Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1825/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2438/2016-71 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Uvažanjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2438/2016-71 od 13. rujna 2024. u točki II. izreke na način da se nalaže tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb isplatiti tužitelju EH na dosuđeni iznos glavnice od 5.728,32 eur/43.160,00 kn zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 4. listopada 2017. do 30. siječnja 2022., u roku od 15 dana, dok se za razdoblje od 8. travnja 2016. do 3. listopada 2017. zahtjev odbija, uz istovremeni ispravak naziva odluke i izreke tako da umjesto "RJEŠENJE" treba pravilno pisati "PRESUDA" te umjesto "riješio je" treba pisati "presudio je".

II Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u očito odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke I. izreke na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka daljnji iznos od 1.153,08 eur u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2022. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (pogrešno navedeno rješenjem) u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 5.728,32 eur/43.160,00 kn zakonsku zateznu kamatu počev od 31. siječnja 2022. do isplate te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.581,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom također od 31. siječnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova očito odbijen iako je to propušteno navesti u toj odluci.

2. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 8. travnja 2016. do 30. siječnja 2022.

3. Protiv navedene presude u točki II. izreke te odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) predlažući da se odluka u tom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi njenim donošenjem sud prvog stupnja počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer je odluku moguće ispitati.

7. U fazi ovog žalbenog postupka prijeporna je obveza tuženika na isplatu zakonske zatezne kamate na (pravomoćno) dosuđeni iznos glavnice i to za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 8. travnja 2016. do donošenja presude u predmetnom postupku od 30. siječnja 2022.

8. Odlučujući o tom zahtjevu sud prvog stupnja utvrđuje da se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom 8. travnja 2016., ali da je tijekom postupka utvrđeno da je naknadno dostavljao liječničku dokumentaciju i to nakon što je podnio tužbu 2. kolovoza 2016., odnosno da se liječio nakon podnošenja tužbe tako da je štetna utvrđena prilikom prve odluke donesene u predmetnom postupku, odnosno utvrđenja pripadajućeg iznosa na ime neimovinske i imovinske štete, a to je 31. siječnja 2022., pa da je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za preostalo razdoblje neosnovan.

9. Iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

-tužitelj je zadobio ozljedu u štetnom događaju od 17. veljače 2016. kada je u njega dok je stajao bočno udario svojim vozilom osiguranik tuženika KH osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] vozeći unatrag,

-uslijed pada na pločnik tužitelj je zadobio više teških tjelesnih ozljeda zbog kojih je bio hospitaliziran i nakon toga nastavio liječenje,

-tužitelj se 8. travnja 2016. obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom na koji je tuženik odgovorio 27. svibnja 2016. kako njegov zahtjev smatra neosnovanim u bitnom iz razloga što iz medicinske dokumentacije proizlazi da liječenje još uvijek nije završeno pa da je zahtjev preuranjen jer da se ne mogu utvrditi pravno relevantne činjenice vezane uz procjenu stupnja povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s time da po okončanju liječenja, a najranije godinu dana od nastanka štetnog događaja, dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te se javi radi dogovora preglede kod liječnika cenzora, a ukoliko otkloni razloge (prepreke) za takav "utemeljeni odgovor" ili tuženik to uspije učiniti će se ponovno vratiti na predmet i donijeti novu odluku po odštetnom zahtjevu,

-tuženik je 17. srpnja 2017. tužitelju uplatio iznos od 63.000,00 kn navodeći da bi se iznos od 60.000,00 kn odnosio na neimovinsku štetu, a preostalih 3.000,00 kn na imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći,

10. Za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za sporno razdoblje relevantna je odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 35/05, 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje ZOOP) kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (stavak 1.), ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovog članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, odgovorna osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz ovog članka smatrat će se preuranjenom (stavak 2.). U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovog članka (stavak 3.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stavak 4.).

11. Neprijeporno je da se tužitelj tuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom kojeg je ovaj zaprimio 8. travnja 2016., ali je 27. svibnja 2016. tuženik odgovorio na taj zahtjev, odnosno izvijestio tužitelja da iz dokumentacije koju je dostavio ne bi proizlazilo da je liječenje završeno pa da je zahtjev preuranjen tako da se ne mogu utvrditi sve pravno relevantne činjenice vezane uz procjenu povrede prava osobnosti te zatražio da po okončanju liječenja dostavi preostalu medicinsku dokumentaciju ili se javi radi dogovora zbog pregleda kod liječnika cenzora. Tužitelj nije priložio dokaze na okolnost da bi tuženiku dostavio daljnju dokumentaciju i da bi odgovorio na ovaj prijedlog niti da bi se javio cenzoru već je podnio tužbu 2. kolovoza 2016. Tuženik je i u odgovoru na tužbu zatražio od tužitelja da mu dostavi dokumentaciju vezanu uz daljnje liječenje, a nakon toga 17. srpnja 2017. uplatio tužitelju iznos od 63.000,00 kn. Nadalje proizlazi da tužitelj na ročištu od 3. listopada 2017. predaje tuženiku medicinsku dokumentaciju vezanu uz daljnje liječenje te navodi kako je liječenje završeno. Prema mišljenju ovoga suda tek tada je tuženik raspolagao sa cjelokupnom dokumentacijom vezanom uz utvrđenje opsega štete koju tužitelj trpi uslijed štetnog događaja pa je od tada u zakašnjenju tako da je u obvezi isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos počev od 4. listopada 2017. do 30. siječnja 2022. (u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate od 31. siječnja 2022. do isplate je odluka pravomoćna), dok je za preostalo razdoblje, odnosno od 8. travnja 2016. do 3. listopada 2017. zahtjev neosnovan. Naime, tužitelju bi pripadalo pravo na isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva za slučaj da se na utemeljeni odgovor tuženika očitovao, odnosno postupio na način da je dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju ili se javio liječniku cenzoru radi pregleda, što ne proizlazi iz utvrđenja suda prvog stupnja.

12. Djelomično su osnovani i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, osnovano tužitelj ističe da je s obzirom na vrijednost predmeta spora (prema konačno postavljenom zahtjevu) te sukladno odredbama Tarife za svaku radnju valjalo priznati zatraženi iznos prema troškovniku od 250 bodova, a ne 100 kao što je to odlučeno pobijanom odlukom. Isto tako osnovano ukazuje da mu kao nužni pripadaju troškovi sastava odštetnog zahtjeva, ali ne i troškovi sastava podneska od 4. studenog 2016. te 17. ožujka 2020., jer su mu već dosuđenim dijelom priznati troškovi za sastav podnesaka u kojima iznosi iste navode. Dakle, tužitelju za sve radnje navedene u prvostupanjskoj odluci i sastava odštetnog zahtjeva pripada iznos od 7.625,00 eur na ime 3.812,5 bodova, kao i pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 1.906,25 eur. Međutim, kod odmjeravanja pripadajućih troškova sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a valja cijeniti da je tužitelj uspio sa osnovom sa 100%, a visinom zahtjevom sa 27% (127:2= 63,5) pa je konačno uspio sa 63,5%. Tuženik pak nije uspio sa osnovom već visinom sa 73% (73:2=36,5). Kada se od uspjeha tužitelja koji je u većem omjeru uspio u sporu oduzme uspjeh tuženika proizlazi da je isti uspio u omjeru od 27% u kojem mu pripadaju troškovi zastupanja po odvjetniku, tako da mu konačno pripada iznos od 2.573,43 eur. Pored toga, uz već dosuđeni iznos od 995,42 eur na ime troškova vještačenja koji mu je priznat pobijanom presudom pripada mu i daljnji iznos od 165,90 eur (1.250,00 kn) koji je iznos tužitelj uplatio na ime pristupa vještaka na ročište radi očitovanja na primjedbe. Stoga proizlazi da pravilnom primjenom materijalnog prava i u okviru postavljenog zahtjeva tužitelju na ime troškova zastupanja, PDV-a i vještačenja pripada iznos od 3.734,75 eur. Kako je već dosuđen iznos od 2.581,61 eur (pravomoćnim dijelom točke I. izreke presude) to je navedenu odluku u očito odbijajućem dijelu valjalo preinačiti i tužitelju dosuditi daljnji iznos od 1.153,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2022. (kako je to odlučeno dosuđujućim dijelom prvostupanjske presude) do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

13. S obzirom na vrijednost predmeta spora obuhvaćenog žalbom, kako je tužitelj sa istom uspio osim u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pripada mu iznos od 312,50 eur na ime sastava žalbe i PDV-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan (čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a).

14. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a i 166. st. 2.

ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

15. Kako je o zahtjevu tužitelja trebalo odlučiti presudom to je očito pogreškom prilikom pisanja odlučeno rješenjem, koja pogreška je ispravljena primjenom odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a.

16. Presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu točke I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak