Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-97/2025-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnilu Matku Sanjinu Jovanoviću, odvjetniku u Poreču, protiv tužene Općine Kaštelir-Labinci, Castelliere-S.Domenica, OIB: 92974208191, [adresa], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Siniši Borštneru i Andreju Staniču, odvjetnicima u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 08. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tužene CK, odvjetnika u [adresa], dana 12. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I Utvrđuje se da je tužiteljica ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nasljeđivanjem od pok. oca EK, stekla pravo vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. zgr. [katastarska čestica] upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], odnosno novonastale k. č. br. [katastarska čestica] i to 2. suvlasničkog dijela 293/300 i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], u zemljišnoj knjizi koja se vodi pri Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Poreču – Parenzo, pa je tuženik OPĆINA [adresa], OIB: 92974208191, sa sjedištem u [adresa], kao univerzalni pravni slijednik pok. SK, dužan tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, u protivnom će tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda, po pravomoćnosti iste.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."
II Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura (tisuću sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je nasljednica svoga pok. oca TK te da je iza njega naslijedila nekretnine oznaka k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u 293/300 dijela i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], na kojim nekretninama je danas u zemljišnoj knjizi upisana tužena. Tvrdi da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Da je ona osobno i po pravnim prednicima u neprekidnom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina i to od početka 1960. godina. Da je tada njezin otac TK s IK sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, koje je njezin otac uredno platio, a RK mu ih je predao u posjed. Međutim zbog teških materijalnih prilika da se njezin otac nikada nije upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, ali da je predmetne nekretnine držao kao svoje, obrađivao ih, te je susjedima dozvoljavao da ih povremeno i kratkotrajno koriste. Radi navedenog predložila je da sud donese presudu kojom bi utvrdio da je ona stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina nasljeđivanjem iza svoga pok. oca, slijedom čega da joj je tužena dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
2.Tužena u odgovoru na tužbu istoj se protivi u cijelosti. Osporava posjed tužiteljici na predmetnim nekretninama kao i da bi njezin otac sklopio kupoprodajni ugovor o prodaji tih nekretnina s njenim prednikom (IK), te da se u posjedu tih nekretnina nalazi tužena i to od 1997. (od njenog formiranja kao zasebnopravnog subjekta).
3.Tijekom ovog postupka nekretnina oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana je na nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], radi čega je tužiteljica uskladila svoj tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci.
4.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvatke (5-8), kopiju katastarskog plana (9), zahtjev za predaju i priznanje vlasništva (10-13), fotografije (22-25), dopis Općine od 14. veljače 2022. tužiteljici (37), zk izvatke (55, 62-65), ugovor o kupoprodaji između tužene i ĆKI (66-69), izjave FK i ŽK (70-71), čita se iskaz mjerničinog vještaka Eduarda Klimana (74-75), saslušao je svjedoke NK (75), GK (75-76), izvršio je uvid u ortofoto (79), posjedovne listove (81-83), saslušao je svjedoke OK (110), VK (110-111), AK (112), ŠK (113-114), CKI (114-115), UK (115-116), ZK (115-116), KK (116-117), ĐK (117-118), PK (118-119), DK (119), JK (120-121) i MK (130) i tužiteljicu (130-131).
U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
5. U ovom postupku nije sporno da je u zemljišnoj knjizi na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana tužena kao suvlasnik u 293/300 dijela te na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužena u cijelosti (62 i 80). Nije ni sporno da je kao suvlasnik na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana EKI iz [adresa] dijela koji dio je kupila od tužene 24. travnja 2017. (66-67). Nadalje nije sporno da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastale cijepanjem od k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tijekom ovog postupka. Nadalje nije sporno da je kao prednik tužene u zemljišnoj knjizi na tim nekretninama bio upisan LK koji je umro **.**.1973. i koji nije imao nasljednika pa je njegova imovina pripala tuženoj temeljem rješenja o nasljeđivanju od 07. siječnja 2014.
6. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužiteljica vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u 293/300 dijela i k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti, sve k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetne nekretnine) te na koji način je stekla te nekretnine.
7. Tužiteljica tvrdi da je predmetne nekretnine naslijedila od svojeg pok. oca TK (koji je umro **.**.2016.), a koji da je te nekretnine kupio od BK početkom 60-tih godina prošlog stoljeća, ali da nisu sastavili pisani ugovor već da je ugovor bio usmeni.
8. Za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 u nastavku ZV) mjerodavni su propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku ZOVO) stupa na snagu 01. rujna 1980., a ZV stupa na snagu 01. siječnja 1997., a prije toga bila su na snazi pravna pravila Općeg građanskog zakonika ( u nastavku OGZ).
Temeljem paragrafa 431. OGZ-a vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla se je moglo steći temeljem upisa u zemljišnoj knjizi. Međutim moglo se je steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen, a to je u konkretnom slučaju kada je kupac platio kupoprodajnu cijenu i kada je počeo posjedovati nekretninu izvršavajući na njoj sve vlasničke ovlasti.
9. Znači u ovom postupku bilo je potrebno raspraviti te utvrditi da li je tužiteljica posjednica predmetnih nekretnina i to računajući i posjed njenog prednika (pok. oca TK).
10. Na uviđaju lica mjesta održanom dana 13. veljače 2023. sud je konstatirao da se predmetne nekretnine nalaze u [adresa] kvart Žminjci, a u naravi predstavljaju livadu u neposrednoj blizini obiteljskih kuća te dio nasutog šljunčanog puta. Mjernični vještak Eduard Kliman, dipl. ing. geod. iz [adresa] identificirao je predmetne nekretnine te je utvrdio da imaju oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tlocrtnom površinom prema službenom katastarskom stanju od 109 m2, koja je u naravi livada. Ostale nekretnine imaju oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] koje su nastale parcelacijom k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dana 04. svibnja 2022. Nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi je livada s površinom prema službenom katastarskom stanju od 186 m2, nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi je dijelom livada a dijelom šljunčani put s površinom prema službenom katastarskom stanju od 167 m2, a nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi je šljunčani put s površinom prema službenom katastarskom stanju od 8 m2. Sve navedene nekretnine na terenu sačinjavaju jedan blok parcela.
Vještak je priložio ortofoto snimak s uklopljenim katastarskim planom (79) na kojem su vidljive predmetne nekretnine.
Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka kao stručan i objektivan, a kojem nisu prigovorile parnične stranke.
11. Iz iskaza svjedoka VK (110-111) proizlazi da je imala kuću zajedno sa svojim suprugom AK u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina, koju započeli graditi oko 2000., a prodali su je 2006. Opisala je da su tada predmetne nekretnine bile zapuštene, da je na njima bilo gustog raslinja te da im je tužiteljica dozvolila da raščiste mjesto na kojem su parkirali svoje automobile što su učinili i kasnije to mjesto održavali. Ta svjedokinja nije spominjala da bi tužiteljica na bilo koji način posjedovala predmetnu nekretninu, da bi na njoj nešto radila ili slično. Svjedok AK u svom je iskazu (112) potvrdio dio iskaza svoje supruge VK što se tiče njihove kuće i parkiranja njihovog automobila na dijelu predmetnih nekretnina, kao i da je na njima znao odložiti građevinski materijal, po odobrenju tužiteljice. On je spomenuo da je viđao tužiteljicu i njezinog supruga kako održavaju put koji ide preko predmetnih nekretnina, na način da su rezali granje kako bi se tim putem moglo prolaziti. Na pitanje da li je ikada vidio tužiteljicu da išta radi na preostalom dijelu predmetnih nekretnina, koji nije put, odgovorio je da ne razumije pitanje te je nastavno izjavio da je spomenuti put vodio u polje od tužiteljice s time da su u tom smjeru i drugi susjedi imali svoja polja, ali da oni nisu koristili predmetni put jer da su imali drugi prilaz s glavne ceste. Još je izjavio da je upoznao oca tužiteljice EK koji mu je pričao da je predmetne nekretnine kupio od nekog gospodina, da mu je pokazao ostatke kuće koji su bili na tim nekretninama te rekao da su kamenje od te kuće odnosili za gradnju neke druge kuće.
Svjedok OK u svom je iskazu (110) izjavila da je od pok. oca tužiteljice EK kupovala grožđe od 1979. te da je svake godine bila u blizini predmetnih nekretnina na kojima je prije bila kuća koje danas nema, a iz pričanja s EK zna da je kamen od te kuće uzeo za gradnju svoje druge kuće u kojoj je živio. Osim toga da su nekretnine i prije izgledale kao i danas. Ni ta svjedokinja nije iskazivala tko je posjedovao predmetne nekretnine kao ni da bi ikog viđala da bilo što na njima radi, usprkos što je svih tih godina bila nebrojeno puta na njima ili u njihovoj blizini.
Svjedok ŠK u svom je iskazu (113-114) izjavila da su njeni roditelji u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina kupili kuću 2005. čiji prilaz je bio zarastao te su ga oni tada očistili i od tada ga i održavaju. Što se tiče ostatka nekretnine izjavila je da je viđala da na njenom jednom dijelu susjedi parkiraju svoje automobile i to su uglavnom podstanari ili vlasnici kuća preko puta. Izjavila je da često dolazi, svaki vikend, a ljeti da bude cijeli svoj godišnji odmor. Na pitanje da li je ikada vidjela tužiteljicu da na predmetnim nekretninama nešto radi odgovorila je da ju je vidjela unazad dvije godine kada je kosila, a ako su oni odložili kakvo granje da ga je ona zapalila. U tom trenutku tužiteljica je toj svjedokinji upala u riječ te je rekla " Ć sačuvaj prije nisam htjela ni nogom tamo stupiti". Još je izjavila da je malčer od općine prolazio preko predmetnih nekretnina, ali koliko često i kada to ne zna, nekada ga je vidjela ona a nekada su joj to rekli roditelji.
Svjedok SKI, inače sestra svjedokinje ŠK, u svom je iskazu (114-115) potvrdila dio iskaza svoje sestre koji se odnosi da su njihovi roditelji u neposrednoj blizini kupili kuću 2005., te da su počistili prilaz toj kući koji je bio zapušten. Da nije nikoga vidjela da bi ostatak čistio, održavao ili bilo što drugo radio, već da je samo jednom vidjela da njima prolazi malčer i to neposredno uz njihov put kojeg su održavali, a roditelji da su joj rekli da je to malčer od općine.
Svjedok KK, inače sestra tužiteljice u svom je iskazu (116-117) izjavila da joj je otac TK pričao da je kupio kuću i zemljište od izvjesnog BK jer mu je kuća odnosno njezin kamen trebao za gradnju kuće u [adresa]. Da su si IK i on dali ruku, da je sve dogovoreno riješeno, a prije toga da ga je njezin otac isplatio. Nadalje je izjavila da se je njihov otac TK bavio poljoprivredom, a predmetne nekretnine da je koristio na način da ih je svake zime počistio u čemu da mu je znala pomagati, što sve da je on radio do svoje smrti, a umro je pred 12 godina. Nadalje je izjavila da je njezina sestra na tim nekretninama znala počistiti živicu, paliti granje, očistiti oko stabala šljiva, dozvolila je susjedu iz Bosne da na dijelu tih nekretnina drži košnice za pčele. Još je izjavila da je preko predmetnih nekretnina prolazila staza koja je bila uža nego danas, nekih 1,5 m, a koristili su je svi koji su onuda prolazili. Tko ju je održavao ne zna. Danas se tamo nalazi nasuto kamenje, a tko je to i kada učinio ne zna.
Svjedok PK u svom je iskazu (118-119) izjavio da je poznavao pok. oca tužiteljice EK koji mu je pričao da je 1963. od BK kupio predmetne nekretnine na kojim nekretninama je bila stara kamena kuća, a on da je pomogao EK da kamen od te kuće krca na voz i odvozi u [adresa] gdje je TK gradio kuću. Poznavao je i BK koji mu je rekao da je predmetne nekretnine prodao ocu tužiteljice EK koji mu je isplatio cijenu. Nadalje je izjavio da je znao proći pored predmetnih nekretnina te je vidio da su one uglavnom zapuštene. Zna da su neko vrijeme na njima bile košnice koje je držao neki čovjek kojeg ne poznaje i za kojeg pretpostavlja da je pitao tužiteljicu za dozvolu.
Svjedok JK u svom je iskazu (120) izjavio da je bio prisutan razgovoru njegovog oca i BK kada je IK rekao njegovom ocu da je prodao kućicu u Žminjcima i zemljište EK kojega su zvali C, za što mu je TK platio. Pitao je njegovog oca da li je pogriješio u vezi te prodaje a njegov otac da mu je rekao da nije. Što se tiče predmetnih nekretnina da je znao onuda često proći te je viđao EK da ih kosi kao i tužiteljicu da na njima nešto radi. Svjedoci NK (75), GK (75-76), UK (115), te MK (130) u svojim iskazima nisu spominjali tko koristi, održava ili bilo što radi na predmetnim nekretninama.
Svjedoci ZK (116), ĐK (118) i ČK (119) bivši zaposlenici tužene kao komunalci, komunalni redari u svojim su iskazima izjavili da su svake godine više puta (po potrebi ovisno da li je godina bila sušna ili ne) kosili dio predmetnih nekretnina i to dio uz put (s lijeve i desne strane) što da im nitko nije branio. Tužiteljica je u svom iskazu (130-133) izjavila da je do udaje 1985. živjela u [adresa] pa u Rovinju godinu dana, potom su suprug i ona kupili kuću u [adresa] u kojoj i danas žive, a koja se nalazi 50-tak m udaljena od predmetnih nekretnina. Nisu napravili kuću na predmetnim nekretninama zato što su te nekretnine bile male, 470 m2. Predmetne nekretnine da je kupio njezin otac 1962. od BK i to kako bi kamen i ostali materijal s tih nekretnina upotrijebio za nadogradnju kuće u [adresa], što je i učinio, a čega se sjeća iako je bila mala. Izjavila je da je od [adresa] do [adresa] udaljenost od cca 1-1,5 km, te da su oni dolazili u [adresa] čistiti predmetne nekretnine i to uglavnom zimi s obzirom da su ostatak godine radili poljoprivredu. Cijelo to vrijeme su održavali predmetne nekretnine na način da su ih čistili, a pojedini ljudi su znali na njima parkirati i odložiti neke svoje stvari i to samo uz prethodnu njihovu dozvolu. Što se tiče tužene da njeni radnici nikada nisu čistili, kosili ili slično na predmetnim nekretninama. Oni da su to činili na pojasu uz glavnu cestu koji nije obuhvaćao predmetne nekretnine. Nadalje je izjavila da RK živio sa svojom majkom u kući koja je bila na tim nekretninama. Nakon prodaje otišao je živjeti s majkom u kuću blizu crkve u [adresa]. Da joj je otac pričao da je isplatio BK kao i da ga je taj RK pitao da odu riješiti papire na što je njezin otac rekao da je dao zadnji novac da njega isplati i da novac za sređivanje papira nema. Dali su si ruku i to dva puta na što je RK rekao "Pošteno si me platio i sad si ti gospodar". Njezin otac da je umro 2008. i cijelo to vrijeme nije bilo prilika da se rješavaju papiri, nikako da to dođe na red jer je bilo drugih stvari, vodili su dva sudska postupka koji su dugo trajali za neke druge nekretnine tako da je tužbu podigla 2022. Izjavila je da nije bilo ni financijske mogućnosti da to učini prije. Da je pri završetku zadnjeg sudskog spora 2015. otišla u Općinu Kaštelir-Labinci, te im rekla da je u posjedu predmetnih nekretnina od 1962., da ima svjedoke koji to mogu potvrditi, na što joj je pročelnik Općine rekao da to sve skupa ne valja nič. Nakon toga im je poslala pismo s povratnicom u kojem je tražila predmetne nekretnine i naznačila na koji način ih je stekla na što su joj odgovorili da oni imaju u planu na tim nekretninama graditi trafostanicu. Na to im je odgovorila na način da im je rekla da im se neće usprotiviti da rade trafostanicu, ali uz uvjet da joj isplate ili da dadu neke druge nekretnine u protuvrijednosti predmetnih. Nisu to prihvatili, te je odlučila podići tužbu. Još je izjavila da je pred kraj spomenutog sudskog spora 2015. prikupljala dokumentaciju i ljude kako bi se pripremila za predmetnu tužbu. Izjavila je da su se na predmetnim nekretninama nalazila stabla šljive koje su brali svi koji su prolazili. Postojale su i košnice od HK koji ih je tamo postavio, a da nju nije pitao, a kad mu je to prigovorila da je rekao da je pitao njenog supruga koji mu je to dozvolio, a onda mu je ona rekla da joj ne treba za to plaćati, ali da pokosi oko tih košnica. Nadalje je izjavila da se je pripremala za predmetnu tužbu na način da je razgovarala s ljudima, mogućim svjedocima, pa tako i s FK koji joj je potvrdio da ima saznanja da je to još njen otac kupio od BK. Njegovu izjavu koju je predala u spis, da je ona sastavila, a on da ju je potpisao. To da je bilo 08. travnja 2012. kako je i naznačeno na toj izjavi. Što se tiče ŽK i s njim je razgovarala i on da je sve potvrdio, a to je bilo negdje 2016./2017. Osim njih dvojice da je išla od kuće do kuće i sa drugima razgovarala koji su joj svi potvrdili da je njezin otac sporne nekretnine kupio od BK. Od njih nije tražila pisane izjave jer su mogli usmeno svjedočiti, a od tih dvojice je tražila jer je vidjela da su lošijeg zdravstvenog stanja. Na pitanje zašto se 2012. nije obratila Općini nego kasnije odgovorila je da nije jer nije znala koliko će trajati onaj spor kojeg je naprijed spomenula, koji ju je financijski dosta koštao i dok je trajao nije imala financijskih mogućnosti za pokrenuti predmetni spor. Izjavila je da je njezin otac znao čitati i pisati, a na pitanje zašto o predmetnoj kupoprodaji nije sastavljen pisani ugovor odgovorila je da ne zna odnosno da je u to vrijeme bilo bitno da se dade ruka. Osobno nije poznavala BK, ali zna da je umro 1974. kao i da je jedno vrijeme živio s jednom udovicom što sve zna jer da su joj ljudi ispričali. Nije znala da je Općina prodala dio predmetnih nekretnina SKI, to je saznala nakon što je pokrenula ovaj postupak, a i prodali su nakon što je ovaj postupak pokrenut. Na pitanje zašto nije pokrenula spor 2015. kada su joj u Općini rekli da to sve skupa ne valja nič, odgovorila je da nije jer je u to vrijeme renovirala kuću u [adresa]. Nadalje je izjavila da je na predmetnim nekretninama postojao put od 2006. koji je vodio do nekretnine, odnosno kuće koju je kupila SKI, koja je renovirala tu kuću te su po tom putu prolazili kamioni. Danas na istom tom mjestu da je široki put. Da je dozvolila da bude put od 2006. zato što je s obitelji SKI bila u dobrim odnosima koji su te godine kupili kuću do koje vodi taj put. Na pitanje da li taj put vodi i dalje s obzirom da iza kuće E je još kuća, a što je vidljivo na fotografiji na str. 25 spisa, odgovorila je da vodi samo do kuće S i da je tu kraj, ali vlasnici kuće dalje predmetnim putem dolaze do svojih nekretnina što čine zadnjih godinu i pol.
12. Iz iskaza navedenih svjedoka i tužiteljice sud zaključuje da je na predmetnim nekretninama prije postojala stara kuća koja je srušena, a kamen od te kuće upotrijebio je otac tužiteljice za gradnju kuće u [adresa], što da je bilo 60-tih godina prošlog stoljeća, a što je potvrdila većina svjedoka, čije iskaze sud u tom dijelu ocjenjuje kao jasne, logične i uvjerljive. Međutim, te nekretnine su bile zapuštene što proizlazi iz iskaza većine svjedoka. Sud smatra da su doista radnici tužene održavali dio predmetnih nekretnina i to dio oko puta (koji zahvaća dio predmetnih nekretnina) na način da su ga godišnje kosili čemu se tužiteljica nije protivila. Tužiteljica kao i svjedoci predloženi po njoj u svojim iskazima nisu spominjali komunalce koji bi kosili uz postojeći put, odnosno tužiteljica je čak izjavila da to oni nisu radili. Sud njihove iskaze u tom dijelu ocjenjuje kao neuvjerljive koji su željeli pomoći tužiteljici da uspije u ovom postupku. Osim toga, nije nelogično da se tužiteljica nije protivila košnji dijela predmetnih nekretnina jer su one na taj način barem djelomično bile počišćene s obzirom da iz svih provedenih dokaza proizlazi da su bile zapuštene, što znači da joj je to kao i drugim susjedima išlo u prilog odnosno koristilo im je. Nadalje, i iskaze svjedoka VK i AK koji su izjavili da su po dozvoli tužiteljice na dijelu predmetnih nekretnina parkirali automobil, te za vrijeme gradnje svoje kuće (preko puta predmetnih nekretnina) odlagali građevinski materijal, sud ocjenjuje kao neuvjerljive s ciljem da sa svojim iskazom pomognu tužiteljici. Naime iz iskaza same tužiteljice proizlazi da se je pripremala za ovaj postupak, da je razgovarala s više ljudi kojima je govorila o predmetu spora te na taj način sugerirala sadržaj njihovih iskaza. Osim toga, ona je bila ta koja je pripremila izjave potpisane po ĆL **.**.2012. (70) i ŽK **.**.2018. (71), a njihove kćerke koje su u ovom postupku saslušane kao svjedoci UK (115) i MK (130) su samo izjavile da su njihovi očevi u vrijeme potpisivanja tih izjava bili psihički zdravi. Osim toga, tim izjavama kao i u iskazima većine saslušanih svjedoka nema navoda o posjedu odnosno izvršavanju vlasničkih ovlaštenja predmetnih nekretnina. S obzirom na to sud dozvoljava da je moguće da je otac tužiteljice doista i kupio predmetne nekretnine od BK, a posebice kuću koja je bila na tim nekretninama i čiji kamen je upotrijebio za izgradnju (dogradnju) kuće u [adresa]. Međutim, kao što je već naprijed navedeno to nije dovoljno da bi se steklo pravo vlasništva. Kupac odnosno otac tužiteljice, a kasnije ona trebali su izvršavati, odnosno posjedovati predmetne nekretnine, a što je u ovom postupku utvrđeno da nisu. Tim više nije logično niti životno pa samim time niti uvjerljivo da bi netko svoje nekretnine koje se nalaze ispred ili u blizini kuće u kojoj živi držao zapuštene. Znači, predmetne nekretnine nisu bile udaljene od kuće u kojoj živi tužiteljica pa da bi joj njihovo čišćenje ili održavanje predstavljalo poseban napor ili trošak. S tim u vezi valja napomenuti da je tužiteljica u svom iskazu izjavila da je na predmetnim nekretninama postojao put, ali od 2006. koji je samo vodio do kuće koju su kupili roditelji od SKI i ŠK, a što im je dozvolila jer su bili u dobrim odnosima. Međutim i sam sud se uviđajem lica mjesta uvjerio da postojeći put vodi dalje u polja. Zatim da je na tim nekretninama postojala i staza koja je vodila do ostataka kuće koja je na tim nekretninama bila (čiji kamen je njezin otac upotrijebio za gradnju/dogradnju kuće u [adresa]). Nije izjavila da bi ona na bilo koji način održavala tu stazu. I njezina sestra KK u svom je iskazu izjavila da je preko predmetnih nekretnina postojala staza koju da su koristili svi koji su onuda prolazili, a tko ju je održavao ne zna. S obzirom na to nije uvjerljiv iskaz svjedoka AK koji je izjavio da je preko predmetnih nekretnina postojao put koji su održavali tužiteljica i njezin suprug (rezali granje kako bi mogli prolaziti) i koji je vodio u polje, a koji put da je koristila tužiteljica za odlazak u svoje polje, ali ne i drugi susjedi koji da su imali drugi prilaz. Znači sama tužiteljica ne govori da je održavala stazu ili put koja se nalazi na predmetnim nekretnina, čak govori da je vodila samo do ostataka kuće dok su drugi svjedoci iskazivali da je vodila dalje u polje, a svjedok AK čak je i vidio tužiteljicu i njenog supruga da održavaju tu stazu što ne samo da nije logično već je i proturječno. Sve to ukazuje da su navedeni svjedoci svoje iskaze prilagodili kako bi pomogli tužiteljici u ovom postupku, te da tužiteljica kao ni njezin otac nisu izvršavali vlasnička ovlaštenja na predmetnim nekretninama, odnosno nisu ih držali u posjedu niti koristili odnosno koristili su ih ili njima prolazili kao i svaki drugi. To što su pojedini svjedoci izjavili da im je sama tužiteljica kao i njezin otac rekli da su oni vlasnici tih nekretnina ne umanjuje činjenicu da se oni tako nisu ponašali. Nadalje, kao što je već navedeno tužiteljica se je pripremala za ovaj postupak radi čega je razgovarala s dosta ljudi, a za neke i pripremila izjave koji su potpisali i to jednu još 2012., pa čudi zašto to nije učinila i sa svojim ocem koji je umro 2016. Isto tako nije uvjerljivo da je tužiteljica cijelo vrijeme znala da njen otac, pa i ona nisu upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici, a nije poduzela ništa da to riješi. Ona se je doduše obratila tuženoj dva puta dopisima (10-13) u kojima traži da joj tužena prizna vlasništvo nad predmetnim nekretninama, ali to je učinila tek 2018. i 2021. Nije uvjerljiva ni njena izjava da je imala drugih prioriteta, vođenje dva sudska postupka za druge nekretnine. Naime uobičajeno je da kad kroz sudske postupke sređuješ svoje nekretnine, da to činiš u paketu ili bar u ne velikom vremenskom razmaku. Isto tako nije uvjerljivo da nije za predmetne nekretnine imala financijskih mogućnosti s obzirom da je u to vrijeme renovirala kuću u [adresa] (ne kuću u [adresa] u kojoj živi).
13. S obzirom na to sud zaključuje da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla pa samim time ni nasljeđivanjem. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom I.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.459,95 eura, te s obzirom da tuženu zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Sud je tuženoj priznao trošak sastava odgovora na tužbu, te trošak zastupanja na ročištima dana 20. rujna 2022., 30. studenog 2022., 13. veljače 2023., 13. studenog 2023., 24. travnja 2024. i 08. travnja 2025.u iznosima od po 200,00 eura, te trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj. od po 50,00 eura, ukupno 1.750,00 eura. Sud tuženoj nije priznao trošak sastava podneska od 21. veljače 2022. s obzirom da je njegove navode mogla iznijeti usmeno na ročištima koja su joj priznata u trošak.
15.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.
U Poreču-Parenzo dana 12. svibnja 2025.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.
Rj
1. Presuda uručena tužiteljici p.p. na ročištu 12. svibnja 2025.
2. Presuda za tuženu p.p. istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova dana 12. svibnja 2025.
2. Kal. 20 dana
U Poreču-Parenzo dana 12. svibnja 2025.
S u d a c: