Poslovni broj: UsI-1426/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Nikoli Milakoviću, odvjetniku u Omišu, Četvrt Žarka Dražojevića 1, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik OŠ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi doplatka za djecu, nakon javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom i opunomoćenika tuženika, dana 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 143-02/24-01/03546345869, URBROJ: 341-99-05/3- 24-732 od dana 24. travnja 2024.

II Nalaže se prvostupanjskom upravnom tijelu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Splitu da u roku od 30 dana donese odluku po zahtjevu tužitelja od dana 16. veljače 2023. za nastavno korištenje doplatka za djecu za dijete mldb. VŠ u 2022. godini.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tužitelju PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 143-02/24-01/03546345869, URBROJ: 341-99-05/3-24-732 od dana 24. travnja 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da je pobijano rješenje tuženika nezakonito u cijelosti zato što isto sadrži neistinit podatak i shvaćanje da je tužitelj žalbu podnio protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 143-02/21-01/03546345869, UR.BROJ: 341-18-05/3-21-037379 od dana 8. rujna 2021. te da je i tužitelj bio dužan podnijeti zahtjev radi ostvarivanja prava na uvećani dječji doplatak zbog invaliditeta djeteta. U obrazloženju pobijanog rješenja da tuženik navodi da je tužitelju priznato pravo na doplatak za dijete VŠ počevši od dana 24. kolovoza 2021. te da pravo i isplata doplatka za djecu pripada tužitelju dok su ispunjeni uvjeti. Tužitelj napominje da je dana 24. kolovoza 2021. predao zahtjev te da mu je pravo na uvećani dječji doplatak priznato upravo rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 143-02/21-01/03546345869, UR.BROJ: 341-18-05/3-21-037379 od dana 8. rujna 2021. pa da tužitelj nema nikakav razlog pobijati navedeno rješenje kako to pogrešno tvrdi tuženik u pobijanom rješenju. Naime, da navedeno rješenje od dana 8. rujna 2021. vrijedi sve dok postoji invaliditet, a postojanje invaliditeta da se provjerava revizijom nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom odnosno “kontrolnim vještačenjem” nakon isteka dvije godine od priznanja prava. Međutim, bez obzira na navedeno da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba Split (dalje u tekstu: HZMO) svejedno nije postupao sukladno navedenom rješenju od dana 8. rujna 2021. te da tužitelju nije isplatio doplatak za djecu u 2022. odnosno da je HZMO prestao tužitelju plaćati doplatak za djecu od 1. ožujka 2022. pa do 16. veljače 2023., a da je tužitelj dana 16. veljače 2023. podnio zahtjev za doplatak za djecu radi drugog djeteta mld. ŽŠ te da je ujedno za dijete VŠ zatražio novo vještačenje obzirom da je ranije “dvogodišnje” vještačenje vrijedilo do srpnja 2023. (odnosno još nekih 5 mjeseci). U tom trenutku, dana 16. veljače 2023. da je tužitelj usmeno obaviješten kako mu doplatak za 2022. godinu nije isplaćen niti će mu biti isplaćen zato što do kraja veljače 2022. odnosno do 1. ožujka 2022. nije podnio novi zahtjev, ali da je tužitelj u razgovoru sa svojom suprugom IŠ došao do saznanja da je u veljači 2022. predan niz zahtjeva i liječničke dokumentacije kako Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje tako i HZMO-u pa da je predan i navedeni zahtjev. HZMO da je naknadno pozvao tužitelja da za mldb. VŠ za 2023. godinu dostavi novu liječničku dokumentaciju radi kontrolnog vještačenje te da je tužitelj postupio po zahtjevni te da mu je u konačnici rješenjem od 4. listopada 2023. priznato pravo za razdoblje od 16. veljače 2023., ali da i dalje nije odlučeno o 2022. Nadalje, da je tužitelj zbog navedenog nezakonitog postupanja HZMO-a podnio prigovor, podredno žalbu, podredno zahtjev za isplatu neisplaćenog dječjeg doplatka kao i prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za obnovu postupka. Uzimajući u obzir sve navedeno te pregledavajući pravni lijek koji je tužitelj uložio da postaje razvidno da tužitelj u žalbi i drugim prijedlozima nije tražio da se poništi rješenje od dana 8. rujna 2021. kojim mu je priznato pravo na uvećani dječji doplatak kako to pogrešno tvrdi tuženik, već je tužitelj tražio da mu se isplati neisplaćeni doplatak za dijete DŠ počevši od dana 1. ožujka 2022. do 16. veljače 2023. Ujedno, da je tužitelj u podnescima putem kojih je izjavio pravni lijek zbog nezakonitog postupanja HZMO, Područne službe Split jasno naveo što je propisano odredbama čl. 12., čl. 22. i čl. 27. Zakona o doplatku za djecu. Dakle, da iz navedenih odredbi jasno proizlazi da je obvezu podnošenja zahtjeva do 1. ožujka 2022. imao samo onaj korisnik koji je bio dužan dostaviti dokaz o ukupnom dohotku člana kućanstva što tužitelj kao korisnik nije bio dužan učiniti zato što pravo na isplatu doplatka ostvaruje neovisno o dohotku sve sukladno odredbi čl. 22. Zakona o doplatku za djecu zbog koje odredbe da je tužitelj dužan nakon proteka roka od 2 godine od izrade nalaza i mišljenja, a koji rok je isticao u srpnju 2023., provesti za mldb. dijete VŠ kontrolno vještačenje na okolnost da invaliditet i dalje postoji sve radi daljnjeg ostvarivanja stečenog prava. Najzad, da je neprijeporno da je povrijeđeno pravo tužitelja kao korisnika uvećanog dječjeg doplatka zato što je HZMO bez ikakvog valjanog i zakonskog razloga prestao tužitelju isplaćivati pripadajući uvećani dječji doplatak za VŠ za razdoblje od 1. ožujka 2022. pa do 16. veljače 2023. Štoviše, u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika da i sam tuženik na stranici 2. pasusu 8. navodi da tužitelj nije bio vezan nikakvih zakonskim rokom odnosno 1. ožujka 2022. odnosno da nije do tog roka bio dužan podnijeti zahtjev. No, da tuženik svejedno na stranici 2. pasus 5. pogrešno navodi, da svake godine zahtjev trebaju dostaviti i korisnici koji pravo ostvaruju bez utvrđivanja dohodovnog cenzusa odnosno dostaviti novi zahtjev što da ne proizlazi ni iz jedne zakonske odredbe niti se tuženik poziva na bilo kakvu drugu materijalnu normu pa da je rješenje tuženika arbitrarno i nezakonito zato što tuženik nije ovlašten korisnicima nametati obveze koje nisu propisane prisilnim propisima te da pobijano rješenje nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku zato što ne sadrži valjano obrazloženje već arbitrarno shvaćanje tuženika da su i osobe koje ostvaruju pravo na uvećani dječji doplatak na temelju invaliditeta dužne svake godine podnositi zahtjev. Naposljetku, takvo nezakonito shvaćanje tuženika, da su i osobe koje ostvaruju pravo na uvećani dječji doplatak na temelju invaliditeta djeteta dužne svake godine podnositi zahtjev, da je ujedno i diskriminatorno zato što npr. osobe koje ostvaruju pravo na temelju cenzusa moraju podnositi jedan zahtjev od 1. ožujka, a osobe koje ostvaruju pravo na uvećani dječji doplatak bi po tome morale podnositi dva zahtjeva i vezano za ostvarivanje i vezano za kontrolno vještačenje što da nije ni životno ni logično. Uostalom, da je pobijano rješenje tuženika nezakonito zato što su razlozi za donošenje rješenja u suprotnosti s izrekom rješenja kao i zakonskim odredbama te rješenjem HZMO-a od dana 8. rujna 2021. Također, tuženik je u pobijanom rješenju dao prvostupanjskom tijelu nejasnu uputu “da odluči o zahtjevu” tužitelja te da takva uputa ne proizvodi pravne učinke obzirom da pravne učinke proizvodi izreka rješenja, a ne uputa u obrazloženju koja je sama po sebi nejasna. Drugim riječima, da je tuženik na temelju odredbe čl. 22. Zakona o doplatku na djecu trebao usvojiti žalbu te odlučiti da se tužitelju isplati uvećani dječji doplatak za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 16. veljače 2023. Slijedom svega izloženog da tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka. Podredno, da se predlaže oglasiti ništetnim osporeno rješenje tuženika ili naložiti tuženiku isplatiti tužitelju uvećani dječji doplatak za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 16. veljače 2023. te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove postupka.

2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 11. travnja 2025. naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi te da ponavlja kako se u slučaju tužitelja ne radi o „običnom dječjem doplatku“ koji se ostvaruje prema ukupnom dohotku kućanstva i za koji se mora podnijeti zahtjev s dokazima o dohotku do 1. ožujka tekuće godine, već da se radi o uvećanom dječjem doplatku koje pravo je tužitelj ostvario na temelju ranijeg članka 22. Zakona o doplatku za djecu odnosno zato što je otac djeteta s težim ili teškim invaliditetom, a navedeno pravo da traje dok postoji invaliditet djeteta te da nije postojala niti postoji nijedna zakonska odredba prema kojoj je tužitelj bio dužan podnijeti zahtjev do 1. ožujka. Štoviše, da se navedena dva prava razlikuju potvrđuje i novo zakonsko uređenje odnosno da je dana 1. siječnja 2024. na snagu stupio novi propis tj. Zakon o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, br. 156/2023), a s tim novim propisom da su stupile na snagu i izmjene i dopune Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“, 156/2023). Naime, navedenim izmjenama da su u cijelosti brisani članci 12., 22. itd. Zakona o doplatku za djecu odnosno svi članci vezani za uvećani dječji doplatak s osnova težeg ili teškog invaliditeta djeteta te da je navedeno pravo na uvećani dječji doplatak objedinjeno s osobnom invalidninom i drugim pravima s naslova invaliditeta u jedan institut koji da se zove inkluzivni dodatak. S druge strane da za obični dječji doplatak vrijede sve obveze koje su postojale i ranije. Dakle, da je tužitelj ranije, prema zakonu, bio dužan podnijeti jedan zahtjev za ostvarivanje prava kojeg je i podnio te ostvario pravo uvećani dječji doplatak koji mu je isplaćivan dok ga tuženik nije neosnovano prestao isplaćivati. Jedina dodatna obveza tužitelja da je ta da svake dvije godine traži provedbu kontrolnog vještačenja na okolnost da invaliditet i dalje postoji. Drugim riječima, da tuženik nije bio ovlašten tužitelju nametati bilo kakve druge obveze koje nisu propisane zakonom odnosno da nije bio ovlašten uskratiti tužitelju isplatu uvećanog doplatka za djecu pozivajući se na odredbe koje se odnose na obični doplatak za djecu zato što je razvidno da se ne radi o istim pravima. Za sud da se dostavlja pregled izmjena na koje se tužitelj ranije pozvao gdje je razvodno da navedeni članci više ne postoje u Zakonu o dječjem doplatku. Predlaže se usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, skraćeno ZUP), a osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Pozivajući se na odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“, br. 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18 i 156/23, dalje: Zakon) naveo je da su korisnici doplatka za djecu, koji su to pravo ostvarili na osnovi odredbe članka 22. Zakona, tj. bez utvrđivanja dohodovnog cenzusa, također dužni podnijeti zahtjev za nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu za tekuću godinu kako je to propisano odredbom čl. 27. st. 1., a radi utvrđivanja jesu li u tekućoj godini ispunjeni svi Zakonom propisani uvjeti za nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu kako je to propisano odredbom čl. 30.a Zakona. Sukladno navedenom, ako je zahtjev za nastavno ostvarivanje prava za doplatak za djecu, u tekućoj godini podnesen nakon 1. ožujka te godine, takav zahtjev da se ne smatra novim zahtjevom u smislu odredbe čl. 23. Zakona, već da se nakon utvrđivanja uvjeta na temelju kojih je ranije doneseno rješenje isplata doplatka određuje nastavno od 1. ožujka tekuće godine. Tuženik da se u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužitelja izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja te da je u istom dana uputa tijelu prvog stupnja u povodu dijela žalbenih navoda koji se odnose na nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu od dana 1. ožujka 2022. te da treba odlučiti rješenjem o zahtjevu tužitelja od dana 16. veljače 2023. za nastavno korištenje doplatka za djecu za dijete VŠ u 2022. godini. Slijedom navedenog da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 11. travnja 2025. istaknuo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Izmjene da su nastupile od dana 1. siječnja 2024. donošenjem novog Zakona o inkluzivnom dodatku.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 143-02/24-01/03546345869, URBROJ: 341-99-05/3- 24-732 od dana 24. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja za koju tuženik navodi da je podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 143-02/21-01/03546345869, URBROJ: 341-18-05/3-21- 037379 od dana 8. rujna 2021., a kojim rješenjem je podnositelju zahtjeva za doplatak za djecu PŠ, ovdje tužitelju, priznato je pravo na doplatak za dijete VŠ, rođenog dana **.**.2021. u ukupnoj svoti od 831,50 kn mjesečno počevši od dana 24. kolovoza 2021.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora, dok su obijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se sasluša tužitelj u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu te da se sasluša svjedok IŠ, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), bila dana mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 12. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine" br. 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18 i 156/23, dalje: Zakona) propisano je da za dijete s težim ili teškim invaliditetom nastalim prije osamnaeste godine života ili za vrijeme redovitog školovanja, utvrđenim prema posebnim propisima, pripada doplatak za djecu od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu sve dok taj invaliditet postoji.

11. Člankom 22. Zakona propisano je da se za dijete s težim ili teškim invaliditetom, prema propisima iz socijalne skrbi, doplatak za djecu određuje u svoti od 25% od proračunske osnovice, neovisno o ukupnom dohotku po članu kućanstva mjesečno.

12. Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona korisnik doplatka za djecu podnosi nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda dokaze o ukupnom dohotku kućanstva ostvarenom u prethodnoj kalendarskoj godini, u svakoj godini do 1. ožujka za prethodnu godinu. Stavkom 2. istog članka propisano je kada se na temelju dokaza iz stavka 1. toga članka visina doplatka za djecu smanjuje ili povećava, da Zavod donosi rješenje. Stavkom 3. istog članka propisano je kada je korisniku, sukladno dokazima iz stavka 1. toga članka, utvrđena ista visina doplatka za djecu za tekuću godinu, da se doplatak isplaćuje na temelju ranije donesenog rješenja kojim je utvrđeno pravo na doplatak i visina doplatka.

13. Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: UP/II 143-02/24-01/03546345869 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na doplatak za djecu pokrenut u povodu zahtjeva podnesenog dana 24. kolovoza 2021.; da su ispunjeni uvjeti iz članka 6. do 10. Zakona; da kućanstvo korisnika ima 5 članova; da se korisniku, prema čl. 22. Zakona priznaje pravo na doplatak za djecu neovisno o ukupnom dohotku po članu kućanstva mjesečno; da ovdje tužitelju pripada doplatak za dijete LŠ u svoti od 831,50 kn prema čl. 22. Zakona; da je tužitelju priznato pravo na doplatak za djecu za dijete VŠ u ukupnoj svoti od 831,50 kn mjesečno počevši od dana 24. kolovoza 2021. prema odredbi čl. 22. Zakona na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 632638 od dana 26. srpnja 2021. prema kojem kod djeteta VŠ postoji 4. stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti; da je povodom novog zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od dana 16. veljače 2023. tužitelju rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 322415 od dana 4. listopada 2023., priznato počevši od dana 16. veljače 2023. pravo na doplatak za djecu, i to za dijete VŠ, rođ. **.**.2021. i ŽŠ, rođ. **.**.2015., prema čl. 22. Zakona i određen doplatak u ukupnoj svoti od 220,72 EUR (1,663,00 kn) mjesečno; da je rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 322415 od dana 4. listopada 2023. tužitelju nastavno utvrđeno pravo na doplatak za djecu počevši od 1. ožujka 2023. za djecu VŠ i ŽŠ prema članku 22. Zakona u ukupnoj svoti od 220,72 EUR (1.663,00 kn) mjesečno.

14. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika, između ostalog, navedeno je da, iako korisnici koji su pravo ostvarili na osnovi odredbe čl. 22. Zakona, bez utvrđivanja dohodovnog cenzusa, trebaju također podnijeti zahtjev za tekuću godinu, da se ne može zanemariti činjenica da nisu vezani zakonskim rokom iz odredbe čl. 27. Zakona, budući da se za njih ne utvrđuje ukupni dohodak. U skladu s navedenim, ako je zahtjev za nastavno ostvarivanje prava za doplatak za djecu, u tekućoj godini podnesen nakon 1. ožujka te godine da se takav zahtjev ne smatra novim zahtjevom u smislu odredbe čl. 23. Zakona, već da se nakon utvrđivanja uvjeta na temelju kojih je ranije doneseno rješenje isplata doplatka određuje nastavno od 1. ožujka tekuće godine. S obzirom na navedeno, da će tijelo prvog stupnja, imajući u vidu da žalitelj nije bio vezan zakonskim rokom iz čl. 27. Zakona, u povodu dijela žalbenih navoda koji se odnose na nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 1. ožujka 2022., odlučiti rješenjem o zahtjevu od dana 16. veljače 2023. za nastavno korištenje doplatka za djecu za dijete VŠ u 2022. godini.

15. Naime, tužitelj u tijeku ovog upravnog spora upire na to da nije podnio žalbu na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu

KLASA: UP/I 143-02/21-01/03546345869, URBROJ: 341-18-05/3-21-037379 od dana 8. rujna 2021. obzirom da je bio zadovoljan tim rješenjem, već smatra da je nastavno i za 2022. godinu trebao ostvarivati uvećani doplatak za dijete mldb. VŠ jer su za to bili ispunjeni svi zakonski uvjeti. Pored navedenog, u obrazloženju osporenog rješenja tuženik ističe kako je potrebno odlučiti rješenjem o zahtjevu tužitelja od dana 16. veljače 2023., a koji se odnosi na period od 1. ožujka 2022., odnosno za uvećani dječji doplatak za dijete mldb. VŠ i u 2022.-oj godini. Međutim, navedeno nije istaknuto u izreci osporenog rješenja pa je nejasno temeljem čega bi to prvostupanjsko upravno tijelo trebalo postupiti. Cijeneći navedeno, a prema stajalištu ovog Suda izreka osporenog rješenja tuženika zbog svega naprijed navedenog proturječna je obrazloženju koje je u njemu dano, a čime je povrijeđena odredba čl. 98. ZUP-a posebno kraj činjenice da tužitelj nije podnio žalbu na rješenje od dana 8. rujna 2021.

16. Uzgred rečeno, ovaj Sud dijeli tužiteljevo mišljenje kako u konkretnom slučaju nije bio u obvezi podnositi novi zahtjev obzirom na utvrđeni invaliditet djeteta mldb. VŠ, ali obzirom da je takav zahtjev podnesen, a tužitelju za 2022. nije isplaćen uvećani dječji doplatak za dijete mldb. VŠ, ukazuje se nužnim odlučiti o postojećem zahtjevu tužitelja od dana 16. veljače 2023. koji se odnosi na sporni period.

17. Nastavno izloženom, u konkretnom slučaju je potrebno odlučiti rješenjem o zahtjevu tužitelja od dana 16. veljače 2023. za nastavno korištenje uvećanog doplatka za dijete mldb. VŠ u 2022. godini (za period od 1. ožujka 2022.), a što je tuženik propustio naložiti prvostupanjskom upravnom tijelu u izreci osporenog rješenja pogrešno ocjenjujući kako se radi o žalbi protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 143-02/21- 01/03546345869, URBROJ: 341-18-05/3-21-037379 od dana 8. rujna 2021. pa je Sud, temeljem odredbe članka 117. st. 3. ZUS-a, naložio prvostupanjskom upravnom tijelu da takvu odluku donese u primjerenom roku te istu dostavi tužitelju, odnosno odlučio je kao u izreci presude pri čemu je valjalo poništiti osporeno rješenje tuženika, odnosno presuditi kao u izreci pod točkama I i II.

18. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 11. travnja 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1.

ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 12. svibnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Milakoviću, odvjetku u Omišu, Četvrt Žarka Dražojevića 1

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 143-02/24- 01/03546345869

- u spis