REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj Pn-181/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Antić, odvjetnik u Puli, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Dragana Antića, odvjetnika u Puli i državno odvjetničke savjetnice ĐAK, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 da tužitelju ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu isplatom iznosa od 530,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9,21 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2020. do isplate na ima troška ovjere potpisa;

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja kojom potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 530,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2020. do isplate, povučena.

II. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 da tužitelju ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 526,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je protiv tužitelja kao okrivljenika Policijska uprava istarska, Policijska postaja Pula, 31. kolovoza 2020. podnijela Optužni prijedlog kojim tvrdi da je tužitelj 27. kolovoza 2020. u 18:30 sati, u stanu u [adresa], počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavka 1. istog zakona koji je činjenično opisan: nasilnički se ponašao u obitelji na način da je sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] slao SMS poruke majci VA na njen mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], da mu se javi da razgovaraju u svezi legalizacije stana u potkrovlju stambene zgrade u kojem stanuje po navodima okrivljenika protuzakonito i da želi razgovarati, a da ukoliko ne dođe da će sutra povući poteze koje neće moći kasnije povući, da bi oko 18,30 sati došao u stan na drugom katu koji je njegovo vlasništvo, a u kojem stanu boravi kao podstanarka UA, te u ormariću sa ventilima za dovod vode zatvorio ventil na vodovodnoj cijevi koja vodi u stan u potkrovlje zgrade u kojem živi njegova majka VA i na taj način onemogućio opskrbu vode, što je kod VA prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Temeljem tog optužnog prijedloga Općinski sud u Puli je 1. rujna 2020. donio rješenje kojim se okrivljeniku ovdje tužitelju nalaže mjera opreza zabrana posjećivanja stana u [adresa]. kojeg koristi njegova majka VA, zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja majke VA, r. **.**.1968. s prebivalištem u [adresa], na način da se počinitelju ograničava pravo približavanja majci VA na udaljenosti manjoj od 50 m, koje će mjere trajati 2 mjeseca, no najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju, a započinju teći odmah. Tužitelj je bio svjestan da nije počinio bilo kakav prekršaj te je protiv ovog rješenja izjavio žalbu, ali je Visoki prekršajni sud odbio žalbu okrivljenika. Dana 4. studenog 2020. Općinski sud u Puli donio je rješenje kojim ukida mjeru opreza. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli pod brojem Pp J- 345/2020 od 4. svibnja 2021. tužitelj je oslobođen krivnje da je počinio bilo kakav prekršaj. Oslobađajućom presudom su mjere opreza postale protuzakonite. Uslijed ovih mjera tužitelj je pretrpio štetu jer nije mogao koristiti svoj stan. Naime, sud je donio mjeru opreza kojom se tužitelju zabranjuje približavanja, uznemiravanja ili uhođenja majke VA, r. **.**.1968. s prebivalištem u [adresa], na način da se počinitelju ograničava pravo približavanja majci VA na udaljenosti manjoj od 50 m. Obzirom da mu je već bila oduzeta sloboda tužitelj je ovu mjeru shvatio ozbiljno. Budući da tužitelj i njegova majka žive u istoj zgradi, a da bi poštovao ovu mjeru, tužitelj više nije mogao koristiti svoj stan, budući da bi time prekršio mjeru zabrane približavanja VA na udaljenost manju od 50 m, te se morao iz svog stana iseliti. Tužitelj nije mogao brzo riješiti pitanje svog stanovanja te je molio svog djeda ČA da ga primi u svoj stan, odnosno ako ne želi, da mu iznajmi dio stana i omogući da bar prespava imajući krov nad glavom. ČA je pristao pod uvjetom da zaključe ugovor o najmu te da tužitelj plaća svom KA najamninu u iznosu od 4000 kuna. Budući da nije mogao iznajmiti stan na dva mjeseca niti si platiti hotelski smještaj, tužitelj je bio prisiljen prihvatiti zahtjev ČA i s njim zaključiti ugovor o najmu dijela stana. Na ugovoru su ovjereni potpisi kod javnog bilježnika Mirne Pliško, javnog bilježnika iz [adresa]. Tužitelj i ČA su u potpunosti ispunili zaključeni ugovor jedan prema drugom te je tužitelj platio najamninu prema ugovor. Na predmetnom ugovoru je 7. rujna 2020. ovjeren potpis ČA koji je platio tužitelj 69,50 kuna. Saslušanje ČA se ne predlaže budući da nije sposoban dati iskaz uslijed starosti i duševne bolesti – senilnosti koja je u zadnje dvije godine uznapredovala. Stoga se zaključuje da je tužitelj uslijed protuzakonito izrečenih mjera opreza morao napustiti svoj stan i iznajmiti stan za 4.000 kuna mjesečno čime je pretrpio štetu u iznosu od 8.069,50 kuna te predlaže da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.070,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9,21 eura od 7. rujna 2020., na iznos od 530,89 eura od 9. rujna 2020. i na iznos od 530,89 eura od 9. listopada 2020. do isplate. Potražuje troškove postupka.

1.1. Tužitelj je na ročištu 21. veljače 2025. povukao dio tužbe kojom potražuje isplatu iznosa od 530,89 eura (drugi iznos iz točke I. petita) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2020. do isplate, a s obzirom da se tuženik povlačenju nije usprotivio, sud je na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), utvrdio djelomično povlačenje tužbe i odlučio kao u točki I izreke rješenja.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da činjenice koje tužitelj navodi o tome da je sud tužitelja oslobodio od optužbe, u konkretnom slučaju, ne dokazuju nezakonitost izrečenih mjera opreza. Naime u trenutku donošenja mjera opreza određenih rješenjem posl.br. Pp J-345/2020 od 1. rujna 2020. postojale su zakonske pretpostavke iz čl. 130. st. 2. Prekršajnog zakona za donošenje iste, što uostalom potvrđuje i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj IR 115/2020 od 17. rujna 2020. kojim je odbijena žalba okrivljenog i potvrđeno pobijano rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Pp J- 345/2020 od 1. rujna 2020. uz navod da se pravo okrivljenika na vlastiti stan može ograničiti ukoliko se vodi prekršajni postupak zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji. U konkretnom slučaju, sud je postupao u skladu sa zakonom, a naknadno donesena oslobađajuća odluka suda ne može se i ne smije tumačiti na način kako to prikazuje tužitelj odnosno da su time mjere opreza koje je izrekao Općinski sud u Puli-Pola, rješenjem posl.br. Pp J-345/2020 od 1. rujna 2020. postale nezakonite. Sud je postupao zakonito te na uobičajeni i propisani način, također u postupanju suda nije postojala volja ili pristanak da se takvim postupanjem oštete prava ili interesi trećega, slijedom čega, ne postoji odštetna odgovornost države. Donošenjem oslobađajuće presude mjere opreza koje je Općinski sud u Puli-Pola izrekao tužitelju rješenjem posl.br. Pp J-345/2020 od 17. rujna 2020. nisu postale nezakonite. Tužitelj navodi da je s ČA sklopio Ugovor o najmu dijela stana od 7. rujna 2020. te da je tužitelj platio najamninu prema sklopljenom Ugovoru, ali u tom pravcu ne dostavlja dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je najamnina doista i plaćena. Slijedom navedenog, predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom se nalaže plaćanje troškova postupka.

3. U dokaznom postupku pročitan je odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje o mjeri opreza, rješenje o ukidanju mjere opreza, ugovor o najmu dijela stana, odluka Visokog prekršajnog suda, izvršen je uvid u ovosudni spis posl. br. Pp J-345/2020, pročitan je iskaz tužitelja kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u većem je dijelu osnovan.

5. Među parničnim strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužitelj uhićen 27. kolovoza 2020. povodom prijave koju je njegova majka VA podnijela policiji zbog slanja SMS poruka, zbog čega je policija protiv ovdje tužitelja podnijela optužni prijedlog Općinskom sudu u Puli-Pola, Prekršajnom odjelu,

- da su tužitelju pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Pp J- 345/2020 od 1. rujna 2020. izrečene dvije mjere opreza i to zabrana posjećivanja stana u [adresa], na adresi [adresa] kojeg koristi njegova majka VA te zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja majke VA na udaljenosti manjoj od 50 m,

- da je isti sud ukinuo naložene mjere opreza rješenjem od 4. studenog 2020. nakon što je ovdje tužitelj u sklopu prekršajnog postupka iznio svoju obranu,

- da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Prekršajni odjel posl.br. Pp J-345/2020 od 4. svibnja 2021. oslobođen optužbe da bi počinio prekršajno djelo na štetu svoje majke koje mu se stavljalo na teret.

5.1. Osim što navedene činjenice između parničnih stranaka nisu sporne, proizlaze i iz dokaza dostavljenih u spis i to osobito iz priloženog prekršajnog spisa posl.br. Pp J-345/20.

6. Međutim, sporno je je li tuženica dužna tužitelju nadoknaditi štetu koja se ogleda u plaćenoj najamnini za najam stana koja mu je nastala zbog obveze pridržavanja izrečenih mu mjera opreza, s obzirom da je ovdje tužitelj u konačnici oslobođen optužbe da bi počinio prekršaje zbog kojih su mu predmetne mjere opreza bile određene.

7. Uvidom u ovosudni spis posl.br. Pp J-345/20 utvrđeno je da je Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Pula podnijela optužni prijedlog protiv ovdje tužitelja ĐA **.**.2020. Općinskom sudu u Puli-Pola, Prekršajnom odjelu u kojem se navodi da je OA uhićen **.**.2020. u 19,55 sati i pušten na slobodu sljedećeg dana 28. kolovoza 2020. u 07,45 sati te da mu je određena mjera opreza zabrane posjećivanja stana na adresi [adresa] u [adresa] koji koristi njegova majka VA te mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s majkom VA, obje u trajanju od 7 dana, na temelju naredbe Policijske uprava o određivanju mjera opreza, a sve zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio prekršaj iz članka 10. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Nakon dostave optužnog prijedloga sudu Općinski sud u Puli-Pola je rješenjem poslovnom broj Pp J-345/2020 od 1. rujna 2020. naložio obje mjere opreza u trajanju od 2 mjeseca. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je istom doneseno na temelju izvatka iz prekršajne evidencije iz koje proizlazi da nije prekršajno kažnjavan te da je majci uputio SMS poruke koje su karakterizirane kao oblik psihičkog nasilja odnosno psihičkog pritiska prema majci koji je kod nje izazvao nelagodu i strah zbog čega je došla na policiju. Predmetno rješenje potvrđeno rješenjem Visokog prekršajnog suda RH posl.br Ir-115/2020 od 17. rujna 2020. Nakon toga u postupku je ispitan kao okrivljenik OA koji je odlučio iznositi svoju obranu te je istoga dana 4. studenog 2020. nakon ispitivanja okrivljenika doneseno rješenje kojim se ukidaju izrečene mu mjere opreza. Potom je u nastavku postupka saslušana u svojstvu svjedoka majka tužitelja VA te svjedok DA, nakon čega je presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 4. svibnja 2021. ovdje tužitelj oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj koji mu se prethodno stavio na teret, koja uopće nije pobijana žalbom ovlaštenog tužitelja, stoga je ista postala pravomoćna.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da se zbog mjere koja mu je u prekršajnom postupku izrečena nije smio približiti majci na udaljenosti manjoj od 50 metara, a kako su živjeli na istoj adresi [adresa], samo na različitim katovima, nije se mogao pridržavati te mjere ostankom u stanu gdje je živio tako da se morao maknuti iz svog stana. Prvih je nekoliko dana bio kod prijatelja, a potom je morao naći trajnije rješenje. Pitao je svoga djeda ČA da mu dopusti da ta dva mjeseca bude u njegovom stanu na adresi [adresa]. Pitao ga je unatoč tome što nisu imali sjajne odnose nakon smrti njegova oca, djedovog sina. Znao je da je taj djedov stan prazan i da u njemu nitko ne živi. Isprva ga je djed odbio bez posebnog razloga. Za djeda je naveo da je jednostavno čovjek koji kroz život gleda svoj interes tako da mu je u konačnici ponudio da mu plaća najamninu. S obzirom da djed nije bio vlasnik stana u cijelosti nego samo u jednom dijelu, dok je u drugom dijelu bila vlasnica strina iz Italije, u ugovoru je navedeno da mu se daje u najam dio stana, dok je zapravo koristio cijeli stan. Nije bio u mogućnosti tražiti neki drugi podstanarski stan jer je u to vrijeme završavao diplomski rad i nije radio za stalno, nije imao spremne sve potrebne novce, a djed mu je u tom smislu izašao u susret i prihvatio da mu najamninu plati na način da podmiri režije, a ostatak mu da na ruke uz poček od 15ak dana. Ne sjeća se točno koliko je iznosila najamnina, misli da je bila 2.000,00 ili 2.500,00 kuna. Objašnjava da iznos najamnine iz članka 4. Ugovora o najmu predstavlja iznos najamnine za cijelo razdoblje od 9. rujna 2020. do 7. studenog 2020., tako da je djedu sveukupno dao 4.000,00 kuna. Odlučio je sklopiti pisani ugovor o najmu jer ga život nije mazio i shvatio je da je u situaciji kada se protiv njega vodi prekršajni postupak i izrečena mu je mjera opreza treba imati sve crno na bijelo. Na taj je način htio moći na sudu dokazati da se mjere pridržava u slučaju da ga majka opet odluči za nešto lažno prijaviti. Nije htio daljnje probleme. Isprva kada je bio uhićen, cijelu noć je proveo na policiji i pustili su ga uz tu mjeru upozorivši ga da se mjere mora pridržavati jer će u suprotnom završiti u Kranjčevićevoj. Kada ih je pitao što je u Kranjčevićevoj objasnili su mu da je tamo zatvor i da se u slučaju kršenja mjere završava u zatvoru. Tada je bio pri kraju studija i želio je poduzeti sve da do toga ne dođe, a u svoju majku nema povjerenja. Njegova nevinost je na kraju tog postupka dokazana jer je oslobođen optužbe.

9. Tužitelj je iskazivao logično, konzistentno i uvjerljivo, pri tom je sudu na posebne upite dao životne odgovore i to osobito vezano za razlog plaćanja najamnine djedu, sklapanje pisanog ugovora za samo dio stana i iznosa najamnine. Tužitelj je vjerno opisao da je prvih nekoliko dana bio kod prijatelja da bi potom od 7. rujna 2020. bio u stanu od djeda koji je bio prazan, objašnjavajući da je imao malo vremena za pronalazak stana za privremeni život. Njegov je iskaz sukladan drugim dokazima s obzirom da su mu mjere opreza određene naredbom policije 27. kolovoza 2020., a on je u djedov stan uselio 7. rujna 2020. Njegov je iskaz vjerodostojan i u dijelu u kojem navodi da je djedu najamninu platio na ruke, dijelom prebivši je s troškom režija. Tužena je već u odgovoru na tužbu upirala na to da tužitelj nije dokazao da bi predmetnu najamninu iz ugovora platio svom djedu, međutim tužitelj je u svom iskazu na vrlo uvjerljiv način, jasno i sigurno, objasnio odnose unutar obitelji i to osobito odnose s majkom i djedom, a nastavno i okolnosti plaćanja najamnine. Tužitelj je tako odmah naveo da je djedu za cjelokupni najam u trajanju od dva mjeseca platio sveukupno 400,00 eura, zbog čega je u konačnici dijelom i povučena tužba. Objasnio je i razlog zbog kojeg nije djeda predložio kao svjedoka, navodeći da je poznije životne dobi (1938. godište) i smješten u staračkom domu zbog uznapredovale demencije. Osim toga njegov je iskaz, a vezano za uhićenje i tijek prekršajnog postupka, istovjetan sadržaju iskaza kojeg je dao u prekršajnom postupku u kojem je prekršajni sud, ocijenivši iskaz tužitelja vjerodostojnim, odmah ukinuo mjere opreza i u konačnici donio oslobađajuću presudu.

10. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, dalje: ZKP) propisano je da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom članka 14. istog zakona propisano da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Na primjenu citiranih odredaba Zakona o kaznenom postupku upućuje odredba članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018). Osim toga, odredbom članka 25. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014, dalje: Ustav RH) određeno je da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Predmetnim odredbama propisana je, dakle, odgovornost države za naknadu štete koju pretrpi osoba neosnovanim lišenjem i ograničenjem slobode, s time da se odgovornost države odnosi na sve oblike štete (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci posl.br. Gž-22/08-2 od 14. srpnja 2008.). Nedvojbeno je da su spram tužitelja primijenjene mjere osiguranja propisane Prekršajnim zakonom i to mjere opreza koje su dovele do ograničenja temeljnog ustavnog prava na slobodu i to slobodu kretanja iz članka 32. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014, dalje: Ustav RH), a valja ocijeniti od kakvog je značaja okolnost da ih je naknadno isti sud ukinuo i da je konačno tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe.

11. Ovaj je sud stava da se odgovornost tužene za naknadu štete temelji i na odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 66/2019) kojom je određeno da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. Odgovornost države za naknadu štete po navedenoj odredbi je objektivna.

12. Shodno svim citiranim odredbama, ovaj sud smatra da je, u situaciji kada je prekršajni postupak dovršen pravomoćnom presudom kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, otklonjen razlog za određivanje mjera opreza. Isti stav zauzeo je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/5124/2013 od 15. listopada 2015. u kojoj objašnjava da se u situaciji poput predmetne, smatra da su ab initio otpale zakonske osnove za određivanje mjera opreza, s time da se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja ocjenjuje je li zbog toga nastala šteta i ima li okrivljenik pravo na naknadu iste.

13. Za donošenje odluke u ovom predmetu potrebno je prekršajni postupak analizirati kao jedinstven cjeloviti postupak koji je započeo uhićenjem tužitelja i koji je pravomoćno okončan oslobađajućom presudom, a okolnost da je rješenje o mjerama opreza koje je doneseno u sklopu toga postupka postalo pravomoćno (na što upire tužena), sama po sebi, po mišljenju ovoga suda, nije i ne smije biti jedina odlučujuća. Takvo tumačenje bilo bi suviše formalističko, a u svrhu donošenja suda o tome može li se govoriti o nepravilnom radu u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, valja uzeti u obzir sve relevantne okolnosti. Tako je od značaja okolnost da su tužitelju naložene mjere opreza isprva na temelju naredbe policije, a potom rješenjem suda u trajanju od 2 mjeseca i to na osnovu sadržaja SMS poruka i sadržaja prijave svjedokinje VA, majke tužitelja. Dakle, tužitelj kao okrivljenik nije bio ispitan prije određivanja predmetnih mjera, da bi potom isti sud, odmah nakon iznošenja obrane ovdje tužitelja, mjere opreza ukinuo. Pri tom je vrlo bitno naglasiti da su okolnosti koje su postojale u trenutku određivanja mjera opreza do dana njihovog ukidanja bile i ostale potpuno iste. Uzimajući sve navedeno u obzir i činjenicu da je tužitelj u konačnici oslobođen optužbe, ovaj sud smatra da su prethodno naložene mjere opreza bile neopravdane.

14. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj i njegova majka živjeli u istoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa], ali u zasebnim stanovima. S obzirom da je tužitelju izrečena mjera opreza zabrane približavanja majci na udaljenosti manjoj od 50 m, kako bi se izrečene mjere pridržavao, bio je u obvezi napustiti svoj dom odnosno privremeno iseliti. Tužitelj je objasnio da su mu već u policiji ukazali da je posljedica nepridržavanja mjere opreza odlazak u zatvor, što tužitelj nije htio riskirati znajući da tek treba diplomirati. Kako bi se osigurao s djedom je sklopio pisani ugovor o najmu jer je na taj način raspolagao dokazom o tome da mjeru opreza ne krši. Cijeneći da su se naložene mjere opreza ukazale neopravdanima zbog čega su i ukinute, sud je utvrdio da je neopravdano ograničena sloboda kretanja tužitelja. Ograničenje slobode kretanja tužitelja ogledalo se u nemogućnosti boravljenja u svom domu zbog čega je tužitelj bio primoran privremeno iznajmiti drugi stan uslijed čega je pretrpio materijalnu štetu koja se ogleda u plaćenoj najamnini. Time je utvrđeno da je privremeno iseljenje, najam stana i plaćanje najamnine u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi s tužitelju naloženim mjerama opreza u prekršajnom postupku.

15. Slijedom navedenog, naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi pretrpljenu materijalnu štetu koja se ogleda u plaćenoj najamnini u iznosu od 530,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od plaćanja 7. listopada 2020. sukladno odredbi članka 29. i 1086. Zakona o obveznim odnosima.

16. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva naknadu štete iznosa od 9,21 eura zajedno s kamatama na ime troška ovjere potpisa na Ugovoru o najmu, kao neosnovan. Naime, odredba članka 4. stavka 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020) predviđa da se ugovor o najmu sklapa u pisanom obliku, međutim ovjera potpisa ugovornih strana nije jedna od propisanih pretpostavi, stoga predmetni trošak nije u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s pretrpljenom štetom.

17. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a i na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa) jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

17.1. Tužitelj je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu se priznaje nagrada od po 50 bodova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr.7.t.1. u vezi s Tbr.28. Tarife), za sastav tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 3. rujna 2024. i 21. veljače 2025. (Tbr.9.t.1. Tarife) odnosno ukupno 200 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 500,00 eura. Također, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura (uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora s kojom je tužitelj uspio) te za presudu 13,27 eura, s obzirom da će tužitelj ima mogućnost plaćanja polovine punog iznosa pristojbe pod uvjetom da pristojbu na presudu plate u roku od 3 dana od dostave odluke, pri tom cijeneći da je odredbom članka 10. ZPP-a određeno da stranke trebaju voditi računa da se postupak provede sa što manje troškova.

17.2. Stoga je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka isplatom ukupnog iznosa 526,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presuda pa do isplate sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

18. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za priznanje troška ovog postupka kao neosnovano previsoko postavljen prema vrijednosti predmeta spora prije djelomičnog povlačenja tužbe.

19. Posljedično navedenoj odluci o troškovima postupka, odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

U Puli 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz R/pristojba na presudu

2. Tuženoj po ODO Pula, GUO