.

13. Tužitelj u žalbi apostrofira dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da se naloži tuženiku da ga vrati na rad na radno mjesto djelatnika na tekućem održavanju-domara i naloži isplata plaće od 21. listopada 2020. do ponovnog vraćanja na rad. Međutim, tužitelj nije ovlašten, podnošenjem tužbe za utvrđenje(čl. 187. ZPP-a), izabrati drugačiji put pravne zaštite od one koja je propisana zakonom te s tim u svezi izbjeći primjenu propisa koji se na radnopravni status tužitelja primjenjuju.

14. Naime, prema mišljenju tužitelja, u nazočnom slučaju bi trebalo primijeniti odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o radu.(„Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19), o ograničenju ukupnog trajanja svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme te posljedično tome o presumpciji da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama tog zakona. Treba ukazati da je čl. 4. Zakona o državnim službenicima propisano da se prava, obveze i odgovornosti državnih službenika uređuju zakonom i na temelju zakona donesenim propisima( st. 1. ) a na pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, se primjenjuju opći propisi o radu(st. 2.). Pitanje mogućnosti izmjene statusa iz rada na određeno vrijeme u rad na neodređeno vrijeme, regulirano je Zakonom o državnim službenicima na način da je člankom 61. st. 14. tog zakona propisano da državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme, pa se s obzirom na izneseno, u nazočnom slučaju ne primjenjuju opći propisi o radu.

15. Zakonita je odluka o parničnom trošku. Tuženik je uspio u parnici pa mu primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja, a trošak je pravilno obračunat primjenom važeće Tarife, koja se primjenjuje i na zastupanje državnih odvjetnika, u skladu s čl. 163. ZPP-a.

16. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan