REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-499/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po punomoćniku NE, dipl. iur., zaposleniku tužitelja, protiv I-tuženika Klet Europa j.d.o.o., Sveti Ivan Zelina, Zagrebačka 139, OIB: 66172184136, zastupan po punomoćnici EE, odvjetnici iz [adresa] te protiv II-tuženice IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja NE, diplomiranog pravnika, zakonske zastupnice I-tuženika ZE osobno, punomoćnice I-tuženika EE, a u odsutnosti II-tuženice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 12. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su sklopili: KLET EUROPA j.d.o.o. OIB: 66172184136, ZAGREBAČKA 139, SVETI IVAN ZELINA i HABUNEK LEONARDA, OIB [osobni identifikacijski broj] RADOIŠĆE 5, 10380 NED, ništetan."

II/ Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 isplatiti I-tuženiku Klet Europa j.d.o.o., Sveti Ivan Zelina, Zagrebačka 139, OIB: 66172184136 trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 22. travnja 2024. navodi da je II-tuženica IE (dalje u tekstu: II- tuženica) bila u radnom odnosu kod I-tuženika Klet Europa j.d.o.o. (dalje u tekstu: I- tuženik) u periodu od 23. kolovoza 2023. do 25. kolovoza 2023. s isključivim ciljem da bi II-tuženica ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te priznanje prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada u statusu nezaposlene majke. II-tuženica prije stjecanja statusa osobe u radnom odnosu nije imala status zdravstveno osigurane osobe, odnosno propustila se od dana prestanka statusa kao dijete do navršenih 18 godina života javiti Zavodu i regulirati svoj status. Cilj II-tuženice i I-tuženika bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a ne obavljanje radnog odnosa, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit. Prema odredbi čl. 122 st. 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u slučaju sumnje da se utvrđen status osiguranika ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, tužitelj ima pravo i obvezu pokrenuti postupak za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Prema odredbi čl. 285 st. 1 Zakona o obveznim odnosima prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Tužitelj navodi da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanja poslova prema sklopljenom ugovoru o radu. Navedeno ima za posljedicu ništetnost pravnog posla pa se sa istim postupa kao da nije ni sklopljen. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kako je navedeno u izrijeci.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je s II-tuženicom zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme radi povećanja opsega posla. Ističe da je ugovor o radu zaključen sukladno odredbi čl. 12 st. 1 Zakona o radu s obzirom da se radilo o obavljanju posla čije trajanje je ograničeno. U konkretnom slučaju II-tuženica je bila zaposlena na poslovima pomoćnog konobara zbog povećanja opsega posla. Naime, direktorica I- tuženika zaposlena je na poslovima konobara te je u tom periodu zbog povećanih obveza i poslova koje je imala kao direktorica trebala povremeno ispomoć i to za navedeni period. Radilo se o izvanrednoj situaciji, ne radi se o novootvorenom radnom mjestu, već je postojala privremena potreba za radnikom takve vrste. II-tuženica je za radno mjesto saznala od svoje majke koja je dugogodišnji zaposlenik I-tuženika. II- tuženica je punoljetna osoba sa završenom osnovnom školom i prekinutim srednjoškolskim obrazovanjem. Navodi se da za poslove pomoćnog konobara ne treba nikakva posebna kvalifikacija. I-tuženik ističe da na njoj nije prepoznao znakove trudnoće, a isto je navela i majka II-tuženice rekavši da je ostala iznenađena porodom kao i cijela obitelj, s obzirom da nitko u obitelji nije znao da je II-tuženica trudna. Majka II-tuženice obavijestila je I-tuženika da je dijete rođeno prije termina. Navodi se da je u to vrijeme II-tuženica stanovala kod bake, da prije poroda nikada nije bila kod ginekologa, pa je sreća da je dijete rođeno zdravo, iako prerano. Osporavaju se navodi tužitelja da se radi o prividnom ugovoru, s obzirom da je II-tuženica obavila posao za koji je bila zaposlena i za koji je plaćena. Nije bio cilj radnog odnosa ostvariti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, budući da I-tuženik nije imao nikakva saznanja o statusu zdravstvenog osiguranja II-tuženice, a htio je postupiti po zakonu te II-tuženicu prijaviti u radni odnos. I-tuženiku nije poznato kakav je status II-tuženica ostvarila kod tužitelja nakon završetka radnog odnosa. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. II-tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je bila u radnom odnosu kod I-tuženika u periodu od 23. kolovoza 2023. do 25. kolovoza 2023. Navodi da je radila na poslovima pomoćnog konobara i primila plaću. Navodi da je u to vrijeme bila trudna, međutim nije znala koliko, jer niti jednom nije bila kod ginekologa, nosila je široku odjeću, živjela je kod bake, roditelji nisu znali za trudnoću. Nije bila zaposlena niti je išla u školu. Nije se usudila nikome ništa govoriti s obzirom da je bila sama i nije bila u dobrim odnosima s ocem djeteta. Zbog toga isti nije niti naveden u rodnom listu. Majka ju je obavijestila da I-tuženik traži pomoćnog konobara, što je II-tuženica odmah prihvatila jer nije imala prihoda. Posao je obavila bez problema, bila je u širokoj odjeći i zaklonjena šankom, nitko nije posumnjao da je trudna. U času rođenja njene kćerke imala je 18 godina i bila je neuka. Sklapanje ugovora o radu nije imalo za cilj ostvarenje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer nije znala da treba ostvariti neka prava. Zahtjev je predala 11. rujna 2023. na novčanu pomoć tijekom rodiljne i roditeljske brige, koji zahtjev je utvrđen osnovanim. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u rješenje HZZO-a (str. 3 spisa), u zaključke HZZO-a (str. 5 i 9 spisa), u ugovor o radu (str. 7-8 spisa), u očitovanje I-tuženika (str. 11 spisa), u rodni list (str. 13 spisa), u zahtjev za korištenje prava na roditeljnu poštedu od rada (str. 15-16 spisa), u podatke o isplatama(doznake) (str. 17-22 spisa), u dopis Porezne uprave (str. 39 spisa), saslušani su svjedoci SE (str. 56 spisa), BE (str. 56 spisa) te direktorica I-tuženika ZE kao parnična stranka (str. 56-57 spisa).

5. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz ugovora o radu od 22. kolovoza 2023. da su II-tuženica i I-tuženik zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme do 25. kolovoza 2023. za obavljanje poslova pomoćnog konobara zbog povećanog opsega posla.

7. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4. prosinca 2023. je razvidno da je II-tuženici odobreno korištenje prava na rodiljnu brigu o novorođenom djetetu te roditeljsku brigu o novorođenom djetetu u periodu od 28. kolovoza 2023. do 27. kolovoza 2024.

8. Uvidom u Zaključak HZZO-a od 15. rujna 2023. je utvrđeno da je tim zaključkom pozvana II-tuženica dati izjavu o okolnostima zasnivanja radnog odnosa kod I- tuženika. Iz zaključka HZZO-a od 15. rujna 2023. dalje proizlazi da je takvo očitovanje pozvan dati i I-tuženik, a vezano uz zapošljavanje II-tuženice.

9. Iz očitovanja I-tuženika od 9. listopada 2023. je vidljivo da je I-tuženik postupio po zaključku tužitelja od 15. rujna 2023.

10. Uvidom u rodni list koji prileži spisu je razvidno da je dijete II-tuženice rođeno **.**.2023., a II-tuženica je navedena kao majka djeteta. Rodni list ne sadrži podatke o ocu djeteta.

11. Iz zahtjeva II-tuženice od 13. rujna 2023. proizlazi da je ista zatražila korištenje prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada za dijete koje je rođeno **.**.2023.

12. Spisu također prileže doznake o evidenciji i isplatama koje su izvršene II-tuženici u utuženom razdoblju.

13. Nadalje, iz dopisa Porezne uprave koji je dostavljen na traženje suda proizlazi da je za II-tuženicu poslodavac, odnosno I-tuženik podnio izvješće o primitcima i porezima na dan 15. rujna 2023. za razdoblje od 23. kolovoza 2023. do 25. kolovoza 2023. Iz tog dopisa dalje proizlazi da je I-tuženik obvezu plaćanja obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje podmirio u cijelosti.

14. Na okolnost rada II-tuženice kod I-tuženika izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i direktorice I-tuženika kao parnične stranke.

15. Iz iskaza svjedokinje SE proizlazi da je ista majka II-tuženice i ima osobnih saznanja da je II-tuženica tijekom 2023. radila kod I-tuženika, obavljala je poslove pranja posuđa. Navodi da je živjela sa svjedokinjom i zna da je tamo obavljala rad. Poslodavac nije znao da je ona trudna, jer nije znala niti svjedokinja. S obzirom da svjedokinja također radi kod I-tuženika ista je osobno vidjela II-tuženicu da obavlja poslove pranja posuđa. Navodi da je II-tuženica čitavo vrijeme živjela sa svjedokinjom, međutim da ona nije znala da je II-tuženica trudna.

16. Svjedokinja BE u svom iskazu navodi da je II-tuženicu upoznala jer je došla raditi gdje je radila i svjedokinja. II-tuženica je obavljala poslove pranja posuđa, poliranja čaša i slično, a svjedokinja je također radila na poslovima u ugostiteljstvu. Nije znala da je II-tuženica trudna, prema njenim saznanjima niti njena majka to nije znala i ona je to skrivala od obitelji. Prema njenim saznanjima niti poslodavac to nije znao. Prema saznanjima svjedokinje II-tuženica je radila kratko, svega par dana, a rodila je ubrzo nakon toga.

17. Direktorica I-tuženika ZE u svom iskazu navodi da i ona radi u ugostiteljskom objektu u vlasništvu I-tuženika, osobno radi za šankom i obavlja dostavu hrane. Ima običaj, kada je gužva, uzeti dodatne djelatnike. Tražila je nekoga za ispomoć pa je SE predložila svoju kćer. Nije primijetila da je II-tuženica trudna, odradila je posao, radila je na poslovima pranja posuđa. Nije znala da II- tuženica nema zdravstveno osiguranje, odlučila je II-tuženicu odmah prijaviti jer je boji inspekcija. Ubrzo nakon toga SE ju je nazvala i rekla joj da je II-tuženica rodila, rekla je da i ona to nije znala i da joj je to bio šok. Prema onome što je saznala od SE, dijete je rođeno prijevremeno i kratko je bilo u inkubatoru.

18. Sud je iskaze svjedoka i direktorice I-tuženika ocijenio istinitim, budući da su isti u suglasju jedan s drugim i navodima I-tuženika i II-tuženice iz odgovora na tužbu. Svjedoci su iskazivali jasno, logično i životno, te je stoga iskaz svjedoka prihvaćen u cijelosti. Sud smatra da nije relevantna činjenica to što je II-tuženica u odgovoru na tužbu navela da je živjela s bakom dok je svjedokinja SE, inače majka II- tuženice navela da je II-tuženica živjela s njom. Neovisno o tome, iz svih iskaza suglasno proizlazi da poslodavac II-tuženice nije znao da je ona trudna, da je tu činjenicu II-tuženica skrivala od obitelji i poslodavca, da i sama nije znala kada treba roditi jer nije išla liječniku, a da je dijete rođeno prije termina. Iz iskaza dalje suglasno proizlazi da je II-tuženica u stvarnosti obavila rad kod I-tuženika, obavila je poslove pranja posuđa i pomoći na šanku, a koji sve poslovi spadaju u poslove pomoćnog konobara. Također, nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokumentacije u spisu to da je II- tuženica za taj period prijavljena u radni odnos te su svi obvezni doprinosi za rad II- tuženice isplaćeni.

19. Sukladno odredbi čl. 55 Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) svatko ima pravo na rad i slobodu rada te svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Prema odredbi čl. 10 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Prema odredbi čl. 8 st. 4 ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava. Sukladno odredbi čl. 273 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, dok je prema odredbi čl. 273 st. 2 istog Zakona propisano da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Nadalje, prema odredbi čl. 322 st. 1 ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, prema odredbi čl. 285 st. 1 ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

20. Sukladno citiranim odredbama Ustava RH i ZR-a je vidljivo da je u Republici Hrvatskoj ustanovljena sloboda ugovaranja radnih odnosa, te da se na ugovore o radu primjenjuju pravila obveznog prava. Iz izvedenih dokaza je utvrđeno da su II-tuženica i I-tuženik slobodnom voljom zasnovali radni odnos i zaključili ugovor o radu s ciljem obavljanja rada koji rad je II-tuženica obavila kod I-tuženika te je za isti rad i plaćena. Iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi ovaj ugovor bio sklopljen zbog nedopuštene pobude, niti da bi bio protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Isto tako nije utvrđeno da bi se radilo o prividnom ugovoru, budući da je u stvarnosti obavljen rad na temelju ugovora o radu i da je svrha istog bilo obavljanje rada II- tuženice kod I-tuženika. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je u stvarnosti rad radi kojeg je zaključen ugovor o radu i obavljen.

21. Stoga, sud nije utvrdio da se je u ovom slučaju II-tuženica status osiguranika tužitelja stekla na temelju neistinitog činjeničnog stanja, odnosno da bi jedini cilj zasnivanja radnog odnosa bio isplata prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada od strane tužitelja. Također nije utvrđeno da bi se radilo o prividnom ugovoru.

22. Slijedom navedenog, budući da nije utvrđeno postojanje razloga da se ugovor o radu II-tuženice i I-tuženika proglasi ništetnim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donijeti presudu kao u izrijeci.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška I-tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je I-tuženik zastupan po odvjetnici.

24. Trošak I-tuženika odnosi se na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) što ukupno iznosi 150,00 eura kojem iznosu valja pridodati iznos od 37,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 187,50 eura, koji trošak je tužitelj dužan naknaditi I-tuženiku.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. I-tuženiku po pun.

3. II-tuženici