Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI SUD U ZLATARU

    STALNA SLUŽBA U KRAPINI

    49000 Krapina, Trg dr.Mirka Dražena Grmeka 1

    Poslovni broj P-59/2024-44.

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji toga suda Nataši Večković Jurman, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Alana Muraj, odvjetnika iz Zagreba i zz tuženika JJ, odvjetničkog vježbenika iz Ureda Ante Žanetića, odvjetnika iz Zagreba, 12. svibnja 2025. donio je, objavio je,

    p r e s u d i o  j e

    I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

    "I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.223,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

    1,07 EUR od 06.11. 2008. pa do isplate,

    4,79 EUR od 07.02. 2009. pa do isplate,

    6,65 EUR od 05.03. 2009. pa do isplate,

    4,05 EUR od 04.04. 2009. pa do isplate,

    4,84 EUR od 06.05. 2009. pa do isplate,

    2,33 EUR od 04.06. 2009. pa do isplate,

    2,45 EUR od 04.07. 2009. pa do isplate,

    2,92 EUR od 05.09. 2009. pa do isplate,

    2,74 EUR od 06.10. 2009. pa do isplate,

    2,37 EUR od 07.11. 2009. pa do isplate,

    1,70 EUR od 05.12. 2009. pa do isplate,

    2,98 EUR od 08.01. 2010. pa do isplate,

    3,58 EUR od 05.02. 2010. pa do isplate,

    5,85 EUR od 05.03. 2010. pa do isplate,

    6,28 EUR od 03.04. 2010. pa do isplate,

    8,05 EUR od 06.05. 2010. pa do isplate,

    8,19 EUR od 05.06. 2010. pa do isplate,

    7,62 EUR od 10.07. 2010. pa do isplate,

    12,40 EUR od 03.08. 2010. pa do isplate,

    15,88 EUR od 04.09. 2010. pa do isplate,

    19,03 EUR od 07.10. 2010. pa do isplate,

    18,17 EUR od 05.11. 2010. pa do isplate,

    16,62 EUR od 09.12. 2010. pa do isplate,

    17,88 EUR od 06.01. 2011. pa do isplate,

    27,24 EUR od 05.02. 2011. pa do isplate,

    22,28 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

    24,45 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

    24,04 EUR od 07.04. 2011. pa do isplate,

    23,94 EUR od 10.05. 2011. pa do isplate,

    27,58 EUR od 07.06. 2011. pa do isplate,

    32,75 EUR od 08.07. 2011. pa do isplate,

    37,87 EUR od 05.08. 2011. pa do isplate,

    43,64 EUR od 09.09. 2011. pa do isplate,

    32,85 EUR od 08.10. 2011. pa do isplate,

    32,02 EUR od 10.11. 2011. pa do isplate,

    31,57 EUR od 08.12. 2011. pa do isplate,

    33,51 EUR od 10.01. 2012. pa do isplate,

    36,16 EUR od 08.02. 2012. pa do isplate,

    36,57 EUR od 08.03. 2012. pa do isplate,

    36,56 EUR od 07.04. 2012. pa do isplate,

    37,10 EUR od 08.05. 2012. pa do isplate,

    38,38 EUR od 07.06. 2012. pa do isplate,

    37,98 EUR od 07.07. 2012. pa do isplate,

    37,30 EUR od 07.08. 2012. pa do isplate,

    36,56 EUR od 07.09. 2012. pa do isplate,

    33,95 EUR od 06.10. 2012. pa do isplate,

    36,68 EUR od 08.11. 2012. pa do isplate,

    37,85 EUR od 08.12. 2012. pa do isplate,

    37,01 EUR od 08.01. 2013. pa do isplate,

    34,08 EUR od 08.02. 2013. pa do isplate,

    35,32 EUR od 08.03. 2013. pa do isplate,

    36,40 EUR od 06.04. 2013. pa do isplate,

    37,11 EUR od 07.05. 2013. pa do isplate,

    32,31 EUR od 07.06. 2013. pa do isplate,

    33,82 EUR od 06.07. 2013. pa do isplate,

    33,22 EUR od 07.08. 2013. pa do isplate,

    33,94 EUR od 07.09. 2013. pa do isplate,

    35,56 EUR od 05.10. 2013. pa do isplate,

    35,34 EUR od 07.11. 2013. pa do isplate,

    36,53 EUR od 07.12. 2013. pa do isplate,

    36,71 EUR od 08.01. 2014. pa do isplate,

    36,37 EUR od 07.02. 2014. pa do isplate,

    38,38 EUR od 07.03. 2014. pa do isplate,

    38,47 EUR od 05.04. 2014. pa do isplate,

    37,38 EUR od 07.05. 2014. pa do isplate,

    37,26 EUR od 06.06. 2014. pa do isplate,

    37,01 EUR od 05.07. 2014. pa do isplate,

    37,96 EUR od 09.08. 2014. pa do isplate,

    38,84 EUR od 09.09. 2014. pa do isplate,

    39,25 EUR od 04.10. 2014. pa do isplate,

    39,99 EUR od 06.11. 2014. pa do isplate,

    40,75 EUR od 09.12. 2014. pa do isplate,

    40,43 EUR od 08.01. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 05.02. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 07.03. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 04.04. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 24.04. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 24.05. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 24.06. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 24.07. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 25.08. 2015. pa do isplate,

    36,24 EUR od 24.09. 2015. pa do isplate,

    u roku od 15 dana.

    II. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu br. 757354 sklopljenog dana 17.01.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Jelke Polančec, iz Zagreba, Lopatinečka 26 dana 20.01.2006. godine pod OU-42/2006, koja glasi:

    "6. NAKNADE

    6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

    Jednakokratno 0,80% (slovima: nulacijelihosmaposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita."

    III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 83,16 EUR / 626,57 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 31.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.352,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

    0,87 EUR od 06.10. 2007. pa do isplate,

    15,62 EUR od 05.01. 2008. pa do isplate,

    17,62 EUR od 07.02. 2008. pa do isplate,

    9,00 EUR od 07.03. 2008. pa do isplate,

    9,51 EUR od 05.04. 2008. pa do isplate,

    10,80 EUR od 07.05. 2008. pa do isplate,

    7,74 EUR od 06.06. 2008. pa do isplate,

    8,30 EUR od 05.07. 2008. pa do isplate,

    7,23 EUR od 02.08. 2008. pa do isplate,

    7,46 EUR od 05.09. 2008. pa do isplate,

    5,82 EUR od 04.10. 2008. pa do isplate,

    8,59 EUR od 06.11. 2008. pa do isplate,

    10,13 EUR od 05.12. 2008. pa do isplate,

    14,38 EUR od 06.01. 2009. pa do isplate,

    16,49 EUR od 07.02. 2009. pa do isplate,

    21,41 EUR od 05.03. 2009. pa do isplate,

    21,17 EUR od 04.04. 2009. pa do isplate,

    27,89 EUR od 06.05. 2009. pa do isplate,

    31,66 EUR od 04.06. 2009. pa do isplate,

    34,46 EUR od 04.07. 2009. pa do isplate,

    42,61 EUR od 05.09. 2009. pa do isplate,

    43,48 EUR od 06.10. 2009. pa do isplate,

    45,36 EUR od 07.11. 2009. pa do isplate,

    43,08 EUR od 05.12. 2009. pa do isplate,

    61,38 EUR od 08.01. 2010. pa do isplate,

    57,95 EUR od 05.02. 2010. pa do isplate,

    59,01 EUR od 05.03. 2010. pa do isplate,

    62,20 EUR od 03.04. 2010. pa do isplate,

    58,33 EUR od 06.05 2010. pa do isplate,

    67,71 EUR od 05.06 2010. pa do isplate,

    81,62 EUR od 10.07. 2010. pa do isplate,

    95,34 EUR od 03.08. 2010. pa do isplate,

    106,62 EUR od 04.09. 2010. pa do isplate,

    85,85 EUR od 07.10. 2010. pa do isplate,

    73,91 EUR od 05.11. 2010. pa do isplate,

    76,72 EUR od 09.12. 2010. pa do isplate,

    82,44 EUR od 06.01. 2011. pa do isplate,

    87,83 EUR od 05.02. 2011. pa do isplate,

    88,82 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

    86,75 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

    86,36 EUR od 07.04. 2011. pa do isplate,

    89,30 EUR od 10.05. 2011. pa do isplate,

    88,99 EUR od 07.06. 2011. pa do isplate,

    86,06 EUR od 08.07. 2011. pa do isplate,

    84,70 EUR od 05.08. 2011. pa do isplate,

    80,07 EUR od 09.09. 2011. pa do isplate,

    86,56 EUR od 08.10. 2011. pa do isplate,

    87,52 EUR od 10.11. 2011. pa do isplate,

    86,58 EUR od 08.12. 2011. pa do isplate,

    76,92 EUR od 10.01. 2012. pa do isplate,

    81,74 EUR od 08.02. 2012. pa do isplate,

    84,64 EUR od 08.03. 2012. pa do isplate,

    87,49 EUR od 07.04. 2012. pa do isplate,

    78,47 EUR od 08.05. 2012. pa do isplate,

    77,17 EUR od 07.06. 2012. pa do isplate,

    77,33 EUR od 07.07. 2012. pa do isplate,

    78,68 EUR od 07.08. 2012. pa do isplate,

    82,76 EUR od 07.09. 2012. pa do isplate,

    82,90 EUR od 06.10. 2012. pa do isplate,

    83,89 EUR od 08.11. 2012. pa do isplate,

    86,50 EUR od 08.12. 2012. pa do isplate,

    82,63 EUR od 08.01. 2013. pa do isplate,

    87,62 EUR od 08.02. 2013. pa do isplate,

    88,44 EUR od 08.03. 2013. pa do isplate,

    86,32 EUR od 06.04. 2013. pa do isplate,

    84,20 EUR od 07.05. 2013. pa do isplate,

    84,51 EUR od 07.06. 2013. pa do isplate,

    87,49 EUR od 06.07. 2013. pa do isplate,

    88,41 EUR od 07.08. 2013. pa do isplate,

    90,00 EUR od 07.09. 2013. pa do isplate,

    91,61 EUR od 05.10. 2013. pa do isplate,

    93,82 EUR od 07.11. 2013. pa do isplate,

    92,87 EUR od 07.12. 2013. pa do isplate,

    94,10 EUR od 08.01. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 07.02. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 07.03. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 05.04. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 07.05. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 06.06. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 05.07. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 09.08. 2014. pa do isplate,

    94,10 EUR od 09.09. 2014. pa do isplate,

    u roku od 15 dana.

    V. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 311055 sklopljenog dana 06.02.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Duška Sudar, iz "08. Naknade : za obradu zahtjeva i konverziju

    1. Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa kredita, a maksimalno tisuću kuna. U naknadi za obradu kredita uključena je i naknada za komisione poslove koje Kreditor izvršava za APN.

    Plaće se jednokratno, prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenjem kredita.

    2. U slučaju konverzije iz toč. 19.5. ovog Ugovora, Korisnik kredita plaća Banci naknadu za izvršenu konverziju u visini 0,5% (slovima:nulacijelihpetposto) od iznosa stanja glavnicena dan konverzije, te stvarne troškove koje Kreditor ima zbog promjene uvjeta financiranja

    3. Korisnik kredita je dužan platiti Banci sve naknade i troškove sukladno

    Odluci o kamatama i naknadama Banke."

    VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 261,62 EUR / 1.971,17 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 31.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    VII. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

    VIII. Usvaja se kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

    "I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB 87939104217, isplatiti tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.068,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 30.09.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    II. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu br. 757354 sklopljenog dana 17.01.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Jelke Polančec, iz Zagreba, Lopatinečka 26 dana 20.01.2006. godine pod OU-42/2006, koja glasi:

    "6. NAKNADE

    6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

    Jednakokratno 0,80% (slovima: nulacijelihosmaposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita."

    III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB 87939104217, isplatiti tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 83,16 EUR / 626,57 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 30.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB 87939104217, isplatiti tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.238,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 30.09.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    V. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 311055sklopljenog dana 06.02.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Duška Sudar, iz Zagreba, Mesnička 8 dana 08.02.2006. godine pod OU-58/2006, koja glasi: "08. Naknade : za obradu zahtjeva i konverziju

    4. Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa kredita, a maksimalno tisuću kuna. U naknadi za obradu kredita uključena je i naknada za komisione poslove koje Kreditor izvršava za APN.

    Plaće se jednokratno, prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenjem kredita.

    5. U slučaju konverzije iz toč. 19.5. ovog Ugovora, Korisnik kredita plaća Banci naknadu za izvršenu konverziju u visini 0,5% (slovima:nulacijelihpetposto) od iznosa stanja glavnice na dan konverzije, te stvarne troškove koje Kreditor ima zbog promjene uvjeta financiranja.

    6. Korisnik kredita je dužan platiti Banci sve naknade i troškove sukladno

    Odluci o kamatama i naknadama Banke."

    VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB 87939104217, isplatiti tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 261,62 EUR / 1.971,17 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 30.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    VII. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB 87939104217, tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.975,00 EUR , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 12. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

    IX. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu od

    5.250,43 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od dana 22.1.2016. pa do isplate.

    X. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je kao potrošač i korisnik kredita s tuženikom (ranije Volksbank d.d. i Sberbank d.d.) kao kreditorom, dana 17.01.2006. godine zaključio Ugovor o kreditu br. 757354 kojim je tuženik odobrio mu kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.582,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 120 mjeseci s ugovorenim jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 173,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize tuženika uz redovnu kamatnu stopu od 4,7% godišnje, koja je definirana kao promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama tuženika.

    Dana 21.01.2016. godine stranke su sklopile Aneks br.1. Ugovora o kreditu br. 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF kojim se regulira konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

    Isto tako, kao potrošač i korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom je dana 06.02.2006. godine zaključio Ugovor o kreditu br. 311055 kojim je tuženik odobrio mu kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 42.140,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 127 mjeseci s ugovorenim jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 426,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize HNB-a važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatnu stopu od 4,3% godišnje, koja je definirana kao promjenjiva po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika. Dana 21.01.2016. godine stranke su sklopile Aneks br.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju založnim pravom br. 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF kojim se regulira konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

    Pored promjenjive kamatne stope sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika u Ugovorima o kreditu je ugovorena i valutna klauzula vezana za švicarski franak pa je tako određeno da se krediti otplaćuju u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po prodajnom tečaju tuženika na dan dospijeća (Ugovor o kreditu br. 757354), odnosno po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem dan dospijeća (Ugovor o kreditu br. 311055).

    U vrijeme zaključenja predmetnih ugovora i prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, tuženik je propustio ga u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu.

    O ništetnosti naprijed navedenih ugovornih odredbi, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, već postoje pravomoćne presude.

    Tako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž‐ 6632/2017 od 14.06.2018., pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i 8. tuženika Sberbank d.d., ovdje tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Cit. presudom, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

    Jednako tako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. potvrđena i u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

    S obzirom na to da su odluke iz ove točke tužbe javno objavljene, a u tim postupcima je sudjelovao i sam tuženik te je sadržaj tih sudskih odluka praktično notorna činjenica u Republici Hrvatskoj, ovdje ih on ne prilaže već samo upućuje na njihove oznake i sadržaj. Ovo stoga jer se radi o vrlo opsežnim materijalima od više stotina stranica, koje mogu nepotrebno opteretiti sudski spis. Međutim, ukoliko će biti potrebno, on će ih dostaviti u preslici, po zahtjevu suda.

    Sukladno odredbi čl.502.c Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama radi obeštećenja pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP‐a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je on ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za navedena utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati.

    Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž‐6632/2017 predstavlja pravno utvrđenje na koje ukazuju odredbe čl.502a i c ZPP‐a kada vežu Naslovni sud uz pravno stajalište izraženo u takvoj presudi.

    Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu: Zakon) ponudio mu mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR. On je prihvatio takve prijedloge te je dana 21.01.2016. s tuženikom sklopio Anekse kojima je izvršena konverzija kredita u valutu EUR.

    Međutim, kako je naprijed navedeno, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pravomoćno je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima pa činjenica da su stranke sklopile Anekse temeljem odredbi zakona te da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR-ima, ne znači da je time on kao potrošač izgubio pravo na povrat preplaćenih iznosa po toj osnovi. Takav stav u skladu je s pravom Europske unije i presudama suda Europske unije, posebice presudom C-118/17 od 14. ožujka 2019.g., slučaj D, u kojoj je izričito navedeno kako činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. U prilog navoda tužitelja ide i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 2868/2018, iz obrazloženja:

    “Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl.326. st.1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl.326. st.2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.“

    Smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak njegove zaštite kao potrošača jer Aneksima nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

    Stoga je tuženik, sukladno odredbi čl.323. ZOO-a u svezi s čl.1111. i čl.1115. ZOO‐a, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

    Kao korisnik kredita, ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom, koja je potrebna za specifikaciju zahtjeva u ovom postupku, a odnosi se na pregled prometa po kreditu, specifikaciju uplata, pregled promjena kamatnih stopa. Navedenu dokumentaciju tuženik posjeduje, no na njegovo traženje istu mu još nije predao. Iz navedenog razloga nije u mogućnosti precizirati tužbeni zahtjev te će isti postaviti nakon dostave navedene dokumentacije od strane tuženika i provedenog vještačenja u roku određenom od strane suda.

    U ovom trenutku samo može pretpostaviti da se ne radi o zahtjevu manjem od EUR 4.000,00 pa je u tom smislu i naznačena vrijednost predmeta spora.

    Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev, tj. predložio naslovnom sudu da sukladno članu 186b. stav 3. ZPP-a, donese Rješenje, a nakon čega će urediti tužbeni zahtjev.

    Prema preciziranom tužbenom zahtjevu od 22.10.2024. (list 404 do 414 spisa), tužitelj predlaže da sud donese Presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 2.223,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Također da je ništetna odredba iz Ugovora o kreditu broj 757354 sklopljenog dana 17.1.2006. godine i to članak 6. predmetnog Ugovora a koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita.

    Predlaže da sud donese Presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za korištenje kredita u iznosu od 73,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24.1.2006. do isplate, kao i da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 5.352,61 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.7.2015. godine. Nadalje predlaže da sud utvrdi da ne proizvodi pravne učinke odnosno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 311055 sklopljenog dana 6.2.2006. godine i to članak 8. koji se odnosi za obradu zahtjeva i obradu konverzije, kao i da se naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu od 261,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24.1.2006. godine.

    Također istim Podneskom kojim je precizirao tužbeni zahtjev, tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a koji se nalazi na stranici 402 do 414 spisa).

    2. U opsežnom odgovoru na tužbu (list 130 do 149 spisa spisa) tuženik je između ostalog naveo da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, te da ga osporava u cijelosti i to iz razloga jer je potraživanje tužitelja u zastari, provedena je konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju ,prijedlog za razdvajanje postupaka, utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, tvrdnje tužitelja da je on koristio nepoštenu poslovnu praksu su neosnovane i neutemeljene, sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama,

    Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP).

    Metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za isplatu je neosnovana i istaknuo je Prigovor radi prijeboja, te predložio sudu da utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 39.559,35 kn / 5.250,43 EUR uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 22.1.2016. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te donijeti konstitutivnu odluku o prijeboju tužiteljeva i njegovih uzajamnih potraživanja, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

    Tijekom postupka tuženik je opreza radi prigovarao preinaci tužbenog zahtjeva.

    3.U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 757354 od 17.01.2006. (list 25 do 29 spisa), Otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit od 17.1.2006.(list 30 do 33 spisa), Ugovor o kreditu broj 311055 od 6.2.2006.(list 34 do 48 spisa), Otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope od 7.2.2006. (list 65 do 68 spisa), Aneks br. 1 Ugovora o kreditu broj 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF od 21.1.2016. (list 69 do 72 spisa), Zahtjev za zatvaranje kredita (list 73 spisa), Izvod otvorenih stavaka po kreditu broj 757354 na dan 30.09.2015. (list 74 spisa), Obavijest o izračunu konverzije kredita broj 757354 od 7.1.2016.(list 75 spisa), Izračun konverzije kredita broj 757354 na dan 30.09.2015. (list 76 spisa), Otplatni plan po kreditu s valutnom klauzulom u EUR broj kredita 757354 (list 77 i 78 spisa), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju založnim pravom broj 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF od 21.1.2016. (list 85 do 89 spisa), Obavijest o izračunu konverzije kredita br. 311055 od 17.1.2016.(list 91 spisa), Izračun konverzije kredita broj 311055 na dan 30.09.2015. s Otplatnim planom po kreditu s valutnom klauzulom u EUR ( list 92 do 95 spisa).

    Provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire, dipl. ekonomisti VJ iz društva Darfin d.o.o. iz Zagreba koji je dostavio svoj nalaz i mišljenje 09.09.2024. (list 237 do 315 spisa).

    Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja DJ (list 446 spisa).

    4. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

    5. Među strankama bila je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Nadalje je bilo sporno da li tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, a s obzirom da je sa tuženikom sklopio Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu broj 757354 i Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu broj 311055, kao i da li je nastupila zastara potraživanja, kao i što je bilo sporno da li je tužitelj imao svojstvo potrošača i da li je o svemu dovoljno informiran od strane djelatnika tuženika, te da li je banka imala pravo naplatiti od tužitelja iznos s osnova naknade za obradu Zahtjeva i administraciju kredita.

    6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

    7. Tijekom postupka nije bilo sporno, a također i proizlazi iz isprava koje prileže spisu i koje sud smatra vjerodostojnima kao što proizlazi i iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio smatrajući ga životnim, objektivnim i vjerodostojnim,

    - da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom tj. njegovim pravnim prednikom, kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 757354 dana 17.1.2006. godine, te Ugovor o kreditu broj 311055, 6.2.2006. godine,

    - da je Ugovorom o kreditu broj 757354 ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu 16.582,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita,

    - da je člankom 2. predmetnog Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,7% godišnje, promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora,

    - da je člankom 5. predmetnog Ugovora ugovoren rok otplate 120 mjeseci,

    - da je člankom 7. Ugovora ugovoreno da se kredit koristi prijenosom na kunski račun APN-a za Program A broj 2503007-1500000340 otvoren kod kreditora,

    - da je člankom 8. predmetnog Ugovora ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznos 173,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća,

    - da je člankom 6. predmetnog Ugovora ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno 0,80% od iznosa odobrenog kredita, a najviše do 1.000,00 kn , prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita,

    - da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom tj. njegovim pravnim prednikom, kao kreditorom sklopio dana 21.1.2016. godine Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF,

    - da su stranke predmetnim Aneksom broj 1 sporazumno utvrdile da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona veći od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 13.675,29 kn po tečaju otplate kredita na dan 30.9.2015. godine, te da je korisnik kredita prema Sporazumu o namirenju vjerovnika i potrošača iz članka 19c. stav 1. točka 6. Zakona u cijelosti podmirio vjerovniku manje uplaćeni iznos,

    - da preostala neotplaćena glavnica kredita iznosi 429,74 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora na dan 30.9.2015. godine,

    - da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom tj. njegovim pravnim prednikom, kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 311055 dana 6.2.2006. godine kojim mu je kreditor odobrio iznos od 42.140,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita,

    - da je člankom 3. predmetnog Ugovora ugovoreno da je kredit odobren za kupnju stana na adresi [adresa], temeljem predugovora o kupoprodaji zaključenog između korisnika kredita i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama u programu popisane stanogradnje,

    - da je člankom 4. predmetnog Ugovora ugovoren rok otplate na 127 mjeseci,

    - da je člankom 5. predmetnog ugovora ugovorena redovna kamata od 4,3% godišnje i to promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Kamata za vrijeme počeka u visini od 3% godišnje je fiksna za vrijeme trajanja počeka i ista se pripisuje glavnici kredita po isteku počeka,

    - da je člankom 11. predmetnog Ugovora ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje glavnicu i kamate u 127 mjesečnih anuiteta. Anuiteti dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima ovisno od dana iskorištenja kredita u cijelosti. Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti ili mjesec dana nakon završetka mjeseca u kojem je istekao ugovoreni poček, a iznosi 426,02 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke, važeće na dan dospijeća,

    - da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom tj. prednikom kao kreditorom sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju založnim pravom broj 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF 21.1.2016. godine,

    - da je predmetnim Aneksom utvrđeno i to sporazumno da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona veći od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i da iznosi 39.559,35 kn po tečaju otplate kredita na dan 30.9.2015. godine, te da je korisnik kredita prema Sporazumu o namirenju vjerovnika i potrošača iz članka 19.c stav 1. točka 6. Zakona u cijelosti podmirio vjerovniku manje uplaćeni iznos,

    - da preostala neotplaćena glavnica kredita iznosi 5.786,38 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora na dan 30.09.2015. godine,

    - da je tužitelj kredite kao i Anekse Ugovorima o kreditu sklopio kao fizička osoba,

    - da se je tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa,

    - da je prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule više plaćeni iznos od 2.223,37 EUR po Ugovoru o kreditu broj 757354,

    - da je ukupna razlika prema nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na Ugovor o kreditu broj 311055, anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule 5.352,61 EUR i za navedeni iznos je utvrđeno da je više plaćeno,

    - da je konverzija tj. sklopljeni Aneksi Ugovorima o kreditu sklopljeni temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (a što među strankama tijekom postupka nije bilo ni sporno),

    - da je provedena konverzija i izračun iste bio nesporan, tj. ni tužitelj ni tuženik nisu osporavali da je izračun konverzije izvršen sukladno ZID ZPK, tj. sukladno članku 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

    8.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. godine donio Presudu poslovni broj P-1401/2012. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u švicarskim francima te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika sklapajući Ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na Odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007.pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

    8.1.Ista je Presuda djelomično potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013-4. od 13. lipnja 2014.

    9. Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2. od 9. travnja 2015. godine odbijene su Revizija tužitelja (točka 1.), te Revizije 1-7 tuženika (točka 2.).

    10. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2521/2015., U-III- 2536/2015., U-III-2547/2015., U-III-2565/2015., U-III-2603/2015., U-III-2604/2015. i U- III-2605/2015. od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena Ustavna tužba Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača te je djelomično ukinuta navedena Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dijelu kojim je odbijena Revizija tužitelja protiv Presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili" kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te u dijelu kojim je odbijena Revizija tužitelja protiv Presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013. od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na osmo tuženicu S.d.d. i u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, a u preostalom dijelu su odbijene Ustavne tužbe podnositelja.

    11. Ponovno odlučujući o Reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem Revt-575/2016. od 3. listopada 2017. godine ukinuo Presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 14. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su prvo-sedmo tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

    12.Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. godine donio Presudu poslovni broj Pž-6632/2017. kojom je odbijena, između ostalog i žalba ovdje tuženika protiv Presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak(valutna klauzula).Dakle, Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno utvrdio da su sve tužene banke koristile nepoštene i ništetne odredbe kako o valutnoj klauzuli tako i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

    12.1. Kako je odredbama Ugovora o kreditu broj 757354 sklopljenog dana 17.1.2006. godine i Ugovora o kreditu broj 311055 od dana 6.2.2006. godine valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnost, dok je člankom 7. Ugovora o kreditu ugovoren način ispunjenja obveze uz primjenu ugovorenog (ništetnog) načina promjene kamatne stope i valutnu klauzulu koja je sadržana u izraženom nominalnom iznosu anuiteta u CHF pa se i na tu ugovornu odredbu objektivno reflektira utvrđenje ništetnosti iz postupka kolektivne zaštite, a iz kojeg razloga su predmetne ugovorne odredbe i u ovome predmetu ništetne i na tu okolnost nije potrebno provoditi nikakve dokaze, jer je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi broj Rev-3142/2018-2. od 19. ožujka 2019.

    12.2.Potrebno je naglasiti da je zakonska ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (član 20. stav 1. Zakona o sudovima i član 116. stav 1. Ustava Republike Hrvatske) te da prema članku 3. stav 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost pred Zakonom.

    13. Iz iskaza tužitelja DJ (list 446 spisa), utvrđeno je da je Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba. Sredstva su mu koristila za kupnju prve nekretnine preko APN-a. Kredit u švicarcima je uzeo isključivo radi pojašnjenja čovjeka u banci koji je to tako prezentirao tj. mogućnost kupovine, jer su bili mlada obitelj i nisu imali mogućnost dizanja kredita nego jedino u švicarcima i tada je to bilo prezentirano švicarskim frankom kao vrlo stabilna valuta. Nije mogao pregovarati ni o jednoj odredbi Ugovora o kreditu. Nije ga nitko upozorio da bi moglo doći do nekakvih rizika u svezi predmetnog kredita. Rate su mu se povećavale tijekom otplate kredita, kredit je otplaćen. Sklopio je Aneks Ugovora tj. konverziju, iz razloga jer više nije bilo novaca. Nije mogao pregovarati ni kod sklapanja konverzije. Banka koja im je dala kredit prvi puta je davala takav kredit preko APN-a i sada kada gleda ima osjećaj kao da se nisu našli. Formular Ugovora o kreditu su nosili kod javnog bilježnika kojem ih je uputila banka radi solemnizacije Ugovora iako on tada nije uopće znao što znači taj pojam. Nisu ih upozorili na nikakve rizike i nisu ih o ničemu informirali. On sada kada to gleda, kada je došao u banku djelatnik banke je bio vrlo ljubazan, a ni o valutnoj klauzuli ni o bilo čemu drugome ga nije informirao. Kada je sklapao konverziju nije mislio ništa oprostiti banci što je preplaćeno. U vrijeme dizanja kredita nije imao otvoren obrt niti trgovačko društvo. Prije potpisivanja Ugovora, pročitao je isti. Ne može u potpunosti reći da je razumio odredbe Ugovora. Sada zna što znači promjenjiva kamata. Nije imao mogućnost dizanja kredita u drugim bankama jer se radilo o programu koji ga je usmjerio upravo na tu banku. Odlučio se za Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, jer je tako bilo ponuđeno. Misli da nije dobivao Obavijesti banke o promjeni kamatne stope.

    14.Prigovor zastare nije osnovan. Tražbine zbog povrata stečenog bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina a što je propisano člankom 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.). Prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje prema odredbi članka 140. Zakona o parničnom postupku pokretanje ili vođenje postupka pokrenutom temeljem članka 131. ovoga Zakona ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovog Zakona ili drugim propisima koji su navedeni u članku 131. ovog Zakona prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe kojoj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti Ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarivanje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima. Takvu odredbu sadrži i član 120. ZPP/13 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu. O učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene u skladu s člankom 131. ZPP-a u svezi prekida zastarnog roka izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi i Rešenju broj Rev-2245/2017-2. od 20. ožujka 2018. godine u kojem je između ostalog navedeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti Odluke donijete u povodu te tužbe.

    14.1.Povodom Ustavne tužbe podnijete protiv navedene Presude Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj U-III-2922/2018. od 20.2.2020. zaključuje da "ovdje spornom pitanju prekida roka zastare Vrhovni sud je pristupio imajući u vidu svrhu instituta zastare s jedne strane, te svrhu sustava kolektivne zaštite potrošača s druge strane, uravnotežujući suprotstavljene interese s jedne strane potrošača kao vjerovnika, te s druge strane podnositelja kao dužnika. IZ toga Ustavni sud ne nalazi ništa očito nerazumno ili proizvoljno u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda iznesenom u ovdje navedenoj Presudi".

    Prema odredbi članka 245. stav 3. ZOO-a kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju zastara se glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ponovno je počela teći 14. lipnja 2014. zbog Presude Visokog Trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/2013., međutim glede zahtjeva zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli zastara je ponovno počela teći 15. lipnja 2018. zbog Presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017. i zastarni rok istječe 15. lipnja 2023. godine. Tužba je u konkretnom predmetu podnijeta dana 13.6.2023. godine, te je jasno da tražbina nije zastarjela.

    15.Tužitelj je sklopio Ugovore o kreditima kao potrošač, i ima status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003.). Naime radi se o stambenim kreditima tj. Ugovor o kreditu broj 757354 koji je sklopljen 17.1.20 kod kupnje stana po uvjetima po Programu za društveno poticanu izgradnju, a Ugovor o kreditu broj 311055 koji je sklopljen 6.2.2006. godine bio je za kupnju stana na adresi [adresa] u [adresa] temeljem Predugovora o kupoprodaju zaključenog između korisnika kredita i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama u Programu poticane stanogradnje, tako da ni jednom činjenicom tužena nije dovela u sumnju zaključak suda da je tužitelj sklopio Ugovore nevezane uz bilo koji oblik trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Prema tome, Ugovore o kreditu tužitelj je sklopio i u smislu odredbe članka 2. stav 1. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 56/2015., 128/2022., 156/2023.) odnosno kao osoba koja u transakcijama obuhvaćenim ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Da je tome tako, jasno proizlazi iz samih tekstova predmetnih Ugovora o kreditu, u kojem je tužitelj naveden kao fizička osoba, bez ikakvog spominjanja njegove poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a namjena kredita također je određena navedenim Ugovorom, a to je stambeni kredit. Također i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je kredite uzeo za kupnju stana preko APN-a i to za kupnju prve nekretnine.

    Također i sama tužena imala je mogućnost kontroliranja u što će tužitelj uložiti sredstva dobivena kreditom, iako se radilo o točno namjenskom kreditu.

    15.1. U svijetlu pravnog shvaćanja navodi se da je i u Presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/2017. Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14.ožujka 2019., a koja je donijeta povodom Zahtjeva za prethodnu Odluku, u istoj zauzeto pravno shvaćanje da okolnost dok su određene ugovorne odredbe putem Zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni Ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Naime, u toj Presudi koja je donijeta povodom Zahtjeva za prethodnu Odluku a koju je uputio Središnji sud gradskih četvrti u Budimu, Mađarska , a vezano uz zaštitu potrošača konkretno postojanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima i tumačenje Direktive 93/13 EEZ (u daljnjem tekstu Direktiva), posebice članka 6. stavka 1. Direktive koji glasi: "Države članice utvrđuju da u Ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da Ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba. Sud EU Presudom D izražava svoj stav i u točci 41 koji glasi:" Međutim, kada je riječ o tom članku 6. stavku 1. sud je također presudio da ga se mora tumačiti na način da se ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom mora smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala."

    U točci 43. je decidirano navedeno: "Naime, činjenica da su određene ugovorne odredbe putem Zakona bile proglašene nepoštenima i ništavima, te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni Ugovor, ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima, kako je navedeno u točci 40. ove Presude". Nadalje je sud u točci 44. naveo "u ovom slučaju, iako tužba D potječe iz odredbe koja se odnosi na tečajnu razliku koja se prvotno nalazila u Ugovoru o zajmu sklopljenim s bankom, na sudu koji je uputio Zahtjev je da provjeri je li navedeni nacionalni zakon, kojim su proglašene nepoštenima takve odredbe, omogućio ponovnu uspostavu, pravno i činjenično, situacije u kojoj bi se D nalazila da takva nepoštena odredba nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu na temelju navedene nepoštene odredbe.

    Jedino ispravno je za zaključiti da se mora smatrati da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nikad nisu postojale i posljedica mora biti uspostava tužiteljevog prava na povrat koristi što ga je tuženik neopravdano stekao na njegovu štetu. U konkretnom slučaju tužitelj i traži da mu tuženik vrati sve ono što je isti neopravdano stekao radi enormnog povećanja tečaja u odnosu na tečaj u trenutku isplate kredita. Kako zakonodavnom intervencijom nije izvršena potpuna restitucija, a što je utvrđeno nakon provedenog vještačenja, tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Prema tome, valja navesti da provedenim vještačenjem je utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Sve navedeno proistječe iz Presude Europske unije i Direktive, a kao što je naprijed obrazloženo.

    15.2. Valja samo navesti da je i u predmetima C-154/15., C-307/15. i C-308/15. Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepošteno u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u praksu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja Ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Kada se navedena pravila primjene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 4,95% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunati po srednjem tečaju za CHF tužene.

    16. Tuženik je tijekom postupka isticao da tužitelj nema pravo potraživati isplatu bilo kakvih iznosa iz osnovnog CHF Ugovora jer da je sklapanjem tzv. konverzije isti u cijelosti obeštećen, te da nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

    16.1.Ovaj sud smatra da je takav prigovor tuženika neosnovan. Predmetni Aneksi Ugovorima o kreditima su samo izjednačili položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom utanačeno korištenje kredita u valuti EURO, pri čemu niti odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 143/2013.) na temelju kojih su i zaključeni Aneksi Ugovorima nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u Ugovorima o kreditima koje su izražene u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope, pa tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenim Aneksima Ugovorima (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanost povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule ukoliko ona postoji unatoč zaključenom Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF 21.1.2016. odnosno Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju založnim pravom broj 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF dana 21.1.2016., a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena.

    16.2. U tom kontekstu pogrešno je pozivanje tuženika na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019. od 04. ožujka 2020. godine. U odnosu na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019. od 4. ožujka 2020. godine valja navesti da je sud na postavljeno pitanje odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također u obrazloženju Vrhovnog suda je decidirano navedeno: "Imajući na umu izloženi smisao i svrhu tog instituta u njegovoj primjeni Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. je su li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog Sporazuma o konverziji). U tom smislu se upućuje na prethodne razloge ove Odluke o postojanju pravnog interesa glede kondemnatornih zahtjeva. Prema tome, Vrhovni sud spornim Rješenjem, a što iz naprijed navedenog proizlazi, nije ulazio u osnovanost kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita koji je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, a kao što je slučaj u ovome predmetu, već je jasno kazao da tužitelj u ovom postupku ima pravni interes za postavljanje tog zahtjeva.

    16.3.U odredbama ZID ZPK/15. nigdje nije vidljivo da bi taj Zakon predviđao i propisao da se sklapanjem Aneksa Osnovnom Ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tih Aneksa. Također iz samih Aneksa Osnovnim Ugovorima o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog Ugovora o kreditu. Prema pravnom shvaćanju ZID ZPK/15., imao je osnovni cilj otkloniti dužniku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu Zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje Aneksa Osnovnom Ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u Eur na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u Eur i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u Eur (čl. 19a. do 19e.ZID ZPK/15). Sklapanjem Sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje važenja Ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja Ugovora o konverziji.

    16.4. Naime, sklapanjem dodatka tj. Aneksa osnovnom Ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku odnosno Aneksu osnovnom Ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog Ugovora, pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni Ugovori o kreditu u CHF nisu uopće postojali kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnih Ugovora o kreditu 2006. godine pa do sklapanja Aneksa osnovnim Ugovorima o kreditu isti vrijedio dugi niz godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom Ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da su osnovni Ugovori o kreditu prestali važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenih i ništetnim odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

    17. U konkretnom slučaju navedenom uvjetu transparentnosti nije bilo udovoljeno. Naime, u Aneksima Ugovora o kreditu se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužitelj izjavio da su nakon njegova sklapanja, odriče prema tuženoj bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnih Ugovora o kreditu i to Ugovora o kreditu broj 311055 od 6.2.2006. i ugovora o kreditu broj 757354 od 17.1.2006., a koji Ugovori su sastavljeni od strane tužene bez pojedinačnog pregovaranja tužitelja, a što je suprotno odredbi članka 96. stav 1. ZZP-a kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 87. stav 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava.

    17.1. Tuženik nije dokazao da je tužitelja informirao o svim mogućim posljedicama kredita što nedvojbeno proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji je digao kredit u CHF, a na kojem su u banci inzistirali kao i da mu ugovorne odredbe nisu bile razumljive. Logično je i životno da se odluči za kredit u CHF ako se u banci na njemu inzistira i ako te uvjeravaju u banci da je to najpovoljniji kredit za tebe i da ne možeš drugi kredit dobiti, te da se radi o kreditu u švicarskim francima kao vrlo stabilnoj valuti. Nadalje uzimajući u obzir činjenicu da ako nisi upozoren na nikakve rizike u odnosu na valutnu klauzulu i kako pojedini kriteriji utječu na otplatu kredita kao i ako ti ne objasne da bi se mogla mijenjati kamatna stopa, dokazuje da tuženik nije informirao tužitelja ni o jednoj odredbi Ugovora o kreditu, a pogotovo se napominje da se radi o tzv. tipskim Ugovorima koji su unaprijed pripremljeni i gdje se ne može utjecati na izmjenu takvog unaprijed pripremljenog Ugovora. Prema tome, ništa ne ukazuje da je tužitelj mogao predvidjeti sve posljedice koje sa sobom nosi kredit u CHF pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da nema potrebnih saznanja.

    17.2. Razumljivost ugovorne odredbe podrazumijeva njihovu suštinsku razumljivost, kako to tumači i sud Europske unije u predmetu C-186/16. Prema navedenom tumačenju razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane Odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. Objašnjenje što znači valutna klauzula kao i pružanje mogućnosti tužitelju drugačijeg izbora valute obveze, nema značaj pregovaranja kojim bi sporne odredbe bile suštinski razumljive tužitelju. Odredba o valutnoj klauzuli bila bi razumljiva tužitelju da je o izglednoj promjeni tečaja švicarskog franka na njegovu štetu imao saznanja u mjeri u kojoj ih je imao tuženik, s tim da je neravnoteža u pravima i obvezama uslijed ugovorene valutne klauzule ostvarena uslijed povećanja obveze tužitelja tijekom otplate kredita.

    18. Kako je tužitelj sklopio predmetne Ugovore o kreditima u svojstvu potrošača i kako je namjena Ugovora bila potrošačka na predmetni slučaj primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. u daljnjem tekstu ZZP/03.) te utvrđenjem pravomoćnih Presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sukladno članku 502c. ZPP-a, ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u pogledu promjenjivosti kamatne stope prema jednostrano Odluci banke. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne Presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502a. stavak 1. ZPP-a. Stoga ovaj sud, a pozivom na utvrđenja u parnicama naprijed citiranih iz kolektivnih sporova je utvrdio ništetnost dijela odredbi naprijed citiranih Ugovora o kreditu u pogledu promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj Odluci banke i valutne klauzule. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

    19.Sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske Odluke ako Zakon što drugo ne određuje. S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane Odluke banke, to tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi ukoliko nije u cijelosti obeštećen izvršenom konverzijom, a što u konkretnom slučaju nije, Naime, kao što je već i navedeno sklapanje Aneksa Ugovorima o kreditu kojim je izvršena konverzija sama po sebi ne znači gubitak prava potraživati od tuženika povrat preplaćenog koji se temelji na ništetnim ugovornim odredbama i onome što je tuženik kao davatelj kredita naplatio od tužitelja na temelju tih ništetnih odredbi.

    20. Prema odredbi članka 324. stav 1. Zakona o obveznim odnosima ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen, pa stoga nije odlučna ni činjenica da tužitelj nije tražio raskid Ugovora zbog promjene kamatnih stopa od strane tuženika.

    20.1.Posljedica ništetnosti navedenih odredbi jest i primjena odredbe članka 1111. stav 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, Odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

    20.2. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i stranka se na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici ili isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe Ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđene su ništetnima, to je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat te koja mu je bila razumljiva i određena ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj 757354 i koja je iznosila 5,14% godišnje, tj. u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj 311055 koja je iznosila 4,75% godišnje.

    Naime, iz dokaza koji prileže ovome spisu, doista se radi o odredbama koje prosječnom potrošaču, koji nema potrebnih stručnih ekonomskih znanja, nisu jasne u tom smislu da bi on već prilikom sklapanja Ugovora znao kako i pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

    21. Tužiteljev Zahtjev za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan plaćanja tijekom trajanja Ugovora nastala šteta u smislu umanjenja imovine, dok je tuženik stekao nepripadnu korist temeljem ništetnih odredbi.

    22.Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ekonomisti VJ iz Darfin d.o.o. koji je dostavio svoj nalaz i mišljenje 09.09.2024. (list 237 do 315 spisa). Vještak je u svojem nalazu i mišljenju na strani 21 i 22 u Tabeli prikazao za Ugovor o kreditu br. 757354 , razliku između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je utvrđen više plaćeni iznos.

    Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 16.752,27 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.223,37 EUR.

    Nadalje je z navedeni kredit u Tabeli na strani 22 i 23 svojeg nalaza i mišljenja vještak prikazao razliku između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je utvrđen manje plaćeni iznos, te ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi 1.226,11 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 162,74 EUR.

    Vještak je izračunao i zatezne kamate s osnove valutne klauzule te ih prikazao u Tabeli na strani 23 i 24 svojeg nalaza i mišljenja.

    Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30.09.2015. godine iznose 661,51 EUR.

    Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 23.01.2016. godine iznose 718,31 EUR i vještak ih je prikazao u Tabeli na stranici 25 i 26 svojeg nalaza i mišljenja.

    Nadalje je vještak naveo da prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 69-72 spisa) je utvrđen više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 13.675,29 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 1.815,02 EUR.

    Nadalje je vještak naveo da do dana obračuna zateznih kamata 30.9.2015. godine, preplata utvrđena konverzijom iznosi 1.815,02 EUR, a obračunate zakonske zatezne kamate iznose -661,51 EUR.

    Razlika ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 30.09.2015. godine i preplate utvrđene Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 2.476,53 EUR. Razlika ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 23.01.2016. godine i preplate utvrđene Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 2.533,33 EUR (preplata utvrđena konverzijom 1.815,02 EUR, od kojeg treba oduzeti obračunate zakonske zatezne kamate -718,31 EUR).

    Vještak je izračunao razliku u iznosu preostale glavnice na dan konverzije. Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, izrađene na temelju dokumentacije, tj. Dodatak Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 757354 (list 69-72 spisa) i izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 76) prikazao je u Tabeli na strani 27 nalaza i mišljenja.

    Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi -13,66 HRK, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -1,81 EUR.

    Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.09.2015. prema konverziji kredita po Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 76) iznosi 429,74 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 3.280,50 HRK.

    Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 689,07 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju banke na dan isplate kredita iznosi 3.294,16 HRK.

    Razlika između iznosa 3.280,50 HRK i iznosa 3.294,16 HRK je -13,66 HRK. Prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 (list 69-72 spisa) utvrđen je više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 13.675,29 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 1.815,02 EUR.

    Vještak je prikazao i razliku između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos za Ugovor o kreditu broj 311055. Navedeno je prikazano u Tabeli na strani 28 i 29 nalaza i mišljenja.

    Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 40.329,24 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 5.352,61 EUR.

    Također je u Tabeli na strani 29 i 30 nalaza i mišljenja za predmetni kredit, vještak prikazao razliku između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je utvrđen manje plaćeni iznos:

    Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi 1.629,45 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 216,28 EUR.

    Prikazao je i izračun zateznih kamata sa osnove valutne klauzule.

    Obračun zateznih kamata na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30.09.2015. godine prikazao je u Tabeli na strani 30 i 31 svojeg nalaza i mišljenja.

    Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30.09.2015. godine iznose 1.605,66 EUR.

    Nadalje je prikazao obračun zateznih kamata na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do dana podnošenja tužbe (05.02.2016.g.) za predmetni kredit u Tabeli na strani 32 i 33 nalaza i mišljenja.

    Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 05.02.2016. godine iznose 1.757,84 EUR.

    Prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju založnim pravom broj 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 85-89 spisa) utvrđen je više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 39.559,35 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 4.719,54 EUR.

    Nadalje je vještak prikazao razliku ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 30.09.2015. godine i preplate utvrđene Aneksom broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 311055 te je naveo da iznose 6.325,20 EUR (pretplata utvrđena konverzijom iznosi 4.719,54 EUR, a obračunate zakonske zatezne kamate iznose

    -1.605,66 EUR).

    Razlika ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 05.02.2016. godine i preplate utvrđene Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 6.477,38 EUR (preplata utvrđena konverzijom iznosi 4.719,54 EUR, a obračunate zakonske zatezne kamate

    -1.757,84 EUR).

    Također vještak je izračunao i prikazao u Tabeli na strani 34 svojeg nalaza i mišljenja razliku u iznosu preostale glavnice na dan konverzije.

    Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, izrađen na temelju dokumentacije, tj. Dodatka Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 311055 (list 85-89 spisa) i izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 92).

    Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi -2.309,59 HRK, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -306,54 EUR.

    Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.09.2015. prema konverziji kredita po Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 92) iznosi 5.786,38 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 44.166,38 HRK.

    Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 9.693,60 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan isplate kredita iznosi 46.475,97 HRK.

    Razlika između iznosa 44.166,38 HRK i iznosa 46.475,97 HRK je -2.309,59 HRK.

    Prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu 311055 (list 85-89 spisa) utvrđen je više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 39.559,35 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 4.719,54 EUR.

    23. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik također nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

    24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je izrađen temeljem dokumentacije koja prileži spisu i koju je pribavio vještak, stručno, objektivno, detaljno i u skladu sa znanošću i strukom.

    25. Po članku 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

    26.Kako se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom bez osnove povećala imovina tuženika jer je tuženik ovaj iznos primio temeljem ništetnih odredbi, to je tuženik dužan vratiti tužitelju zajedno s kamatom više uplaćene iznose, a kao što su navedeni u tužbenom zahtjevu, koja u skladu s člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od njegove dospjelosti do isplate, a kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi koje su utvrđene ništavim.

    27. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima s tijekom od dana kada je tužena primila uplata po osnovu anuiteta, a sve sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima koja se primjenjuje kod vraćanja stečenog bez osnove, te nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Budući da su navedene odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima, tuženik je nepošten te je obvezan platiti kamatu, a kao što je navedeno od dana stjecanja.

    28. Tužitelj potražuje i iznos naknade za obradu kredita i to za obradu kredita broj 757354 u iznosu od 83,16 EUR, kao i iznos s osnova naknade za obradu kredita broj 311055 u iznosu od 261,62 EUR. Navedeni iznosi između stranaka nisu bili sporni.

    28.1. U ovom postupku dokazano je da stranke nisu posebno pojedinačno prigovarale o odredbama kojim je određena isplate administrativne naknade za obrade kredita, da su navedene odredbe bile unaprijed formulirane i bile dio tipskog Ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima te da tužitelj nije mogao pregovarati o spornim odredbama Ugovora i utjecati na njihov sadržaj, kao i da tužitelju nije razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti i iz iznosa naknade.

    29. Kako je odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu broj 757354, kao i odredba članka 08. Ugovora o Kreditu broj 311055 o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 0,80% iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je bio upoznat na što se točno navedeni troškovi odnose, to ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

    30. Također je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Odluci poslovni broj Rev- 673/2023-2. od 13. veljače 2024. godine zauzeo stav da se o odredbi kojom se određuje naknada za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene(o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade, te za uzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).

    30.1. Kako su predmetne odredbe sadržane u članku 6.1. i 08. (Ugovor o kreditu broj 757354 i 311055) ništetne, valjalo je tuženiku naložiti da tužitelju isplati iznose navedene u izreci ove Odluke, a koji iznos nije bio niti sporan tijekom ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 83,16 EUR teče od dana 24.1.2006. pa do isplate, a na iznos od 261,62 EUR teče od dana 24.1.2006. pa do isplate (članak 322. stav 1. u svezi s člankom 1111. stav 1. ZOO).

    30.2.Tuženik je također prigovarao i da je u odnosu na naknadu za obradu kredita nastupila zastara, međutim taj prigovor je neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. broj SU-IV-44-2022-2. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog pravnog posla u konkretnom slučaju Ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima iz 2005.(članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti Ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske Odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Budući da je ništetnost navedenih ugovornih odredbi utvrđena (nepravomoćno), tek ovom Presudom zastara za restitucijski zahtjev nije počela niti teći i u odnosu na isto nije nastupila zastara potraživanja.

    31. Sukladno svemu naprijed navedenom, valjalo je usvojiti kumulirani tužbeni zahtjev kao što je to navedeno pod točkom VIII. izreke ove Presude.

    32. U odnosu na točku I. tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan, jer je iznose trebalo umanjiti za preplatu iz konverzije, a kao što je to i utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

    33. U odnosu na točku IX. izreke ove Odluke kojom je odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja, valja istaknuti da osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima je postojanje protutražbine tuženika koje u konkretnom slučaju nema. Naime, plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečajne razlike CHF u konkretnom slučaju tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primljeno, a nedvojbeno nije utvrđeno ni da tuženik ima prema tužitelju nepodmireno potraživanje. Posebno se ističe da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati tražbinu tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada bi tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, a prema pravnom shvaćanju VSRH u Presudi broj Rev-549/2023-4. od 18.prosinca 2023.

    34. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 88/2022. i 155/2023. ZPP-a), te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu : OT-a, Narodne novine broj 138/2023.).

    35.Tužitelju su priznati potrebni troškovi i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. točka 1. OT-a u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podnesaka od 13.12.2023., 8.4.2024., 29.6.2024., 29.7.2024., 22.10.2024. za svaki iznos od 200,00 EUR, a sve prema Tbr. 8. točka 1. OT-a, a za podneske od 21.12.2023. i 11.11.2024. za svaki iznos od 50,00 EUR prema Tbr. 8. točka 3. OT-a.

    Za zastupanje na ročištu dana 4.7.2024., 4.12.2024. i 2.4.2025. za svako iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a.).

    Na navedene iznose u skladu s Tbr. 46. priznat je i pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 475,00 EUR.

    Tužitelju su priznati troškovi financijskog vještačenja u cijelosti i to u iznosu od 600,00 EUR.

    Sveukupno su dakle priznati troškovi tužitelju u ukupnom iznosu od 2.975,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja Presude pa do isplate.

    36. Tuženika je valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim, jer nije uspio u parnici.

    U Krapini, 12. svibnja 2025.

    S U T K I N J A:

    Nataša Večković Jurman

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

    Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste.

    Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

    DOSTAVITI:

    1. Odvj. Alan Muraj, Zagreb, Martićeva 67/II

    2. OD Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, Savska cesta 32

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.