Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Poslovni broj P-197/2024-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika pod 1. LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nevenu Penjaku, odvjetniku u Splitu i pod 2. ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tatjani Marković, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja i proglašenja ugovora ništavnim, nakon održane glavne i javne rasprave dana 1. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tužene pod 1. i punomoćnika tuženika pod 2., na ročištu za objavu presude dana 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnica stana koji se nalazi na 12. etaži na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- Baška Voda, sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2, što je tužena LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i izdati joj valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu vlasništva stana opisane nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženih, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

2. Utvrđuje se ništav i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16, od 13. 4. 2016. godine u onom dijelu kojim je tužena pod 1) prenijela na tuženika pod 2) vlasništvo stana koji se nalazi na 12. etaži na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2.

3. Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjižnom odjelu u Makarskoj, nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tuženog ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], a radi osiguranja uredne naplate tražbine, a koja su prava na tuženiku pod 2) upisana u zemljišnim knjigama temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16 od 13. 4. 2016. godine, sve uz ponovni upis vlasništva istih nekretnina na ime tuženice pod 1), a kako bi se potom temeljem ove odluke tužiteljica mogla upisati kao vlasnica."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku pod 1. naknadi parnične troškove u iznosu od 6.000,00 eur, a tuženiku pod 2. u iznosu od 24.410,90 eur, oboje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koja glasi:

„Zabranjuje se tuženima, protivnicima osiguranja, da poduzimaju bilo koje radnje upotrebom sile, a kojima se ometa tužiteljica u ostvarivanju sadržaja stvarnih prava, osobito prava neposrednog posjedovanja stana pobliže opisanog u točki 1. tužbenog zahtjeva tj. stana koji se nalazi na 12. etaži na 50/1114 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na drugom katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagovaonice, dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2, u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom, oznake PM4, površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2.

Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja parnice, a žalba protiv iste ne odlaže njeno izvršenje.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12. listopada 2016. podnio tužbu u kojoj navodi da su dana **.**.2003. ĆG i tužena pod 1. sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem, koji se vodi pod posl. brojem OV-3517/03, nakon čega je tužiteljica stupila u posjed stana koji se nalazi na drugom katu zgrade, na adresi [adresa]. Tužiteljica je zajedno sa svojom obitelji u posjedu predmetnog stana od samog trenutka potpisivanja predmetnog ugovora. Tužiteljica je sve ove godine, tj. više od 13 godina, uredno plaćala sve dospjele račune na ime komunalne naknade, vode, struje i dr., troškova vezanih uz samo stanovanje u predmetnom stanu. Krajem rujna 2016., tužiteljica u poštanskom sandučiću je pronašla uplatnice za komunalnu naknadu za predmetni stan na ime tuženika pod 2. i tada je provjerom u zemljišnim knjigama došla do spoznaje da je predmetni stan pogrešno identificiran na način da je u ugovoru o kupoprodaji nekretnine, sklopljenog pred javnim bilježnikom Boškom Jurišić koji se vodi pod posl. brojem OV-3517/03, označen kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa], umjesto stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na dijelu 50/1114 č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], s kojim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2, a u koji stan je tužena tužiteljicu i uvela u posjed. Naime, čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa], koja je navedena u ugovoru o kupoprodaji nekretnine, vodi se u suvlasništvu UG. BG, BG pok. Ante i dr., pa je očito da tužena pod 1) nije mogla raspolagati sa nekretninom koja nije u njenom vlasništvu, jer nitko na nekoga ne može prenijeti veća prava nego što ga i sam ima. Uvidom u zemljišne knjige, razvidno je da je temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, sklopljenog između ŠG, tuženika pod 2. i LG, tužene pod 1., predmetni stan koji se nalazi na dijelu 50/1114 č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], predan u zalog kao osiguranje ugovorne tražbine, pa je očito da je tužena pod 1. ponovno raspolagala sa predmetnom nekretninom, koju je već prije 13 godina predala u samostalan posjed i vlasništvo tužiteljici. Obzirom na naprijed navedeno, razvidno je da je Ugovor o zajmu, sklopljen protivno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Tuženik pod 2. nije postupio u dobroj vjeri, jer u trenutku kada je sklopio pravni posao s otuđivateljem – tuženom pod 1., znao je da je nekretnina drugom već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Tuženik pod 2. prilikom sklapanja Ugovora o zajmu nije ispitivao činjenicu da je sporni stan već u nečijem posjedu, te mu ni tužena pod 1. nije pokazala što zapravo daje u zalog, i te činjenice ukazuju da postupanje tuženika pod 2. nije bilo u dobroj vjeri.

Tužitelj je uz tužbu istakao i zahtjev za izdavanje privremene mjere zabranom bilo kakvog raspolaganja stanom koji se nalazi na 12. Etaži na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2, u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom, oznake PM4, površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2. Zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama provest će Općinski sud u Splitu, zemljišnoknjižni odjel u [adresa].

Podneskom od 1. ožujka 2017. uredio je zahtjev za izdavanje privremene mjere na način da se tuženicima, protivnicima osiguranja, zabrani da poduzimaju bilo koje radnje upotrebom sile, a kojima se ometa tužiteljica u ostvarivanju sadržaja stvarnih prava, osobito prava neposrednog posjedovanja stana pobliže opisanog u točki 1. tužbenog zahtjeva, a koja mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja parnice.

2. Tuženici pod 1. i 2. u svom odgovoru na tužbu navode kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan. Naime, iz ničega u ugovoru od 15. srpnja 2003. nije vidljivo da bi tužiteljica navedenim ugovorom o kupnji nekretnine, kupila i stupila u posjed baš onog stana koji se nalazi u zgradi [adresa]. Nadalje, osporavaju se tvrdnje tužiteljice da je ista više od 13 godina plaćala sve dospjele račune na ime komunalne naknade, vode, struje i dr., budući tužiteljica nikakav otkaz u prilog tih tvrdnji nije dostavila uz predmetnu tužbu. Također se ističe kako plaćanje režija za neku nekretninu ne podrazumijeva vlasništvo nekretnine za koju se režije plaćaju. Tuženici osporavaju navode da bi krajem rujna 2016. tužiteljica u poštanskom sandučiću pronašla uplatnice za komunalnu naknadu za predmetni stan na ime tuženika pod 2. Prvenstveno se ističe da tužiteljica nije priložila uz tužbu kopiju te navodne uplatnice ili predložila kakav drugi dokaz u pravcu dokazivanja ovih navoda. Nadalje, navodi tužiteljice su neistiniti u cijelosti i usmjereni na prikrivanje načina kako je tužiteljica došla do saznanja da je izvršen prijenos vlasništva stana u zgradi sagrađenoj na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], ZU 3294 radi osiguranja tražbine tuženika pod 2) prema tuženici pod 1).

Ističu da su neosnovani navodi tužiteljice da bi u ugovoru o kupoprodaji od 15. srpnja 2003. zaključenim između tužiteljice i tužene pod 1., došlo do pogrešne identifikacije nekretnine, te da je umjesto 40/1044 suvlasnička dijela č. zem. [katastarska čestica] ZU 2575, pravilno trebalo pisati 50/1114 dijela č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294, jer da je tužiteljica kupila baš taj stan koji se nalazi u zgradi na č. zem. [katastarska čestica] a ne na č. zem. [katastarska čestica]. Naime, usporedbom oznake čestice, broja ZU, suvlasničkog dijela koji je povezan sa posebnom cjelinom stana, te opisom stana, očigledno je da se ne radi o omašci, pogrešnoj identifikaciji, kako to tužiteljica neistinito pokušava prikazati, već je očito prava volja tužiteljice i tužene pod 1) kao ugovornih stranaka bila da kupoprodaju zaključe u odnosu na stan koji je povezan sa 40/1044 idealnog suvlasničkog dijela č. zem. [katastarska čestica] ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa], a koji stan se nalazi na II. katu, nosi oznaku L i sastoji se od spavaće sobe, kuhinje, trpezarije-dnevnog boravka, hodnika i terase, ukupne površine 47 m2. Uostalom, očito je da stan koji je tužiteljica kupila temeljem ugovora od 15.7.2003. ima terasu, ima ukupno 47 m2, te nema parkirališno mjesto kao pripadak, dok stan koji je predmet osiguranja ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zaključenim između tuženika pod 1. i 2. nema terasu, već ima degažman, ukupna površina mu je samo 40,99 m2, te ima parkirališno mjesto kao pripadak. Dakle, kada bi bilo uopće točno ono što tužiteljica tvrdi, tužiteljica ne bi mogla primijetiti da stan koji je opisan u ugovoru od 2003. ne odgovara stvarnom stanju, tj. nema terasu i ima manju površinu od navedene u ugovoru.

Pregledom povijesti upisa u zk izvatku br. 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], proizlazi da je tužena pod 1. upisana kao vlasnica stana povezanog sa 50/1114 idealnog suvlasničkog dijela č. zem. [katastarska čestica], a koji jednosobni stan se nalazi na II. katu, oznake S12, tek godine 2008. Dakle, do 2007. nije niti postojao ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa]. Nadalje iz lista A proizlazi da su samostalne posebne cjeline u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], formirane tek rješenjem posl. br. Z-1205/2008 kada je provedeno etažiranje zgrade. Dakle do 2008. nije niti postojao stan povezan sa 50/1114 idealnog suvlasničkog dijela č. zem. [katastarska čestica], a koji jednosobni stan se nalazi na II. katu oznake S12.

Pregledom B lista ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], vidljivo je da je tek rješenjem posl. br. Z-1205/2008 tuženica pod 1. upisana kao vlasnica stana povezanog sa 50/1114 idealnog suvlasničkog dijela č. zem. [katastarska čestica], a koji jednosobni stan se nalazi na II. katu, oznake S12. Dakle, tužena pod 1. nikako nije mogla sa tužiteljicom zaključiti ugovor o kupoprodaji 2003. u odnosu na stan S12 u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], jer je č. zem. [katastarska čestica] tek formirana 2007., a tuženica pod 1. je postala vlasnicom posebne cjeline povezane sa 50/1114 idealnog suvlasničkog dijela č. zem. [katastarska čestica] tek 2008.. Dakle, tuženica 2003. nije bila vlasnica stana S12 u zgradi koja je sagrađena na č. zem. [katastarska čestica]. Stoga, nije mogla raspolagati pravom kojeg nije niti imala. Nadalje je netočno da je tuženica pod 1. zaključenjem ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine sa tuženikom pod 2) "ponovno raspolagala sa predmetnom nekretninom koju je već prije 13 godina predala u samostalan posjed i vlasništvo tužiteljici". Obzirom na valjani zk izvadak, tuženik pod 2. nije imao razloga sumnjati je li tuženica pod 1. vlasnica naprijed opisanog stana ili nije.

Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani u cijelosti, vjerojatnost postojanja tražbine tužiteljice kao predlagateljice osiguranja nije ničim dokazana, opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine nije dokazana, a nije niti razvidno temeljem čega bi tužiteljici bila ugrožena životna egzistencija. Protive se prijedlogu za izdavanje privremene mjere.

3. Sud prvog stupnja je dana 4. rujna 2018 donio presudu, kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a djelomično isti odbio. Donio je i rješenje kojim je prihvatio prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere.

4. Povodom žalbe tužitelja, tužene pod 1. i tuženika pod 2. Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovnog broja Gž-4116/2022-3 od 19. prosinca 2023. ukinuo je presudu i rješenje ovog suda broj P-4993/2016 od 4. rujna 2018. i predmet je vraćen na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem.

5. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2003. (list 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa] (list 6 spisa, izvadak iz zemljišne knjige ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa] (list 7 spisa), ugovor o zajmu od 13. travnja 2016. (list 8-10 spisa), preslik zemljišnoknjižnog uloška ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa] (list 26-30 spisa), preslik zemljišnoknjižnog uloška ZU 2587 k. o. [katastarska općina]- [adresa] (list 31-34 spisa), izjavu ŠG i LG od 7. studenog 2016. godine (list 41 spisa), preslik računa HEP-a za razdoblje od 20. srpnja 2016. do 20. veljače 2017. (list 42 spisa), informaciju o platnoj transakciji PBZ od 6. veljače 2017. (list 43 spisa), preslik računa obrta " [obrt]" od 24. veljače 2017., specifikacija usluga obrta [obrt] od 24. veljače 2017., račun Blindo d.o.o. od 3. veljače 2017., od 2. ožujka 2017., dopis PP Makarska uz priloge Službene zabilješke (list 68- 84 spisa), obavijest o žrtvi kaznenog dijela od 2. ožujka 2017. (list 64 spisa), potvrda javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj sa sjedištem u [adresa] od 23. siječnja 2017. (list 48 spisa), ugovor o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo Elektrodalmacija Split od 25. kolovoza 2014. (list 52 spisa), preslici potvrda o uplati i naloga za plaćanja (list 53-55 spisa), porezno rješenje Područnog ureda Dalmacija, Ispostava Makarska od 6. lipnja 2016. (list 49 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika pod 2) u svojstvu parnične stranke, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JG, DG, ĐG, GG, EG, FG, PG, VG, iz P [adresa], pregledom povijesnog izvatka ZU 2575 i 3294 k. o. [katastarska općina] – [adresa] (list 132-139 spisa).

U ponovljenom postupku izveden je dokaz ponovnim saslušanjem parničnih stranaka.

6. Cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl. 7. i 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužiteljica vlasnica stana koji se nalazi na 12. etaži na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2, što joj je tužena pod 1) dužna priznati i izdati joj valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu vlasništva stana opisane nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

Nadalje, tužiteljica traži da se utvrdi da je ništav i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16, od 13. 4. 2016. u onom dijelu kojim je tužena pod 1) prenijela na tuženika pod 2) vlasništvo stana koji se nalazi na 12. etaži na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2, sve uz nalog nadležnom sudu na brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tuženog pod 2), radi osiguranja uredne naplate tražbine, a koja su prava tuženika pod 2) upisana u zemljišnim knjigama temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16 od 13. 4. 2016. godine, sve uz ponovni upis vlasništva istih nekretnina na ime tuženice pod 1), a kako bi se potom temeljem ove odluke tužiteljica mogla upisati kao vlasnica.

8. Na ročištu održanom dana 6. travnja 2017. stranke su putem svojih punomoćnika učinili nespornim identitet predmetne nekretnine koji se odnosi na stan na 12. etaži na 50/1114 dijelu čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II. katu oznake S-12, koji se sastoji od hodnika, blagovaonica i dnevni boravak, kuhinja, degažman, soba i kupaonica ukupne površine 40-99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4, površine 9,63m, sveukupne površine 50,62 m2, pa su stoga suglasno utvrđuju da je izvođenje dokaz očevidom na licu mjesta suvišan dokazni prijedlog od kojeg se odustaje.

Budući da su stranke odustale od dokaznog prijedloga očevidom na licu mjesta, to sud isti nije izveo. Također, sud je uvjerenja da je navedeni dokaz suvišan, budući iz tijeka cjelokupnog postupka razvidno je da se radi o istom stanu, nevezano za različite zemljišnoknjižne oznake u ugovorima koje se sa tuženom pod 1. sklopili prednica tužitelja, odnosno tuženik pod 2.

9. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2003. utvrđeno je da je ugovor zaključen između LG iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] kao prodavateljice i ĆG iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] kao kupca. U članku 1. ugovora, stranke suglasno utvrđuju da je prodavateljica vlasnica i posjednica stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa], stan na II. katu nosi oznaku L i sastoji se od spavaće sobe, kuhinje, trpezarije – dnevnog boravka, hodnika i terase ukupne površine 47 m2, te čini 40/1044 idealnog dijela suvlasništva cijele zgrade, a koji stan je predmet kupoprodaje po navedenom ugovoru. U članku 3. ugovora utvrđena je kupoprodajna cijena za nekretninu u iznosu od 180.000,00 kn, te je navedeno da su stranke suglasne da je kupac prodavateljici isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, što prodavateljica i potvrđuje potpisom ugovora. U članku 4. ugovora, sadržano je ovlaštenje prodavateljice da kupac na temelju ugovora, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja od strane prodavateljice, može u zemljišnim i drugim javnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini, stanu pobliže opisanom u članku 1. ugovora. Nadalje je u članku 5. navedeno da prodavateljica jamči kupcu da nekretnina nije opterećena nikakvim knjižnim i vanknjižnim teretima, te je u članku 7. utvrđeno da kupac stupa u materijalni posjed kupljene nekretnine odmah. Ugovor je potpisan od strane prodavateljice LG, te kupca ĆG. Na ugovoru je ovjera javnog bilježnika Boška Jurišića sa sjedištem u [adresa], kojim potvrđuje da je LG, [adresa], čija je istovjetnost utvrđena uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] – MUP Imotski, u njegovoj nazočnosti, vlastoručno potpisala pismeno. Ovjera pod brojem OV- 3517/03 od 15. srpnja 2003.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa] posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 12, utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 614 m2 (kuća površine 398 m2 i dvorište 216 m2), na suvlasničkom dijelu 50/1114 etažno vlasništvo (E-12), dijela čest. zem. [katastarska čestica], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II. katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagovaonice + dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe I, kupaonice, ukupne površine 40,99 m2, u nacrtu označen smeđom bojom sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označen smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4, površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2. Upisano vlasništvo na ime ŠG; OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz navedeni upis navedena je zabilješka od 18. travnja 2016. godine pod brojem Z-1411/16, kojim se zabilježava da je prijenos izvršen radi osiguranja novčane tražbine za iznos od 41.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Iz izvatka je vidljivo da je pod brojem Z- 2863/07 zabilježeno da nije priložena građevinska i uporabna dozvola za čest. zem. [katastarska čestica].

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa] utvrđeno je da je na čest. zem. [katastarska čestica], oranica "Batva", površine 468 m2, upis prava vlasništva na ime KG pok. BG za 12/72 dijela, BG za 12/72 dijela, SG pok. Ante za 12/72 dijela, NG ž. I za 12/72 dijela, SG L ud. UG za 3/72 dijela, ZG pok. UG za 3/72 dijela, ZG AG pok. UG za 3/72 dijela, ZG Š pok. GG za 12/72 dijela, ZG ČG; OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/72 dijela, ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 1/72 dijela.

12. Uvidom u ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja od 13. travnja 2016. utvrđeno je da je ugovor zaključen između ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao zajmodavca, predlagatelja osiguranja i LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao zajmoprimca, protivnika osiguranja. U članku 1. ugovora stranke suglasno utvrđuju da je zajmodavac – predlagatelj osiguranja (dalje zajmodavac), predao zajmoprimcu – protivniku osiguranja iznos od 41.000,00 Eura, a koji primitak iznosa potvrđuje zajmoprimac potpisom ugovora. Stranke su u članku 3. ugovora suglasno utvrdile da je rok vraćanja zajma 1. studenog 2016., dok je u članku 4. utvrđeno da ako zajmoprimac primljeni iznos vrati nakon roka, dužan je platiti zakonske zatezne kamate te troškove kako je to precizno navedeno u tom članku ugovora. Radi osiguranja cjelokupne tražbine zajmodavca, u članku 5. stranke ugovaraju da temeljem ovog ugovora zajmoprimac LG, prenosi na zajmodavca ŠG, vlasništvo (12-Etaža 50/1114) 50/1114 suvlasnička dijela č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo jednosobnog stana na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2 (predmet osiguranja), uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine zajmodavca, te uz zabilježbu zabrane daljnjeg otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine od strane zajmoprimca. U članku 6. zajmoprimac jamči pod prijetnjom kaznenopravne i materijalno-pravne odgovornosti da je predmet osiguranja opisan u članku 5. sporazuma isključivo njegovo vlasništvo, odnosno da podaci iz ovjerovljenog zk izvatka Općinskog suda u Splitu, zk odjel [adresa] broj Ki-2167/16 od 11. travnja 2016., činjenično i pravno odgovaraju stvarnom stanju, te se navedeni izvadak ima smatrati sastavnim dijelom ugovora. Vrijednost nekretnine iz članka 4. ugovora, stranke suglasno utvrđuju u kunskoj protuvrijednosti od 80.000,00 Eura, po srednjem tečaju HNB na dan zaključenja ugovora i suglasne su da se nekretnina u postupku unovčenja ne može prodati ispod polovice naznačene vrijednosti nekretnine, a u članku 8. zajmoprimac neopozivo i bezuvjetno dopušta i ovlašćuje zajmodavca da temeljem ovog ugovora zatraži i postigne u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na svoju korist na nekretnini iz članka 5. ugovora, a radi osiguranja uredne naplate tražbine zajmodavca, kao i zabilježbu zabrane daljnjeg otuđenja ili opterećenja nekretnine. Ugovor je potpisan od strane zajmodavca ŠG i zajmoprimca LG.

13. Uvidom Izjavu od 7. studenog 2016. utvrđeno je da je izjava sastavljena od strane ŠG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i LG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. U navedenoj izjavi isti izjavljuju da je danas LG predala ŠG ključeve nekretnine označene kao (12-Etaža 50/1114) 50/1114 suvlasnička dijela č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo jednosobnog stana na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagovaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2, a koja nekretnina je predmet osiguranja tražbine ŠG kao zajmodavca – predlagatelja osiguranja prema LG kao zajmoprimcu – protivniku osiguranja, sukladno ugovoru o zajmu, sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja od 13. travnja 2016., koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OV-4623/16 dana 13. travnja 2016. Naznačeno je da predajom ključeva naprijed opisane nekretnine, ima se smatrati da je ŠG ušao u posjed iste, a sve iz razloga što je dospjela osigurana tražbina iz navedenog ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine. Ugovor je potpisan od strane ŠG i LG, čiji su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika Ante Barbića pod brojem Ov-13025/2016 od 7. studenog 2016. godine.

14. Uvidom u Potvrdu od 23. siječnja 2017. posl. br. OU-275/16-2 utvrđeno je da je istu izdala javni bilježnik Zrinka Milić-Štrkalj sa sjedištem u [adresa], temeljem odredbe članka 322. stavak 8. točka 1. Ovršnog zakona, na temelju pisanog zahtjeva vjerovnika

– predlagatelja osiguranja (u daljnjem tekstu predlagatelj osiguranja) ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Marković, odvjetnici u Splitu, na temelju odredbe članka 322. stavak 1. Ovršnog zakona, te da javna bilježnica potvrđuje da je priopćila fiducijarnom dužniku – protivniku osiguranja (u daljnjem tekstu protivnik osiguranja) LG, [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj], poziv predlagatelja osiguranja od 11. studenog 2016. zaprimljen neposredno u tom javnobilježničkom uredu dana 11. studenog 2016., kojim isti od protivnika osiguranja traži da ga u roku od 30 dana obavijesti putem javnog bilježnika, zahtijeva li da se nekretnina označena kao (12- Etaža 50/1114) 50/1114 suvlasnička dijela č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo jednosobnog stana na II katu, oznake S12, a na kojoj nekretnini je vlasništvo preneseno radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 41.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 13. travnja 2016., zajedno sa eventualnim zateznim kamatama te troškovima i to temeljem ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na predlagatelja osiguranja solemniziranom po javnom bilježniku Zrinki Milić-Štrkalj sa iskazanom klauzulom ovršnosti od dana 9. studenog 2016., unovči preko javnog bilježnika. U potvrdi je navedeno u točci 2. da je ovaj poziv protivnik osiguranja primio 21. studenog 2016., te da javni bilježnik nije u roku od 30 dana primio obavijest od protivnika osiguranja u smislu odredbe članka 322. točka 1., 2. i 7. Ovršnog zakona, pa kako protivnik osiguranja nije pristupio prema odredbama stavka 1. i 2. članka 322. Ovršnog zakona, temeljem odredbe članka 322. stavak 7. Ovršnog zakona, smatra se da je predlagatelj osiguranja ŠG postao punopravni vlasnik nekretnine za 1/1 opisane u potvrdi u točci 1. i 2., sve za cijenu koja odgovara iznosu osiguranja tražbine s kamatama i troškovima te poreza. Stjecanjem punopravnog vlasništva, smatra se da je osigurana tražbina u cijelosti namirena. Nadalje je istaknuto da na temelju ove potvrde, predlagatelj osiguranja je ovlašten tražiti ovrhu radi predaje nekretnine u posjed, ovrhu odnosno druge radnje radi stjecanja ovlaštenja na slobodno vršenje prava čijim je punopravnim nositeljem postao.

15. Uvidom u službene zabilješke vezane za uredovanja u svezi događaja među strankama ovog spora, a vezano za nekretninu u [adresa], razvidno je da su djelatnici nadležne PP Makarska u razdoblju od 31. siječnja 2017. do 6. ožujka 2017. postupali po prijavama IGK, u svezi promjene brave i provale u stan u [adresa] (službene zabilješke od 31. siječnja 2017. godine i 4. veljače 2017. godine) u svezi s kojim prijavama je sastavljen obavijesni razgovor s ŠG (službena bilješka od 9. veljače 2017.) u kojoj isti u bitnom navodi da je posudio novac LG u iznosu od 41.000,00 Eur, da je za osiguranje novčane tražbine dogovoren stan u [adresa], te kako LG koja je jedina bila upisana kao vlasnica stana, nije vratila posuđeni novac, te da mu je predala ključeve stana, zbog čega je i ugradio blindo vrata i video nadzor kako bi zaštitio stan. Ističe da je vlasnik stana i da je kao takav uknjižen, negira da je provalio u stan i ističe da nije znao da bi u svezi stana moglo doći do problema, dok mu nije stigla obavijest o tužbi koju je podnijela obitelj IGK protiv njega i LG, te da čeka poziv na raspravu. Nadalje, iz službene zabilješke od 1. ožujka 2017. razvidno je da su djelatnici PP Makarska postupali po dojavi ŠG, da mu je netko zamijenio vrata od ulaza u stan u [adresa], pri čemu je pojasnio da je stan njegov, da posjeduje vlasnički list, ali da osoba IG također smatra da je to njegov stan, jer ima nekih neriješenih dugova sa bivšom vlasnicom stana, pri čemu je ŠG naveo da sumnja u osobu IG s kojim je u pravnom sporu oko navedenog stana. Nadalje je u bilješci sadržano da je zbog odsutnosti putem telefona obavljen razgovor s IG koji je izjavio da je on osobno promijenio vrata tijekom jučerašnjeg dana, jer je od suda dobio rješenje da je navedeni stan u njegovom posjedu, dok se ne okonča pravni spor, te da po tom rješenju ŠG ima zabranu prilaska stanu koji je u imovinsko pravnom sporu do okončanja postupka. Potvrđuje da je skinuo kameru s ulaznih vrata, te da je promijenjena vrata bacio kao i kameru, jer je sve oštećeno dok je skidao. Službena zabilješka od 3. ožujka 2017., kao i zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 2. ožujka 2017., te posebno izviješće od 6. ožujka 2017., odnose se na postupanja vezano za predmetni događaj među strankama spora i članovima obitelji tužiteljice, a vezano za nekretninu u [adresa] na adresi [adresa].

16. Sud je izvršio uvid i u preslik zemljišnoknjižnog uloška ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], ZU 2587 k. o. [katastarska općina]- [adresa]), te povijesni izvadak nekretnina stanje na dan 5. srpnja 2018., pri čemu je utvrđeno da su temeljem upisa broj Z-1205 od 24. travnja 2008., upisani posebni dijelovi nekretnine, s tim da je pod brojem 12 suvlasnički dio od 50/1114 dijela čest. zem. [katastarska čestica] povezan sa stanom S12 upisan u PU 644. Nadalje, iz ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa] u listu A, vidljivo je da je navedeni zl. ul. formiran temeljem rješenja Z-1306/07 otpisom čest. zem. [katastarska čestica] iz ZU 2587, kada je sastavljeno zk tijelo oznake čest. zem. [katastarska čestica]. Uvidom u ZU 2587 razvidno je u listu A da je čest. zem. [katastarska čestica] otpisana iz zk tijela ZU 2575 temeljem rješenja Z-330/85 od 26. srpnja 1985. godine. Iz ZU 2587 k. o. [katastarska općina]- [adresa] (iz kojeg je čest. zem. [katastarska čestica] otpisana u ZU 3294), iz lista A proizlazi nadalje da je čest. zem. [katastarska čestica] nastala cijepanjem osnovne čest. zem. [katastarska čestica] koja je izašla iz ZU 2575, u kojem je upisana i čest. zem. [katastarska čestica], a koja je predmet ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2003. Po upisu u ZU 2587, razvidno je da je čest. zem. [katastarska čestica] nastala cijepanjem osnovne čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice 5178/4, 5178/9 i 5178/8, a koje cijepanje je izvršeno temeljem prijavnog lista Ureda za katastar Ispostava u Makarskoj, broj 541- 23-3-04/5-07-02 od 8. svibnja 2007.

Iako naprijed navedeni upisi o formiranju čestica, pa tako i predmetne čest. zem. [katastarska čestica], čiji dio stan na 12. etaži u suvlasničkom dijelu od 50/1114, sve k. o. [katastarska općina]- [adresa], upisan u [broj poduloška] sa kojim suvlasničkim dijelom je povezan predmetni stan opisan u tužbenom zahtjevu, sadržani u priloženim povijesnim izvacima ZU 3294 i 2587, sve k. o. [katastarska općina]- [adresa], kao i u povijesnom ZU, ne razjašnjavaju konačno činjenicu od koje čestice zemlje je nastala čest. zem. [katastarska čestica] iz koje je nastala podčestica 5178/8 koja je predmet ovog spora, jer u tom pravcu stranke nisu predlagale dokaze iz kojih bi sud nedvojbeno mogao utvrditi navedenu činjenicu. Iz samog povijesnog izvatka za ZU 2587 razvidno je da je čest. zem. [katastarska čestica] otpisana iz zk tijela 1. ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa] u kojem zk tijelu je upisana i čest. zem. [katastarska čestica], što upućuje na zaključak da bi kasnijim formiranjem čestice i ishodovanjem valjane dokumentacije, elaborata etažiranja, potvrde upravnog tijela za prostorno uređenje, punomoći, te izjave o očitovanju volje, te prijavnog lista u kojem su sadržane sve promjene i identifikacija nekretnina na kojima je izgrađen objekt u kojem se nalazi predmetni stan u [adresa] na adresi [adresa]. Identitet samog stana koji je predmet ovog spora, nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku i to svjedoka IG, unuka prijašnje tužiteljice, a sada tužitelja, JG, sina tužiteljice, čije iskaze sud prihvaća kao istinite, logične i u skladu s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. Naime, iako se radi o bliskim srodnicima tužiteljice, čiji su interesi suglasni s iskazima same tužitelje, vjerodostojnost njihova iskaza, proizlazi iz iskaza svjedoka EG, invenstitora i ranijeg vlasnika nekretnine na kojoj je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan na adresi [adresa]., kao i iz iskaza svjedoka ĐG, susjeda, čiji stan se nalazi u istoj zgradi, ispod predmetnog stana. Naime, radi se o svjedocima koji raspolažu s neposrednim saznanjima vezanim za predmetni stan, a uz to su svjedoci koji ni u kom pravcu nisu zainteresirani za uspjeh bilo koje stranke ovog spora, zbog čega je sud njihove iskaze ocijenio nepristranim i istinitim, i na njima je temeljio odlučne činjenice vezane za predmetni spor.

Iz iskaza naprijed navedenih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je predmetni stan prvotno kupila tužena pod 1. od investitora i svjedoka EG, koji je istakao da je tužena pod 1. LG od njega 1998. – 1999. kupila stan na prvom katu u [adresa]. Iako se ne može sjetiti opisa samog stana, misli da se radilo o jednosobnom stanu, na koji stan se ista nije mogla uknjižiti kada ga je kupila, jer dokumentacija vezana za gradnju stana i pitanje vlasništva nekretnine, se rješavala tijekom izvođenja samih radova. Navodi da kada je započeo radove na gradnji zgrade, tu je nekretninu kupio od ranijih vlasnika, obitelji ČG, bilo ih je više, čijih se imena ne može sjetiti, zna da je jedan od njih AG i njegov brat sad pok. CG. Ovi navodi svjedoka odgovaraju upisu u zemljišnim knjigama na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2575 k. o. [katastarska općina] Voda (list 7 spisa), koja je sadržana u kupoprodajnom ugovoru od 15. srpnja 2003. god. kojeg je tužiteljica zaključila s tuženom pod 1., te navodima svjedoka IG i JG, te svjedoka ĐG, prema kojima je tužiteljica stupila u posjeda stana po kupoprodaji, te da je u to vrijeme još bilo nesređeno zk stanje vezano za pitanje vlasništva nekretnine, i upisa izgrađene zgrade u kojoj je predmetni stan.

17. Svjedok EG iskazao je da kada je kupovao nekretninu na kojoj je gradio zgradu, da je bio upoznat sa zk stanjem, koje u tom trenutku nije bilo čisto jer je bilo više upisanih vlasnika. Sjeća da je morao utuživati nekretninu kako bi se utvrdio vlasnikom, nakon čega se, kada je zk stanje sredio, upisao kao vlasnik nekretnine na kojoj je izgradio zgradu. Elaborat etažiranja po njegovoj narudžbi radila je OG. Etažiranje je provedeno nakon što su se sklopili ugovori o prodaji stanova, a on je etažiranje proveo kroz zemljišne knjige i nakon toga su se, po potrebi, sklapali aneksi kupoprodajnih ugovora, a stranke su se potom knjižile. Tužena pod 1. od njega je kupila stan u izgradnji, po predugovoru, a nakon što je zgrada etažirana, onda su se svi ostali kupci mogli knjižiti na tim stanovima. Navodi da smatra da se tužena pod 1. uknjižila na taj stan kojeg je kupila, poznato mu je da je ona u taj stan ušla i da je stan koristila, a 2-3 godine nakon što je tužena pod 1) kupila od njega stan, do njega je došao sad pok. gospodin JG i zamolio ga da, obzirom da ne razgovara sa tuženom pod 1., a od nje je kupio stan, bi li mu mogao odnijeti taj kupoprodajni ugovor do nje u [adresa], kako bi ga ona potpisala i taj ugovor ovjerila. Navodi da njemu nije bio poznat sadržaj samog ugovora, nije ga čitao, a po sjećanju mu je poznato da se radi o ugovoru koji je bio ovjeren u [adresa], a to bi bio ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2003., koji prileži spisu (list 5 spisa), i predmet tog ugovora je bio stan kojeg je on tuženoj pod 1. prodao, a to mu je rekao pok. JG. Naveo je da ne zna tko je ovaj stan kojeg je ranije koristila tužena pod 1., koristio nakon nje kasnije, s njom nije razgovarao o prodaji stana kojeg je ona kupila od njega. Tuženika pod 2. je upoznao prije godinu dana, kada je isti provjeravao jesu li plaćene sve komunalije vezano za predmetni stan, jer je on bio investitor izgradnje te zgrade. Čuo je da ŠG koristi taj stan, kojeg je on prodao tuženoj pod 1., ali ne zna od kada. On je LG prodao u ovoj zgradi samo jedan stan, i to ovaj stan na prvom katu. Od njega je sad pok. gospodin RG tražio da odnese ugovor LG na potpis u [adresa], a njegov otac čijeg se imena ne može sjetiti, stariji RG, njega je pitao je li on prodao stan nekom ŠG, da mu dolaze računi na ime nekog ŠG, na što mu je on odgovorio da on stan nije prodao osobi tog prezimena ŠG. Navodi da misli da je tužena pod 1. posebno kupila garažu, ali nije siguran, bila je zainteresirana, i on joj je garažu ostavio, jer je rekla da će mu platiti kada bude imala novac. Navodi da je on sa LG sklopio ugovor o kupnji stana, dok njegova supruga MG sa LG nije zaključila nikakav kupoprodajni ugovor, koliko se sjeća. Zgrada je završena i useljena 1998.-1999. godine, i u toj zgradi stan ima i ĐG.

18. Svjedok JG iskazao je da je sin tužiteljice pok. RG, vodio je pregovore sa tuženom pod 1. vezano za kupnju stana u [adresa] u [adresa]., u ime tužiteljice. U vrijeme kada su se vodili dogovori vezano za kupoprodaju tog stana, provjeravali su stanje u zemljišnim knjigama i bili su upoznati sa činjenicom da se tada nisu mogli uknjižiti kao vlasnici stana. Naime, u to vrijeme zgrada u kojoj je stan u [adresa] bila je nelegalno sagrađena, nije imala svu potrebnu dokumentaciju. Navode da je u stanu živio sin tužiteljice sad pok. RG, sa svojom nevjenčanom suprugom HG i sinom RG, sve do smrti pok. RG, kada su njegova nevjenčana supruga HG i sin odselili u Osijek, a tužiteljica je sa suprugom je nastavila koristiti taj stan koji je za nju i kupljen. Stan se neometano koristio, a kako je pok. RG bio upoznat s činjenicom tko je izvođač radova, gosp. EG, na kojeg ih je uputila tužiteljica, obraćali su se njemu za rješavanje papira vezano za uknjižbu zgrade, za što im je on rekao da su papiri u rješavanju, a ako se tužiteljica ne bude mogla uknjižiti da stan vrate njemu kao izvođaču radova, za što će on vratiti novac. Navode da RG za to nije bio zainteresiran, jer je živio u stanu, i često je pritiskao gosp. EG da srede papire, iako je smatrao da ne bi trebalo biti nikakvih problema, obzirom da imaju ugovor po kojem je tužiteljica kupila stan, i platila porez za kupnju stana po ugovoru koji je priložen u spisu. Kupoprodajnu cijenu tuženoj pod 1. isplatio je pok. RG, kod javnog bilježnika, tužiteljica je ugovor potpisala kod javnog bilježnika i bila je upoznata sa sadržajem ugovora. S tuženom pod 1. su nakon kupoprodaje bili u jako dobrim odnosima, i ona nije isticala da joj nije plaćen novac za stan.

19. Svjedok IG je istakao da mu je poznato da je čestica zemlje [katastarska čestica] ista kao i čestica 5178/8 na kojoj je izgrađena zgrada u kojoj je predmetni stan, iz dokumentacije u zemljišnim knjigama mu je poznato da se radi o istoj nekretnini, a čestica na kojoj je stan imala je samo tu oznaku, koju im je prodavateljica rekla i tu činjenicu im je rekao i gospodin EG. Nije im rekao da postoji neka druga oznaka čestice zemlje za taj stan. Kad je tužiteljica kupila stan, on je imao garažu, parkirališno mjesto ispod zgrade, i dobili su ključeve te garaže na kojoj je bila naznaka IG. Naime, prvotno je na garaži bilo naznačeno prezime LG, kasnije su oni to promijenili u IG.

20. Da je obitelj tužiteljice koristila neometano predmetni stan na adresi [adresa], potvrdio je i svjedok ĐG, koji u svom vlasništvu ima stan u predmetnoj zgradi na adresi [adresa]. Navodi da je tuženu pod 1. upoznao i viđao dok je koristila stan koji se nalazi na drugom katu zgrade, kat iznad njegova stana, a tuženika pod 2. upoznao je prošle godine pred Božić. Zgrada u kojoj živi u [adresa] na adresi [adresa], sastoji se od garaža koje su izgrađene na samo jednom dijelu zgrade, a kako je zgrada izgrađena na strmom terenu, iznad tih garaža izgrađeno je prizemlje u nivou ceste i parkinga, iznad toga je prvi kat na kojem on ima stan, i tako je njegov stan i upisan u njegovom kupoprodajnom ugovoru. Iznad njega je drugi kat na kojem se nalazi stan tužene pod 1) sjeverozapadno, a iznad tog kata je treći kat sa visokim potkrovljem, tako da stanovi na toj etaži u sastavnom dijelu imaju unutar stana i galeriju. LG koristila je stan uglavnom u ljetnom periodu, a nakon nje stan je koristio pok. RG. Ispočetka prvih par godina dolazio je povremeno, a kasnije je stalno živio u stanu sa svojom suprugom HG i njenom prijateljicom iz Osijeka i sinom mal. ŽG i njih je sretao na stubištu. U stanu su živjeli neometano, i svakodnevno ih je viđao. Nakon smrti pok. RG, sreo je njegovog oca, koji mu je rekao da je stan kategorizirao, te da stan iznajmljuje turistima, što je i istina, jer je viđao strana vozila u garaži koju su Ć koristili, iako na to nije posebno obraćao pozornost. Navodi da je ranije na poštanskom sandučiću stana istaknuto ime RG, a što je sada nije mu poznato, a ime RG nalazi se i na parlafonu. Pok. RG je osim stana koristio i garažu, ali mu nije poznato temeljem kojeg osnova je on koristio ovaj stan u kojem je boravio, a tužena pod 1. je bila u stanu prije nego je on uselio pred Božić i Novu godinu 1999., ali nema nikakvih saznanja vezano za njena raspolaganja u svezi tog stana.

21. U postupku saslušani svjedok GG, koji je dugogodišnji prijatelj obitelji tužiteljice, potvrdio je da je pok. RG vodio sve poslove vezano za kupnju stana u [adresa], koji je bio namijenjen za njegovu majku, tužiteljicu. Iako mu nisu poznati detalji vezano za tu kupnju, kao i adresa stana, u stanu je bio, i zna da vlasnički papiri nisu bili sređeni, da nije bila napravljena parcelacija nekretnina na kojoj je izgrađena zgrada, zbog čega je i on osobno savjetovao da čim sklopi ugovor da napravi prijedlog za polog ugovora i zabilježbu ugovora na nekretnini, te da kada se parcelacija konačno napravi da odvjetnik riješi to pitanje vlasništva. Poznato mu je da u okviru zgrade postoje garažna mjesta u podrumu zgrade i iznad garažnog mjesta je stajao natpis „ RG“ koji je kasnije uklonjen. U odnosu na sam stan, navodi da se radilo o manjem stanu cca 50 m2, kuhinja, dnevna soba i još jedna soba. Od kupoprodaje stana do trenutka promijenjene brave na stanu, stan su koristili isključivo IG i prijašnja tužiteljica, s tim da je tužiteljica manje koristila stan, pa je u stan dolazio uglavnom IG, stan je provjetravao, obilazio i ostalo.

22. Cijeneći naprijed navedene iskaze svjedoka, dovedenih u svezu s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka i navodima prijašnje tužiteljice iznesene u tužbi, razvidno je da je u neometanom posjedu predmetnog stana, na drugom katu zgrade u [adresa] na adresi [adresa]., od dana zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2003. prijašnja tužiteljica sa članovima svoje obitelji, ranije sinom sad pok. RG i kasnije ostalim članovima njene obitelj. Svjedoci su potvrdili da se na poštanskom sandučiću stana nalazilo ime " RG", kao i na garažnom mjestu kojeg su koristila obitelj tužiteljice, što je potvrdio i sam svjedok ĐG. A da je navedeni stan upravo stan, koji je bio i predmet osiguranja ugovora o zajmu od 13. travnja 2016., kojeg je tuženik pod 2. zaključio sa tuženom pod 1., i u koji posjed je ušao 2016. po tom ugovoru o zajmu, potvrdio je i sam tuženik pod 2. u svom iskazu, koji je u suglasnosti s iskazima svjedoka IG, JG, ĐG, koji su suglasno s iskazom tuženika pod 2. iznijeli okolnosti pod kojima je tuženik pod 2. stupio u posjed predmetnog stana krajem 2016., odnosno početkom 2017., u kojem je do tada bila u posjedu tužtieljica i njena obitelj. Navedeno je potvrđeno službene zabilješke djelatnika nadležne PP Makarska, a također je naveo i sam tuženik pod 2. u svom iskazu, navodeći pri tom da je i on osobno razgovarao sa unukom tužiteljice RG i njegovim bratom TG, koji su mu pokazivali da je ugovor.

23. Uz navedene svjedoke, u postupku su saslušani i svjedoci ID, koji je na traženje tuženika pod 2., nakon što je isti kupio blindo vrata u njegovoj firmi „Blindo d.o.o.“ montirao vrata na stan u [adresa], a nakon što je tuženik pod 2., kao kupac pokazao vlasnički list za blindo vrata. Činjenice vezane za posjed stana mu nisu poznate, kao ni svjedoku VG, koji je na poziv tuženika pod 2. početkom veljače 2017. postavljao alarm i kameru na stanu u [adresa], za koji mu je tuženik pod 2., pokazao vlasnički list, odnosno dokazao da je vlasnik stana. Svjedok FG, prijatelj tuženika pod 2., od istog je imao saznanja da je stan dobio po ovrsi nakon što mu tužena pod 1. nije vratila novac, koji mu je ona posudila. Navodi da je on bio s tuženikom pod 2. kada je on 25. – 26. siječnja 2017. prvi put ušao u taj stan u [adresa]. Navodi da je tuženik pod 2. imao ključeve od stana, te da se u stanu nalazio stari namještaj, kreveti, ormari, televizor i dr. Nije bilo odjeće, hrane ili sl. što bi ukazivalo da se u stanu živi.

Navedeni svjedoci iako nisu imali odlučnih saznanja vezanih za činjenice koje su bitne za predmetni spor, sud je njihove iskaze ocijenio istinitim, jer su isti u skladu s navodima tuženika pod 2., a koje ne osporava ni tužiteljica, a okolnosti vezane za stupanje u posjed predmetnog stana tuženika pod 2., suglasno s iskazima tuženika pod 2), iznijeli su i svjedoci IG, JG, ĐG, LGK, čiji su navodi u suglasnosti i sa sadržajem službenih zabilješki nadležne PP Makarska.

24. Tuženik pod 2. iskazao je da je ugovor o zajmu sklopio s tuženom pod 1., jer mu se obratila da joj posudi novac kako bi riješila nekakav svoj kredit u BiH. Obratio se odvjetnici Tatjani Marković, da ga savjetuje što točno da napravi kako bi se osigurao da mu tužena pod 1. vrati taj novac i odvjetnica ga je uputila da sklopi ugovor o zajmu s nekakvim osiguranjem, na što je tužena pod 1. pristala, rekavši da ima stan u [adresa], koji stan je u njenom vlasništvu i posjedu i za taj stan mi je dala vlasnički list, koji je odnio svom punomoćniku koji je to pogledao i taj su stan stavili kao osiguranje za slučaj da mu tužena pod 1. ne vrati novac kojeg joj je pozajmio. Kad se sklapao taj ugovor o zajmu nije išao pogledati taj stan, niti se posebno informirao o tom stanu, jer nije imao namjeru kupiti stan, nego je to trebalo biti samo osiguranje. Računao je da će mu tužena pod 1. vratiti pozajmljeni iznos od 41.000,00 Eura, do roka koji je dogovoren 1. studenog 2016. Kada je taj dogovoreni rok protekao, par dana nakon toga, on ju je kontaktirao i upitao što je s novcem. Tužena pod 1. mu je rekla da ništa od posla od kojeg je trebala vratiti novac, pa mu je da ga smiri, dala ključeve ovog stana koji je opisan u ugovoru o zajmu i tom prilikom su sastavili izjavu od 7. studenog 2016., kojom mu predaje taj stan u posjed. Bez obzira na činjenicu što su mi uručeni ključevi od stana, putem svog odvjetnika on je pokrenuo postupak ovrhe radi naplate ovog svog dugovanja od 41.000,00 Eura. U tom postupku predmetni stan je išao na licitaciju i u tom postupku licitacije nije bilo zainteresiranih osoba. Potom, u dogovoru sa svojim odvjetnikom, u siječnju 2017. sa ključem koji je dobio od tužene pod 1., stupio je u posjed stana. Kad je ušao u stan, stan je bio namješten, ništa moderno, čist, uredan, u stanu se nalazila TV, stari ormar, krevet, kuhinja, u stanu nije bilo osobnih stvari iz kojih bi se dalo zaključiti da u tom stanu netko živi. Stan je izgledao kao da je pripremljen za iznajmljivanje. Ulazna vrata su bila obična drvena vrata, na njima nije bila tablica sa imenom, a na poštanskom sandučiću nalazilo se ime JG. Promijenio je cilindar bravu na ulaznim vratima, jer nije znao tko je sve taj stan koristio, je li ga koristio netko od obitelji ili prijatelja tužene pod 1. Tom prilikom je bio sa prijateljem, FG. Par dana nakon tog odlaska u [adresa], ponovo je došao, pokušao je otključati vrata, nije mogao otključati, neko je provalio u stan, promijenio cilindar bravu, nakon čega je on kontaktirao tuženu pod 1., koja ga je uvjeravala da je taj stan njen, da joj nije jasno o čemu se radi, a već u to vrijeme sam on 18. studenog 2016. dobio tužbu iz predmetnog postupka od strane ĆG. Osim što je kontaktirao s tuženom pod 1., nekoliko puta je kontaktirao i policiju da mu je provaljeno u stan, oni su ga uputili u građansku parnicu. Kako je već tada zaprimio tužbu ĆG, pitao je tuženu pod 1. tko je ĆG i tko su ti Ć, a ona ga je uvjeravala da ĆG ne poznaje, da je nikad nije vidjela, poznaje samo RG, koji je bio njen prijatelj, čak intimni prijatelj i da su zajedno koristili taj stan. Za ĆG je pretpostavljala da je njegova majka. Stoga je on pretpostavljao da je ova intervencija što se tiče promjene brave na vratima bila od njihove strane poduzeta. Kada je prvi put ušao u stan prvi put, nije tada zatekao nikakav račun, bilo kakvih komunalnih usluga, struje, vode i sl. Nakon što je stan uknjižio na svoje ime, otišao je kod svih nadležnih tijela – komunalno, vodovod, telefon i sl. sa dokumentacijom kojom dokazujem svoje vlasništvo i tražio da se svi računi prebace na njegovo ime. Nije gledao tko je ranije bio vlasnik stana, na čije ime su pristizali računi usluga tih tijela. Nakon što mu je provaljena cilindar brava, naručio je blindo vrata koja mi je postavila tvrtka Blindo, a postavio je i kameru i alarm koje mi je postavila tvrtka [obrt]. 15-ak dana nakon toga, telefonski su ga kontaktirali unuk tužiteljice RG i mislim njegov brat TG ili LD i to je njegov prvi kontakt s njima. Oni su mu rekli da su kupili od tužene pod 1. stan i pokazali su mi ugovor. Nakon što je od strane uređujućeg suca tuženiku pod 2. predočen ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2003., tuženik pod 2. ističe da pretpostavlja da je to taj ugovor koji su mu Ć pokazivali, ali ne može sa sigurnosti potvrditi. Sjeća se da je u tom ugovoru bila označena drugačija čest. zem. [katastarska čestica], a u njegovom je ugovoru bila 5178/8,a na to im je i ukazao. Oni su ga uvjeravali da je to taj stan, da je njima LG prodala taj stan koji je bio osiguranje njegovog zajma, uvjeravali su ga da da je ona prevarila, mene jednako kao i njih. Sa U se dogovorio da neće jedni drugima ništa dirati i uznemiravati, da će ostaviti sudu da odluči što će biti sa ovim stanom, obzirom da je već bio pokrenut postupak. Međutim, 15 dana nakon toga, bila su provaljena blindo vrata, kamera iskidana i alarm mi je bio iskidan. Tada sam se obratio policiji, podigao kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Nakon toga, ponovo je naručio i postavio blindo vrata, novu kameru i alarm i od tada nadalje nije se ništa događalo sa stanom. U posjedu je stana i plaća račune.

25. U ponovljenom postupku izveden je dokaz ponovnim saslušanjem parničnih stranaka.

Budući da je tužiteljica ĆG preminula tijekom postupka, kao tužitelj postupak je preuzeo njezin unuk IG.

U svom iskazu IG je naveo da je predmetni stan njegov pok. otac kupio u ime pok. bake od LG. U tom stanu nakon kupoprodaje su živjeli njegov otac, maćeha i polubrat. Nakon što je otac umro, maćeha je odselila i tu su živjeli baka i djed, odnosno oni su taj stan povremeno koristili, nisu stalno živjeli u njemu, a njegov polubrat je imao prijavljeno prebivalište na toj adresi.

Jednog dana, s time da se nije mogao točno sjetiti kada, budući je prošlo dosta vremena, vidjeli su da je promijenjena brava na vratima, odnosno djed je tada pokušao otključati, ali nije mogao ući u stan. Zvali su policiju i nakon toga su provalili. Tada su otkrili da je stan prodan po drugi put. Par puta se mijenjala brava na vratima, što od njih, što od tuženika pod 2., a sada je stan u posjedu ŠG. Kada mu se predočava ugovor o kupoprodaji nekretnine na listu 5 spisa potvrdio je da je to ugovor temeljem kojem su oni kupili taj stan. To je jedina zgrada, tu nema drugih zgrada, adresa je prije bila [adresa], s time da je sada dobila kućni broj.

U vrijeme kada su oni kupovali stan, tada još nisu bili riješeni svi papiri, stoga se oni nisu mogli upisati kao vlasnici, to je bila tada ilegalna zgrada. Taj stan je prvo kupila LG od investitora i kasnije je prodala njegovoj baki i zato misli da je ona slučajno saznala da je upisana kao vlasnica i tada je drugi put prodala stan. Nakon kupnje tog stana oni su platili porez na isti, s time da je njegov otac i uselio u taj stan i susjedi su samo njih viđali tamo.

Istaknuo je da LG nije imala ključ ni od ulaznih ni od glavnih vrata i nitko tom stanu nije mogao pristupiti, a za ŠG je čuo tek nakon što su mu baka i djed rekli da je provaljeno u stan. Nikada nitko se nije prije promjene brave raspitivao o vlasništvu predmetnog stana.

Naveo je da zna da je LG bila u lošoj financijskoj situaciji i da zato je prodala stan dva puta. O njenoj financijskoj situaciji uvijek se pričalo i znalo se da ima financijske probleme, a i kasnije je to čuo od drugih osoba. Njegova obitelj je LG poznavala godinama. U toj zgradi nije imala drugi stan, samo taj jedan. Također mu je poznato da su se LG i ŠG poznavali, oni su radili skupa, a i viđeni su skupa. Naime, LG je imala u svojoj kući noćni klub u kojem je radio ŠG, taj noćni klub je bio u [adresa] i tužitelj je radio u toj klubu prije sigurno 12 godina.

Naveo je da ga nitko nikada nije smetao u posjedu ili radio bilo kakve probleme glede predmetnog stana. Također je naveo da su pok. muž LG i njegov otac bili kolege, a i oni su svi obiteljski bili u vrlo dobrim odnosima, on se je igrao sa njezinom djecom. U vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji zgrada je bila ilegalna, nitko nije bio vlasnik, odnosno investitor je bio vlasnik. Njegov otac je kupoprodajnu cijenu platio LG, misli da je dao novac na ruke, ali moguće da je bila isplata preko firme, odnosno preko računa. Istaknuo je da nikada nije bilo problematično da li je ta kupoprodajna cijena isplaćena ili nije.

Naveo je da su ključ od glavnih vrata imali su samo stanari, time da on sa sigurnošću ne može reći da netko taj ključ nije dao LG, ali sa sigurnošću može reći da ključ od njihovih ulaznih vrata je imala samo njegova obitelj, budući su oni te ključeve dobili prilikom kupoprodaje stana i ŠG tim ključem nije mogao ući u stan. Istaknuo je da je njegova obitelj je taj stan kupila na viđeno, u tom stanu su bili njegova baka, otac i ja, oni smo taj stan vidjeli, ali nisu ga mjerili, a u to vrijeme zgrada je bila nelegalna, nije bila upisana u zk.

Tuženik pod 2. ŠG u svom iskazu je djelomično potvrdio navode tužitelja, odnosno da je on LG upoznao dok je bio voditelj noćnog kluba. Naime, u prizemlju njezine zgrade koja se nalazi u [adresa], a to je vila ŠD otprilike 2015. – 2016. on je radio kao voditelj noćnog kluba, a radio je za ĆD, koji je od LG iznajmio podrumski dio za noćni klub. LG i on su se znali družiti, popiti piće, znao je njezinu djecu i znali su se tako družiti. U 4. mjesecu 2016. LG mu je rekla da joj treba financijska pomoć, odnosno da joj treba kratkoročna pozajmica, ona je znala da on ima novac, budući je s njom razgovarao o namjeri da renovira stan u [adresa]. Ona je zatražila da joj posudi taj novac, rekla je da će posudba biti kratkoročna i da će mu vratiti novac nakon sezone. On joj je posudio iznos od 41.000,00 EUR-a, ali se prije želio osigurati i kontaktirao je svoju odvjetnicu Tatjanu Marković, koja je rekla da se pri tome moram osigurati i stoga je sklopljen ugovor temeljem kojem je on postao uvjetni vlasnik stana oko kojeg se vodi ovaj postupak.

Dogovoreno je da će mu taj novac biti vraćen 1. studenog i to nikada nije bio ugovor o kupoprodaji niti je on imao namjeru da stekne vlasništvo stana, već je samo želio da mu se vrati novac. Nije sumnjao da mu LG taj novac neće vratiti, budući se bavila turizmom, iznajmljivala je turistima apartmane u zgradi u kojoj je bio noćni klub, a također je govorila o prodaji poslovnog prostora u [adresa]. Do 1. studenog ništa nije dalo naslutiti da mu ona taj novac neće vratiti, ali kada je počela izbjegavati razgovore i na kraju mu je rekla da nema novaca i da mu ne može vratiti novce, ali da smatra da ga nije prevarila, budući ima garanciju. Tada je krenuo u postupak ovrhe radi namirenja tražbine, ne znam točno kako je išao postupak kod javnog bilježnika, ali on je postao pravomoćnim vlasnikom tog stana u prvom mjesecu 2017. On je 7. ili 8. studenog 2016. dobio ključeve od predmetnog stana od LG i to i ključ od ulaznih vrata i ključ od samog stana. Tada je sastavljena i izjava, ali još tada se nadao da će dobiti svoje novce. On je tim ključevima, koje mu je dala LG u prvom mjesecu 2017. ušao u taj stan, vidio je da isti nije bio moderno uređen, u njemu nije bilo osobnih predmeta i ništa nije u njemu ukazivalo da netko u tom stanu živi. Trenutno je u posjedu tog stana. Prilikom sklapanja ugovor o zajmu on je provjerio zemljišnoknjižno stanje preko svoje odvjetnice, ali nije provjeravao stvarno stanje vlasništva tog stana, odnosno ostale okolnosti, odnosno tko je u posjedu tog stana, budući mu nije bila namjera steći vlasništvo toga stana, već se radilo samo o kratkoročnoj pozajmici. Naime, LG je imala zgradu na ulazu u [adresa] i ona se predstavljala kao gazdarica te zgrade, bavila se turizmom, i njegov gazda joj je plaćao najam za noćni klub te stoga nije mislio da ona ne bi bila u mogućnosti mi vratiti posuđeni novac. Istaknuo je da su on i LG pripremili ugovor o zajmu i pristupili su kod javne bilježnice u Splitu i nakon potpisivanja ugovora isplatio je te novce na ruke, nije se mogao sjetiti u kojim apoenima je dao novce, a novac je dao u eurima

Naveo je da on u tom stanu nije tada bio, ali sam znao otprilike gdje se nalazi, a smatrao je da ima posla sa ozbiljnom gospođom, koja ima nekretnine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj i smatrao je da će mu novac biti vraćen. Kasnije je čuo razne priče, a jedno vrijeme je čak mislio da je LG bila u dogovoru sa IG, budući su oni navodno bili vlasnici tog stana 13 godina, a nisu se pokušali uknjižiti na taj stan, već su to probali tek nakon što sam on postao vlasnikom istog. U tom stanu ništa nije ukazivalo da u tom stanu živi obitelj IG, ali naknadno je čuo da su pok. RG i LG bili ljubavnici i da su se nalazili u toj stanu, ali to su njihovi osobni odnosi i njega sve to nije zanimalo, on je samo želio da mu se vrati novac. Istaknuo je da je sa LG bio u dobrim odnosima dok je radio u noćnom klubu, a sada se ne čuju niti imaju osobnih kontakata. Ugovor o zajmu sastavila je odvjetnica i dogovorila termin kod javnog bilježnika kada su svi pristupili, iščitali ugovor i istoga potpisali. Prvi put sam ušao u predmetnu nekretninu 25. siječnja 2017., a nakon obavijesti moje odvjetnice da sam postao vlasnikom toga stana.

26. Ovaj sud smatra utvrđenim da je LG kupila predmetni stan od investitora. U vrijeme kupnje tog stana, zgrada još nije bila upisana, te je i sam investitor iskazao da je nakon završetka zgrade još sređivao zemljišnoknjižno stanje. Nakon što se je investitor upisao kao vlasnik, on je kontaktirao kupce, dakle LG, koja se je tada upisala kao vlasnica zgrade, nevezano što je ranije taj stan prodala UD, čija obitelj je i bila u posjedu toga stana. Nakon toga, LG je sklopila ugovor o zajmu sa ŠG, u kojem ugovoru kao sredstvo osiguranja je upravo stan oko kojeg se vodi predmetni postupak. Nakon što mu zajam nije vraćen, ŠG je pokrenuo ovršni postupak, temeljem kojeg je postao vlasnikom stana i potom ušao u posjed istog.

27. Pravo vlasništva može se steći samo na jedan od načina predviđenih zakonom. Odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

Odredbom čl. 119. ZV-a određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

Odredbom čl. 125. ZV-a propisana su pravila u slučaju višestrukog ugovaranja otuđenja, odnosno propisano je da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

Nadalje, odredbom čl. 124. ZV-a propisano je da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

Odredbom čl. 122. ZV-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

28. Tijekom postupka je dakle utvrđeno da su i tužitelj i tuženik pod 2. stekli isti stan od tužene pod 1. Stoga, prilikom utvrđenja vlasnika navedenog stana valja primijeniti gore citiranu odredbu čl. 125. ZV-a.

Ovdje valja napomenuti da ugovor koji je sklopila pravna prednica tužitelja, sada pok. UD nije podoban za uknjižbu u zemljišne knjige, budući na istom je navedena pogrešna oznaka čest. zem, te je pogrešno identificiran predmetni stan. Naime, nesporno je da u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora između ĆG i LG zemljišnoknjižno stanje predmetnog stana još nije bilo sređeno, isti se nalazio u nelegalnoj zgradi te je i sam investitor iskazao da je morao podnijeti tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva na toj zgradi te tek kada se on uknjižio kao vlasnik, prenio je pravo vlasništva na kupce koji su od njega kupili stan, odnosno na LG.

29. Dakle, temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ĆG i LG, ĆG, odnosno sada tužitelj ne mogu se uknjižiti kao vlasnici stana. Opisani stan u ugovoru o kupoprodaji nekretnini izgrađen na česti zem. 5178/1 ZU 2575 k. o. [katastarska općina]- [adresa], čini 40/1044 idealnog dijela suvlasništva cijene zgrade

- nekretnine i okolnog zemljišta koje služi redovnoj uporabi zgrade, pa tako i parkirnog mjesta koje u navedenom ugovoru kao sporedni dio – pripadak, nije bio opisan, iako ga je tužiteljica i njena obitelj koristila, a koji je točno označen tek po izradi elaborata etažiranja predmetne zgrade.

Tijekom postupka utvrđeno je da je tužena pod 1. bila nesavjesna, budući je sa dva različita pravna posla raspolagala vlasništvom nekretnine prema različitim strankama. Samo ponašanje tužene pod 1. tijekom ovog postupka, izbjegavanje neposrednog iskazivanja o odlučnim činjenicama vezanim za ovaj spor, nedolazak na ročišta na kojima se ista trebala saslušati u svojstvu parnične stranke, kako bi precizno i nedvojbeno, pred sudom iznijela stvarno stanje i svoju volju prilikom zaključenja predmetnih ugovora, sud je posebno cijenio.

Sud nije posebno cijenio navode tužene pod 1., koje je ista dostavila u spis putem svog ranijeg punomoćnika na ročište od 25. travnja 2018., iznesene u izjavi od 18. srpnja 2017., obzirom da je istoj dana mogućnost da se neposredno izjasni pred sudom i ostalim strankama. Na izjavi tužene pod 1., ovjeren je potpis od strane javnog bilježnika Ankice Primorac, notara u Širokom Brijegu, BiH, pod ovjerom OPU-OV: 438/2017 od 18. srpnja 2017. godine, čime se ne potvrđuje istinitost njenih navoda sadržanih u samoj izjavi, posebno u svjetlu ostalih dokaza koje je sud prihvatio i cijenio. Za istaknuti je da tužena pod 1. tijekom cijelog postupka nije u spis dostavila niti jedan dokaz koji bi upućivao da je tužena pod 1., osim stana na adresi [adresa], bila vlasnica još jednog stana, a kojeg je prodala ĆG, odnosno koji ne odgovara opisu stana iz predmetnog tuženog zahtjeva.

S druge strane, tuženik pod 2. je sklopio valjani ugovor o zajmu, u kojem je kao osiguranje tražbine ugovoren prijenos vlasništva predmetnog stana. Kako tužena pod 1. u ugovorenom roku nije izvršila povrat novca, to je na zakonit način tuženik pod 2. postao vlasnikom stana.

30. Tužitelj gore navedeno može pobijati samo ukoliko dokaže da tuženik pod 2. prilikom sklapanja ugovora o zajmu i u trenutku kada je zatražio uknjižbu prava vlasništva nije postupao u dobroj vjeri, odnosno da mu je bilo poznao da je treća osoba u posjedu stana, a što prema stavu ovoga suda tužitelj nije uspio dokazati.

31. Naime, tuženik pod 2. je iskazao da nije istraživao izvanknjižno stanje navedenog stana, odnosno da nije niti išao vidjeti navedeni stan, budući je ugovor bio sklopljen radi zajma, te kako se tužena pod 1. bavi turizmom i ima nekretnine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te je u to vrijeme iznajmljivala cijelo prizemlje kao noćni klub, nije sumnjao da će mu ista na kraju ljeta biti u mogućnosti vratiti posuđeni iznos od 41.000,00 eur.

Tuženik nije istraživao izvanknjižno stanje navedenog stana, no on to nije niti bio obvezan učiniti sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZV-a, budući se nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Također, tužitelj nije uspio dokazati niti da tuženik pod 2. nije bio u dobroj vjeri u trenutku kada je zatražio upis prava.

Naime, tuženik pod 2. je iskazao da mu je LG predala ključ, s kojim je ušao u stan, dok tužitelj nije uspio dokazati da LG nije bila u posjedu navedenog ključa. Naime, tužitelji su kupili stan upravo od LG te je ista mogla ostati u posjedu ključa.

32. Slijedom svega navedenog, za zaključiti je da tužitelj je sklopio kupoprodajni ugovor, u kojemu je pogrešno navedena zemljišnoknjižna oznaka stana, slijedom čega isti nije podoban za prijenos vlasništva.

Tužitelj, preko svojih prednika, bio je u kvalificiranom posjedu navedenog stana preko 13 godina, no temeljem odredbe čl. 130. st. 2. ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

Budući da je tuženik pod 2. svoje pravo vlasništva upisao dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, to je isti stekao pravo vlasništva navedenog stana.

Ovdje je za napomenuti da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da tužitelj pod 2. nije postupao u dobroj vjeri niti prilikom sklapanja ugovora niti u trenutku kada je zatražio upis prava.

33. Naime, tuženik pod 2. kao vlasnik stana uknjižen je dana 18. travnja 2016. i to rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj Z-1441/2016.

Tužiteljica je sa predmetnom tužbom ustala 12. listopada 2016. godine, što je vidljivo iz pečata primitka označenog na samoj tužbi. Obzirom da parnica u postupku počinje teći danom primitka tužbe tuženicima na odgovor, iz potvrde o primitku razvidno je da je tužena pod 1. LG zaprimila tužbu na odgovor dana 21. studenog 2016. godine, dok je tuženik pod 2. tužbu na odgovor zaprimio 18. studenog 2016. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], u naznakama "plombe" pod rednim brojem 10 navedeno je da je dana 18. travnja 2016. pod brojem Z-1441/2016 (E-12), zaprimljen prijedlog ŠG 38231966330, protustranke LG, sljedećeg sadržaja: Uknjižba, prijenos vlasništva za 50/1114 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 PU12 k. o. [katastarska općina]- [adresa], a pod rednim brojem 11. dana 12. listopada 2016. u 12:18, pod brojem Z-25088/2016 (E-12), zaprimljen je prijedlog ĆG, 78255255915, protustranke LG, ŠG, sljedećeg sadržaja: Zabilježba spora.

34. Pod rednim brojem 12. povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka navedeno je da je dana 27. siječnja 2017. u 12:41 pod brojem Z-3029/2017 (E-12), (Z-1441/2016), zaprimljen je prijedlog ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], protustranke LG, sljedećeg sadržaja: Uknjižba prava vlasništva.

Uvidom u potvrdu javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj sa sjedištem u [adresa] od 23. siječnja 2017., razvidno je da je na temelju pisanog zahtjeva vjerovnika predlagatelja osiguranja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Marković, odvjetnici iz Splita, priopćeno fiducijarnom dužniku – protivniku osiguranja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], poziv predlagatelja osiguranja od 11. studenog 2016. godine, zaprimljen neposredno u tom javnobilježničkom uredu dana 11. studenog 2016., kojim isti od protivnika osiguranja traži da ga u roku od 30 dana obavijesti putem ovog javnog bilježnika zahtijeva li da se nekretnina označena kao: 12-etaža: na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]- [adresa], sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, na kojoj nekretnini je vlasništvo preneseno radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 41.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 13. travnja 2016., sa eventualnim zateznim kamatama, te troškovima i to temeljem ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine, prijenosom prava vlasništva na predlagatelja osiguranja solemniziranom po javnom bilježniku Zrinki Milić-Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV-4623/16 dana 13. travnja 2016. sa iskazanom klauzulom ovršnosti od dana 9. studenog 2016., unovči preko javnog bilježnika. U potvrdi je navedeno da je ovaj poziv protivnik osiguranja primio 21. studenog 2016. godine, te da javni bilježnik nije u roku od 30 dana nije primio obavijest od protivnika osiguranja u smislu odredbe članka 322. stavak 1., 2. i 7. Ovršnog zakona, pa kako protivnik osiguranja nije postupio prema odredbama stavka 1. i 2. članka 322. Ovršnog zakona, temeljem odredbe članka 322. stavak 7. Ovršnog zakona, smatra se da je predlagatelj osiguranja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], postao punopravni vlasnik za 1/1 nekretnine opisane naprijed u potvrdi, te da se stjecanjem punopravnog vlasništva smatra da je osigurana tražbina u cijelosti namirena.

35. No, u tom trenutku tuženik pod 2. je već bio uknjižen kao vlasnik predmetnog stana te zahtjev od 27. siječnja 2017. nema značaj uknjižbe prava vlasništva, već brisanja fiducijarnog prijenosa vlasništva, odnosno tuženik pod 2. podnio je prijedlog brisanja zabilježbe da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine.

Dakle, tuženik pod 2. je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine već dana 18. travnja 2016., odnosno prije nego što mu je dostavljena tužba na odgovor i prije nego što je u zemljišnim knjigama zabilježena činjenica spora, odnosno podnesene tužbe u predmetu P-4993/16.

Slijedom navedenog, tužitelj nije uspio tijekom dokazati da tuženik pod 2. nije bio u dobroj vjeri niti prilikom sklapanja ugovora o zajmu niti u trenutku kada je isti uknjižen kao vlasnik predmetnog stana, slijedom čega, tužitelj svoje eventualno pravo vlasništva, a sve temeljem odredbe čl. 130. ZV-a ne može suprotstaviti uknjiženom pravu vlasništva tuženika pod 2.

36. Iako tužitelj u podnesku od 24. siječnja 2025. navodi da je ugovor o zajmu ništetan, budući je realiziran u stranoj valuti, slijedom čega je protivan Zakonu o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 153/09., 133/09., 145/10., 76/13., 52/21., 141/22.), ti navodi tužitelja nisu od značaja za predmet postupka.

Naime, tuženik pod 2. je već uknjižen kao vlasnik i u ovom postupku valja, a s obzirom na te pozicije, ocijeniti položaj stranaka. U postupku ne egistira tužbeni zahjev na utvrđenje Ugovora o zajmu ništetnim, niti su se na te okolnosti izvodili ikakvi dokazi. No, valja napomenuti da u ugovoru je ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno zajam je ugovoren u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u eurima po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, što ne čini ugovor ništetnim (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske U-III/146/2018).

Također, valja napomenuti da je ugovor u cijelosti realiziran.

37. Prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere nije osnovan.

Odredbom čl. 341. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), propisuje da u prijedlogu za određivanje privremene mjere, predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno odrediti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti, te predmet osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti i činjenice na kojem se temelji zahtjev za određivane privremene mjere, te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze po mogućnosti priložiti uz prijedlog.

Nadalje, člankom 346. st. 1. OZ-a određuje se da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari (čl. 346. st. 1. t. 1. OZ-a), ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. . 2. OZ-a). Člankom 344. st. 2. OZ-a propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. čl. 344. OZ-a, ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik pretrpio samo neznatnu štetu, a koja odredba se primjenjuje i na nenovčane tražbine sukladno čl. 346. st. 2. OZ-a.

Prema stavu suda. nisu se kumulativno ostvarile pretpostavke za određivanje privremene mjere, budući tužitelj nije niti dokazao vjerojatnost postojanja tražbine, niti vjerojatnost opasnosti, slijedom čega je zahjev za određivanjem privremene mjere valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao u rješenju.

38. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i 3. i članak 155. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženicima, budući su isti uspjeli u postupku priznat je trošak sukladno priloženom popisu troška, a u skladu s vrijednosti predmeta spora.

Tuženoj pod 1. priznat je trošak pristupa na ročišta održana dana 26.4.2024., 12.9.2024., 10.12.2024., 27.1.2025. i 1.4.2025., kao i naknada za sastavak podneska od 22.1.2025., sve po 500 bodova. Tuženoj pod 1. nije priznata nagrada za sastavak podneska od 20.2.2025, budući isti nije bio potreban za tijek postupka.

Dakle, tuženoj pod 1. priznata je naknada u visini od 3000 bodova, što daje iznos od 6.000,00 eur.

Tuženom pod 2., priznat je trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 1.100,00 eur (Tbr. 7. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 28.2.2017., 6.4.2017., 24.5.2017., 24.7.2017., 8.9.2017., 25.10.2017., 7.12.2017., 14.3.2018., 25.4.2018., od po 1.100,00 eur (Tbr. 9. t. 1. Tarife), nakon čega je otkazana punomoć tužene pod 1., odnosno kada punomoćnica zastupa samo tuženika pod 2.

Tada valja priznati trošak pristupa na ročišta dana 25.7.2018. te 26.4.2024., 12.9.2024., 10.12.2024., 27.1.2025. i 1.4.2025. po 1.000,00 eur, kao i sastav podneska od 10.2.2025.

Sveukupni trošak tuženika pod 2. iznosi 18.000,00 eur, na koji iznos valja pridodati vrijednost PDV-a od 25 %, odnosno 4.500,00 eur, što daje ukupni iznos od 22.500,00 eur.

Tome iznosu valja pridodati trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eur, kao i trošak sudskih pristojbi u iznosu od 189,13 eur i 159.27 eur, što daje ukupni trošak tuženika pod 2. u iznosu od 24.410,90 eur.

Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Makarska, 12. svibnja 2025.

S U T K I N J A

Mirjana Urlić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka presude. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1.

- pun. tuženika pod 2.

- u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte