Povrv-821/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja VESTOK d.o.o., Zagreb, Savska cesta 179, OIB: 74652909427, kojega zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić i Vedran Barišić u Koprivnici, protiv tužene OŽ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danko Jurišić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 6.113,60 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 3. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tužene, 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba, Savska cesta 56, poslovni broj Ovrv- 20623/2021 od 12. siječnja 2022., kojim je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 6.113,60 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 11. studenoga 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 1.670,09 EUR (slovima: tisuću šesto sedamdeset eura devet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2025. do isplate, po stopi od 6,15 % godišnje.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba, Savska cesta 56, poslovni broj Ovrv-20623/2021 od 12. siječnja 2022., nakon kojega je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužena je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknula da ne postoji nikakvo potraživanje tužitelja prema tuženoj na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji broj 0054/2020 od 12. ožujka 2020. glede povrata novčane naknade jer je tužena kao ugovorna strana savjesno izvršavala ugovor kroz 2020. i 2021. godinu kroz teške uvjete pandemije koronavirusom za ugostiteljski sektor, te čak realizirala prodaju značajnih količina pića kupljenih od tužitelja te da je tužitelju sva roba plaćena. Predmetni Ugovor je tijekom 2021. i dalje bio na snazi i tužitelj ga nije raskidao, a od samog potpisa ugovora je prošlo više od 20 mjeseci. Prema članku 6. Ugovora o poslovnoj suradnji broj 0054/2020 tužitelj je bio dužan umanjiti danu naknadu za 4.500,00 kn + PDV za svaki mjesec do raskida ugovora, pa je tužitelj morao znati da je po ugovoru dana naknada već amortizirana i da nakon umanjenja po mjesecima nema pravo na nikakav povrat od tužene. Stoga je tužena predložila po provedenom postupku ukinuti rješenje o ovrsi i platni nalog u cijelosti, odnosno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj je u podnesku od 4. veljače 2022. naveo da se tužena člankom 5. Ugovora o ulaganju obvezala da će u razdoblju od tri godine, a počevši od dana sklapanja navedenog Ugovora, ostvariti ukupan promet robe s tužiteljem u iznosu od 600.000,00 kn. Člankom 4. Ugovora o ulaganju, tužitelj je tuženoj isplatio novčanu naknadu (ulaganje) u iznosu od 55.000,00 kn, uvećano za iznos PDV-a, što je odgovaralo postotku od 9,16 % na ime ugovorenog prometa od 600.000,00 kn. Tužena je tužitelju izdala račun 54-POSL1-99 na iznos od 68.750,00 kn s uključenim PDV-om (55.000,00 kn bez PDV-a) na ime naknade (ulaganja) po Ugovoru o ulaganju, te je tužitelj navedeni iznos podmirio tuženoj putem tri kompenzacije, 8. srpnja 2020. na iznos 26.730,21 kn, 28. srpnja 2020. na iznos od 22.556,74 kn i 7. rujna 2020. na iznos od 19.463,05 kn. Stoga je tužitelj istaknuo kako se tužena na ime primljenog iznosa naknade od 55.000,00 kn uvećanog za PDV, člankom 5. Ugovora o ulaganju obvezala da će u razdoblju od tri godine ostvariti promet s tužiteljem u iznosu od 600.000,00 kn. Tužena je s mjesecom svibnjem 2021. prestala poslovati s tužiteljem, s obzirom na to da je posljednja narudžba robe bila 29. travnja 2021., te je na sastanku održanom u rujnu 2021. s CŽ, voditeljem prodaje društva tužitelja, obavijestila da prestaje od tužitelja naručivati robu za svoj ugostiteljski objekt, jer da je poslovanje i kupovinu robe nastavila raditi s drugim dobavljačem. Prema tome, u rujnu 2021. da je tužena jednostrano raskinula Ugovor o ulaganju i prestala kupovati robu od tužitelja, čime ga je oštetila za iznos od 46.062,89 kn koji je zadržala za sebe, a koji razmjerno odgovara ostatku naknade (ulaganja) iz članka 4. Ugovora o ulaganju za neostvareni promet od 398.336,71 kn, budući da je tužena od ugovorenog prometa s tužiteljem od 600.000,00 kn do jednostranog raskida Ugovora ostvarila promet od 201.663,29 kn. Nadalje, tužitelj tvrdi da nema mjesta primjeni članka 6. stavka 3. Ugovora o ulaganju koji govori o „amortiziranju“ ulaganja, već da u primjenu dolazi odredba članka 368. ZOO-a prema kojoj je tužena u obvezi (naknaditi) vratiti tužitelju iznos od 46.062,88 kn na ime primljene naknade iz Ugovora o ulaganju, za ostatak prometa koji nije ostvarila zbog svojeg jednostranog raskida Ugovora o ulaganju.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao otvorene stavke salda konti tužitelja (list 7. spisa), dopis tužene od 19. listopada 2021. (list 31. spisa), pregled prometa u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. i 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list 32.-34. spisa), Ugovor o ulaganju i poslovnoj suradnji broj 0054/2020 od 12. ožujka 2020. (list 42.-43. spisa), račun tužene broj 54-POSL1-99 od 1. srpnja 2020. (list 44. spisa), izjavu o kompenzaciji od 8. srpnja 2020. (list 46. spisa), izjavu o kompenzaciji od 28. srpnja 2020. (list 47. spisa), izjavu o kompenzaciji od 7. rujna 2020. (list 48. spisa), knjigu izlaznih računa tužitelja (list 49. -50. spisa), tužiteljevu karticu komitenta (list 51.-56. spisa), knjigovodstvenu karticu poslovnog partnera (list 57. spisa), račun tužitelja broj 003-1000-000084/21 (list 58. spisa), protokol o podmirenju dugovanja iz Ugovora o ulaganju i poslovnoj suradnji broj 0054/2020 od 13. listopada 2021. (list 60. spisa), izvadak iz obrtnog registra za tuženu (list 79. spisa), te je saslušao direktora tužitelja PŽ (list 96.-97. spisa) i proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku, izv.prof.dr.sc. iz društva EX LEGE d.o.o. radi utvrđenja visine povrata uloženih sredstava zbog neispunjenja ugovorne obveze iz članka 6. Ugovora o ulaganju i poslovnoj suradnji (list 106.-108. i 123.-124. spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je tražbina tužitelja na temelju Ugovora o ulaganju i poslovnoj suradnji broj 0054/2020 od 12. ožujka 2020. (u daljnjem tekstu: Ugovor) glede povrata novčane naknade u iznosu od 6.113,60 EUR zbog neostvarivanja ukupno planiranog prometa u iznosu od 79.633,69 EUR.

7. Među strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa na temelju Ugovora o ulaganju i poslovnoj suradnji broj 0054/2020 od 12. ožujka 2020.

8. Sporno jest je li tužena raskinula Ugovor o ulaganju i poslovnoj suradnji broj 0054/2020 od 12. ožujka 2020., te ima li tužitelj, uslijed raskida ugovora, pravo na povrat onoga što je tuženoj dao na ime ispunjenja predmetnog Ugovora.

9. Iz iskaza direktora tužitelja PŽ (list 96.-97. spisa) proizlazi da je komercijalist tužitelja CŽ telefonskim putem kontaktirao obrt tužene, Vidikovac Sljeme, te da mu je rečeno da tužena ne želi više kupovati robu od tužitelja. Tom prilikom ju je upozorio da je tužitelj uložio sredstva za unaprjeđenje poslovanja, te da će u tom slučaju biti prisiljen zatražiti povrat uloženih sredstava zbog neostvarenog prometa. Nakon toga CŽ je preminuo, a komunikacija s tuženom se nije nastavila. Tužitelj nije zaprimio nikakvu pisanu obavijest od tužene u vezi raskida Ugovora. Ugovor o ulaganju i poslovnoj suradnji broj 0054/2020 pripremila je stručna služba tužitelja (tužiteljev "back office"), a radi se o standardnom ugovoru koji je sklopljen na način da je komercijalist tužitelja u dogovoru s ugostiteljem utvrdio visinu iznosa ulaganja, što je u Ugovoru i navedeno. Ostale odredbe su standardne i sastavio ih je tužitelj.

10. Odredbom članka 2. Ugovora određeno je kako će tužitelj biti ekskluzivni dobavljač svih proizvoda iz prodajnog asortimana tužitelja u svim poslovnim jedinicama tuženika. Odredbom članka 5. Ugovora određeno je kako će tuženik u razdoblju od tri godine od dana potpisivanja ugovora kupnjom proizvoda od tužitelja ostvariti promet u minimalnom iznosu od 600.000,00 kn bez PDV-a. Istim člankom je predviđeno produljenje ugovora do ostvarivanja planiranog minimalnog prometa. Člankom 6. stavkom 3. Ugovora, u slučaju prijevremenog raskida ugovora određen je povrat uloženih sredstava tužitelja (55.000,00 kn uvećano za PDV), a koji iznos će biti umanjen za 4.500,00 kn uvećano za iznos PDV-a, množeno s brojem mjeseci do dana raskida ugovora.

11. Sudski vještak Vatroslav Zovko, izv.prof.dr.sc. je u nalazu i mišljenju (list 107. - 108. spisa) utvrdio da spisu nema obavijesti o raskidu ugovora, kako je to određeno člankom 10. Ugovora. Iz konto kartice, odnosno knjigovodstvene kartice poslovnog partnera (list 57. spisa) vidljivo je da je tužitelj tuženoj posljednju fakturu ispostavio 14. svibnja 2021., te to utvrđenje odgovara navodima tužitelja da je ovršenik s mjesecom svibnjem 2021. prestao poslovati s ovrhovoditeljem (list 38. spisa). Kako je Ugovor o ulaganju i poslovnoj suradnji broj 0054/2020 sklopljen 12. ožujka 2020., to znači da je od dana sklapanja ugovora do dana izdavanja računa 14. svibnja 2021. proteklo ukupno 14 punih kalendarskih mjeseci (428 kalendarskih dana). U skladu s predmetnim odredbama Ugovora, isplaćeni iznos od 55.000,00 kuna uvećano za PDV od strane tužitelja tuženoj potrebno je umanjiti za umnožak od 14 (mjeseci) i 4.500,00 kn uvećano za PDV, odnosno za 63.000,00 kn uvećano za PDV, slijedom čega prema mišljenju sudskog vještaka, ne postoje potraživanja tužitelja prema tuženoj s naslova povrata ulaganja.

12. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da se Ugovor nesporno izvršavao sve do kraja travnja 2021., čime priznaje odlučnu činjenicu da se Ugovor nedvojbeno izvršavao oko 14 mjeseci, što svakako prelazi razdoblje od 10 mjeseci koje dovodi do amortizacije „marketinške“ naknade. Tužena tvrdi da ni u svibnju 2021., ni u rujnu 2021., ni u listopadu 2021. nije s tužiteljem raskinula Ugovor o poslovnoj suradnji broj 0054/2020, niti da je pregovarala s djelatnicima tužitelja, niti da je tužitelju poslala bilo kakav pisani raskid ili obavijest o raskidu ili priznanje duga temeljem predmetnog Ugovora.

13. Iz dopisa tužene od 19. listopada 2021. (list 31. spisa) proizlazi da Ugovor od strane tužene nije raskinut i da se ne priznaje nikakav dug prema tužitelju i da je od potpisa Ugovora prošlo više od 20 mjeseci, te da je Ugovor ispunjavala u iznimno teškim uvjetima pandemije COVID19, zatvaranja lokala, radova na sljemenskoj cesti, što pokazuju i prometi tužene glede robe tužitelja (list 32.-34. spisa).

14. Analizirajući sadržaj odredbe članka 6. sklopljenog Ugovora u skladu s člankom 319. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO) proizlazi da su stranke izrijekom ugovorile pravo tužitelja na raskid ugovora zbog kršenja odredbi tog Ugovora ili u slučaju kršenja odredbi kupoprodajnog ugovora, ali nisu odredile ima li i ugostitelj pravo na raskid Ugovora pod jednakim uvjetima u pogledu umanjenja (amortizacije) povrata uloženih sredstava tužitelja (članak 6. stavak 3. Ugovora).

15. U skladu s odredbom članka 3. ZOO-a, sudionici u obveznom odnosu su ravnopravni.

16. S obzirom na spomenutu ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu neosnovano je tužiteljevo pravno shvaćanje da se odredba članka 6. stavka 3. Ugovora ne može primijeniti u slučaju kada tužena kao ugostitelj raskine Ugovor. Ako je tužitelj doista htio da tužena nema pravo na umanjenje povrata uloženih sredstava u slučaju kada sama raskine Ugovor, mogao je tuženoj ponuditi sklapanje pisanog Ugovora koji bi izrijekom sadržavao takvu odredbu. Međutim, kako je to pravo nedvojbeno ugovoreno u slučaju tužiteljevog raskida ugovora, isto prema mišljenju suda, vrijedi i u slučaju raskida ugovora od strane tužene.

17. Slijedom navedenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Vatroslava Zovka kao stručno, objektivno i u skladu s dokumentacijom u spisu, te je primjenom citiranih odredbi Ugovora i ZOO-a tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odlučio kao u točki I. izreke presude.

18. S obzirom na to da je u cijelosti izgubio parnicu, tužitelj je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženoj parnične troškove. Tuženoj je dosuđen trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/), trošak sastava podnesaka od 11. listopada 2023. i 27. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR po svakom podnesku (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 5. prosinca 2023., 23. veljače 2024. i 3. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 21. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 42 Tarife), te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 107,59 EUR, u skladu s Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019 i 92/2021).

19. Prema ocjeni suda, tuženoj za vođenje parnice nisu bili potrebni podnesci od 8. prosinca 2023., 29. siječnja 2025. i 5. veljače 2025. (čl. 155. st. 1. ZPP-a) jer je svoje očitovanje na navode tužitelja te nalaz i mišljenje vještaka mogao iznijeti na ročištu.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

SUDAC:

JASENKA RUNDEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude, ako uredno obaviještena stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranku. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.