Poslovni broj Pn-48/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika ad 1. Lovačko društvo Konavle, OIB: 99403038400, Gruda 152, Gruda, kojeg zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku i tuženika ad 2. CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 10. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 12. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

”Dužni su tuženici, kao solidarni dužnici, isplatiti tužitelju na ime naknade štete novčani iznos od 3.697,25 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zateznim kamatama koje se od dana dospijeća obveze do isplate obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.”

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad 1. trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 24. listopada 2023. tužitelj navodi da je vlasnik vozila marke Chevrolet Nubira oznake [registarska oznaka], a da je Lovačko društvo Konavle lovoovlaštenik na cjelokupnom području Općine Konavle. Ističe da je dana 25. listopada 2020. godine u mjestu Ljuta, na županijskoj cesti Ž6239, došlo do prometne nesreće i to na način da je tužiteljev brat KČ, propisno vozeći navedeno vozilo, naletio na cesti na divlju svinju, uslijed čega je došlo do udara u divlje svinje kojeg isti nije mogao izbjeći, te u kojem je sudaru nastala materijalna šteta na vozilu. Od strane službenika policije utvrđeno je da isti nije vozio pod utjecajem alkohola.

2. U odgovoru na tužbu tuženika ad 1. podnesenog dana 19. prosinca 2023. tuženik ad 1. Lovačko društvo Konavle osporava kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako je tuženik ad 1. dostavio Županijskoj upravi za ceste dana 8. prosinca 2011. zahtjev za postavljanje prometnih znakova opasnosti – divljač na cesti A44. Smatra da je time odgovornost Lovačkog društva isključena. Osporava da je divljač na cesti bila uzrok ove prometne nesreće. Navodi da je u Konavlima postalo pravilo da svaki nalet na divljač ili tobožnji nalet na divljač osobnim vozilom bude kada vozilom upravlja osoba koja nije vlasnik tog vozila, jer vlasnika vozila u tom slučaju policija ne alkotestira, i to u ranim jutarnjim satima, kada nema nikoga od drugih sudionika u prometu, a niti suvozača. Upravo je tako bilo i ovaj put. Navodi da nije moguće utvrditi da je divlja svinja sudjelovala u prometnoj nezgodi jer ista nije nađena na licu mjesta, a morala bi biti, zbog siline udarca i oštećenja na vozilu (totalna šteta).

2.1. U odgovoru na tužbu tuženika ad 2., isti priznaje svoju pasivnu legitimaciju, jer je tuženik ad 1. na dan 25. listopada 2020. imao kod tuženika ad 2. sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, ali osporava i osnovu i visinu tražbine. Ističe prigovor zastare, jer je tužba zaprimljena na sudu 26. listopada 2023., a štetni događaj se dogodio dana 25. listopada 2020. Navodi da se u konkretnom slučaju uopće ne može utvrditi da je šteta na vozilu nastala udarom na divlju svinju, jer ista nije nađena na licu mjesta, te da je moguće da je do udara došlo i naletom na neku domaću životinju. Dodatno ističe i da je njihov osiguranik u više navrata pisanim putem upozoravao upravitelja ceste – Županijsku upravu za ceste, na nužnost postavljanja prometnih znakova “divljač na cesti“, pa je odgovornost za nastanak štete, u slučaju da šteta zaista potječe od divlje svinje, upravo na pravnoj osobi koja upravlja predmetnom cestom.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pregledao iduće isprave: fotodokumentacija očevida (list spisa 4-21), potvrda o nastanku prometne nesreće, izdana od PU Dubrovačko neretvanska (list spisa 22-23), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za KČ (list spisa 24), prometna dozvola s odjavom vozila (list spisa 25), odštetni zahtjev od 10. studenog 2020. (list spisa 26-27), obavijest o zaprimljenoj prijavi štete (list spisa 28), Obavijest o totalnoj šteti (list spisa 29), obavijest o neosnovanom zahtjevu (list spisa 30), Odluka o neosnovanom zahtjevu (list spisa 31), Očitovanje na dopis 552DU-2226/08 (list spisa 32), potvrda o odjavi vozila (list spisa 33), račun AII (34), Očitovanje ŽUC-a (list spisa 35), dopis (list spisa 36), polica osiguranja (list spisa 41-43), prijava štete od odgovornosti – lovci (list spisa 44), dopis (list spisa 45), dopis Hrvatskim cestama (list spisa 46), odluka povodom pritužbe / prigovora (list spisa 47-48), obavijest o totalnoj šteti (list spisa 49), uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti Croatia osiguranje (list spisa 50-58), cjelokupna dokumentacija o štetnom događaju pribavljena od PU Dubrovačko – neretvanska službenim putem (list spisa 70-96), saslušani su svjedoci KČ i HČ.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao oštećenika (vlasnika vozila) za naknadu iznosa od 3.697,25 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, protiv tuženika ad 1. kao lovoovlaštenika i tuženika ad 2. kao osiguravatelja tuženika ad 1., na ime imovinske štete na vozilu, koja je nastala kao posljedica prometne nesreće od dana 25. listopada 2020., naletom na divljač na dijelu županijske ceste u naselju Ljuta, Općina Konavle.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je u ovom postupku nesporno da se predmetna nesreća dogodila dana 25. listopada 2020., da je na vozilu nastala totalna šteta i da je Lovačko društvo Konavle pravna osoba koja gospodari lovištem na području kojeg je nastao štetni događaj.

6.1. Sporna je, pak, među strankama, i osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno, sporan je način nastanka prometne nesreće – naletom na divlju svinju (divljač uopće) ili neku domaću životinju, kao i to je li vozač vozio primjerenom brzinom i je li vožnju prilagodio uvjetima na cesti, je li pravovremeno i uopće kočio, je li mogao pravovremeno uočiti životinju na cesti i izbjeći sudar, je li način vožnje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, sporna je, dakle, cjelokupna dinamika štetnog događaja.

7. Divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i uživa njezinu osobitu zaštitu (članak 3. Zakona o lovstvu – NN 99/18, 32/19, 32/20). Međutim, divljač na cesti se, s obzirom na svoja svojstva i navike, smatra opasnom stvari od koje potječe povećana opasnost štete za okolinu. Za štetu koja nastane od divljači, odgovara pravna osoba koja gospodari lovištem.

7.1. Odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

7.2. Odredbom članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti, osoba koja se njome bavi.

7.3. Odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 148/13, 92/14, 110/19) propisano je da se za štetu trećim osobama nastaloj na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a člankom 2. istog stavka da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno, koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1., nastalu na javnoj cesti, ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U tom smislu se navodi i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-6264/14 od 4. ožujka 2015.

8. Prvenstveno, nije osnovan prigovor zastare, sve imajući u vidu da se prometna nesreća dogodila dana 25. listopada 2020., a tužba je podnesena ovom sudu preporučenom pošiljkom dana 24. listopada 2023. (jer je taj datum odlučan, a ne datum zaprimanja tužbe na sudu, kako to pogrešno ističe tuženik ad 2.), pa je očigledno da nije protekao trogodišnji rok zastare u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZOO-a.

8.1. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, ističe se da bi se tuženik Lovačko društvo Konavle mogao osloboditi odgovornosti, koja je po svojoj naravi objektivna odgovornost (po načelu uzročnosti) kada bi u postupku dokazao da je samo nepostavljanje znaka “divljač na cesti“ na predmetnoj dionici županijske ceste u izravnoj uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja (i štete). Naime, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Nepostavljanje znaka oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem (tako i Visoki trgovački sud Pž-4418/2021). Smisao postavljanja predmetnog znaka je upozorenje sudionicima u prometu na opasnost koja prijeti na određenom dijelu ceste i na narav te opasnosti. Iz izloženog činjeničnog stanja (da se radilo o kišnom, mračnom i maglovitom jutru), te navodima vozača koji tvrdi da je vozio brzinom od samo 40 km/h i da je pokušavao izbjeći divlje svinje koje su se u čoporu odjednom pojavile, ne može se sa sigurnošću zaključiti da bi samo postavljeni znak “divljač na cesti“ (bez ikakve dodatne opreme) i u konkretnim okolnostima (ako su zaista bile takve kakve je vozač opisao) spriječio nastanak prometne nesreće naletom na divljač. Sve to tim više imajući u vidu da, iako se u spisu nalazi dopis naslovljen na Županijsku upravu za ceste Dubrovačko – neretvanske županije kojim Lovačko društvo Konavle traži postavljanje znaka “divljač na cesti“ (list spisa 67), uz isti nije dostavljena potvrda o urednoj dostavi, a Županijska uprava za ceste nema evidentiran zahtjev Lovačkog društva Konavle za postavljanjem takvog znaka (list spisa 35). Međutim, neovisno o pasivnoj legitimaciji, tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari je svakako valjalo odbiti kao neosnovan, a sve iz razloga kako slijedi.

9. Ono što tuženici još od zaprimanja tužbe u ovoj pravnoj stvari osporavaju (osim pasivne legitimacije) je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tuženici, a naročito tuženik ad 1., osporavaju da se šteta uopće dogodila na način kako je to opisano u tužbi, osporava se da je tužiteljev brat KČ vozio automobil dana kad je štetni događaj nastao, osporava se, s obzirom na tragove kočenja, da je osoba koja je upravljala automobilom vozila dozvoljenom brzinom i da je svoju vožnju prilagodila nepovoljnim uvjetima na cesti (6 sati ujutro, mrak, jaka kiša). Osporava se da bi se uopće radilo o naletu vozila na divlju svinju (već moguće na neku domaću životinju), sve imajući u vidu da na licu mjesta nije pronađena divlja životinja, što bi bilo za očekivati s obzirom da je automobil znatno oštećen (totalna šteta), te nema tragova krvi, već samo pokoja dlaka, što je vidljivo na fotodokumentaciji (F27, F28, list spisa 92).

9.1. Iz iskaza svjedoka KČ, tužiteljevog brata, danog na ročištu od 6. studenog 2024. (list spisa 101) koji je prema tužbenim navodima vozio automobil spornoga jutra, proizlazi da se nesreća dogodila oko 6 sati ujutro (nedjelja), kad je išao kupiti cigarete na "benzinsku pumpu", da je bilo kišovito mračno jutro. Iz njegovog iskaza danog nakon nesreće, proizlazi da je bila jaka kiša i mrak (list spisa 75). Svjedok iskazuje da je pri udaru refleksno stisnuo kočnicu i dao se malo desno, te da je vozio 40-50 km/h, dakle, dozvoljenom brzinom.

9.2. Međutim, iako je svjedok KČ saslušan i iako je sud od nadležne policijske uprave pribavio svu dokumentaciju vezanu za štetni događaj, sud ni na jedan način ne može utvrditi na koji se način dogodila ova nesreća, odnosno, ne može utvrditi dinamiku štetnog događaja, ne može utvrditi iz sve priložene dokumentacije brzinu kojom je vozač vozio, je li vozač brzinu prilagodio nepovoljnim uvjetima na cesti, je li vozač mogao izbjeći nalet divljih svinja (i ako je vozio primjerenom brzinom i ako nije vozio primjerenom brzinom), a onda, s obzirom na sve to, ni postoji li vozačev doprinos nastanku štete ili je vozačev način vožnje uzrok nastanka štete. Sve to, stoga, što sud ne raspolaže posebnim stručnim znanjima iz područja prometa, a tužitelj nije predložio provođenje prometnog vještačenja na sporne okolnosti. Upravo je na tužitelju, kao osobi koja inicira vođenje parničnog postupka, da dokaže pretpostavke odgovornosti za štetu (uzročnost), a u ovom slučaju, u kojem tuženici osporavaju sve činjenične navode tužbe, isto je moguće dokazati isključivo vještačenjem po vještaku prometne struke. Samo sudski vještak iz oblasti prometa može temeljem vlastitog stručnog znanja utvrditi dinamiku nastanka prometne nesreće sa svim parametrima koji su utjecali na nastanak i tijek nesreće, a posljedično, i visinu štete.

9.3. Tužitelj je predlagao saslušanje svjedoka (“prolaznika“) koji su navodno vidjeli da se radilo u predmetnom slučaju upravo o divljoj svinji, no saslušanjem svjedoka ne bi se u ovom postupku mogle utvrditi odlučne činjenice koje se tiču dinamike nastanka štetnog događaja, a za koje je potrebno stručno znanje, pa sud nije saslušavao dalje svjedoke da ne bi nepotrebno gomilao troškove ovog postupka.

10. Nadalje, tužitelj je dužan u postupku dokazati i visinu tužbenog zahtjeva, pri tome visina mora biti određena jasno i konkretno. Tužitelj u tužbi potražuje naknadu imovinske štete, i to iznos od 1.527,23 eura (totalna šteta nakon odbitka tržišne vrijednosti vozila) i iznos od 2.170,02 eura (račun vučne službe Autoservis 24 j.d.o.o. s obračunatim troškovima odvoza vozila, uporabe dizalice i ležarine). Visinu tužbenog zahtjeva tuženici osporavaju, dok tužitelj ne predlaže adekvatne nikakve dokaze na osporenu visinu, smatrajući da se ista može “lako utvrditi jer proizlazi iz spisa“ (list spisa 113).

10.1. U odnosu na visinu iznosa od 1.527,23 eura (11.500,00 HRK), ističe se da je iz spisa razvidno da je upravo taj iznos u svom obračunu u Obavijesti o totalnoj šteti (list spisa 29 i 49) naveo tuženik ad 2. Ono što tužitelj propušta uvidjeti je da je taj izračun, kako u predmetnoj obavijesti i stoji, samo informativne prirode, on ne predstavlja, za ovo konkretno vozilo, apsolutno točan i precizan izračun. Nadalje, iz računa A II 269/P1/3 (list spisa 34), koji je izdan na tužiteljevo ime dana 29. rujna 2022. (2 godine nakon nesreće), razvidno je da je u istome obračunata upotreba dizalice i prijevoz vozila, kao i ležarina za razdoblje od preko godine dana. Tuženici osporavaju i osnovanost i visinu takvog računa.

10.2. Ponovno, u situaciji u kojoj još u odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti ospore visinu tužbenog zahtjeva, nije dovoljno da se tužitelj i dalje poziva na onu dokumentaciju koju su tuženici osporili, već treba adekvatnim dokazima upravo tu visinu dokazati, a ovdje je to moguće, temeljem vještačenja po vještaku prometne struke, jer je i za takva utvrđenja potrebno znanje stručne osobe. Je li se uopće i koliko se stvarni izračun totalne štete za ovu konkretnu situaciju razlikuje od informativnog izračuna, jesu li sve stavke u priloženom računu pravilno obračunate, je li bilo osnovano čekati preko godinu dana od utvrđenja totalne štete da se automobil odjavi (ležarina na računu obračunata za razdoblje preko jedne godine), koliko na visinu utječe doprinos vozača (ako postoji), ovaj sud ne može utvrđivati, ponovno iz razloga jer za takvo što ne raspolaže stručnim i preciznim znanjima iz oblasti prometne struke, a dokazni prijedlog u tom smjeru je izostao. Iako zaključenjem prethodnog postupka nastupa prekluzija iznošenja novih dokaznih prijedloga (uz iznimku ako tužitelj bez svoje krivnje dokazni prijedlog nije mogao iznijeti ranije), uzgredno se ističe da tužitelj čak i na glavnoj raspravi od 10. travnja 2025. (nakon preotvaranja) ustraje u tome da sud visinu tužbenog zahtjeva može i treba utvrđivati temeljem dokumentacije u spisu koja je već odgovorom na tužbu osporena (list spisa 113).

10.3. Daljnje dokazne prijedloge tužitelja koji se odnose na saslušanje svjedoka, sud nije izvodio, kako je gore rečeno, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka, jer iskazi istih ne bi mogli utjecati na utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku vezanih za dinamiku štetnog događaja i visinu štete. Iz tog razloga nije bilo potrebno izvoditi ni dokaze predložene po tuženicima (a od kojih su isti svakako i odustali te predložili zaključenje glavne rasprave – list spisa 114), imajući u vidu da je upravo na tužitelju teret dokaza i osnove i visine tužbenog zahtjeva.

11. Stoga, kako tužitelj nije predložio adekvatan dokazni prijedlog iz kojeg bi sud mogao utvrditi okolnosti nastanka štetnog događaja, odnosno - osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tako je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod I. izreke ove presude.

12. Tuženicima, koji su u cijelosti uspjeli u sporu, pripada i trošak ovog postupka, pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), te temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Sud je vodio računa o tome da tuženicima prizna samo one troškove koji su bili nužno potrebni za vođenje ovog postupka i koji su utjecali na tijek ovog postupka, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

12.1. Tuženiku ad 1. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8. točke 1. Tarife, te trošak zastupanja na četiri ročišta (27. svibnja 2024., 26. rujna 2024., 6. studenog 2024. i 10. travnja 2024.) temeljem Tbr. 9. točke 1. Tarife, svaka radnja u iznosu od 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Tome valja pridodati pripadajući PDV kojeg tuženik obračunava temeljem Tbr. 46. Tarife, pa ukupan trošak tuženika ad 1. iznosi 1.250,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

12.2. Tuženik ad 2. potraživao je samo trošak pristojbe na odgovor na tužbu, a pristojba za odgovor na tužbu plaća se po pravomoćnom okončanju postupka, i to razmjerno uspjehu u sporu (članak 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama).

Dubrovnik, 12. svibnja 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti bit će odbačena kao nedopuštena.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženiku