REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Poslovni broj: P-394/2022-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužiteljice UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nedjeljku Tutavcu, odvjetniku u Pločama, protiv tuženika pod 1. ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Nedjeljka Tutavca, odvjetnika u Pločama i tuženika pod 3. IE osobno, dana 12. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] i označene kao kat. čest. [katastarska čestica],koji dio je na skici izmjere u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Gorana Kukavice, inž. geod., od 8.srpnja 2024. godine, označen slovima A-B-C-D-A, površine 24m2,koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, pa je temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava suvlasništva na opisanom dijelu nekretnine sa imena ĐE pok. ĐE, IE ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], BE rođ. ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. i IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istodobni upis prava vlasništva na opisanom dijelu nekretnine na svoje ime i za cijelo.

II. Dužan je tuženik pod 3. nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.725,00 eur, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29. ožujka 2022. navodi se kako je tužiteljica izvanknjižna vlasnica dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u zk uložak [broj ZK uloška] i označene kao kat. čest. [katastarska čestica], koji dio položajno čini sastavni dio dvorišta nekretnine vlasništvo tužiteljice.

Predmetni dio nekretnine u nesmetanom je posjedu tužiteljice više od 20 godina i taj posjed nitko joj nitko nikada nije osporavao, slijedom čega su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

U zemljišnim knjigama se kao suvlasnici nekretnine predmet tužbe vode ĐE. ĐE za dio od 6/12 i ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., za dio od 2/12,koji su umrli, a njihovi nasljednici su tuženici od 1. do 3., koji su ujedno upisani kao suvlasnici predmetne nekretnini to: tuženik pod 1. za dio od 1/12, tuženica pod 2. za dio od 1/12 i tuženik pod 3. za dio od 2/12.

2.1. Tuženima je dostavljena je tužba s prilozima uz poziv da na istu podnesu odgovor u roku od 30 dana. Tuženici su uredno primili tužbu i rješenje kojim su pozvani za davanje odgovora na tužbu.

2.2. U pozivu za davanje odgovora na tužbu tuženici su upozoreni da ako ne podnesu odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda (presuda zbog ogluhe) kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. ZPP-a.

2.3. Tuženici pod 1. i 2. u određenom roku nisu dali odgovor na tužbu. Budući da osnovanost tuženog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je priložio tužitelj, niti s činjenicama koje su općepoznate, valjalo je prema čl. 331. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika pod 1. i 2. odnosno u odnosu na njih donijeti presudu zbog ogluhe.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik pod 3. naveo je kako tužitelj nije priložio niti jedan drugi dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je on "vanknjižni vlasnik" kat. čest.. br. 1873/2, niti bi to bio dio njegovog dvorišta. Osporava se da bi tužitelj bio u bilo kakvom posjedu predmetne nekretnine, a kamoli u nesmetanom posjedu više od 20 godina, s time da je u katastarskom operatu u pl. br. 56 kao posjednik naveden pok. ME iz [adresa], prednik tuženih. Dakle, to nije nikakvo "dvorište" tužitelja i nikada nije bio tužitelj u posjedu te čestice, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tuženika pod 3. tužitelj je naveo kako poriče navode iz odgovora na tužbu tuženika pod 3. kao neosnovane. Neosnovano tuženik pod 3. navodi kako predmetni dio nekretnine nikada nije bio u posjedu tužiteljice, s obzirom je isti u posjedu tužiteljice više od 20 godina. Također napominje pozivanje tuženika pod 3. na stanje katastra i upis kao posjednika ME nije od značaja za ovaj postupak jer posjedovno stanje nije dokaz vlasništva.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga broj 1584, rješenja o nasljeđivanju broj O-3214/2005, UPP/OS-76/2005 od15. rujna 2010., rješenja OS Zagreb broj: XIX-O—705/01 od 05. siječnja 2004., nasljedničke izjave "U [adresa], 31.08.2005.", očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice te pregledom njegovog nalaza i mišljenja, saslušanjem tužiteljice i tuženika pod 3., te saslušanjem svjedoka AE i PE.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kao vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] i označene kao kat. čest. [katastarska čestica], koji dio je na skici izmjere u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Gorana Kukavice, inž. geod. od 8. srpnja 2024. godine, označen slovima A-B-C-D-A, površine 24m2.

8.1. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga broj 1584 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti upisana čest. zem. [katastarska čestica] i da su kao suvlasnici upisani FE pok. ĐE za 6/12 dijela, ŠE za 2/12 dijela, ŽE za 1/12 dijela, BE za 1/12 dijela i IE za 2/12 dijela.

8.2. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku iz Zagreba, Ljiljani Herceg Milićević iza pok. ME pod brojem O-3214/2005 utvrđeno je kako je isti preminuo dana **.**.1984. i da su nasljednicima istog proglašeni ŠE, ŽE, BE i IE.

8.3. Čitanjem rješenje OS Zagreb broj XIX-O-705/01 od 5. siječnja 2004. o naknadno pronađenoj imovini iza pok. IE U sina ĐE, utvrđeno je kako se temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-705/01 OD 23.3.2001. naknadno pronađena imovine uručuje SE sinu U.

9.1. Dana 17. svibnja 2024. proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke Gorana Kukavice, kada se pristupilo na sporni dio nekretnine, koji je od ceste ograđen niskim kamenim zidom sa dvije strane, granica sa istočne strane se nastavlja na betonski zid, a sa sjeverne na kameni zid, na istoj su posađena dva limuna.

Pun. tužitelja navodi da se poviše predmetne čestice nalazi obiteljska kuća u vlasništvu tužitelja. Čestica koja se nastavlja na spornu u smjeru zapada je u vlasništvu susjeda. Tuženik pod 3. navodi da čestica koja je predmet spora predstavlja dio nasljedstva i osporava da bi tužiteljica bila vlasnica istog.

9.2. Dana 8. srpnja 2024. zaprimljen ne nalazi i mišljenje sudskog vještaka Gorana Kukavice u kojem isti navodi kako je vrt udaljen 10-ak metara od [adresa] ([adresa]). Do nekretnine se dolazi preko kolnog prilaza s južne strane i zatim kroz vrt suvlasnika sa zapadne strane. Granica sa sjevera je kamenobetosnki zid iznad kojeg se nalazi druga nekretnina tužiteljice, sa istoka betonski zid prema posjedu tužiteljice, sa juga i zapada betonski zid, s time da je površina lika A-B-C-D-A 24 m2.

10.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te se u skladu sa time uredio svoj tužbeni zahtjev.

10.2. Tuženik pod 3. je naveo kako ne stavlja nikakve primjedbe niti prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, s time da je naveo da iz skice proizlazi da tužiteljica preko kat. čest. br. [katastarska čestica] ima prolaz – stubište do svojih čestica 1877 i 1878, čime se svi navodi tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom postupka ukazuju kao potpuno neosnovani.

11.1. U dokaznom postupku izveden je i dokaz tužiteljice, tuženika pod 3. te svjedoka PE i AE.

11.2. Tužiteljica UE u bitnom je iskazala kako je vlasnica kuće koja se nalazi iznad dijela parcele koja je predmetom ovog postupka. Njezina baka je umrla 2000. i tada je ona naslijedila kuću, njezina baka je tu kuću sagradila puno ranije, zna da ju je obnovila 60-ih godina. Navodi kako je cijeli svoj život dolazila kod bake i na dijelu čestice koja je predmetom ovog postupka uvijek je viđala EE i njegovu obitelj, stoga zna da je on bio vlasnikom te čestice i oni su se s njim zamijenili tako da je on njima dao tu zemlju, a oni njemu auto. To je sve bilo 2001. Na to čestici nalaze se dva limuna, navodi kako ona tu česticu održava, kosi travu i bere limune. Toj čestici pristupa u dogovoru sa susjedom preko njihove čestice. Nadalje navodi kako niti EE, a niti njoj nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva te čestice niti su se vodili ikakvi sporovi.

Vlasnik drugog dijela vrta su susjedi, prvo je vlasnikom bio pok. ZE, a sada njegova supruga TE. Istaknula je da su limuni već bili posađeni, kada je ona uselila u kuću.

11.3. Tuženik pod 3. u bitnom je iskazao kako dio čestice koja je predmetnog ovog spora je on naslijedio od svog prastrica ĐE i u nikakvim papirima ne piše da bi vlasnik bio EE, navodi kako njega ne poznaje i on nikada njemu nije pristupio da bi ga pitao išta vezano uz predmetni dio čestice. Vlasnikom te čestice bio je njegov prastric, dok on i njegova obitelj žive u [adresa], u [adresa] dolazi rijetko i to na svega par dana i tada ne stigne obići svu zemlju koja je u njegovom vlasništvu. Ulaz u njegovu kuću je preko puta te čestice i svaki puta kada ide u dućan prolazi cestom pokraj te čestice. Navodi kako je njegov prastric vodio računa o svojoj zemlji, stric je umro kada je on imao 10-ak godina, a također su umrli i svi drugi rođaci iz [adresa]. O predmetnoj nekretnini nema nikakvih saznanja da ona ne bi bila u njegovom vlasništvu niti od prastrica niti od drugih rođaka. Također u blizini on ima i drugih čestica te ne bi želio da tužiteljica i za njih potražuje vlasništvo. Nikada nije vidio tužiteljicu na predmetnom dijelu čestice, ali on je tamo vrlo kratko. Ne sjeća se kada je zadnji put pristupio na dio čestice koja je predmetnom ovog postupka. Također nije niti primijetio da bi taj dio čestice bio održavan.

Odgovarajući na pitanja naveo je da je vlasnik puta kojim se pristupa cijeloj čestici ZE, s time da mu nije poznato tko je u posjedu drugog dijela vrta. Naveo je da je njegov prastric ĐE bio u posjedu dijela čestice koja je predmetnom ovog postupka, a on se toga sjeća zato što je prastric ĐE često obilazio svu svoju zemlju i kada bi se vratio teti Ž bi pričao što je vidio. Kao dijete, često je boravio u [adresa] i tada bi sa tetom B i on obilazio te zemlje, odnosno tuda je prolazio kozji put i oni bi tuda prolazili kada bi obilazili zemlju. Ne sjeća se točno što je prastric sve govorio za te zemlje, budući kada je prastric umro on je imao 10 godina, odnosno on je umro otprilike 1970.

Iskazao je da ne zna da li je njegova obitelj bila u posjedu tog dijela čestice, pretpostavlja da je na neki način bila teta Ž.

11.4. Svjedokinja PE iskazala je kako je rođena u [adresa], prije par godina, otprilike 2015., odselila se u Podacu, a do tada je živjela u [adresa]. Njezina kuća se nalazi odmah ispod spornog zemljišta i zbog toga joj je poznato sve vezano za istu. Od kada zna za sebe njezin otac EE je na tom dijelu nekretnine sadio povrće, najčešće blitvu, kupus i salatu. Prije otprilike 40 godine tamo su posađena dva limuna. To zemljište su 2001. prepustili UE, odnosno to zemljište su zamijenili za auto, jer je ta zemlja odmah ispod Sanjine kuće. Njezin otac je uvijek smatrao da je to njegovo, nikada nitko ga nije upozorio da sadi na tuđem zemljištu. Navodi kako su živjeli u blizini pok. ŠE te je ona sigurno vidjela da njezin otac koristi tu zemlju i nikada ga nije upozorila da koristi tuđu. Pok. ŠE je tetka od IE, tuženika pod 3., i njezini nasljednici su ŽE, BE i IE.

Drugi dio vrta pripada nasljednicima GE, a kuća u nastavku vrta je bila u vlasništvu GE, ona je stara preko 100 godina, iako ju je ZE nadogradio.

Nikada nije bilo spora između GE i njegovih nasljednika i njenog oca oko predmetnog zemljišta, odnosno granica istih, granica je bila točno određena i oni su bili u dobrim odnosima.

Iskazala je da ona ne zna da li je postojao pisani ili usmeni ugovor između njenog oca EE sa pok. ME, ali zna da je to njezin otac dugo vremena radio i da je pok. ŠE živjela na 10 metara udaljenosti i tome nije prigovarala. Kada je UE ustupljena zemlja tada nije sastavljen ugovor i tada nisu provjerili stanje nekretnina u javnim knjigama, ali zna da je njezin otac podnosio nekakve zahtjeve da se utvrdi vlasnikom, no nije joj poznato točno o čemu se radi.

11.5. Saslušana svjedokinja AE je iskazala kako je živjela u [adresa], a sada živi u [adresa]. ZE je oženio sestru njezina muža i na susjednu nekretninu dolazi otprilike od 1980. Dolazi često, dva-tri puta tjedno. Prvi dio vrta pripada ZE, a drugi dio pripada UE. Navodi kako je često viđala UE na tom dijelu vrta, ona bi kosila, brala limune. Nikada nije čula da bi joj netko osporavao to pravo, niti da bi je upozoravao da to nije njezino. Navodi kako joj je tužiteljica rekla da je taj dio zemlje dobila od susjeda u zamjenu za auto i to od EE, on je živio preko puta cesta prema dolje. Limuni su zasađeni prije više od 40 godina, a to joj je poznato zato što je KE na balkonu u bačvama imao zasađena 3 limuna i onda su u dogovoru sa Boričima ti limuni presađeni na predmetnu nekretninu.

Kuća u nastavku drugog dijela vrta je u vlasništvu GE, s time da su prizemlje i kat stari preko sto godina i njih je sagradio djed od GE, dok je on prije 47 godina sagradio drugi kat. Pristupni put pripada ZE, on je napravljen prije više od 40 godina, a zemlju je dobio od svog dobrog prijatelja I, kojem se nije mogla sjetiti prezimena.

Iskazala je da poznaje obitelj FE i oni bili upoznati s time da se obrađuje predmetna nekretnina i nikada to nisu osporavali niti ZE, a niti UE. Između obitelji GE i tužiteljice nikada bilo spora oko granica predmetnog zemljišta, uvijek se znalo što je čije.

12. Provedenim dokaznim postupkom je utvrđen posjed tužiteljice na spornom dijelu nekretnine od 2001., kada je tužiteljica istu stekla zamjenom, s time da je njezin pravni prednik bio u posjedu i značajno dulje.

Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV) propisano je da dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

13. Ovaj sud smatra dokazanim da je tužiteljica bila u posjedu navedene nekretnine od 2001., odnosno od dana kada je zamjenom stekla posjed toga zemljišta, a čime je dokazano njezino poštenje.

Naime, tužiteljica u neposrednoj blizini tog zemljišta ima kuću, u koju je dolazila dugi niz godina, te je prije zamjene viđala upravo ČE da istu obrađuje, te je stoga osnovano istog smatrala vlasnikom navedenog zemljišta.

Iz iskaza saslušanih svjedokinja proizlazi da je pok. ŠE živjela u blizini, te je vidjela ČE kako obrađuje navedenu zemlju i istome se nije protivila, slijedom čega su neosnovani navodi tuženika pod 3. Da bi se radilo o zemlji koje je bila u vlasništvu pok. ME, a kasnije u suvlasništvu ŠE.

14. Time je ovaj sud utvrdio da je proteklo vrijeme potrebno za dosjelost, kao i činjenicu da niti ČE, a niti sada tužiteljicu Đ nitko nije smetao u posjedu i to značajno više od 20 godina. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužitelja, budući su isti međusobno suglasni, kao što su i suglasni sa ostalim izvedenim dokazima u postupku te su argumentirani i životni.

Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika pod 3. u dijelu u kojem je osporio tužiteljici pošteni posjed, kao niti u dijelu u kojem je naveo da nije primijetio da se navedena zemlja obrađuje, budući kada bi isti dolazio u [adresa], boravio bi u neposrednoj blizini te zemlje, slijedom čega mu nije mogla ostati nepoznata činjenica da se navedeno zemljište održava, a čemu nikada nije prigovorio.

Budući da je proteklo vrijeme koje se gore citiranim odredbama propisuje kao potrebno da bi pošteni posjednik postao vlasnikom temeljem dosjelosti, to je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., 155. i 163. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT: Tbr. 7. st. 1., Tbr 9., Tbr 48. i 50.). Tužitelju valja priznati trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7.1. u visini od 75 bodova, nagrada za pristup na ročišta održana 17.01.2024., 17.05.2024., 16.12.2024. i 1.04.2024. svako po 75 bodova. Tužitelju valja priznati na nagradu za sastavak podneska od 13.8.2024. također 75 bodova, ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura daje iznos od 900,00 eur. ovome valja pridodati vrijednost PDV-a u iznosu od 225,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eur, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 eur, što daje ukupni trošak u iznosu od 1.725,00 eur, a koji iznos je tuženik pod 3. u obvezi platiti tužiteljici.

Tužiteljici nije priznat trošak dostave putem sudskog dostavljača, budući dostava nije izvršena putem sudskog dostavljača, te će ta sredstva biti vraćena.

Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podneska od 11.11.2022., budući isti nije bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Makarska, 12. svibnja 2025.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženicima 1. – 3.

- u spis.