Poslovni broj: Us I-2276/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja RELEJ d.o.o. Zagreb, OIB: 08035736460, Međimurska 21, zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Babić & Babić j.t.d. Zagreb, Lička ulica 31, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, bez održavanja glavne rasprave, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/21- 01/694, Urbroj: 513-04-23-2 od 14. ožujka 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave rješenja tužitelju, po pravomoćnosti, nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/21-01/694, Urbroj: 513- 04-23-2 od 14. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I-410-20/2018-01/148, Urbroj: 513-07-17/08-2021-12 od 16. lipnja 2021., kojim je tužitelju utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 937.024,50 kuna i razlika poreza na promet nekretnina u iznosu 37.480,98 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara izvršenoj procjeni tržišne vrijednosti predmetne nekretnine te se poziva na žalbene razloge koji su detaljno obrazloženi. Prigovara kako osporena rješenja ne sadrže obrazložene razloge čime je povrijeđena odredba članka 120. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara kako nije proveden dokazni postupak i nisu utvrđene bitne činjenice za oporezivanje, odnosno iz osporenog prvostupanjskog rješenja nije moguće utvrditi na koju se nekretninu isto odnosi ili u odnosu na koju nekretninu se utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina, o kakvoj se nekretnini radi, od čega se ista sastoji, gdje se nalazi, u kakvom je stanju (ruševna, dotrajala, održavana i slično, oprema nekretnine – voda, struja, plin, itd.). Unatoč takvom nedostatku, tuženik je kao drugostupanjsko tijelo uputio na obrazloženje prvostupanjskog rješenja radi obrazloženja neosnovanosti žalbenih razloga. Poziva se na rješenje tuženika od 5. svibnja 2021. kojim je usvojio žalbu tužitelja i predmet vratio na ponovni postupka jer je utvrđeno da je visina procjene tržišne vrijednosti nekretnine neargumentirano utvrđena. Poziva se na odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-412/2016 od 3. lipnja 2016. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovno rješavanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući stranke predlažu da sud donese odluke bez održavanja rasprave (tužitelj u podnesku od 11. lipnja 2024., a tuženik u odgovoru na tužbu), Sud je temeljem članka 98. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnina na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 23. veljače 2018. između tužitelja kao kupca i HOTELI 2000 d.o.o. Zagreb kao prodavatelja, predmet kojeg su nekretnine K. Č. BR. [katastarska čestica] zgr Kuća i dvorište sa 489 m2, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 100.000,00 eura.

8. Privremenim poreznim rješenjem, Klasa: UP/I-410-20/2018-001/00148, Urbroj: 513-007-17-08-2018-0002 od 20. ožujka 2018. tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 743.569,50 kuna na temelju isprave o stjecanju, i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu od 29.742,78 kuna.

9. Nadalje, porezno tijelo je izvršilo naknadnu provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi, te utvrdilo kako postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem sukladno odredbi članka 24. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16., 98/16.), budući je utvrđeno kako je vrijednost predmetnih nekretnina manja od tržišne vrijednosti sličnih nekretnina koje se postižu na približno istom području u približno isto vrijeme.

10. U naknadno provedenom postupku, porezno tijelo je tržišnu vrijednost za predmetne nekretnine utvrdilo procjenom, temeljem Informacijskog sustava Porezne uprave i usporednih podataka, u iznosu od 945.109,90 kuna, te je poreznim rješenjem, Klasa: UP/I-410-20/2018-001/00148, Urbroj: 513-007-17-08-2019-0005 od 18. prosinca 2019. na utvrđenu razliku porezne osnovice utvrdilo porez na promet nekretnina u iznosu od 37.804,39 kuna.

11. Odlučujući o žalbi tužitelja, tuženo tijelo je rješenjem, Klasa: UP/II-410-20/20- 01/255, Urbroj: 513-04-21-2 od 5. svibnja 2021. poništilo navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak.

12. U ponovljenom postupku, porezno tijelo je tržišnu vrijednost za predmetne nekretnine utvrdilo procjenom, temeljem Informacijskog sustava Porezne uprave i usporednih podataka. Iz Zapisnika o utvrđivanju osnovice poreza na promet nekretnina, Klasa: UP/I-410-20/2018-01/148, Urbroj: 513-07-17/08-2021-10 od 21. svibnja 2021. proizlazi kako su kao usporedni podaci uzete u obzir nekretnine u k. o. [katastarska općina]: 1) zemljište unutar građevinskog područja k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 66,00 m2, vrijednosti 73.500,93 kuna (1.113,65 kn/m2); 2) zemljište unutar građevinskog područja k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 399,00 m2, vrijednosti 890.192,40 kuna (2.231,05 kn/m2); 3) zemljište unutar građevinskog područja k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 69,00 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 302,00 m2, ukupne vrijednosti 549.098,03 kuna (1.480,04 kn/m2); 4) stambeni objekt (kuća) k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 167,00 m2, godine izgradnje 1968., vrijednosti 2.087.679,72 kuna (12.501,07 kn/m2); 5) stambeni objekt (kuća) k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 45,00 m2, godine izgradnje 1800., bez infrastrukture, dovršenosti roh bau, stanje objekta za adaptaciju, tri kata, broj soba 1, bez grijanja, vrijednosti 621.030,40 kuna (13.800,67 kn/m2); 6) stambeni objekt (kuća) k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 34,00 m2, vrijednosti 296.715,68 kuna (8.726,93 kn/m2).

13. Temeljem navedenih usporednih podataka utvrđena je najniža usporedna vrijednost građevinskog zemljišta u iznosu od 1.113,65 kn/m2, a kuće u iznosu od 8.726,93 kn/m2, odnosno tržišna vrijednost predmetne nekretnine utvrđena je u iznosu od 1.680.594,00 kuna, odnosno u iznosu od 937.024,50 kuna.

14. Dakle, tužitelju je u naknadno provedenom postupku utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 937.024,50 kuna, i razlika poreza na promet nekretnina u iznosu 37.480,98 kuna.

15. U predmetnoj upravnoj stvari sporna je utvrđena tržišna vrijednost nekretnine.

16. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu Zakona) osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 4. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

17. Tužitelj je tijekom upravnog postupka prigovorio sadržaju zapisnika o procjeni, da su predmetne nekretnine opterećene založnim pravom, da je isprava o stjecanju predmetne nekretnine iz 2018., a da je porezno tijelo koristilo usporedne podatke iz 2016. i 2019., da je vrijednost zemljišta promjenjiva kategorija, da nije riječ o usporedivim nekretninama, jer se nalaze izvan područja gdje su predmetne, te je osporio i površinu nekretnina koje je utvrdila Porezna uprava, kao i da nije proveden očevid na licu mjesta uz prisustvovanje tužitelja, odnosno da nije proveden ispitni postupak.

18. Prema ocjeni ovog Suda, iz spisa predmeta i obrazloženja osporenih rješenja nije razvidno stanje predmetnih nekretnina i parametri koji su bili ključni pri procjeni visine tržišne vrijednosti nekretnine odnosno visina razlike porezne osnovice i poreza, niti su jasni ni razvidni kriteriji i parametri za procjenu te metodologija procjene, te da porezno tijelo nije uzelo sva bitna obilježja koja su utjecala na procjenu vrijednosti nekretnine koja je predmet oporezivanja u vrijeme prometa. Također, iz Zapisnika o procjeni nije razvidno jesu li usporedni podaci prikladni za procjenu, odnosno je li riječ o nekretninama koje su slične onima koje je stekao tužitelj te odnose li se podaci na promet nekretnina na približno istom području gdje je ona koja je predmet oporezivanja, a isprave, osim općenitih navoda o stanju zemljišta, ne sadrže podrobnije podatke, odnosno razloge iz kojih bi bilo razvidno koja je metoda procjene korištena, na kojim je bitnim svojstvima konkretne nekretnine procjena obavljena i koji su kriteriji, odnosno parametri za procjenu korišteni.

19. U skladu sa navedenim, tužitelj je svojim prigovorima iz tužbe doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, na temelju kojeg je tuženik odlučio o žalbi, odnosno na temelju kojeg je tužitelju utvrđena porezna obveza, zbog čega se rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.

20. Potrebno je navesti kako je ovaj Sud u predmetu Us I-2077/2023 iste činjenične i pravne situacije, istog tužitelja, kao u predmetnom sporu, zauzeo isto pravno stajalište.

21. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.

22. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

24. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 250,00 eura, što ukupno iznosi 1.250,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 12. svibnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenicima tužitelja Odvjetničkom društvu Babić & Babić j.t.d. Zagreb, Lička ulica 31,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. Vratiti spis tuženom tijelu

4. U spis,

5. Kalendar 30 dana