Poslovni broj P-3021/2023-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Mateku, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 07. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te tužene i punomoćnika tužene, 12. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je O [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 30 [adresa], SAD, stekao pravo vlasništva nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] BUVIĆI, ORANICA površine 401 m2 k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži i ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist za cijelo (1/1), uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženice u cijelosti.“

II. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženoj iznos od 812,50 Eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi iznos u visini od 62,50 Eura zahtjev tužene za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 800,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj OU (dalje: tužitelj) 27. prosinca 2023. ovom sudu podnosi tužbu radi utvrđenja da je tužitelj stekao pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protiv tužene VU (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica površine 401 m2, na kojoj da je kao vlasnica upisana tužena za cijelo, međutim, koji da upis ne odgovara stvarnom stanju. Tužitelj da je pravo vlasništva označene nekretnine stekao usmenom i realiziranom diobom sa prednicima tužene, a nakon provedenog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se je vodio pod poslovnim brojem I-3729/92, o čemu da među istima nema spora. Tužitelj da se dugi niz godina nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu i vlasništvu označene nekretnine, nitko da ga nikada nije ometao u posjedu iste, slijedom čega isti ovom tužbom traži da sud utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica površine 401 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude zatraži upis prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tužene.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 17. lipnja 2024. tužena se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i predlaže da ga sud odbije kao neosnovan. Za početak ističe da je tužba neuredna budući da pored toga što iz tužbe ne proizlazi čega točno tužitelj želi vlasništvo, nije jasno niti na temelju čega tužitelj traži vlasništvo. Stjecanje vlasništva tužitelja da svakako ne proizlazi iz toga da je tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao usmenom i realiziranom diobom sa prednicima tužene, a nakon provedenog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodio pod poslovnim brojem I-3729/92. U sporu koji se je vodio pod tim brojem da nigdje nema predmetne čestice te da isti zasigurno nije osnov stjecanja prava vlasništva. Tužena poziva tužitelja da priloži nekakav dokaz o usmenom dogovoru na koji se poziva, a kojim je izvršena podjela na način kako to tvrdi u tužbi, budući da u tužbi nisu priloženi ikakvi dokazi o istom, a niti je obrazloženo o kakvoj se usmenoj podjeli radi niti tko je opće učesnik takve navodne podjele. Tužitelj da ovu tužbu ne temelji na činjenicama, a shodno tome niti na ikakvim dokazima. Temeljena pretpostavka koju tužitelj u parničnom postupku za utvrđenje prava vlasništva treba dokazati da je pravo vlasništva na stvari u odnosu na koju tužitelj traži vlasništvo, međutim, kako tužitelj ničim nije pokušao dokazati svoje vlasništvo, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev bez održavanja ročišta. Zaključno tužena navodi i to da se ona nalazi u posjedu predmetne nekretnine na kojoj da je izgrađena stambena zgrada sa tri stambene jedinice, dakle, da su navodi tužitelja da je on u posjedu predmetne nekretnine paušalni.

3. Navod tužene da je tužba neuredna jer da iz tužbe ne proizlazi čega točno tužitelj želi vlasništvo i na temelju čega je neosnovan. Naime, sukladno čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.). Prethodnim ispitivanjem tužbe je sud utvrdio da predmetna tužba sadrži sve podatke koje sukladno čl. 106. ZPP mora imati svaki podnesak kao i da ista sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari i to zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] kao i nadalje činjenice na kojima tužitelj temelji taj tužbeni zahtjev i (predložene) dokaze u prilog tim činjenicama.

4. U odnosu na prijedlog tužene da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan bez održavanja ročišta, ovo jer da tužitelj nije niti pokušao dokazati pravo vlasništva na predmetu spora te jer da iz tužbe ne proizlazi na koji način to misli učiniti, za istaknuti je da sukladno čl. 332.a ZPP sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članak 325. i 329.) ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje. Kako u svom odgovoru na tužbu tužena nije priznala odlučne činjenice u ovom sporu radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva na nekretnini, to nije bilo uvjeta za donošenje presude bez zakazivanja ročišta kako to predlaže tužena.

5. Na pripremnom ročištu održanom 16. prosinca 2024. tužitelj dopunjuje navode tužbe navodeći da su CU pok. V kao darovatelj i CU sin CU kao daroprimatelj, njegovi djed i otac, sklopili Darovni ugovor predmet kojeg da je predmetna nekretnina, za koje da su darovanje znale kćeri pok. djeda BU, nakon čega da je njemu otac ugovorom darovao predmetnu nekretninu, dodajući da je on (tužitelj) na ovoj nekretnini orao i kopao sve do negdje 1980tih, a sada da je ova nekretnina u naravi izgrađeno zemljište, pri čemu je zgradu na ovom zemljištu izgradila osoba različita od njega sigurno prije 5-6 godina.

5.1. U podnesku dostavljenom sudu 22. ožujka 2025. tužitelj navodi da je tužitelju Ugovorom o darovanju od 07. srpnja 1997. otac darovao čest. zem. [katastarska čestica] zvanu C, koja da čestica predstavlja predmetnu nekretninu, te da je tužitelj imao zakoniti, pošteni i istiniti posjed ove nekretnine sve od sklapanja tog Ugovora o darovanju pa sve do negdje 2018. godine kada je saznao da su počeli radovi na ovom terenu koji je dobio od oca, a na kojem da se do tada nitko nije pojavljivao niti ga držao u posjedu osim tužitelja. Dakle, tužitelj da je vlasništvo ove nekretnine stekao dosjelošću, neprekinutim samostalnim posjedom od trenutka sklapanja Ugovora o darovanju do 2018. godine.

6. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao potvrdu o plaćanju sudske pristojbe u iznosu od 66,36 Eura (list spisa 8), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj I- 3729/92 od 20. travnja 2007. (list spisa 18-25), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 26-27), identifikaciju čestica izdanu od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 930-04/22-04/657 (list spisa 28-29), Darovni ugovor sklopljen 31. listopada 1966. (list spisa 43-47) i Ugovor o darovanju sklopljen 07. srpnja 1997. (list spisa 52-53), saslušao je svjedoke HU (list spisa 58-59), RU (list spisa 59-60) i ŠU (list spisa 61) te je saslušao tužitelja OU (list spisa 61-63) i tuženu VU (list spisa 63). Izvedeni su time u postupku svi predloženi dokazi osim prijedloga tužene za provođenje očevida na licu mjesta budući je tužena izvođenje tog dokaza predložila na okolnost da je tužena u posjedu predmeta spora i da je na istom izgrađena zgrada, koje činjenice da je na predmetnom zemljištu izgrađena zgrada i da tužitelj nije u posjedu predmeta spora tužitelj ne osporava (kako to izričito navodi na pripremnom ročištu održanom 16. prosinca 2024.), a sukladno čl. 221. st. 1. ZPP nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice; te osim prijedloga tužitelja za čitanje rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove klasa: UP/I-932-7/97-5/182 od 15. prosinca 1997. (list spisa 54-56) budući tužitelj ovaj dokazni prijedlog iznosi tek nakon zaključenja prethodnog postupka (iako je od strane suda na pripremnom ročištu izričito upitan da li osim do tada predloženih dokaza ima kojih drugih dokaznih prijedloga na koji upit ne predlaže nikakve druge dokaze), a sud obzirom na datum nastanka te isprave kao i činjenicu da se radi o podacima iz javnog upisnika (katastarskog operata) ne nalazi da tužitelj dokaz na okolnost posjeda predmetne nekretnine evidentiranog u katastarskom operatu bez svoje krivnje nije mogao predložiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, poradi čega sukladno čl. 299. st. 3. ZPP ovaj dokaz koji je predložen protivno čl. 299. st. 2. ZPP sud nije uzeo u obzir. Navod tužitelja da taj dokaz nije bio u mogućnosti dostaviti ranije jer da ga je tek dobio od brata sud pri tome ne prihvaća kao uvjerljiv, a obzirom je iz sadržaja tog rješenja koje datira još u 1997. godinu razvidno da je tužitelj osobno u tom rješenju označen kao osoba kojoj se rješenje dostavlja, a osim čega sud ponavlja, katastarski operat je javni upisnik i nije postojala nikakva zapreka da tužitelj za potrebe vođenja ovog spora iz tog upisnika pribavi podatke o evidentiranom posjedniku.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.1. Tužitelj tužbom traži utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo i to neprekinutim i samostalnim posjedom predmetne nekretnine od usmene i realizirane diobom sa pravnim prednicima tužene odnosno neprekinutim i samostalnim posjedom predmetne nekretnine od dana kada mu je otac Ugovorom o darovanju darovao predmetnu nekretninu do 2018. godine pa je tako predmet ovog spora stjecanje prava vlasništva na nekretnini temeljem zakona (dosjelošću), a na što upućuje i tužbeni zahtjev koji nije postavljen na utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva (primjerice sporazum o diobi ili ugovor o darovanju) već je postavljen na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

7.2. Odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Pri tome, odredba čl. 159. st. 2. ZV propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 3. ZV određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 26-27) proizlazi da je kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovog spora - čest. zem. [katastarska čestica] naziva Buvići površine 401m2 upisana VU ovdje tužena za cijelo.

8.1. Pri tome, iz identifikacije čestica izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 930-04/22-04/657 (list spisa 28-29) proizlazi da je čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] oznaka predmetne nekretnine u novoj izmjeri te da dio čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] izmjere zajedno sa dijelovima čest. 7847/2, 7847/3, 7847/4 i 7846/4 sve k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara čest. 477/11 k. o. [katastarska općina] stare izmjere dok dio čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] izmjere zajedno sa dijelovima čest. 7847/2 i 7847/3 obje k. o. [katastarska općina] odgovara čest. 477/2 k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Dakle, čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] (nove izmjere), koja je nekretnina predmet ovog spora, odgovara dijelovima čest. 477/11 i 477/2 k. o. [katastarska općina] stare izmjere.

9. Tužitelj prvotno u tužbi tvrdi da je on vlasništvo čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] stekao dosjelošću nakon usmene i realizirane diobe sa prednicima tužene, ovo nakon provedenog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se je vodio pod poslovnim brojem I-3729/92. Dakle, tužitelj prvotno kao pravnu osnovu svog posjeda ističe usmenu i realiziranu diobu sa prednicima tužene temeljem koje bi diobe predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo tužitelja.

9.1. U prilog takvim navodima tužitelj dostavlja rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj I-3729/92 od 20. travnja 2007. (list spisa 18-25) iz kojeg proizlazi da se pred Općinskim sudom u Zadru vodio postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice između ĐU, PU, NU, AU (pravne prednice tužene), EU i DU kao vjerovnika te SU, OU (ovdje tužitelja), ŽU, B (Nede) Ružić, MU, LU, ZU, UU i TU kao dužnika, u kojem je postupku suvlasnička zajednica među označenim osobama razvrgnuta pravomoćnim rješenjem suda na način da je određena fizička dioba nekretnina među ostalim i čest. 477/11 k. o. [katastarska općina] zv. Stara ditelina – Beničevica površine 1300me i čest. 477/2 k. o. [katastarska općina] zv. Stara ditelina – Beničevica površine 681m2 na način da čest. 477/11 k. o. [katastarska općina] zv. Stara ditelina – Beničevica površine 1300me i čest. 477/2 k. o. [katastarska općina] zv. Stara ditelina – Beničevica površine 681m2 na ime njihovog suvlasničkog dijela od 1/3 dijela u odvojeni posjed i vlasništvo pripada vjerovnicima IU, PU, NU, AU (pravne prednice tužene), EU i DU. Dakle, čest. 477/2 i 477/11 k. o. [katastarska općina], a dijelovima kojih čestica stare izmjere odgovara čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] izmjere koja je predmet ovog spora, su pravomoćnom odlukom suda pripale u odvojeni posjed i vlasništvo IU, PU, NU, AU, EU i DU i time među ostalim pravnoj prednici tužene, njenoj baki AU, a ne tužitelju niti nekom od njegovih pravnih prednika. Navode tužitelja da je sud donio ovu odluku kojom ih je podijelio, ali da njega nitko nije zvao u tom postupku, ovaj sud nije cijenio osnovanim i to jer ovaj parnični sud ne može preispitivati pravilnost na sudskoj odluci donesenoj u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice istaknute klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a koja klauzula (sve dok u za to odgovarajućem postupku ne bude ukinuta) dokazuje da je ovdje tužitelju kao dužniku u tom postupku uredno dostavljena odluka suda kojom se suvlasnička zajednica razvrgava među ostalim i na gore navedeni način te da pravilnost i zakonitost te odluke u zakonom predviđenom (žalbenom) postupku nije uspješno osporena, u prilog čemu svjedoči i daljnji navod samog tužitelja, onaj da se on žalio, ali da se to sve odbijalo.

9.2. Tužitelj gore označenim materijalnim dokazom u ovom postupku dokazuje da je suvlasnička zajednica koja je postojala na čest. 477/2 i 477/11 k. o. [katastarska općina] stare izmjere razvrgnuta, međutim, nedvojbeno ne dokazuje svoj daljnji navod, onaj da je nakon takvog razvrgnuća suvlasničke zajednice između tužitelja i pravnih prednika tužene postignuta usmena dioba prema kojoj bi predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo tužitelju ili njegovom pravnom predniku i koja bi usmena dioba bila pravni osnov njegovog posjeda na predmetnoj nekretnini. Naime, tužitelj u ovom postupku ne predlaže niti jedan dokaz iz kojeg bi kao nedvojbeno proizlazilo da je između tužitelja i pravnih prednika tužene postignut usmeni sporazum o diobi u kojem bi čest. 477/2 i 477/11 k. o. [katastarska općina] stare izmjere pripale upravo u odvojeni posjed i isključivo vlasništvo tužitelja. Tako tužitelj u prilog tom navodu ne predlaže saslušanje svjedoka koji bi primjerice imali saznanja o usmenoj diobi takvog sadržaja dok ova činjenica ne proizlazi iz nijednog materijalnog dokaza izvedenog u ovom postupku, štoviše, ne proizlazi niti iz iskaza samog tužitelja (list spisa 61-63) budući niti sam tužitelj ne iskazuje da bi on sa prednicima tužene postigao usmenu diobu u kojoj bi upravo njemu u odvojeni posjed i vlasništvo pripala predmetna nekretnina odnosno čestice stare izmjere koje odgovaraju predmetnoj nekretnini (već sudu iskazuje da je njegov djed ČU koji je bio vlasnik ovih nekretnina sve svoje nekretnine prenio na svog sina BU, tužiteljevog oca). Štoviše, navod tužitelja o usmenoj diobi sa pravnim prednicima tužene kojom bi označene nekretnine pripale u isključivi posjed i vlasništvo tužitelja je u potpunosti neživotan i nelogičan kada se isti cijeni u svjetlu činjenice da je suvlasnička zajednica rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj I-3729/92 od 20. travnja 2007. razvrgnuta na način da su nekretnine stare izmjere dijelovi kojih odgovaraju predmetnoj nekretnini nove izmjere pripale u posjed i vlasništvo suvlasnicima među kojima je pravna prednica tužene njena baka AU, ali među kojima nije tužitelj niti neki od njegovih pravnih prednika pa da bi se uopće nakon takvog sudskog razvrgnuća, između tužitelja i pravnih prednika tužene mogla valjalo izvršiti (usmena) dioba ovih nekretnina.

10. Nadalje tužitelj tijekom postupka navodi i to da je on pravo vlasništva čest. 7847/1 k. o. [katastarska općina] stekao neprekinutim i samostalnim posjedom od dana kada mu je otac, koji je prethodno ovu nekretninu stekao darovanjem od svog oca i vlasnika ČU, Ugovorom o darovanju darovao predmetnu nekretninu pa do 2018. godine. Time tužitelj kao pravnu osnovu svog posjeda ističe pravni posao darovanja.

10.1. Iz Darovnog ugovora sklopljenog 31. listopada 1966. (list spisa 43-47), potpisi ugovornih strana na kojem su ugovoru ovjereni po Općinskom sudu u Zadru pod brojem Ov- 5470/66 i Ov-787/67, proizlazi da su **.**.1966. CU pok. V kao darovatelj i CU sin CU kao daroprimatelj, sklopili Darovni ugovor kojim darovatelj daropimatelju daruje među ostalim čest. 477/2 i 477/11 obje k. o. [katastarska općina] upisane u posjedovnom listu pod tek.br. 141 br. sp. 71, koje čine vanknjižno vlasništvo darovatelja. Nesporno je pri tome u ovom postupku da je CU (Ivan) Glavan pok. V djed tužitelja te pradjed tužene te da je CU (Ivan) Glavan sin CU otac tužitelja.

10.2. Nadalje, iz Ugovora o darovanju sklopljenog 07. srpnja 1997. (list spisa 52-53) proizlazi da su **.**.1997. ČU kao darovatelj i OU Glavan sin H kao daroprimatelj sklopili Ugovor o darovanju kojim darovatelj daroprimatelju ovdje tužitelju daruje među ostalim čest. zem. [katastarska čestica] površine 681m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 1300m2 zv. Benićevićka obje k. o. [katastarska općina] pri čemu je člankom 4. Ugovora ugovoreno i to da daroprimatelj stupa u posjed darovanih mu nekretnina odmah.

10.3. U svezi prava vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj sudu iskazuje (list spisa 61- 63) da je ovo zemljište bilo vlasništvo njegovog dida ČU koji je imao kćeri AU, R, Š iza koje je ostalo troje djece i njegovog oca CU, pa kako mu je ranije umro drugi sin Đ dido ČU da je sve svoje nekretnine prenio na njegovo oca kako bi dido mogao ostvariti penziju pok. sina Đ, dodajući da su tu dodjelu zemljišta blagoslovile sestre njegovog oca koje za sebe nisu tražile ništa zemljišta, pa da je tako sve zemljište 1/1 na katastru upisano na njegovog oca, dalje iskazujući da od kada je dido prenio zemljište na njegova oca više nitko nije koristio to zemljište osim njegovog oca pa da je tako na nekretnini koja je predmet ovog spora, a koju je ranije obrađivao njegov dida, obitelj tužitelja nastavila saditi krumpir, kukuruz, žito i slično te da su oni familijski sve obrađivali do rata, pojašnjavajući da on nije s njima obrađivao jer je on 1980tih ostao u Americi, ali da su oni to sve obrađivali i da ih nitko nije smetao u korištenju nekretnine i da se nitko pa ni AU nije javljao, dodajući da je došlo vrijeme kada je njegov otac odlučio podijeliti imovinu između svoje djece, njih 4 brata i sestre, pa da je tako ova nekretnina došla njemu u vlasništvo, upitan da li je njemu otac pri darovanju predao nekretninu u posjed odgovarajući da on nije ništa radio na ovoj nekretnini od tog darovanja jer je bio u Americi, samo da je negdje 1994. ili 1995. nekretninu preorao jer je cijela bila zarasla, dodajući da je nakon darovanja on dolazio na nekretninu i istog dana se upisao u katastru, dalje navodeći i to da je on prije negdje 7 ili 8 godina (što bi s obzirom da tužitelj iskaz daje 2025. značilo 2017. ili 2018. godine) saznao da je u posjed nekretnine ušao RU (nesporno otac tužene) koji je ovdje počeo graditi kuću što da su on i njegov brat SU pokušali zaustaviti te da on ne zna zašto je sud odbio tu zabranu, pojašnjavajući da su oni tu zabranu pokušali ostvariti sudskim putem jer fizička zabrana na nekretnini nije bila opcija. Izneseni iskaz tužitelja u bitnom odgovara sadržaju Ugovora o darovanju sklopljenog 07. srpnja 1997. (list spisa 52-53) i Ugovora o darovanju sklopljenog 07. srpnja 1997. (list spisa 52-53) pa kada sud navedeno cijeni u svijetlu činjenice da iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 26-27) proizlazi da je tijekom 2021. i 2022. godine na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi zabilježeno odbijanje prijedloga SU za upis zabilježbe pokretanja postupka i odbijanje prijedloga SU za zabilježbu izvanrednog pravnog lijeka dok je tijekom 2023. godine zabilježeno odbijanje prigovora SU te je zabilježena žalba SU na rješenje suda Z-8409/2023 od 16. svibnja 2023. kojim je odbijen njegov prigovor, sud izneseni iskaz tužitelja, osim u dijelu u kojem tužitelj iskazuje da je on sa SU pokušao zaustaviti gradnju tražeći zabranu od suda budući iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 26-27) kao nedvojbeno proizlazi da je zahtjeve za zabilježbe na predmetnoj nekretnini podnosio isključivo SU, prihvaća kao vjerodostojan i istinit - temeljem takvog iskaza tužitelja cijenjenog u svezi sa Darovnim ugovorom (list spisa 43-47) i Ugovorom o darovanju (list spisa 52-53) kao nedvojbeno utvrđujući kao prvo, da je CU pok. V (djed tužitelja/pradjed tužene) kao izvanknjižni vlasnik Darovnim ugovorom sklopljenim 31. listopada 1966. čest. 477/2 i 477/11 obje k. o. [katastarska općina] darovao svom sinu BU sinu CU (ocu tužitelja) za cijelo; kao drugo, da je otac tužitelja zajedno sa svojom obitelji nakon tog darovanja označene nekretnine obrađivao sadeći na njima poljoprivredne kulture i držao u posjedu sve dok 07. srpnja 1997. ove nekretnine Ugovorom o darovanju sklopljenim 07. srpnja 1997. nije darovao svom sinu ovdje tužitelju za cijelo; kao treće, da tužitelj od sklapanja Ugovora o darovanju 07. srpnja 1997. na označenim nekretninama nije izvršavao posjed na način da je iste koristio na bilo koji način iz kojeg bi načina korištenja drugim osobama bilo razvidno da tužitelj te nekretnine drži u posjedu odnosno na bilo koji način kojim bi ostvarivao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini; te kao četvrto, da je tužitelj saznao da je otac tužene na predmetnoj nekretnini započeo gradnju 2017. ili 2018. godine, međutim, da mu tu gradnju fizički nije zabranio niti se toj gradnji usmeno usprotivio već je brat tužitelja Omer Glavan 2021. godine pokušao u zemljišnoj knjizi izvršiti zabilježbu pokretanja postupka u svezi predmetne nekretnine s čime nije uspio jer je sud 2021. godine odbio njegov prijedlog za upis zabilježbe pokretanja postupka u svezi predmetne nekretnine (Z-1149/2021), a nakon čega je 2022. godine sud pod brojem Z-39511/2022 zabilježio odbijanje prijedloga SU za zabilježbu izvanrednog pravnog lijeka dok je 2023. godine pod brojevima Z-8409/2023 i Z-16889/2023 sud zabilježio i odbijanje prigovora SU te podnošenje žalbe protiv odluke suda kojom je odbijen taj prigovor.

10.4. Da bi dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini, osoba sukladno čl. 159. st. 1. ZV nekretninu mora samostalno i neprekidno posjedovati kroz st. 2. odnosno st. 3. tog članka (ovisno o kvaliteti svog posjeda) propisano vremensko razdoblje. Pri tome se pod pojmom posjedovanja, ovo u smislu čl. 10. ZV, podrazumijeva izvršavanje faktične vlasti na stvari dok se sukladno čl. 13. ZV posjed stječe (u posjed stupa) uspostavljanjem svoje faktičke vlasti nad stvari. Kako tužitelj sudu izrijekom iskazuje da on ovu nekretninu nije obrađivao s obitelji jer je 1980tih ostao (živjeti) u Americi, a upitan da li mu je otac pri darovanju predao nekretninu u posjed odgovara da on nije ništa radio na toj nekretnini od tog darovanja (koje datira u 1997. godinu) jer je bio u Americi već da je samo 1994. ili 1995. istu preorao jer je bila zarasla - iz kakvog iskaza tužitelja proizlazi da on nakon što mu je 07. srpnja 1997. otac darovao čestice stare izmjere koje odgovaraju predmetnoj nekretnini na istima nije izvršavao nikakve faktične čini, niti su tada faktične čini na nekretnini izvršavali članovi obitelji tužitelja obzirom na iskaz tužitelja da su oni nekretninu obrađivali do rata dakle do 1991. godine, pri čemu se prema ocjeni ovog suda dolazak na nekretninu što može značiti i jednostavno pregled nekretnine okom ne može smatrati posjedovanjem u smislu čl. 159. ZV ovo posebno kada se uzme u obzir dio iskaza tužitelja da je on prije 7 ili 8 godina saznao da je u posjed ove nekretnine ušao RU što obzirom da tužitelj taj iskaz daje 2025. znači da je on još 2017. ili 2018. godine saznao da je u posjed predmetne nekretnine ušao otac tužene, a iz zemljišne knjige je razvidno da je postupak od strane tužiteljeva brata SU u svezi predmetne nekretnine pokrenut tek godinama nakon toga (2021. godine) i što sudu svjedoči na okolnost da tužitelj najmanje u periodu od 2017. ili 2018. godine uopće nije dolazio na ovu nekretninu budući da jest bi bilo životno i logično da je odmah po opažanju da istu u posjedu drži otac tužene pokrenuo odgovarajuće sudske postupke radi zaštite prava za koja tvrdi da ih ima na predmetnoj nekretnini. Dakle, tužitelj je u ovom postupku dokazao postojanje valjanog pravnog temelja za posjedovanje predmetne nekretnine (pravnog posla darovanja), međutim, nije dokazao to da je predmetnu nekretninu samostalno i neprekidno posjedovao u smislu čl. 159. ZV pa da bi na istoj dosjelošću mogao steći pravo vlasništva, a što tužbeni zahtjev tužitelja čini neosnovanim. Naime, činjenica da je tužitelj na predmetnoj nekretnini od trenutka darovanja 07. srpnja 1997. na dalje, bilo osobno bilo putem druge osobe, izvršavao faktične čini i ostvarivao faktičnu vlast ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja niti iz sadržaja ijednog drugog po tužitelju predloženog dokaza. Nadalje, ta činjenica ne proizlazi niti iz personalnih dokaza koji su izvedeni po prijedlogu tužene, a budući niti jedan od saslušanih svjedoka nije iskazao da je u periodu od 07. srpnja 1997. na dalje tužitelj predmetnu nekretninu držao u posjedu. Tako svjedok HU (list spisa 58-59), koji sudu iskazuje uvjerljivo, logično, iznoseći isključivo svoja osobna saznanja o predmetu spora te za kojeg sud ne nalazi razloga da bi lažno iskazivao sudu budući usprkos srodstvu s tuženom svjedok nije osobno zainteresiran za ishod ovog spora, upitan da li je tužitelj ikada bio u posjedu ove nekretnine odgovara da nije sigurno od kada se kuća počela graditi, za koji početak gradnje se ne može sjetiti da li je bio prije 7, 8 ili 10 godina, a da li je bio prije toga se ne sjeća, iskazujući i to da je ova nekretnina koja je bila oranica ranije bila vlasništvo njegovog djeda BU koji je ovdje sijao, iza kojeg je ostalo 4 djece i to otac tužitelja GU, pok. kći Š, kći R i svjedokova majka AU koja je u međuvremenu također preminula, da je jedno vrijeme negdje 1980tih ovu oranicu obrađivao ujak GU, za što da nije bilo dogovora među nasljednicima nego je vrijedio zakon jačeg, a nakon toga da nekretninu nije obrađivao nitko već je kasnije RU, njegov brat i sin AU, rekao da će se tu graditi kuća. Nadalje, svjedok ĆU (list spisa 61), koji sudu također iskazuje životno i uvjerljivo te u bitnom identično iskazu svjedoka HU pri čemu sud ne nalazi razloga zbog kojeg bi svjedok lažno iskazivao sudu budući usprkos bliskom srodstvu s tuženom svjedok nije osobno zainteresiran za ishod ovog spora, je sudu iskazao da je predmetna nekretnina ranije bila od njegove majke AU (Glavan) koja ju je naslijedila od svog oca H i u naravi ledina na kojoj AU nije ništa radila, a djed ČU je jako davno ovdje nešto radio, 1970tih do 1980tih je sadio kukuruz ili slično, a sada je na istoj izgrađena kuća koja se je počela graditi 2015. ili 2016. godine, ne zna točno, pojašnjavajući da je kuću gradio njegov brat RU kojem je on pomagao u gradnji, upitan da li je tužiteljev otac nešto radio na ovoj nekretnini odgovarajući da je možda tu nešto on radio prije rata, ali da od rata na dalje sigurno ništa ne radi na ovoj nekretnini. Konačno, da bi tužitelj od trenutka darovanja na dalje, bilo osobno bilo putem druge osobe, izvršavao faktične čini i ostvarivao faktičnu vlast ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka RU (list spisa 59-60).

11. Za istaknuti je međutim da čak i da je sud u ovom postupku našao nedvojbeno dokazanim da je tužitelj nakon što mu je otac 07. srpnja 1997. Ugovorom o darovanju darovao čest. 477/2 i 477/11 obje k. o. [katastarska općina] (dijelovi kojih čestica odgovaraju nekretnini nove izmjere koja je predmet ovog spora) samostalnim i neprekinutim posjedovanjem istih kroz period od 10 godina temeljem čl. 159. st. 2. u svezi st. 1. ZV dakle temeljem zakona (dosjelošću) stekao pravo vlasništva na tim nekretninama, da sud tužbeni zahtjev tužitelja svejedno ne bi ocijenio osnovanim i to iz razloga što se tako (temeljem zakona) stečeno pravo tužitelja ne bi moglo suprotstaviti pravu tužene koja je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na kojoj u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano pravo vlasništva tužitelja (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-1095/2022-2 od 05. travnja 2023. u kojoj navodi da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava vlasnika čije je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, ukoliko u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano, pri čemu je odlučna savjesnost stjecatelja).

11.1. Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona pri čemu je sukladno čl. 122. st. 2. ZV stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Odredba čl. 124. st. 1. ZV propisuje da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana niti je iz zemljišne knjige bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

11.2. Nadalje, prema odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, dalje: ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu čl. 8. st. 3. ZZK stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upirano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Sukladno čl. 8. st. 5. ZZK osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe prednika.

11.3. Prema navedenom, odredbe čl. 122. st. 1. ZV i čl. 8. st. 3. ZZK pružaju pravnu zaštitu stjecatelju koji je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu, ako isti nije znao, niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Dakle, zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, a dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog, pri čemu valja reći da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je stavio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 223/2022-13 od 21. svibnja 2024.).

11.4. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo u zemljišnoj knjizi ostvarila temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog s ocem RU koji je u trenutku sklapanja tog pravnog posla darovanja kao i u trenutku kada je tužena zatražila upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo. Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze iz sasvim životnog i u potpunosti uvjerljivog iskaza tužene koja iskazuje (list spisa 63) da je ona vlasništvo predmetne nekretnine stekla darovnim ugovorom od oca RU prije par godina i da je otac ranije bio upisan u zemljišnoj knjizi, a koji su navodi tužene potvrđeni i iskazom svjedoka RU koji je sudu uvjerljivo i u bitnom identično iskazu tužene iskazao (list spisa 59-60) da se je on kao nasljednik svoje majke AU upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik ove nekretnine bez ikakvih tereta i ograničenja, a da je njegova majka AU iza smrti djeca CU sudskim putem dobila ovaj teren 2007. godine, da je on 2017. godine tu počeo graditi kuću za što je ishodio sve papire i sve da je bilo čisto jer se u protivnom ne bi ni moglo početi graditi, a ona da je odlučio razdijeliti imovinu među svojom djecom VU, P i N, ovo kako bi oni za njegova života dobili svoj dio, pa da je ovu nekretninu darovao VU (nesporno ovdje tuženoj) koja je sada vlasnica iste. Dakle, tužena je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla upisom prava vlasništva u zemljišnu knjigu, ovo temeljem pravnog posla darovanja sklopljenog s ocem RU kao ranije uknjiženim vlasnikom predmetne nekretnine za cijelo, a iz čega proizlazi da je tužena prigodom stjecanja prava na predmetnoj nekretnini postupala s povjerenjem u zemljišnu knjigu u kojoj je bilo upisano pravo vlasništva upravo one osobe koja (pravni poslom darovanja) tuženoj prenosi pravo vlasništva na nekretnini za cijelo.

11.5. Savjesnost tužene u stjecanu prava vlasništva upisom u zemljišnu knjigu tj. postupanje tužene u dobroj vjeri s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige se pri tome pretpostavlja, što znači da je u ovom postupku na tužitelju teret dokaza da tužena pri stjecanju predmetne nekretnine, pri sklapanju pravnog posla darovanja ili pri podnošenju zahtjeva za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, nije postupala s povjerenjem u zemljišne knjige te da zbog nedostatka dobre vjere tužena ne može uživati zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 223/2022-13 od 21. svibnja 2024., odluci Rev 602/2014-2 od 20. ožujka 2018. i odluci Rev x 1083/2014-2 od 10. prosinca 2014.). Međutim, tužitelj prema ocjeni suda predloženim dokazima nije dokazao da je tužena pri sklapanju pravnog posla darovanja ili pri podnošenju zahtjeva za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini bila nesavjesna odnosno nije dokazao da bi u makar jednom od ta dva trenutka tužena znala da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog stanja ili da je tužena, da nije postupala nemarno, s obzirom na okolnosti morala posumnjati da postoji kakva razlika. Naime, tužitelj je kao materijalne dokaze u ovom postupku priložio darovne ugovore, međutim, kako tužena nije stranka tih ugovora te kako ti ugovori na niti jedan način nisu bili evidentirani u zemljišnoj knjizi (makar na način da je u zemljišnoj knjizi evidentiran zahtjev za upis prava vlasništva temeljem tih ugovora ili pokretanje postupka od strane tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini) pri čemu jedan od tih ugovora datira u čak 1966. godinu i time vrijeme prije rođenja tužene (koja je rođena **.**.1988.), sud isključivo temeljem činjenice postojanja ovih ugovora ne bi mogao utvrditi da je tužena znala za njihovog postojanje, a niti bi tu činjenicu sud mogao kao nedvojbenu utvrditi temeljem iskaza tužitelja budući iz tog iskaza (list spisa 61-63) ne proizlazi niti to da je tužitelj u vrijeme kada je tuženoj otac darovao predmetnu nekretninu odnosno kada je ona zatražila upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (nesporno vrijeme nakon 2017. godine) izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, niti to da je tužitelj usmeno ili pisano upozorio tuženu da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo dok sama zabilježba da je zahtjev SU za upis zabilježbe pokretanja postupka na predmetnoj nekretnini odbijen/zabilježba da je odbijen zahtjeva SU za zabilježbu izvanrednog pravnog lijeka/zabilježba da je odbijen prigovor SUzabilježba žalbe SU na odluku suda o odbijanju zabilježbe prigovora nije okolnost koja bi tuženu mogla uputiti na zaključak da se izvanknjižno stanje razlikuje od knjižnog stanja, ovo obzirom na činjenicu da se radi o odbijenim zahtjevima te činjenicu je tužena, još od prije nego joj je otac darovao predmetnu nekretninu, imala saznanje da je prijedlog SU za zabilježbu pokretanja postupka odbijen. Cijeneći u svezi s navedenim kao prvo, činjenicu da je tužiteljica u trenutku sklapanju pravnog posla darovanja sa svojim ocem i podnošenju zahtjeva za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini imala saznanje da je njezin otac ovu nekretninu dobio od svoje majke AU koja je pak predmetnu nekretninu dobila u suvlasništvo pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom u vođenom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koja činjenica proizlazi iz iskaza tužiteljice koja sudu uvjerljivo iskazuje da je njezin otac ovu nekretninu dobio iza njene babe AU koju je dogledao, a koja je pak ovu nekretninu dobila pravnim putem u sudskom sporu, sporu koji se vodio godinama s SU, OU i drugim nasljednicima iza Marijinog brata GU oca tužitelja i u kojem je sporu AU konačno dobila ne samo ovu nekretninu nego i niz drugih, koji iskaz tužiteljice sud prihvaćao kao istinit budući isti osim što je uvjerljiv odgovara i sadržaju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj I-3729/92 od 20. travnja 2007. (list spisa 18-25); kao drugo, činjenicu da tužena nikada nije vidjela niti čula da bi njenom ocu koji je gradnju kuće na predmetnoj nekretnini počeo 2017. godine netko fizički branio gradnju osim što je SU još dok je otac bio vlasnik stavio plombe za neki spor koje su plombe međutim brisane, o kojoj činjenici sudu iskazuje tužiteljica i koji iskaz tužiteljice sud prihvaća kao istinit budući je takav iskaz potvrđen i sadržajem izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 26-27) iz kojeg je razvidno da je pod brojem Z-1149/2021 18. siječnja 2021. stavljena zabilježba odbijenog prijedloga SU za upis zabilježbe pokretanja postupka na predmetnoj nekretnini kao i iskazom samog tužitelja koji sudu iskazuje (list spisa 61-63) da on nikada RU nije usmeno rekao da je ovo njegova nekretnina i da ne smije tu graditi; te kao treće, činjenicom da tužiteljica nikada nije vidjela da je itko izuzev njenog oca išta radio na ovoj nekretnini, a koju činjenicu sud utvrđuje kao nedvojbenu ocjenom iskaza tužiteljice (list spisa 63) koja sudu iskazuje to da ona nije vidjela nikoga izuzev svog oca da nešto radi na ovoj nekretnini u međusobnoj svezi s kao prvo, iskazom tužitelja koji je sudu iskazao (list spisa 61-63) da on nije obrađivao ovu nekretninu sa svojom obitelji, koja je ovo obrađivala do (Domovinskog) rata, od 1980tih jer je ostao (živjeti) u Americi kao i da on niti nakon darovanja 1997. godine nije ništa radio na ovoj nekretnini jer je bio u Americi te kao drugo, činjenicom da je tužiteljica rođena **.**.1988. poradi čega njena vjerodostojna sjećanja o predmetu spora logično i životno mogu sezati tek u doba nakon početka Domovinskog rata (1991. godine), dakle, u doba kada niti tužiteljev otac niti tužitelj na predmetnoj nekretnini nedvojbeno nisu izvršavali faktične čini; ovaj sud ne nalazi da iz ijednog dokaza izvedenog u tijeku postupka proizlazi da tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju kojim joj je otac RU kao uknjiženi vlasnik darovao predmetnu nekretninu ili u trenutku podnošenja zahtjeva za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nije postupala u dobroj vjeri, dakle, ocjena je suda da tužitelj predloženim dokazima nije dokazao niti to da je tužena pri sklapanju pravnog posla darovanja ili pri podnošenju zahtjeva za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini znala da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog stanja ili da je s obzirom na postojeće okolnosti morala posumnjati da postoji ta razlika. Navedeno pak znači da se pravo vlasništva tužitelja stečeno dosjelošću (koje pravo nije bilo upisano niti je iz zemljišne knjige bilo vidljivo da je zatražen upis tog prava), ovo u slučaju da je sud našao nedvojbeno dokazanim da je tužitelj pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću, ne bi moglo s uspjehom suprotstaviti pravu vlasništva tužene budući to pravo tužene štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 223/2022-13 od 21. svibnja 2024., odluci Rev 602/2014-2 od 20. ožujka 2018. i odluci Rev x 1083/2014-2 od 10. prosinca 2014.).

12. Zbog obrazloženog je sud tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo i da tuženoj naloži trpjeti upis prava vlasništva na označenoj nekretnini u korist tužitelja za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene ocijenio neosnovanim te ga je ovom presudom odbio.

13. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova je donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je odredbe sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova zatraženog u iznosu od 800,00 Eura budući tužitelj nije uspio u ovom sporu sa tužbenim zahtjevom dok je zahtjev tužene kao stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu sud ocijenio osnovanim, visinu troškova na naknadu kojih tužena ostvaruje pravo utvrdivši temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora (koja je u tužbi označena na 1.327,23 Eura). Tuženoj su prema ocjeni suda opravdano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 14. listopada 2024. koje je odgođeno prije raspravljanja o predmetu spora (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 16. prosinca 2024. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se je provodio dokazni postupak 07. travnja 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 812,50 Eura.

U Zadru, 12. svibnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu (nema II),

2. Tuženoj po punomoćniku.