Broj: Pp-1755/2023-10.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MN, državljana RH, zastupanog po braniteljima iz OD "Krsnik & partneri" d.o.o. Zagreb, zbog prekršaja iz čl. 125. st. 2. i 3. u svezi čl. 293. st. 2. i čl. 127. st. 3. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 114/22), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, pod brojem Klasa: 211-07/23-4/82322 od 31. listopada 2023., na temelju čl. 183. st. 1., čl. 182. t. 1. u svezi čl. 222. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljenik: MN, sin M i ĐN, rođ. Đ, rođen **.**.1957. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž, državljanin RH, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, lošeg imovnog stanja, sa prebivalištem u [adresa]., živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, prekršajno nekažnjavan, kazneno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak,

zastupan po braniteljima iz OD "Krsnik & partneri" d.o.o. Zagreb, Boškovićeva kbr. 8.,

k r i v  j e

I.I. što se je dana 19. rujna 2023. u 22,25 sati, kao pješak kretao kolnikom prilazne ceste parkiralištu Zrinsko-frankopanske ulice u Čakovcu, iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada, kojom prilikom se nije kretao što bliže rubu kolnika, zbog čega je lijevim dijelom tijela udario u prednji lijevi bočni dio osobno vozila reg. oznake [registarska oznaka], sa kojim je kolnikom Ulice planinarski put obavljao skretanje ulijevo na kolnik prilazne ceste parkiralištu Zrinsko-frankopanske ulice, iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka, ŽN. Nakon udara pješak MN pao je na kolnik Zrinsko-frankopanske ulice te je zadobio teške tjelesne ozljede, dok na osobnom vozilu nije nastala materijalna šteta.

I.II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 125. st. 2., kažnjiv po čl. 125. st. 3. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se temeljem isto propisa, kao i primjenom čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

I.III. novčana kazna u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura.

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom. Ukoliko okrivljenik ne plati u određenim rokovima novčanu kaznu, ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

I.IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

II.

Temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik MN, sin M i ĐN, rođ. Đ, rođen **.**.1957. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž, sa prebivalištem u [adresa].,

oslobađa se od optužbe

II.I. da bi se dana 19. rujna 2023. u 22,25 sati, kao pješak kretao kolnikom prilazne ceste parkiralištu Zrinsko-frankopanske ulice u Čakovcu, iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada, te kao pješak prilikom kretanja po kolniku noću ne bi bio označen nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom,

II.II. pa da bi time počinio prekršaj iz čl. iz čl. 127. st. 3., kažnjiv po čl. 125. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II.III. jer djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, POLICIJSKA UPRAVA MEĐIMURSKA, Postaja prometne policije Čakovec, pod brojem Klasa: 211-07/23-4/82322 od 31. listopada 2023. izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika MN, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor, zbog čega je ovaj Prekršajni sud temeljem čl. 238. st. 9. Prekršajnog zakona obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage, te proveo prekršajni postupak.

3. Okrivljenik MN u je obrani iskazao da ostaje u cijelosti kod navoda iz prigovora od 13.11.2023., te želi da se on ima smatrati mojom obranom, a u istome navodi da prigovor podnosi zbog poricanja prekršaja iz zbog izrečene odnosno primijenjene prekršajno pravne sankcije i određenih troškova u povodu izdavanja obaveznog prekršajnog naloga.

Prvenstveno, u cijelosti osporava počinjenje navedenih prekršaja. Osim što je činjenični opis u cijelosti pogrešan, jednostavno nije životno i logično da se osoba od 66 godina tolikom silinom zaleti u vozilo na način da joj nastanu teške tjelesne ozljede, odnosno pa čak i da je tako, postavlja se pitanje kojom bi se brzinom pješak trebao kretati da nastanu ozljede koje su nastale?

Nadalje, u odnosu na drugi prekršaj, navodi da je na svojoj odjeći imao reflektirajuće dijelove, ali i da nije opet se postavlja pitanje zašto bi trebao imati ako je on prema tvrdnji tužitelja udario vozio, a na vozilo njega? Prema tome, osobno vozilo nije bilo propisno obilježeno, a ne on kao okrivljenik.

Valja napomenuti, a suprotnu obrazloženju obaveznog prekršajnog naloga, da nikakvog neposrednog zapažanja ili obavljenog nadzora od strane policijskih službenika nije bilo, stoga nije jasno na temelju čega je utvrđeno da je prekršaj počinjen. Obrana također smatra da je obzirom na težinu navodno počinjenog prekršaja izrečena previsoka novčana kazna, pritom zanemarujući sve olakotne okolnosti kao i načelo razmjernosti.

Stoga se predlaže da su izvede slijedeće dokazne prijedloge: pročita konzilijarni pregled; sasluša policijskog službenika koji je neposredno zapazio prekršaj; sasluša ŽN; po potrebi provede kombinirano prometno – medicinsko vještačenje na okolnost kojom brzinom je okrivljenik hoda, koja je sila bila udarca te jesu li kao rezultat toga mogle nastati opisane ozljede, te da se sasluša sam okrivljenik.

3.1. Okrivljenik je u obrani pred sudom dodao da se ne smatra krivim za oba prekršaja, te navodi da za drugi prekršaj, nitko u gradu, u urbanoj sredini, ne nosi reflektirajući prsluk ili bilo koju svjetleću oznaku koji bi obilježavao pješaka u noćnim uvjetima. Izjavljuje da se je kretao prilaznom cestom parkiralištu bliže rubu kolnika, kada je naišlo vozilo koje ga je udarilo.

4. Sud je u postupku ispitao svjedoka ŽN, koji je iskazao da se je kritičnog dana kretao kolnikom [adresa] u [adresa] u namjeri da skrene ulijevo na parkiralište, te je skrećući ulijevo zauzeo malo veći luk, dakle nije išao uz rub kolnika nego se je kretao sredinom kolnika i kada je već prednjim lijevim bočnim djelom vozila skrenuo na pristupnu cestu, udario je u pješaka i sekundi je stao, jer se je kretao malom brzinom. On je pao na tlo. Ne zna točno gdje se je on nalazio, ne može se sjetiti, ali to se vidi na skici, jer tamo postoje tragovi. Naveo je da je izašao van iz vozila i podigao gospodina. Misli da je došlo do puknuća ramena, kada ga je dizao, jer je čuo da je nešto "krcnulo". Pitao ga je za pomoć, odnosno da li da ga odveze na hitnu, no gospodin je rekao neka ga odveze doma, a što je i učinio, te je pozvao policiju.

5. Policijski službenik RN, ispita u svojstvu svjedoka, iskazao je da ostaje u cijelosti kod prekršajne prijave, da je za nesreću odgovoran okrivljenik i to zato što se nije kretao što bliže rubu kolnika, a što je vidljivo iz skice. Nije se kretao nogostupom, zbog čega je lijevim dijelom tijela udario u lijevi bočni dio osobnog vozila, odnosno u retrovizor, a kada mu je u susret dolazilo vozilo koje je skretalo ulijevo. Sjeća se da okrivljenik nije bio na licu mjesta, već samo oštećeni, s kojim je obavio razgovor i on mu je rekao da je okrivljenika odmah odvezao doma jer je on na tome inzistirao i rekao mu je da je okrivljenik imao jaki zadah na alkohol. Smatra da za nesreću nije odgovoran vozač osobnog vozila jer da je on odgovoran, onda bi došlo do drugih oštećenja na vozilu. Pješak je udario u vozilo a očito je nakon toga pao jer su na tlu bili tragovi krvi. Oštećeni mu je također rekao da okrivljenik nije na sebi imao nikakvu reflektirajuću odjeću, da to mu je kasnije u razgovoru rekao i sam okrivljenik.

Okrivljenik ostaje kod iskaza da doista nije imao reflektirajući prsluk, odnosno nije imao na sebi nešto što bi ga označavalo po noći.

Što se tiče ostalog iskaza policijskog službenika, svjedok izjavljuje da nije istina što govori svjedok. Smatra da je za nesreću odgovoran vozač osobnog vozila jer on nije bio pod utjecajem alkohola, već je samo hodao po cesti i naišlo je osobno vozilo.

6. Sud je izvršio uvid u liječničku dokumentaciju za MN ŽB Čakovec od 20.09.2023., izvješće o počinjenom prekršaju od 12.10.2023., zapisnik o očevidu od 12.10.2023., skicu lica mjesta prometne nesreće, fotodokumentaciju prometne nesreće i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

Na temelju obrane okrivljenika, na temelju iskaza u postupku ispitanih svjedoka, na temelju provedenog dokaznog postupka kao i uvidom u gore navedenu dokumentaciju, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo pod točkom I. izreke presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.

7. Odredbom čl. 125. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisano je da ako se pješak kreće kolnikom, mora se kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila.

8. Odredbom čl. 127. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da pješak, koji se kreće kolnikom, dužan je noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, biti označen nekim izvorom svjetlosni ili reflektirajućom materijom.

9. Okrivljenik je osporavao prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodeći da se je kretao dana 19.09.2023. prilaznom cestom parkiralištu [adresa] u [adresa], bliže rubu kolnika, kojom prilikom je naišlo vozilo koje ga je udarilo.

U svrhu dokaznog postupka sud je izvršio uvid u skicu lica mjesta prometnu nesreće i fotodokumentaciju prometne nesreće, u zapisnik o očevidu, u anamnezu povreda koje je zadobio okrivljenik, te je izvršio ispitivanje oštećenog i policijskog službenika.

Sud je temeljem iznijetog utvrdio da je okrivljenik odgovoran za prometnu nesreću kako je to činjenično opisano u obaveznom prekršajnom nalogu, a sada optužnom prijedlogu.

U postupku je nesporno utvrđeno da se je okrivljenik kretao kao pješak kolnikom prilazne ceste parkiralištu [adresa] u [adresa], međutim, kako proizlazi iz skice koju je sačinio policijski službenik ŠN, i iz fotografija prometne nesreće, nije se kretao uz desni rub kolnika, već podalje od njega, a sudeći prema tragovima crvene boje nalik na krv koje su vidljive na skici, kao i na fotografiji F-21 i F-22.

Iz fotodokumentacije prometne nesreće nadalje proizlazi da su oštećenja na vozilu iz fotografija od F-12 do F-20 nastala na lijevoj bočnoj strani vozila, kada je vozilo iz prilaznog puta skretalo ulijevo na prilaznu cestu u trenutku nailaska okrivljenika.

Iz zapisnika o očevidu, koji je sačinjen po policijskim službenicima RN i ŠN proizlazi da su oštećenja nastala u vidu brisotina na lijevom bočnom vanjskom ogledalu i prednjim lijevim vratima, dok iz medicinske dokumentacije proizlazi da je okrivljenik tom prilikom pretrpio višedijelni prijelom glave i vrata lijeve nadlaktične kosti.

Iz iznijetog proizlazi dakle, a kao što je naveo i policijski službenik RN, da je okrivljenik kao pješak udario u vozilo oštećenog, koje vozilo je u tom trenutku nailazilo, a ne suprotno, da je vozilo udarilo u okrivljenika, jer u tom slučaju bi oštećenja na vozilu nastala na prednjoj strani vozila, a što se nije dogodilo.

Okrivljenik je u trenutku nailaska vozila udario u isto, a koje vozilo se kretalo malom brzinom te se odmah zaustavilo kao što je naveo oštećeni i tada je okrivljenik pao na kolnik, gdje je došlo do ozljede ramena, a što je opisao i svjedok ŽN, nakon čega je podigao okrivljenika.

Nadalje, iz iskaza svjedoka ŽN proizlazi da okrivljenik nije tražio hitnu pomoć, te ga nije niti teretio za prekršaj, što bi bilo logično, već je otišao kući jer ga je to oštećeni tražio, dok je isti pozvao policiju.

Na osnovu iznijetog odbijena je obrana okrivljenika jer je sročena u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti, te je donijeta odluka o odgovornosti okrivljenog jer se nije kretao što bliže rubu kolnika, zbog čega je udario u bočni dio osobnog vozila, koje je tom prilikom skretalo na kolnik prilazne ceste.

Ujedno je sud oslobodio okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret pod točkom II. izreke presude, jer je u postupku dokazano da djelo po propisu nije prekršaj. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da se kritičnog dana kao pješak kretao po kolniku na prilaznoj cesti parkirališta [adresa] u [adresa], noću, a da nije bio označen nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom.

Razmatrajući optužni prijedlog, utvrđeno je da djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu nema obilježja prekršaja iz č. 127. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, gdje je propisano u stavku 1. da se pješak koji se kreće kolnikom na javnom cesti izvan naselja dužan je kretati uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, u svaku 2. da se iznimno pješak može kretati uz desni rub kolnika kada je to za njega sigurnije, dok je u stavku 3. istog članka propisano da noću te danju u slučaju smanjene vidljivosti, pješak mora biti označen nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom.

Iz činjeničnog opisa radnje prekršajnog djela okrivljenika ne proizlazi radnja izvršenja zakonskog opisa prekršaja, jer se okrivljenik optužuje da se je kretao noću prilaznom cestom parkiralištu [adresa] u [adresa], dakle u naseljenom mjestu, a da ne bi bio označen nekim izvorom svjetlosti, a što je u suprotnosti sa naprijed sa čl. 127. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer se isti odnose na kretanje pješaka kolnikom javne ceste izvan naselja, pa je okrivljenika valjalo osloboditi od optužbe za taj prekršaj, jer djelo po propisu nije prekršaj.

10. Za prekršaj pod točkom I. izreke presude zakonom je propisana novčana kazna od 290,00 eura.

11. Kod odmjere kazne za prekršaj pod točkom I., uzeta je u obzir težina prekršaja, te sve okolnosti iz čl. 36. st. 2. i čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona, kao olakotno je uzeta prekršajna nekažnjavanost okrivljenika, te njegove osobne i imovinske prilike, zbog čega je sud okrivljeniku umjesto novčane kazne u propisanom iznosu izrekao novčanu kaznu ispod propisane najmanje mjere a u okviru općeg zakonskog minimuma, držeći da će se i blažom kaznom postići svrha kažnjavanja.

12. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka u iznosu od 30,00 eura.

U Čakovcu, 12. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

Temeljem čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljeniku,

2. Branitelju okrivljenika,

3. Tužitelju,

4. Za spis.