REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4174/2019-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužiteljice UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11. Vrbik 9 zastupane po punomoćniku Marku Markoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 3. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.668,94 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 22,22 EUR od dana 02.11.2007. pa do isplate

- na iznos od 22,12 EUR od dana 02.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 22,17 EUR od dana 02.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 21,87 EUR od dana 02.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 41,01 EUR od dana 12.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,99 EUR od dana 02.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,92 EUR od dana 02.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,85 EUR od dana 02.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,82 EUR od dana 02.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,70 EUR od dana 02.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,37 EUR od dana 02.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,05 EUR od dana 03.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,44 EUR od dana 02.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,18 EUR od dana 02.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 41,41 EUR od dana 06.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,81 EUR od dana 10.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,72 EUR od dana 02.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 42,09 EUR od dana 02.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,85 EUR od dana 02.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,30 EUR od dana 02.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,02 EUR od dana 02.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 68,22 EUR od dana 06.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 68,27 EUR od dana 02.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 67,47 EUR od dana 07.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 67,50 EUR od dana 08.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 67,52 EUR od dana 13.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 67,74 EUR od dana 16.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,97 EUR od dana 10.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,56 EUR od dana 02.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,54 EUR od dana 15.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,30 EUR od dana 02.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,41 EUR od dana 05.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 66,89 EUR od dana 16.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,04 EUR od dana 14.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,68 EUR od dana 14.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 67,96 EUR od dana 14.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 68,45 EUR od dana 14.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 68,79 EUR od dana 15.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,78 EUR od dana 15.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,81 EUR od dana 16.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,62 EUR od dana 16.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,29 EUR od dana 02.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,41 EUR od dana 15.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,68 EUR od dana 15.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 69,00 EUR od dana 16.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 55,94 EUR od dana 18.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 56,16 EUR od dana 15.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 56,24 EUR od dana 06.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 56,14 EUR od dana 13.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 56,29 EUR od dana 06.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 56,54 EUR od dana 15.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,77 EUR od dana 04.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,78 EUR od dana 03.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,17 EUR od dana 15.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,70 EUR od dana 03.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,09 EUR od dana 13.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,21 EUR od dana 09.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 55,50 EUR od dana 15.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,77 EUR od dana 16.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,29 EUR od dana 21.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,34 EUR od dana 05.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,54 EUR od dana 12.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,69 EUR od dana 03.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,63 EUR od dana 14.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,63 EUR od dana 03.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,55 EUR od dana 06.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,31 EUR od dana 06.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 55,55 EUR od dana 03.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 53,82 EUR od dana 02.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 54,21 EUR od dana 03.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 54,57 EUR od dana 02.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 54,59 EUR od dana 02.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 54,68 EUR od dana 03.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 54,63 EUR od dana 02.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 44,39 EUR od dana 08.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 44,38 EUR od dana 13.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 44,08 EUR od dana 01.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 44,07 EUR od dana 03.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 43,84 EUR od dana 29.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 43,95 EUR od dana 12.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 30,75 EUR od dana 21.08.2014. pa do isplate

- na iznos od 30,91 EUR od dana 19.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 30,90 EUR od dana 19.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 30,91 EUR od dana 16.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 30,89 EUR od dana 16.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 30,90 EUR od dana 16.01.2015. pa do isplate

- na iznos od 20,24 EUR od dana 03.02.2015. pa do isplate

- na iznos od 20,07 EUR od dana 15.03.2015. pa do isplate

- na iznos od 19,89 EUR od dana 03.05.2015. pa do isplate

- na iznos od 19,75 EUR od dana 28.05.2015. pa do isplate

- na iznos od 19,80 EUR od dana 18.06.2015. pa do isplate

- na iznos od 19,80 EUR od dana 15.07.2015. pa do isplate

- na iznos od 9,86 EUR od dana 12.08.2015. pa do isplate

- na iznos od 9,83 EUR od dana 16.09.2015. pa do isplate

- na iznos od 9,91 EUR od dana 19.10.2015. pa do isplate

- na iznos od 9,88 EUR od dana 19.11.2015. pa do isplate

- na iznos od 9,90 EUR od dana 15.12.2015. pa do isplate

- na iznos od 9,90 EUR od dana 13.01.2016. pa do isplate

s time da su kamate do 31.prosinca 2007. određene čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.siječnja 2008. 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.134,27 eur sa zateznim kamatama tekućim od 12.svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Ne dopušta se preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnom odredbu čl.7. Ugovora o namjenskom kreditu broj Ugovora:

1804/2005 datiranog 29.06.2005. solemniziranog po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić iz Zagreba poslovni broj OU-724/2005 od 07.07.2005. između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem se određuje da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

II Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 639,97 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu dana 29.06.2005. pod brojem 1804/2005, kreditna partija 7102608781 kojim Ugovorom je tuženik odobrio i isplatio kredit tužiteljici u iznosu od 65.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Rok otplate kredita ugovoren je trajanju od 29 godina. Anuiteti otplate su ugovoreni u iznosu od 406,78 € mjesečno uz kamatu stopu od 5,90 % godišnje, koja je ugovorena kao promjenjiva, pri čemu uopće nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se uopće utvrđuje ili mijenja kamatna stopa banke. Tužiteljica se poziva na ništetnost odredbe koja se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Kamatna stopa je jednostrano mijenjanja i određivana od strane tuženika zbog čega su i ugovoreni mjesečni anuiteti tužiteljice bili povećavani tijekom otplate. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa gdje je pod točkom 1. izreke te presude utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a prije sklapanja ugovora i prilikom sklapanja ugovora tužitelji kao korisnici kredita nisu s tuženikom pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećim Zakona o zaštiti potrošača ("NN" 96/03, 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Povodom revizije tuženika u naprijed navedenom trgovačkom sporu Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. broj Revt-249/14 od dana 09.04.2015. reviziju odbio kao neosnovanu. Kako je tužiteljica temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu tuženiku platila veće kamatne stope od ugovorene, a ta odredba je ništetna, to tužiteljica svojim konačno specificiranim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi ništetnim dio odredbe čl.7. Ugovora o namjenskom kreditu broj Ugovora: 1804/2005 datiranog 29.06.2005. solemniziranog po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić iz Zagreba poslovni broj OU-724/2005 od 07.07.2005. između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem se određuje da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Takvim jednostranim povećanjem kamatne stope tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima o ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, pa tužiteljica temeljem odredbe čl. 1111. ZOO po pravilu stjecanja bez osnove traži povrat iznosa koji joj je neosnovano naplaćen s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška s kamatom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun, te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare za sve iznose koji su dospjeli do 05.06.2014. Zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presuda broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. Prema čl. 502.c. ZPP-a (isto i po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužiteljica nije stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje njezinih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Tuženik prvenstveno navodi da utvrđenje iz kolektivne parnice Potrošač uopće nije primjenjivo za utvrđenje ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope u odnosu na kredite u eurima. Tuženik navodi da zakonodavac nije propisao da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače već je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozvati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, osporava da bi predmetni kredit bio potrošački kredit, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice iz razloga što ona nije izvršila sve uplate po predmetnom kreditu. Predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog postupka s kamatom.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 26.6.2005. ovjeren po javnom bilježniku , pregled promjena kamatnih stopa po kreditu , pregled otplatnog plana , pregled uplata po kreditu , provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću, te je saslušana tužiteljica kao stranka .

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama je sporno je li dio odredbe čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj Ugovora: 1804/2005 datiranog 29.06.2005. solemniziranog po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić iz Zagreba poslovni broj OU-724/2005 od 07.07.2005. između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem se određuje da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete ništetna i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tuženik obvezan, ako jest u kojem iznosu isplatiti tužitelju novčane iznose koje je tužiteljica potražuje s osnova „preplaćene„ kamate. U ovoj pravnoj stvari kod novčanog zahtijeva isplate sporan je i istaknuti prigovor zastare.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu od dana 29.06.2005. pod brojem 1804/2005, kreditna partija 7102608781 sud je utvrdio da je tuženik odobrio i isplatio kredit tužiteljici u iznosu od 65.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Rok otplate kredita ugovoren je trajanju od 29 godina. Anuiteti otplate su ugovoreni u iznosu od 406,78 € mjesečno uz kamatu stopu od 5,90 % godišnje, koja je ugovorena kao promjenjiva, pri čemu uopće nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se uopće utvrđuje ili mijenja kamatna stopa banke. Nije sporno da je za trajanja otplate kredita po ugovoru kamatna stopa s početnog postotka više puta mijenjana na više, slijedom čega je došlo i do povećanja mjesečnih anuiteta.

7. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO), kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi čl. 270. ZOO određeno je da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva. Imajući u vidu okolnost da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 26. ZOO te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272. ZOO, već samim tim odredbu ugovora koju koristi banka, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema jednostranoj odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Obzirom stranke nisu ugovorile elemente – parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu to se ugovorna odredba koja promjenjivost vezuje uz jednostranu odluku banke ukazuje ništetnom. Također, ugovor treba tumačiti, primjenom čl. 320 ZOO, u korist tužitelja, obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženik, a što proizlazi iz iskaza tužitelja, pri čemu tužitelj nije mogao pregovarati o članku ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope. Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je ponudio tužitelju ugovor o elementima kojima nije dopustio pregovarati već ga je ponudio po sistemu "uzmi ili ostavi", a da tužitelja nije upoznao sa uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope niti su ti uvjeti bili određeni. Banka, kao visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima nudeći im svoje usluge, bila je dužna maksimalno odgovorno postupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužitelju u smislu da je istu morala ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti tužitelju pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a da to tuženik nije učinio u ovom slučaju utvrđeno je provedenim dokazima, budući je u ugovor navela nedorečenu i nerazumljivu formulaciju o promjenjivosti kamatne stope koristeći se pritom unaprijed formuliranim standardnim ugovorom i na taj način banka je tužitelju zapravo nametnula spornu ugovornu odredbu stavivši tužitelja u neravnopravni položaj, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te odredbama čl. 3. i 4. ZOO. Iz čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je promjena ugovorene kamatne stope tokom postojanja ugovorne obveze ovisila o odluci banke, bez da su pritom ugovoreni kakvi relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer brojni i nepovezani kriteriji koje sadrže opći uvjeti ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor niti opći uvjeti na koji se Ugovor poziva ne sadrže niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva odredba ne samo da nije razumljiva prosječnom potrošaču, u prilog ide i činjenica da je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope, koja se mijenja, odluka banke, koja može i ne mora biti u skladu s kriterijima iz općih uvjeta, kad bi oni i bili razumljivi. Sud je nadalje utvrdio kako ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe banke su potpuno izbjegli utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora i kreditu svakako su predmet i cijena, a kamate su cijena. Ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno je na štetu potrošača i znatna je jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg dužnik kao potrošač ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Navedena odredba u ugovor je ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara, uzrokuje da ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača.Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6 st.1 Direktive određuje da: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno predmetno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača, na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C-618/10, Banco Espanol de Credito v. UMH od 14.06.2012. godine, točka 73. utvrđeno je da se članak 6 (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njen sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu sa pravnom stečevinom EU.

8. Prema stavu ovoga suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Prema tome, odredba iz čl. 7 predmetnog ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke protivna je načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, pa prema tome i ništetna u smislu čl. 322. st. 1. ZOO.

Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takve ugovorne odredbe, pa je sud naložio tuženiku da vrati tužitelju osnovom nezakonito povećavane kamatne stope koju je tužitelj preplatio, odnosno tuženik je neosnovano stekao, ukupni iznos od 4.668,94 eur, koji iznos predstavlja razliku između kamate utvrđene otplatnim planom te stvarno isplaćenog iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.

9. Radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva odnosno razlike koju je tužitelj preplatio na temelju nezakonito promijenjene kamatne stope proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. Tako je sudski vještak utvrdio da razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i osnove valutne klauzule iznosi ukupno 4.668,94 eur. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan budući da izneseni zaključak proizlazi iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji te su izrađeni sukladno nalogu suda. S obzirom da tuženik nije podnio protutužbu niti je istakao prigovor prijeboja sud nije uzeo prigovor tuženika da sud treba uzeti u obzir razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od ugovorene.

10. Iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao logičnog i uvjerljivog,proizlazi da joj djelatnici tuženika nisu ništa objasnili o promjeni kamatne stope. Tuženik prigovara tužitelju i svojstvo potrošača i navodi da se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru. Iz iskaza tužitelja, te Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužitelj isti sklopio i da djeluje unutar svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već naprotiv proizlazi da je isti tužitelj sklopio kao fizička osoba, dakle za vlastite potrebe, tj. za kupnju stana za vlastite potrebe. Stoga je tužitelj sklopio predmetni kredit kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, a ukoliko tuženik ima nekih drugih saznanja, onda je isto dužan i dokazati.

11. U vezi prigovora promašene aktivne legitimacije valja reći da je sud uvidom o promet po kreditu utvrdio da je pretežno upravo tužiteljica plaćala rate kredita, te nekoliko rata ČM koji je bio sudužnik po kreditu. Tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev za iznos od 55,99 eur a koji se odnosi na uplatu AM.

12. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju vrati iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od isplate svakog pojedinog anuiteta. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten jer je već u trenutku sklapanja ugovora, a budući da se radi o ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima.

13. U vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako se u konkretnom slučaju ništetnost utvrđivala u ovom postupku, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

14. S obzirom da je tužiteljica povukla zahtjev za isplatu iznosa od 639,97 eur odlučeno je kao pod roč II. rješenja, dok sud nije dopustio preinaku tužbe kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnom odredbe čl.7. Ugovora o namjenskom kreditu broj Ugovora: 1804/2005 datiranog 29.06.2005. solemniziranog po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić iz Zagreba poslovni broj OU-724/2005 od 07.07.2005. između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem se određuje da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete jer je zahtjev postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. i 155. ZPP. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 132/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 21.2.2025. u iznosu od po 200,00 eur sukladno Tbr 8.1. Tarife, trošak sudjelovanja na ročištima od 14.9.2020., 11.5.2023., 16.4.2024., 14.11.2024., 6.2.2025. , 3.4.2025. u iznosu svako od po 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. Tarife uvećano za PDV, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 99,54 eur i na presudu u iznosu od 99,54 eur što ukupno iznosi 2.199,08 eur što razmjerno uspjehu u parnici tužiteljice od 88% iznosi 1.935,19 eur. Tome valja dodati trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eur što ukupno iznosi 2.134,27 eur. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151.st.3. ZPP tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 99,54 eur

2. pun. tuženika