Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-222/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu ovog suda Majdi Felker u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika Dom zdravlja Primorsko Goranske Županije, Krešimirova 52a, 51000 Rijeka, OIB: 20043484292, zastupan po OD Kovačević, Koren iz Rijeke, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Primorsko Goranske Županije, Rijeka, Krešimirova 52a, OIB: 20043484292 da tužitelju UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.458,98 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 180,50 EUR od dana 16. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 214,35 EUR od dana 16. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 169,22 EUR od dana 16. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 45,13 EUR od dana 16. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 EUR od dana 16. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 101,53 EUR od dana 16. listopada 2017.godine do isplate,

- na iznos od 101,53 EUR od dana 16. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 124,10 EUR od dana 16. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 146,66 EUR od dana 16. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 214,35 EUR od dana 16. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 135,38 EUR od dana 16. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 124,10 EUR od dana 16. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 90,25 EUR od dana 16. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,84 EUR od dana 16. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 135,38 EUR od dana 16. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 56,41 EUR od dana 16. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 101,53 EUR od dana 16. prosinca 2018. godine do isplate,

- na iznos od 135,38 EUR od dana 16. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 135,38 EUR od dana 16. veljače 2019. godine do isplate,

- na iznos od 67,69 EUR od dana 16. ožujka 2019. godine do isplate,

- na iznos od 124,10 EUR od dana 16. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 67,69 EUR od dana 16. svibnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 101,53 EUR od dana 16. lipnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 67,69 EUR od dana 16. srpnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 56,41 EUR od dana 16. kolovoza 2019. godine do isplate,

- na iznos od 56,41 EUR od dana 16. rujna 2019. godine do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od dana 16. listopada 2019. godine do isplate,

- na iznos od 146,00 EUR od dana 16. studenog 2019. godine do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od dana 16. prosinca 2019. godine do isplate,

- na iznos od 185,81 EUR od dana 16. siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 172,54 EUR od dana 16. veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR od dana 16. ožujka 2020.godine do isplate,

- na iznos od 146,00 EUR od dana 16. travnja 2020.godine do isplate,

- na iznos od 212,36 EUR od dana 16. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR od dana 16. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR od dana 16. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od dana 16. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 79,63 EUR od dana 16. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 185,81 EUR od dana 16. studenog 2020. godine do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od dana 16. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od dana 16. siječnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 79,63 EUR od dana 16. veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 146,00 EUR od dana 16. ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od dana 16. travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 119,45 EUR od dana 16. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 146,00 EUR od dana 16. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od dana 16. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od dana 16. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 119,45 EUR od dana 16. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od dana 16. studenog 2020. godine do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima za ne trgovačke ugovore, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 Eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu vozača saniteta i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 02. svibnja 2013. Tužitelj za poslodavca obavlja poslove prijevoza saniteta koji se odnose na prijevoz izvan svojeg mjesta rada ([adresa]). Tuženik općenito ne isplaćuje tužitelju dnevnicu za prijevoze koje obavlja iako su ispunjeni uvjeti. Tužitelj ima pravo na punu dnevnicu ukoliko prijevoz obavlja izvan svojeg mjesta rada ([adresa]) na udaljenosti većoj od 30 km, pri čemu tužitelj ima pravo na punu dnevnicu, ukoliko je putovanje trajalo više od 12 sati, a na polovicu ukoliko je putovanje trajalo više od 8 sati. Ova materijalna prava na dnevnicu predviđena su Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike koji se primjenjuje sukladno Ugovoru o radu. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je u Tumačenju br. 197/2020 od 21. veljače 2020. uz čl. 63 Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike, upravo navelo kako vozač saniteta ima pravo na dnevnicu po opisanim kriterijima. Tužitelj je u više navrata od tuženika zahtijevao dostavu dokumentacije (izvješća o putovanjima i vožnjama). Konačno je tužitelj i primio navedena izvješća za period od 01.12.2015. do 02.11.2021. Prema dostavljenim izvješćima tužitelj je izračunao dnevnice za razdoblje 2017-2021. za taj period tužitelj i postavlja zahtjev za isplatom dnevnica. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese odluku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj predmetnom tužbom od tuženika traži isplatu iznosa od 48.580,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnova dnevnica, a sve na način kako je to navedeno u tužbi. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako po osnovu tako i po visini, kao neosnovanom. Prije svega, s obzirom da tuženiku nije poznato kada je naslovni sud zaprimio predmetnu tužbu, ističe se prigovor zastare potraživanja, sve sukladno odredbi 139. Zakona o radu. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač u sanitetskom prijevozu. Također, nije sporno da je mjesto rada ovdje tužitelja Ispostava Mali Lošinj. Konačno nije sporno da radi obavljanja posla sukladno Ugovoru o radu, tužitelj odlazi i u druge ispostave unutar Primorsko-goranske županije. Ne bi nadalje trebalo biti sporno, da je tuženik tužitelju isplatio sve što je temeljem odredbi Ugovora o radu, KU zdravstva te KU za javne službe bio dužan isplatiti.

2.1.Odredbom članka 63. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano je da kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji, pripada mu puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade RH, kao i da zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati. Također, zaposleniku koji je upućen na službeno putovanje, poslodavac je dužan prije odlaska na put izdati nalog za službeno putovanje. Navedenu odredbu Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama posebno je protumačilo u vidu vozača sanitetskog prijevoza, naglašavajući „Tumačenje br. 115/19 od 18. srpnja 2019. Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a. „Tumačenje 3/2014 – članak 64. Temeljnog kolektivnog ugovora Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima.“ Nesporno je da tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Imajući u vidu navedeno, nesporno je da vozač sanitetskog prijevoza ima pravo na punu dnevnicu, ali ukoliko put vrši izvan svoje županije, u ovom slučaju Primorsko-goranske županije, te ukoliko putovanje traje duže od 12 sati. Konačno, iz dostavljenih izvještaja o putovanjima (iako iz istih nije moguće utvrditi tko je bio vozač sanitetskog vozila za koji je dostavljen izvještaj) vidljivo je kako su prijevozi vršeni isključivo unutar Primorsko- goranske županije, sukladno čemu tužitelj nema pravo na isplatu dnevnica, a kako to tužbom traži. Dodatno se ističe, osim što su svi prijevozi vršeni unutar Primorsko – goranske županije, da niti jedan prijevoz nije vršen u neprekidnom trajanju. Prijevoz nije vršan neprekidno na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], kao što to tužitelj tvrdi, već je sanitetski prijevoz bi bio vršen iz [adresa] na Otok Cres u koji bi bio upućen radi dovođenja/preuzimanja pacijenta, sa Otoka Cresa na Otok Krk također radi prijevoza/preuzimanja pacijenta, s Otoka Krka u Grad Rijeku radi preuzimanja/prijevoza pacijenta te također u povratku obrnutim smjerom. Slijedom navedenog, svaki dolazak na odredište u kojem se završava/počinje prijevoz (Cres, Krk, Rijeka), smatra se prekidom službenog puta, što znači da se ponovni odlazak u isto ili drugo mjesto službenog puta smatra i novim službenim putom.

2.2.Naime, pod sanitetskim prijevozom podrazumijeva se prijevoz osigurane osobe (koja je nepokretna, teško pokretna i kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje) sanitetskim vozilom. Slijedom navedenog, svako zaustavljanje sanitetskog vozila radi obavljanja naloga predstavlja završetak/početak službenog putovanja. Međutim, budući je potreba za sanitetskim prijevozom povećana radi zadovoljenja svih potreba osiguranih osoba u jednom danu izvrši se više prijevoza koji se nadopunjavaju jedan na drugi. Imajući dakle u vidu sve naprijed navedeno, posebice da je tuženik tužitelju isplatio sve što mu je po Zakonu i drugim primjenjivim propisima bio dužan isplatiti, to je jasno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za isplatu dnevnica, a kako to tužitelj tužbom ističe. Slijedom svega naprijed navedenog predlaže se da naslovni sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže istog da naknadi tuženom prouzročeni parnični trošak.

3.Proveden je dokaz uvidom u Ugovor o radu (list 7-9), tumačenja Zajedničke komisije TKU (list 10-12), dopis tuženika od 26.11.2021. i 15.11.2021. (list 13-14), dnevnice (list 15-35), izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 36-315, 329-637), provedeno je vještačenje po vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb- vještak Petra Blašković (list 653-667), dopuna vještačenja – očitovanje (list 677).

4.Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. i 221. a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5.Među strankama je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozačku sanitetskog prijevoza u Ispostavi Mali Lošinj, te da je tužitelj po nalogu tuženika radi obavljanja poslova svog radnog mjesta, a u vezi s djelatnošću tuženika upućivan na putovanja koja su trajala nekad više od 8 sati, a manje od 12 sati, a nekada su trajala i više od 12 sati, te da mu tuženik nije za to izdavao putne naloge.

6.Sporno je da li tužitelju pripada pravo na isplatu dnevnice za navedena putovanja kao i visina istih, a sve pozivom na članak 63. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 24/17 - dalje TKU), te zajedničko tumačenje Komisije za tumačenja TKU 197/2020.

7.Odredbom čl. 63. st. 1. TKU, koji se primjenjuje od dana potpisa, tj. od 9. ožujka 2017., propisano je da kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji da mu pripada puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske. Stavkom 2. istoga članka je propisano da dnevnica iznosi 170,00 kuna po danu, a stavkom 3., da zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8, a manje od 12 sati. Ako zaposlenik ima plaćen smještaj tj. spavanje i prehranu, pripada mu 30% od dnevnice kako je propisano odredbom stavka 4. istoga članka.

8.Odredbe čl. 63. st. 1., 2. i 3. TKU, koji se primjenjuje od 1. prosinca 2017., identične su odredbama čl. 64. st. 1., 2. i 3. TKU-a (Narodne novine 141/12 i 24/17). Stavkom 4. članka 63. TKU-a (Narodne novine 128/17), propisano je da ako je na službenom putu na teret poslodavca zaposleniku osiguran jedan obrok (ručak ili večera), iznos dnevnice se umanjuje za 30%, odnosno za 60%, ako su osigurana dva obroka (ručak i večera).

9.Člankom 5. st. 2. toč. 19. i 20. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 1/17) koji je stupio na snagu 3. siječnja 2017., određeno je da se u skladu s odredbama članka 9. stavka 1. točke 9. Zakona o porezu na dohodak, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno do 170,00 kuna, te dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno, do 85,00 kuna.

10.Člankom 5. st. 8. istoga Pravilnika, određeno je da se službenim putovanjem u smislu Zakona o porezu na dohodak i toga Pravilnika, smatra putovanje do 30 dana neprekidno i to iz mjesta u kojem je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca. Stavkom 10. istoga članka, propisano da su dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje.

11.Na temelju odredbe čl. 20. st. 5. TKU-a (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 19. st. 5. TKU-a (Narodne novine 24/17), tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske, a na temelju odredbe čl. 19. st. 6. TKU-a (Narodne novine 128/17), tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, te se dostavljaju podnositelju upita pisanim putem i objavljuju na web-stranicama Ministarstva.

12.Naime, prema čl. 64. st. 3. TKU, kojim je propisano: "Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati", tužitelj je vozač kojem u radno vrijeme ulazi vrijeme vožnje, vrijeme iskrcavanja i ukrcavanja pacijenata, kao i čekanje na ukrcaj, a tumačenjem br.3/2014 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u kojem je izričito navedeno "Sukladno uglavku članku 64.st.3. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima". Kako je vidljivo iz ovog tumačenja, naglasak je u pogledu vozača sanitetskog prijevoza, da taj prekovremeni rad treba biti "izvan svoje županije". Takvo tumačenje što se tiče isplate dnevnica bilo je na snazi sve do 21. veljače 2020. kada je dano novo tumačenje što se tiče dnevnice za vozače sanitetskih vozila i to Tumačenje broj 197/2020, a prema kojem tumačenju se isplata dnevnice ne veže za granice županije nego za činjenicu da se vozač u sanitetskom prijevozu upućuje na službeno putovanje iz jednog mjesta u drugo mjesto, a udaljenost između tih mjesta je najmanje 30 km, te ukoliko su ispunjeni prethodni uvjeti, a putovanje traje više od 12 sati vozaču sanitetskog prijevoza bi pripadala puna dnevnica, a ako traje više od 8 sati polovica dnevnice.

13.Iz provedenih dokaza koje je predložio tužitelj, a na kojem je teret dokaza nije vidljivo da bi tužitelj u razdoblju do 21. veljače 2020. ostvario pravo na pola dnevnice ili na cijelu tj. da bi proveo na putovanju više od 8 sati odnosno 12 sati izvan svoje županije. Na navedene okolnost tužitelj je predložio samo uvid u priležeću dokumentaciju i vještačenje a i istih nije razvidno da bi se tužitelj kretao izvan županije nego je samo vidljivo mjesto polaska i mjesto dolaska kao i vrijeme vožnje, prosječna brzina i najveća brzina. Također za daljnje razdoblje od 21. veljače 2020. također sud nije mogao utvrditi da li je tužitelj upućen na putovanje iz jednog mjesta u drugo na udaljenosti od 30 km jer niti iz nalaza i mišljenja vještaka, a niti iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo pojedinačno koliko je bilo udaljenost na koju je tužitelj upućen niti koliko bi vezano za isto tužitelj proveo na putu, a koliko s isto odnosi na iskrcavanje, ukrcavanje, čekanje na ukrcaj i slično jer je tužitelj vozač kojem u radno vrijeme ne ulaze samo vrijeme vožnje.

14.Budući je na tužitelj teret dokaza za isto, a sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi relevantne činjenice potrebne za donošenje zakonite odluke, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja pozivom na članak 221.a ZPP-a odbio tužitelja u cijelosti sa tužbenim zahtjevom.

15.Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom na to da tužitelj nije uspio u parnici u cijelosti te je odlučeno da je tužitelju dužan tuženiku nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Tuženiku je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.) u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 12.4.2023., 5.12.2023., 11.11.2024., 1.4.2025. (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od 4x200,00 eura, sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, slijedom čega je tuženiku dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.500,00 eura.

16.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

16.2.Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

U Opatiji, 12. svibnja 2025.

S U D A C :

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika