REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2377/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku dr. sc. Denisu Lauc, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 2.997,60 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 2.400,00 eura od 9. studenog 2022. do isplate, a na iznos od 597,60 eura tekućom od 12. svibnja 2025. do isplate prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2022. do isplate.

III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadom zateznih kamata na zatraženi iznos naknade imovinske štete, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9.11.2022. do dana donošenja presude 11.5.2025.

IV Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.494,80 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. prosinca 2021. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatska Pošta d.d., Zagreb, prilikom obavljanja poslova preuzimanja pošiljaka za dostavu na lokaciji Klinča Sela, Zagrebačka 14. Naime, prilikom preuzimanja pošiljaka, tužitelj je držao paket s obje ruke kada su ga bočna vrata službenog kombija udarila u desnu šaku i ozlijedila. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje su mu dijagnosticirali ozljedu:

Fractura intraarticularis ossis MTC II manus I. dex sine disloc. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u težem stupnju jer je zbog zadobivene ozljede provodio dugotrajno liječenje budući su mu vrata kombija priklještila desnu šaka zbog čega je zadobio intraartikularni lom kroz glavu 2. metakarpalne kosti. Nadalje, tužitelj navodi da mu je ruka bila imobilizirana sadrenom udlagom, morao je mirovati, stavljati hladne obloge, držati ruku na povišenom i uzimati analgetike. Isto tako, navodi da mu je nekoliko puta mijenjana imobilizacija te je morao provoditi vježbe razgibavanja prstiju i ručnog zgloba te se nije smio oslanjati na ruku niti dizati teret. Unatoč provedenom liječenju i fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnoj ruci uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 4.778,03 eura.

Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 26. srpnja 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove 1.400,00 eura, za pretrpljeni strah 1.100,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 500,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 597,60 eura, odnosno ukupan iznos od 3.597,60 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 9. studenog 2022. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari, te ističe da tužitelj za svoje činjenične navode ne dostavlja nikakvih dokaza. S obzirom da tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala uporabom vozila na cesti, tuženik ističe da postoje razlozi za isključenje iz pokrića u smislu odredbi iz članka 4. stavka 1. točke 14. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti kojim je propisano da osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu za štete iz vlasništva ili uporabe kopnenih motornih vozila kada mogu biti pokriveni policom automobilske odgovornosti. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u ovom slučaju postoje razlozi za isključenje iz pokrića u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 7. i točke 1. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti s obzirom da je po mišljenju tuženika do štete nastalo isključivo neopreznom radnjom samog tužitelja odnosno krajnjom (grubom) nepažnjom. Tuženik je tijekom postupka predložio i provođenje dokaza uviđaja na licu mjesta i rekonstrukciju uz sudjelovanje vještaka prometne/strojarske struke, vještačenje po vještaku sudske medicine i prometa/strojarstva na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, kao i vještačenje po vještaku zaštite na radu na okolnost utvrđivanja propusta učinjenih od strane tužitelja i poslodavca u predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer kod tužitelja nisu zaostale posljedice u obimu i na način kako ih tužitelj predstavlja u tužbi što proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Isto tako, tuženik osporava i tijek zatezne kamate koje prema stavu tuženika mogu teći jedino od trenutka donošenja sudske odluke.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljede na radu 30. prosinca 2021.

4. Među strankama je sporno postojanje aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženika. Nadalje, sporna je odgovornost tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja jer tuženik smatra da je do štetnog događaja došlo isključivo radi nepažnje tužitelja te da postoji odgovornost tužitelja. Također je sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 4-12 spisa), tiskanicu prijave o ozljedi na radu (list 13-15 spisa), odštetni zahtjev (list 19-20 spisa), uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 34-42 spisa), izjave radnika i neposrednog voditelja o nezgodi na radu (list 43-44 spisa), interni zapisnik o ozljedi na radu (list 45 spisa), presliku spisa HZZO-a o priznavanju ozljede na radu (list 57-71 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 74-85 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 107 spisa), Podnesak Uniqa osiguranja d.d. od 14.1.2025. s prilozima (list 112-120 spisa), dopis HP-Hrvatske pošte d.d. (list 124-125 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću (list 93-95 spisa) te je usmeno saslušan svjedok EO i tužitelj (list 87-89 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u policu osiguranja od odgovornosti broj: 804269850. Uvidom u navedenu policu utvrđeno je da je predmet osiguranja osiguranje javne (opće) odgovornosti prema trećim osobama i radnicima na radu i u svezi s radom. Iz police osiguranja razvidno je da je razdoblje osiguranja od 1.4.2021. do 31.3.2022. što znači da je ista vrijedila u trenutku nastanka štetnog događaja. S obzirom na navedeno, sud je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije otklonio kao neosnovan iz razloga što je nesporno da je u trenutku nastanka štetnog događaja tuženik s poslodavcem tužitelja kao osiguranikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti.

10. Isto tako nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu i da je u trenutku nastanka štetnog događaja bio zaposlenik osiguranika tuženika.

11. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu od 19. siječnja 2022. proizlazi da se predmetna ozljeda dogodila za vrijeme rada tijekom obavljanja poslova dostave paketa kada su tužitelja bočna vrata službenog kombija prilikom držanja paketa s obje ruke udarila u desnu šaku.

Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, sud je utvrdio da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 30. prosinca 2021. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 15 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

12. S obzirom na istaknuti prigovor odgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događa, sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđenja odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje EO.

13. Iz iskaza tužitelja, koji je sud ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovitih poslova. Vezano za samu ozljedu kako je nastala tužitelj je naveo kako je tom prilikom parkirao kombi vozilo na nizbrdici. Pojašnjava da se radilo o srednjem dostavnom vozilu koje ima vrata za ulaz u kabinu sa vozačeve i suvozačeve strane, dok teretni prostor ima poseban ulaz sa suvozačeve strane i odostraga. Navodi da je nakon izlaska iz vozila otvorio klizna bočna vrata koja se nalaze s desne strane koja kada se otvore do kraja mogu "zakopčati o klin" koji je osigurač da vrata budu blokirana nakon što se otvore. Tužitelj je izjavio da su se vrata zafiksirala s tim klinom i sajlom. Nakon toga je uzeo paket s obje ruke koji je bio dimenzije cca 30x20 cm, težine 2 kg te je isti morao uzeti s obje ruke uslijed čega su se vrata odvojila i udarila ga u desnu šaku. On pretpostavlja da je tom prilikom popustila sajla na klinu. Nadalje, tužitelj je izjavio da taj paket nije mogao uzeti sa zadnje strane vozila jer je tamo bilo drugih paketa zbog čega je navedeni paket mogao uzeti samo s bočne strane. Nakon ozljede je počeo osjećati bolove te je nazvao svoju voditeljicu i u dogovoru s njom obavio još par dostava na tom području. Navodi da u početku nije osjećao veliku bol, ali se ona pojačavala tijekom vremena. Potom su mu na Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj nakon obavljenog slikanja rekli da mu je slomljena kost zapešća desne ruke uslijed čega mu je imobilizirana ruka te zbog toga nije mogao obavljati svakodnevne poslove, a u čemu mu je pomagao njegov otac. Iz iskaza tužitelja između ostalog proizlazi i da nakon nezgode osiguranik tuženika nije pregledavao vozilo jer se dostavna vozila u pravilu ne održavaju, odnosno vode se na popravak samo kada nisu u voznom stanju.

14. Svjedok EO u svom iskazu navodi da tužitelj radi na radnom mjestu poštar u ekspres dostavi. Poslovi tog radnog mjesta obuhvaćaju poslove dostave pošiljki i prikupa pošiljki putem službenih vozila. Navodi da se tom prilikom radilo o većem dostavnom vozilu koje ima utovarni prostor. Navedeno vozilo ima vrata otraga i bočna vrata koja se otvaraju klizno, odnosno bočno. Neposredno nakon što mu se ozljeda desila, navodi da ju je tužitelj kontaktirao te joj objasnio kako mu se desila ozljeda prilikom istovara pošiljki na način da su bočna vrata od kombija iskliznula iz ležišta i udarila ga u desnu šaku. Svjedokinja je pojasnila da je funkcija klina da služi kao sigurnost nekontroliranog klizanja vrata. Kako je kombi, prema navodima tužitelja, bio na kosini, vrata su kliznula iz ležišta i udarila tužitelja u desnu šaku. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da radno mjesto tužitelja podrazumijeva obučavanje za zaštitu na radu, ali ta obuka nije vezana za postupanje s vozilima. Navodi da ju je tužitelj tom prilikom nazvao i rekao na telefon da ga ne boli jako i da može nastaviti rad, ali se kasnije ispostavilo da je bio ozlijeđen. U svom iskazu svjedokinja je između ostalog navela i da se prema njezinim saznanjima prije ovog štetnog događaja nikada desila ovakva situacija da bi se klizna vrata vratila iz ležišta odnosno otpustila iz ležišta na nizbrdici.

15. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan jer je iskazivao jasno i uvjerljivo te u skladu s iskazom tužitelja i dokumentacijom koja prileži spisu.

16. Sud je tijekom postupka na prijedlog tuženika izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu od Uniqa osiguranja d.d. (list 112-120 spisa). Uvidom u navedenu dokumentaciju utvrđeno je da osiguranje automobilske odgovornosti pokriva odgovornost vlasnika odnosno korisnika vozila kada uporabom motornog vozila uzrokuje štetu trećoj osobi, a da u konkretnom slučaju štetni događaj nije uzrokovan uporabom vozila trećoj osobi. S obzirom da navedeni štetni događaj nije pokriven policom automobilske odgovornosti, sud je otklonio kao neosnovan prigovor tuženika o postojanju razloga za isključenje iz pokrića u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 14. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti.

17. Isto tako, sud je na prijedlog tuženika zatražio dokumentaciju i od poslodavca tužitelja vezanu za nastali štetni događaj te je uvidom u navedeno očitovanje utvrđeno da tužitelju od strane njegovog poslodavca nisu vršene nikakve isplate povodom ovog štetnog događaja.

18. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka strojarske struke, vještačenja po vještacima sudske medicine i prometa na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, vještaku zaštite na radu radi utvrđivanja propusta učinjenih od strane tužitelja i poslodavca kao i prijedlog za provođenjem radiološkog vještačenja kao neosnovan jer isti nisu potrebni za utvrđenje činjenica na okolnost kojih se predlažu, a činjenično stanje je bilo dovoljno utvrđeno da sud može donijeti meritornu odluku.

19. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti. Iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika već uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja nije naveo niti jednu činjenicu niti je predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Okolnost da je osiguranik tuženika osigurao sigurne uvjete za rad, sredstva za rad te je osposobio tužitelja za rad na siguran način po stajalištu ovog suda ne dokazuje da je tužitelj prilikom rada postupio suprotno pravilima za rad na siguran način. Sud je pri tom imao u vidu i da tuženik nije naveo na koji način bi tužitelj eventualno postupio suprotno pravilima za rad na siguran način te u čemu se sastoji eventualni propust tužitelja prilikom rada.

20. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega poslodavac, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo, sukladno odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

21. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda prijeloma kostiju zapešća desne šake od 30. prosinca 2021. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženikov prigovor odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja paušalan i usmjeren isključivo izbjegavanju odgovornosti te da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

22. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj 30. prosinca 2021. u štetnom događaju zadobio unutarzglobni prijelom 2. kosti zapešća desne šake bez pomaka. Prijelom je liječen imobilizacijom sadrenom udlagom i gipsom, hladnim oblozima i držanjem ruke na povišenom. Proveo je fizikalnu terapiju. Prema preslici zdravstvenog kartona, tužitelj je 2013. godine imao raniji prijelom 2. metakarpalne kosti iste šake s manjom angulacijom. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po provedenom liječenju tužitelj navodi slabiju snagu desne šake u odnosu na lijevu, povremene bolove u desnoj šaci na mjestu prijeloma posebno kod nošenja težih tereta. Vještak je utvrdio da je kod tužitelja prisutna deformacija u predjelu glavice druge kosti zapešća desne šake. U sadašnjem kliničkom statusu tužitelj svim prstima uredno formira šaku i uredno izvodi kretnje svim prstima desne ruke. Kod tužitelja se vidi glavica 2. kosti zapešća medijalno dislocirana. Navedene trajne posljedice ozljede uzrok su smanjenja opće, životne i radne sposobnosti od 2% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tužitelj je trpio tzv. primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. U nastavku liječenja trpio je tzv. sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta deset dana. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta oko tri dana, srednjeg intenziteta oko sedam dana i manjeg intenziteta još oko trideset dana. Zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i kao takvi se ubrajaju u pojačane napore. Vještak je utvrdio da kod tužitelja nema naruženja. Tuđa pomoć mu je bila potrebna za vrijeme liječenja (mirovanje i imobilizacija) kod kuće u trajanju od 30 dana po 4 sata dnevno, nakon čega 30 dana po 2 sata dnevno za održavanje osobne higijene, nabavku i pripremu hrane i drugih svakodnevnih potreba.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na isti nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

24. Tužitelj se podneskom od 29. srpnja 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti prihvaća te usklađuje tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.597,60 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

25. Tuženik se podneskom od 13. ožujka 2025. očitovao da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 1.180,43 eura, ali potražuje troškove u odnosu na povućeni dio tužbenog zahtjeva.

26. U odnosu na navode tuženika da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, isto sud smatra neosnovanim budući da se u navedenom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Naime, sud smatra da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije mogao istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari obzirom da isti ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje visine neimovinske štete te je za utvrđivanje visine neimovinske štete bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja.

Sud je stajališta da se u postupcima naknade štete kada tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, isto ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika, jer bi navedeno u protivnom predstavljalo pretjerani formalizam i onemogućavalo tužiteljima pravo na pristup sudu i pravično suđenje, koje je pravo zajamčeno člankom 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, te bi navedeno predstavljalo i prekomjeran teret za oštećenike u pogledu snošenja troškova postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

27. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i pretrpljeni strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

28. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.100,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 900,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 2 % uslijed čega trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1996. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 400,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.400,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 600,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen.

29. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružao njegov otac, utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 180 sati. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružao njegov otac, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 3,32 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 180 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 597,60 eura, čime je sud zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege ocijenio u cijelosti osnovanim.

30. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 9. studenog 2022. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. studenog 2022., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. studenog 2022. do presuđenja dana 12. svibnja 2025.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva, a u kvantitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu sa 83,32 %. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio s ukupno 91,66 %. Nadalje, a na temelju čl. 154 st. 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 16,68 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 8,34 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 83,32 % priznatih troškova.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1 - 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 4. prosinca 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 5. ožujka 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 29. srpnja 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 7. travnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.500,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 83,32% odnosno u iznosu od 1.249,80 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 245,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.494,80 eura.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 7. prosinca 2023. kojim isti predlaže sudu da pozove liječnika na izdavanje zdravstvenog kartona budući da je navedeno mogao učiniti i na ročištu za što mu je priznat trošak zastupanja, kao niti podneska od 8. prosinca 2023. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje, obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

32. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.