REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-441/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužiteljice DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženika OPATIJA- GRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 23286023165, kojeg zastupa punomoćnik Dušan Piskavica, odvjetnik u Rijeci i 2. tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Arsen Stipinović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović i Dušan Miočić u Rijeci, radi utvrđenja nepostojanja/ništetnosti ugovora, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 16. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika 1. tuženika te zamjenika punomoćnika 2. tuženika, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije nastao i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela od dana 27. veljače 2014. godine, sklopljen kod javnog bilježnika Velimira Panjkovića iz Rijeke, s potvrdom otpravka broj OU-160/2014, između OPATIJA-GRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 23286023165, i ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Ovlašćuje se tužiteljica ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u knjizi poslovnih udjela društva OPATIJSKE VILE d.o.o., [adresa], OIB: 96492632749, ishodi podjelu poslovnog udjela nominalnog iznosa 747.220,00 EUR upisanog pod r.br. 2 na dva poslova udjela u nominalnom iznosu od 678.220,00 EUR upisan pod rbr. 2. i 69.000,00 EUR upisan pod rbr. 3. te brisanje upisa ovlaštenika RI-TELEFAX d.o.o., Trg Riječke rezolucije 5, Rijeka, OIB:25128946075, na novoformiranom poslovnom udjela u nominalnom iznosu od 69.000,00 EUR uz istodoban upis ovlaštenika OPATIJAGRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 23286023165.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnične troškove, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se u cijelosti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela, od dana 27. veljače 2014. godine, sklopljen kod javnog bilježnika Velimira Panjkovića iz Rijeke, s potvrdom otpravka broj OU-160/2014, između OPATIJA-GRADNJA d.o.o., [adresa], OIB:23286023165, i ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Ovlašćuje se tužiteljica ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u knjizi poslovnih udjela društva OPATIJSKE VILE d.o.o., [adresa], OIB:96492632749, ishodi podjelu poslovnog udjela nominalnog iznosa 747.220,00 EUR upisanog pod r.br. 2 na dva poslova udjela u nominalnom iznosu od 678.220,00 EUR i 69.000,00 EUR te brisanje upisa ovlaštenika RI-TELEFAX d.o.o., Trg Riječke rezolucije 5, Rijeka, OIB: 25128946075, na novoformiranom poslovnom udjela u nominalnom iznosu od 69.000,00 EUR uz istodoban upis ovlaštenika OPATIJA-GRADNJA d.o.o., [adresa], OIB:23286023165.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnične troškove, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljici DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi 1. tuženiku OPATIJA-GRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 23286023165, prouzrečni parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tužiteljici DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi 2. tuženiku ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzrečni parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se 2. tuženik s preostalim zahtjevom za naknadnom parničnog, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv 1. i 2. tuženika 2. kolovoza 2024. podnijela tužbu radi utvrđenja da nije nastao i ne proizvodi pravne učinke ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela od 27. veljače 2014., kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je predmetni ugovor ništetan. Tužiteljica navodi da je u razdoblju od 1. veljače 2012. do 23. travnja 2017. bila direktorica društva OPATIJA-GRADNJA d.o.o., ovdje 1. tuženika iz čega slijedi da je jedino ona bila ovlaštena u ime društva sklapati ugovore kojima se otuđuju poslovni udjeli. Nadalje, navodi da je promjena članova društva OPATIJSKE VILE d.o.o., [adresa], provedena temeljem ugovora o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela od 27. veljače 2014., sklopljenog između ovdje 1. tuženika OPATIJA-GRADNJA d. o. o. kao prenositelja (član društva OPATIJESKE VILE d.o.o.) te ĆI, kao stjecatelja poslovnih udjela. Također ističe da je 1. tuženik bio član društva OPATIJSKE VILE d. o. o. i to s 25.550 poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 200,00 kn svaki te je navedenim ugovorom prenijelo 2. tuženiku 2.600 poslovnih udjela nominalnog iznosa 200,00 kn svaki. U međuvremenu do podnošenja predmetne tužbe, tužiteljica navodi da je 2. tuženik prenio predmetne poslovne udjela na društvo RI – TELEFAX d. o. o., Rijeka, a koje da je isti stekao na temelju nepostojećeg ili ništetnog ugovora, pa da u tom slučaju navedene poslovne udjela nije mogao niti valjano otuđiti. Odlukom skupštine o spajanju poslovnih udjela društva OPATIJSKE VILE d. o. o. održane 3. lipnja 2024., spojeni su svi poslovni udjeli svakog pojedinog člana društva u jedan poslovni udio na način da je 1. tuženik, odnosno društvo OPATIJA – GRADNJA d. o. o., imatelj udjela u nominalnoj vrijednosti od 609.190,00 EUR što iznosi 44,91% temeljnog kapitala društva, a društvo RI – TELEFAX d. o. o. imatelj udjela u nominalnoj vrijednosti od 747.202,00 EUR, što iznosi 55,09% temeljnog kapitala društva. Tužiteljica drži da predmetni ugovor nije nastao, prvenstveno jer na istom nema potpisa stranaka, a sve i da je ugovor potpisan, navodi da je istog zaključila osoba koja nema ovlasti za poduzimanje tog pravnog posla.

1.1. Prilikom zaključivanja predmetnog ugovora 1. tuženik, odnosno društvo OPATIJA – GRADNJA d.o.o. je zastupao prokurist CI, a koji nije priložio solemniziranu punomoć za sklapanje ugovora o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela. Također, tužiteljica navodi da prokura nije potvrđena od strane javnog bilježnika ili sastavljena u oblika javnobilježničkog akta. Iz navedenog proizlazi da prokurist CI nije bio ovlašten za zastupanje 1. tuženika, što za posljedicu ima da predmetni ugovor nije niti sklopljen, odnosno da je sklopljen od neovlaštene osobe koji ona kao direktorica nije naknadno odobrila. Slijedom iznijetog, tužiteljica drži da se isti smatra nepostojećim ugovorom, odnosno da nije niti nastao (čl. 312. ZOO-a). Osim navedenog, sve i da se utvrdi da je predmetni ugovor nastao, tužiteljica drži da je predmetni ugovor ništetan s obzirom na njegove formalne nedostatke i to pozivajući se na odredbu čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima u vezi sa čl. 322. ZOO-a, obrazlažući da predmetni ugovor nije solemniziran ili sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno da navedena isprava ne sadrži potpise stranaka.

2. Društvo OPATIJA-GRADNJA d.o.o. je kao 1. tuženik u odgovoru na tužbu od 3. veljače 2025. priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. ĆI kao 2. tuženik je u odgovoru na tužbu od 17. listopada 2024. u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pa tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice. Također, 2. tuženik je učinio nespornim da je tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2012. pa do 23. travnja 2017. bila direktorica u društvu 1. tuženika, kao i da je provedbom ugovora o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela od 27. veljače 2014., društvo OPATIJA-GRADNJA d.o.o., odnosno 1. tuženik zastupan po tadašnjem prokuristu CI, prenio na ĆI kao 2. tuženika 2.600 poslovnih udjela, svaki nominalnog iznosa u visini od 200,00 kn u društvo OPATIJESKE VILE d.o.o. Nadalje, navodi da je nesporno i da je 2. tuženik predmetne poslovne udjela prenio na društvo RI – TELEFAX d.o.o., Rijeka, kao i da su poslovni udjeli člana društva OPATIJSKE VILE d.o.o. odlukom o spajanju poslovnih udjela na skupštini održanoj 3. lipnja 2024., spojeni na način da je društvo OPATIJA – GARDNJA d.o.o. imatelj udjela u nominalnoj vrijednosti od 609.190,00 EUR, što iznosi 44,91% ukupnog temeljnog kapitala i društva RI – TELEFAX d.o.o. imatelj udjela u nominalnoj vrijednosti od 747.220,00 EUR, što iznosu 55,09% ukupnog temeljnog kapitala. U odnosu na navod tužiteljice kako predmetni ugovor nije potpisan od strane stranaka, 2. tuženik ističe kako je isti potpisan te se kao takav zasigurno u izvorniku nalazi u arhivi javnog bilježnika. Što se tiče otpravka javnobilježničkog akta koji se izdaje strankama, navodi da isti ne mora sadržavati potpise stranaka, a isprava dostavljena uz tužbu ima jasnu naznaku na poleđini da se radi o otpravku, a što predstavlja javnobilježničku ispravu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, na temelju kojeg je Trgovački sud u Rijeci izvršio prijenos poslovnih udjela. Nadalje, u odnosu na navod tužiteljice kako prokurist društva OPATIJA – GRADNJA d. o. o., CI nije imao ovlaštenje za poduzimanje tog pravnog posla, ističe da je takvo tumačenje tužiteljice pogrešno, pozivajući se na odredbu čl. 47. st. 1. ZTD-a. Obzriom da je nesporno da je CI obnašao funkciju prokuriste društva OPATIJA – GRADNJA d.o.o. i to od 1. veljače 2012. pa do 23. travnja 2017., navodi da predmetni ugovor nije ništetan, kao i da je javni bilježnik njegovu punomoć, odnosno prokuru, utvrdio uvidom u sudski registar, slijedom čega istome nije niti bila potrebna specijalna punomoć za zaključenje navedenog pravnog posla.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije nastao i ne proizvodi pravne učinke ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela od 27. veljače 2014. te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim predmetnog ugovora kojim je 1. tuženik, odnosno društvo OPATIJA-GRADNJA d.o.o. kao prenositelj (i član društva OPATIJSKE VILE d.o.o., Matulji), prenio na 2. tuženika OI kao stjecatelja, poslovni udio u trgovačkom društvu OPATIJSKE VILE d.o.o.

5. Među strankama nije sporno da je ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela zaključen 27. veljače 2014. između 1. tuženika, odnosno društva OPATIJA- GRADNJA d.o.o., [adresa], zastupanog po prokuristu CI kao prenositelja te 2. tuženika ĐI kao stjecatelja. Također, nije sporno da je u međuvremenu 2. tuženik prenio poslovne udjele na društvo RI-TELEFAX d.o.o., Rijeka. Također, nesporno je da su odlukom o spajanju poslovnih udjela društva OPATIJSKE VILE d.o.o. od 3. lipnja 2024., spojeni poslovni udjeli svakog pojedinog člana društva u jedan poslovni udio na način da je 1. tuženik imatelj udjela u nominalnoj vrijednosti od 609.190,00 EUR što iznosi 44,91 % temeljnog kapitala društva, a društvo RI-TELEFAX d.o.o. je imatelj udjela u nominalnoj vrijednosti od 747.220,00 EUR, što iznosi 55,09% temeljnog kapitala društva.

6. Među strankama je sporno je li predmetni ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela zaključen 27. veljače 2014. uopće nastao, obzirom da tužiteljica tvrdi da isti nema potpisa ugovornih stranaka, kao i da je predmetni ugovor zaključila osoba koja nema ovlasti za poduzimanje tog pravnog posla. Također, sporno je (ukoliko bi sud utvrdio da je predmetni ugovor nastao i proizvodi pravne učinke), je li CI kao prokurist 1. tuženika, mogao sklopiti sporni ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela bez solemnizirane punomoći za sklapanje istog.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: zapisnik skupštine društva OPATIJSKE VILE d.o.o., Matulji, održane 3. lipnja 2024. (list 8-14 spisa), potvrdu o članovima društva OPATIJSKE VILE d.o o., [adresa] od 27. veljače 2014. (list 15 spisa), obrazac izjave o nepostojanju nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza te doprinosa za mirovinsko, odnosno zdravstveno osiguranje, kao ni dugovanja za neto plaće radnicima za društvo od 16. srpnja 2014. (list 16-17 spisa), popis članova društva OPATIJSKE VILE d.o.o. od 27. veljače 2014. (list 18 spisa), ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela zaključenog između društva OPATIJA – GRADNJA d.o.o., kao prenositelja poslovnih udjela i ĆI, kao stjecatelja poslovnih udjela od 27. veljače 2014. (list 19-22 spisa)., u povijesni izvadak iz sudskog registra 1. tuženika (list 23-29 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo OPATIJSKE VILE d. o. o. (list 30-35 spisa). Također sud je službenim putem pribavio iz sudskog registra ovog suda zbirku isprava za društvo OPATIJA – GARDNJA d.o.o. i društvo OPATIJSKE VILE d. o. o., kao i rješenje poslovni broj Tt-12/698-2 od 10. veljače 2012. temeljem kojeg je upisana prokura, te je proveo uvid u predmetnu dokumentaciju, a presliku koje dokumentacije je sud priložio u predmetni spis.

8. Tužiteljica je 7. kolovoza 2024. podnijela prijedlog za zabilježbu predmetnog spora, slijedom čega je sud rješenjem poslovni broj P-441/2024-4 od 9. rujna 2024., dopustio zabilježbu spora u sudskog registru na poslovnom udjelu društva OPATIJSKE VILE d. o. o., ovlaštenika RI – TELEFAX d. o. o., nominalnog iznosa 747.220,00 EUR, upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rbr. 2, sve temeljem odredbe čl. 38.a Zakona o sudskom registru ("Narodne novine“ broj:

1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14, 110 /15., 40/19., 34/22. i 123/2023.).

9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice, kako prvopostavljeni tako i eventualno kumulirani, neosnovanim u cijelosti.

10. Glede priznanja tužbenog zahtjeva od strane 1. tuženika (sada zastupan po zastupniku po zakonu CI, ocu tužiteljice), prije svega valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi utvrđenja da predmetni ugovor nije nastao, podredno radi utvrđenja ništetnosti istog, te da su u konkretnom slučaju 1. i 2. tuženik jedinstveni suparničari. U parnici se jedinstveni suparničari imaju smatrati jednom strankom (čl. 201. ZPP-a) pa ukoliko jedan od jedinstvenih suparničara nije priznao kakvu činjenicu, dok su ju preostali suparničari priznali, ta se činjenica ima smatrati nepriznatom od tuženika.

10.1. Nadalje, prema odredbi čl. 331. ZPP-a ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja). Međutim, sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a). Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka (čl. 3. st. 1. ZPP-a), mogu se odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se (čl. 3. st. 2. ZPP-a), a sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (čl. 3. st. 3. ZPP-a). Drugim riječima, načelo dispozicije izraženo u odredbi čl. 3. st. 1. i 2. ZPP-a, ograničeno je jedino načelom oficioznosti iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a. Prilikom primjene načela oficioznosti iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, sud je ograničen samo na ispitivanje smije li stranka raspolagati svojim zahtjevom na taj način.

10.2. Obzirom na predmet spora u konkretnom slučaju za utvrđenjem da ugovor o prijenosu poslovnih udjela nije nastao, podredno za utvrđenje ništetnosti istog, a navedeni je tužbeni zahtjev 1. tuženik priznao, ovakvo priznanje 1. tuženika u suprotnosti je sa odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21., u nastavku teksta: ZOO) te je takvo priznanje u suprotnosti s prisilnim propisima. Naime, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na utvrđivanje ništetnosti ne utječe volja stranaka. Sud može, i protivno volji stranaka, utvrditi ništetnost nekog ugovora ili kakvog akta, upravo zbog toga što takav ugovor ili akt ne proizvode pravne učinke na temelju samog zakona.

10.3. S obzirom na to da su razlozi ništetnosti određeni zakonom i ne ovise o volji stranaka, a sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, priznanje ništetnosti predstavlja raspolaganje koje sud ne može uvažiti jer je u suprotnosti s prisilnim propisima, ukoliko smatra da ne postoje zakonom predviđeni razlozi ništetnosti. U ovom predmetu sud nije pronašao razloge ništetnosti te je stoga odbio prihvatiti priznanje tužbenog zahtjeva.

11. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela nije nastao i to prvenstveno iz razloga jer na istom nema potpisa stranaka, valja istaći da je uvidom u potvrdu otpravka javnog bilježnika Velibora Panjkovića sa sjedištem u [adresa], broj OU-160/2014 od 27. veljače 2024. (list 22 spisa), sud utvrdio da ista predstavlja javnobilježničku ispravu temeljem odredbe čl. 3. st. 1. („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09; u nastavku teksta: ZJB) te da prema stavku 2. toga članka javnobilježničke isprave i njihovi otpravci izdani po ovom Zakonu imaju snagu javnih isprava, ako su prigodom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne formalnosti propisane ovim Zakonom. Daljnjom odredbom čl. 94. st. 1. ZJB-u propisano je da kad se po odredbama ovoga Zakona izdaje otpravak ili prijepis javnobilježničkog akta na njemu će se naznačiti da je uspoređen s izvornikom ili prijepisom koji čuva javni bilježnik, zatim da je to otpravak ili prijepis (ovjereni, potpuni ili u izvodu), a ako je prijepis, i koji je po redu. Prema odredbi čl. 95. st. 2. otpravkom se u smislu ZJB-u smatra potpuni prijepis javnobilježničkog akta koji je označen kao otpravak i koji u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta. U smislu tih zakonskih odredbi javni bilježnik na potvrdi otpravka potvrdio je da je isti usporedio sa izvornikom koji se nalazi u njegovim spisima i koji da je po njemu i strankama vlastoručno potpisan, kao i da je utvrdio potpunu podudarnost sa izvornikom te naznačio da se radi o 4. otpravku, ovjeren i potpun bez priloga te da je sastavljen za Trgovački sud. Naznačeno je mjesto i vrijeme izdavanja otpravka te pečat i potpis javnog bilježnika. Obzirom da je u sudskom registru promjena poslovnih udjela provedena na temelju potvrde javnog bilježnika kao javnobilježničkog akta koji ima snagu javne isprave i u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta, to se tvrdnja tužiteljice da predmetni ugovor nije niti nastao ukazuje neosnovanom. Osim uvida u naznačenu potvrdu javnog bilježnika, navedeno je ovaj sud utvrdio kao i uvidom u sudski registar za društvo OPATIJA-GRADNJA d.o.o., koju presliku je priložio predmetnom spisu (list 105-119 spisa).

12. Glede daljnje tvrdnje tužiteljice da je predmetni ugovor zaključila osoba koja nema ovlasti za poduzimanje tog pravnog posla, obzirom da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora 1. tuženika kao prenositelja, zastupao prokurist CI, a koji da nije imao punomoć u propisanom obliku te koji ugovor nije niti naknadno odobren od strane tužiteljice kao direktorice 1. tuženika, pozivajući se na odredbu čl. 312. ZOO-a te odredbu čl. 412. st. 3. ZTD-a, pa da ugovor sadrži formalne nedostatke zbog kojeg je i ništetan, je također neosnovana. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za 1. tuženika, kao i uvidom u zbirku isprava (čije preslike je ovaj sud priložio spisu i to list 74-104 spisa), sud je utvrdio da je u trenutku zaključenja ugovora o prijenosu poslovnog udjela 27. veljače 2014., kao prokurist bio upisan upravo CI, a koju funkciju je obnašao od 1. veljače 2012. do 23. travnja 2017. Također, sud je utvrdio i da je prokura društva OPATIJA-GRADNJA d.o.o., upisana temeljem rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. Tt-12/698-2 od 10. veljače 2012. (list 91 spisa). Uvidom u predmetni ugovor, sud je nadalje utvrdio da je javni bilježnik Velibor Panjović iz Rijeke, ovlaštenje za zastupanje društva OPATIJA-GRADNJA d.o.o., utvrdio uvidom u sudski registar (list 19 spisa).

13. Odredbom čl. 412. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj:111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 11 1/12., i 68/13., u nastavku teksta: ZTD), propisano je da se poslovni udjeli mogu prenositi i nasljeđivati. Stavkom 3. istog članka propisano je da za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora. Stavkom 4. istog članka propisano je da društvenim ugovorom mogu se za prijenos poslovnog udjela postaviti i drugi uvjeti, napose da je za to potrebna suglasnost društva. Poslovni udio uz kojega je vezana obveza ispunjenja dodatnih činidbi može se prenositi samo uz suglasnost društva.

14. Nadalje, sud je uvidom u Izjavu o usklađenju Akta o osnivanju od 14. veljače 1990., pribavljenu iz zbirke isprava za društvo 1. tuženika (list 69-73 spisa), utvrdio da nema posebnih odredbi o raspolaganju imovinom (poslovnim udjelima) društva, kao niti dodatnih ograničenja vezanih za ovlasti prokuriste u zastupanju navedenog društva, slijedom čega se na ovlasti prokuriste u zastupanju društva primijenjuje odredba čl. 47. ZTD-a.

15. Odredbom čl. 47. ZTD-a je propisano da prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima. Stavkom 2. istog članka je nadalje propisano da prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.

16. Iz navedene odredbe čl. 47. ZTD-a, proizalzi da ukoliko nema posebnih odredbi u temeljnom aktu društva da je prokurist ovlešten raspolagati imovinom društva, osim u slučaju otuđenja i opterećenja nekretnina istog. Obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o otuđenju ili opterećenju nekretnine već imovini društva i to poslovnih udjela u drugom društvu, sud utvrđuje da prokurist nije trebao posebno ovlaštenje društva (specijalnu punomoć) za sklapanje ugovora o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela zaključenog 27. veljače 2014. Slijedom iznijetog, za zaključenje predmetnog ugovora nije bilo potrebno odobrenje od strane osobe ovlaštene za zastupanje, konkretno tužiteljice kako ista navedeno pogrešno tumači.

17. Također, uvidom u predmetni ugovor o prijenosu i preuzimanju poslivnih udjela od 27. veljače 2014. (list 19-22 spisa), razvidno je da je javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke, sudjelovao u sastavljanju predmetnog ugovorao prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela u društvu OPATIJSKE VILE d.o.o., [adresa], OIB: 96492632749, a koji zaključuju 1. tuženik kao prenositelj poslovnog udjela te 2. tuženika kao stjecatelj poslovnog udjela. Nadalje, razvidno je da nakon što se javni bilježnik osobno uvjerio da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje ovog posla te nakon što je istima objasnio smisao i posljedice posla te se uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju u njihovoj nazočnosti, sud je utvrdio da je predmetni ugovor sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, sve sukladno odredbi čl. 53. st. 1. i čl. 57. ZJB-u. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela od 27. veljače 2014. sklopljen u obvezatnom propisanom obliku i to javnobilježničkog akta, kao i da je društvo u trenutku zaključenja predmetnog ugovora bilo uredno zastupano od strane prokurista toga društva.

18. Sud je kao vjerodostojne prihvatio isprave koje su dostavljene od strane parničnih stranaka te je temeljem istih činjenično stanje predmetnog postupka ocijenio dovoljno utvrđenim, slijedom čega nije proveo dokazni prijedlog tužiteljice navedenog u tužbi i to za salušanjem stranaka po potrebi (list 5 spisa), ocijenjujući isti suvišnim. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a). Sukladno svemu navedenome, valjalo je tužbeni zahtjev te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti, kako je to odlučeno u toč. I. i II. izreke ove presude.

19. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. 1. tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu od 3. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištu od 10. veljače 2025. te 16. travnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), dakle ukupan iznos od 600,00 EUR. Kako punomoćnik 1. tuženika nije u sustavu PDV-a, isti nije niti zatražio trošak PDV-a. Također, 1. tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka s obzirom da iste nije zatražio, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

20. Također, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, sud je 2. tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku, priznao pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi i to za sastav odgovora na tužbu od 17. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištu od 10. veljače 2025. te 16. travnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), dakle ukupan iznos od 600,00 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV 25% u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 750,00 EUR. Nadalje, 2. tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe, sve sukladno odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama, („Narodne novine“ broj: 118/18.) te istome nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka s obzirom da iste nije zatražio, slijedom čega je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

Rijeka, 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.