REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Povrv-32/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja FAZA R d.o.o. Viškovo, Marčelji, Klići 28 A, OIB: 10636530975, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vidaković, odvjetnik u Rijeci, Blaža Polića 3, protiv tuženika S PROJEKT d.o.o. Rijeka, Nikole Cara 1, OIB: 65436749379, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver – Bašić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-7707/2022 od 23. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku S PROJEKT d.o.o. Rijeka, Nikole Cara 1, OIB: 65436749379, platiti tužitelju FAZA R d.o.o. Viškovo, Marčelji, Klići 28 A, OIB: 10636530975, glavnicu u iznosu od 15.909,68 eura (petnaest tisuća devetsto devet eura i šezdeset i osam centi) i trošak ovršnog postupka u iznosu od 527,38 eura (petsto dvadeset i sedam eura i trideset i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 2.334,00 eura (dvije tisuće tristo trideset i četiri eura) od 1. siječnja 2022. do isplate,

- 11.466,59 eura (jedanaest tisuća četiristo šezdeset u šest eura i pedeset i devet centi) od 1. siječnja 2022. do isplate,

- 2.109,10 eura (dvije tisuće sto devet eura i deset centi) od 31. siječnja 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena,

- 527,38 eura (petsto dvadeset i sedam eura i trideset i osam centi) od 23. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku S PROJEKT d.o.o. Rijeka, Nikole Cara 1, OIB: 65436749379, platiti tužitelju FAZA R d.o.o. Viškovo, Maršelji, Klići 28 A, OIB: 10636530975, iznos od 95,46 eura (devedeset i pet eura i četrdeset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 30. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku S PROJEKT d.o.o. Rijeka, Nikole Cara 1, OIB: 65436749379, platiti tužitelju FAZA R d.o.o. Viškovo, Maršelji, Klići 28 A, OIB: 10636530975, zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 95,46 eura od 17. svibnja 2022. do 29. siječnja 2023.“

IV. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver – Bašić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-7707/2022 od 23. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 4.381,78 eura te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

V. Nalaže se tuženiku S PROJEKT d.o.o. Rijeka, Nikole Cara 1, OIB: 65436749379, naknaditi tužitelju FAZA R d.o.o. Viškovo, Maršelji, Klići 28 A, OIB: 10636530975, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.636,24 eura (pet tisuća šesto trideset i šest eura i dvadeset i četiri centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver – Bašić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-7707/2022 od 23. svibnja 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 152.886,00 kn/20.291,46 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te trošak ovršnog postupka u visini od 3.973,58 kn/527,38 eura, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem je osporio osnovanost i visinu tužiteljeve tražbine ističući kako tužitelju ne duguje utuženi iznos. Predložio je da se postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-252/2022-3 od 28. lipnja 2022. taj sud oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-37/2022-2 od 5. rujna 2022. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je pojasnio kako je s tuženikom 6. kolovoza 2020. zaključio Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji na temelju kojeg su stranke surađivale na svim objektima pa tako i na objektu Opće bolnice Pula na kojem je tuženik vršio elektroinstalaterske radove i za koje radove potražuje naknadu u ovom postupku. Dakle, na temelju navedenog Ugovora tužitelj je kao podizvođač angažiran od strane tuženika radi izvođenja elektroinstalaterskih radova na Općoj bolnici Pula, dok je glavni izvođač radova bilo društvo Lavčević d.d. Nakon izvršenog posla tužitelj je izdavao specifikacije kao i račune za obavljene poslove koje bi po primitku potpisao voditelj gradilišta i tuženikov zaposlenik, SU, dok bi njegov zamjenik, RU, kao osoba ovlaštena za provjeru količina i ovjeru specifikacija i računa, pregledavao specifikacije. Nakon svakog obavljenog posla tužitelj je tuženiku ispostavljao račune. Ukupno je ispostavio petnaest računa te su svi računi, osim ovdje utuženih, plaćeni, potpisani i ovjereni od strane tuženika. Naveo je kako prije primitka prigovora protiv rješenja o ovrsi nije imao saznanja o tome da tuženik osporava osnovu i visinu tražbine. Prema tužiteljevim navodima, ugovoreni radovi su izvršeni u cijelosti i bez nedostataka, ovjerene su količine izvedenih radova i u konačnici je pribavljena i uporabna dozvola za objekt Opće bolnice u Puli. Predložio je da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.

6. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda iz prigovora. Naveo je kako nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o poslovno - tehničkoj suradnji, da je tužitelj izvršio određene radove za koje je ispostavio račune i prije ovih koji su utuženi, da je tuženik platio tužitelju prije ovog postupka sve račune osim utuženih, da je tužitelj ispostavio utužene račune koje je tuženik pregledao i za koje je 16. svibnja 2022. platio nesporni dio u visini od 33.014,50 kuna/4.381,78 eura. Tuženik nije platio ostatak iznosa po utuženim računima jer su neosnovani. U tom smislu je osporio količinu izvedenih radova. Ukazao je na to kako iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tužitelj postupio po Ugovoru sklopljenom među strankama i da je dostavio podatke o broju utrošenih sati, potpisane od postavljene odgovorne osobe primatelja usluge – tuženika (sukladno čl. 3 Ugovora) za utužene račune. U utuženim računima nije naveden broj utrošenih sati te tužitelj nije dostavio specifikaciju utrošenih sati. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Podneskom od 30. siječnja 2023. tužitelj je povukao tužbu za uplaćeni iznos od 33.014,50 kn/4.381,78 eura, a s obzirom na to da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu taj iznos uplatio i tako djelomično podmirio utuženi račun broj 32- 1-1. Pri tom je napomenuo kako ustraje u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata u visini od 719,22 kn/95,46 eura na taj iznos od dospijeća do isplate, uvećanih za procesnu kamatu koja teče od 17. svibnja 2022. do isplate.

8. Podneskom od 1. veljače 2023. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe i preinaci tužbenog zahtjeva.

9. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-37/2022-23 od 26. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1751/2024-2 od 29. siječnja 2025. navedena presuda je ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak.

10. U ponovljenom postupku sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. Tijekom postupka saslušani su zastupnik po zakonu tužitelja DU i zastupnik po zakonu tuženika EU te svjedoci RU i SU.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je u ponovljenom postupku utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet ovog spora je naknada za izvedene elektroinstalaterske radove po računima broj 32-1-1 od 30. studenoga 2021. u iznosu od 6.715,77 eura/50.600,00 kn, broj 35-1-1 od 31. prosinca 2021. u iznosu od 2.109,10 eura/15.891,00 kn i broj 33-1-1 od 30. studenoga 2021. u iznosu od 11.466,59 eura/86.395,00 kn. Kako je tuženik djelomično platio tražbinu po računu 32-1-1 i to u iznosu od 4.381,78 eura, tužitelj je ustrajao u isplati razlike po tom računu (2.334,00 eura) te je zatražio i isplatu zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos glavnice po tom računu od dospijeća do isplate u iznosu od 95,46 eura sa procesnom kamatom na taj iznos od 17. svibnja 2022. (podnesak tužitelja od 30. siječnja 2023.).

13. Među strankama je nesporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o poslovno - tehničkoj suradnji od 6. kolovoza 2020. (stranica 248 do 250 spisa). Stranke su tim Ugovorom dogovorile suradnju na način da će tužitelj obavljati elektroinstalacijske i elektromontažne radove na objektima, a prema narudžbi tuženika (čl. 2. Ugovora). Nesporno je i da je tužitelj vršio takvu vrstu radova i na objektu Opće bolnice Pula te da ga je za te radove angažirao tuženik kao svog podizvođača. Također je nesporno da je tuženik 16. svibnja 2022. platio tužitelju iznos od 33.014,50 kn (4.431,78 eura), djelomično podmirivši ovdje utuženu tražbinu (navedeno proizlazi i iz potvrde Zagrebačke banke d.d. Zagreb na stranici 225 spisa). Nesporno je i da je tuženik platio tužitelju naknadu po svim prethodno izdanim računima za radove na Općoj bolnici Pula, osim ovdje utuženim. Sporno je, je li tuženik dužan tužitelju platiti i preostali iznos na ime izvedenih radova, a u vezi s tim sporna je količina radova za koje tužitelj tvrdi da ih je izveo i da su mu ostali neplaćeni.

14. Dopisom od 18. ožujka 2025. Porezna uprava, Područni ured Rijeka, obavijestila je ovaj sud da je tuženik utužene račune iskazao u knjizi primljenih (ulaznih) računa (URA) te je koristio pravo na odbitak pretporeza (koja činjenica među strankama nije ni bila sporna). Prema odredbi čl. 221. b st. 1. ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ostvarena je (oboriva) presumpcija postojanja tužiteljeve tražbine. Iz navedenog proizlazi da je na tuženiku bio teret dokazivanja osnovanosti osporavanja te tražbine. Suprotno tuženikovim navodima prema kojima on ne može dokazivati negativne činjenice, prema shvaćanju ovog suda, on je mogao (barem pokušati) dokazati osnovanost osporavanja tužiteljeve tražbine, primjerice, odgovarajućim vještačenjem (po vještaku građevinske struke) kojim bi vještak utvrdio količinu i vrijednost radova koje je tužitelj izveo na objektu Opće bolnice Pula. Naime, unatoč tome što Opća bolnica Pula ne raspolaže dokumentacijom o elektroinstalaterskim radovima koje je tužitelj kao podizvođač tuženika izveo (stranica 239 spisa), količina izvedenih radova mogla se (pokušati) utvrditi usporedbom radova specificiranih od strane tužitelja (stranica 120 do 222 spisa) sa stanjem na licu mjesta (stvarno izvedenim radovima). Uzimanjem u obzir takvih utvrđenja i visine iznosa kojeg je tuženik platio tužitelju na ime izvedenih radova, moglo bi se utvrditi i duguje li tuženik tužitelju utuženu naknadu ili ne. Osim toga, u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je poslovni odnos među strankama, a koji se ticao rada na objektu Opće bolnice Pula funkcionirao na način da bi tužitelj, sukcesivno, nakon dijela obavljenog posla, specifikaciju izvedenih radova s navedenom količinom izvedenih radova dostavljao na kontrolu zamjeniku voditelja gradilišta UU (zaposleniku tuženika), koji bi provjerio jesu li doista izvedeni radovi koji su navedeni u specifikaciji radova, što bi potom svojim potpisom potvrdio i na temelju tako potpisanih (ovjerenih) specifikacija tužitelj bi ispostavljao račun tuženiku. O ovakvom načinu ispostavljanja računa kojima su prethodile specifikacije s izvedenim radovima ovjerene od strane ovlaštene osobe na gradilištu (Gregurevac) iskazivali su suglasno zastupnici po zakonu stranaka DU (za tužitelja) i GU (za tuženika) te saslušani svjedoci ĆU i SU koji je kao voditelj predmetnog gradilišta za elektro radove naveo kako je upravo PU kontrolirao sate rada tužitelju kao i količinu izvedenih radova. Svjedok PU dodatno je pojasnio kako iznos naveden u specifikaciji radova koja je potvrđena njegovim potpisom mora biti naveden i u računu kojeg bi nakon ovjerene specifikacije ispostavljao tužitelj, odnosno, u računu mora biti naveden isti iznos kao i u (ovjerenoj) specifikaciji, a da su stranke ugovorile i provodile suradnju na opisani način proizlazi i iz odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji prema kojoj ugovorne strane suglasno utvrđuju da se za izvršene usluge ispostavljaju fakture gdje će jasno biti naveden obim poslova iz narudžbenice kao i broj utrošenih sati potpisan od strane postavljene odgovorne osobe primatelja usluge. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka kojim su iskazima na jasan, nedvosmislen i međusobno suglasan način opisali način njihovog poslovanja. U tom kontekstu se napominje da je zastupnik po zakonu tužitelja, DU, iskazivao kako su specifikacije radova, potpisane od strane ŽU ili NU (na temelju kojih je tužitelj izdao i sporne račune na način da iznos u odobrenoj i potpisanoj specifikaciji odgovara iznosu na izdanom računu) zadržane od strane tuženika (što tuženik nije posebno osporavao). Ovdje se dodaje i da tužitelj u ovom postupku potražuje cijenu za izvedene radove u studenome i u prosincu 2021. s time da za studeni potražuje naknadu po dva računa (prema obrazloženju tužiteljevog zastupnika po zakonu, jedan za jednu etažu bolnice, a drugi za ostale radove u studenome). Iz isprava u spisu (čiju vjerodostojnost tuženik nije osporavao) proizlazi da je tužitelj doista vršio radove u studenome i prosincu 2021. (stranica 167 do 202 spisa) te su radovi specificirani po vrsti, količini i radnim satima. Pri tom se napominje da činjenica prema kojoj je tehnički pregled objekta bio krajem studenoga ili početkom prosinca 2021. (kako su iskazivali zastupnik po zakonu tuženika EU i svjedok PU) sama po sebi ne znači da tužitelj nije izvodio radove i u prosincu 2021., odnosno da više nije postojala potreba za izvođenjem (dodatnih, naknadnih) radova. Prema tome, i iz navedenih isprava mogla se (pokušati) utvrditi vrijednost radova koje je izveo tužitelj, a posljedično tome i činjenica je li tuženik (i) te radove platio tužitelju ili nije.

15. Međutim, kako tuženik nije predlagao dokaze kojima bi sud na razini izvjesnosti stekao uvjerenje o neosnovanosti tužiteljeve tražbine (na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava u ponovljenom postupku tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga), uslijed ispunjenja presumpcije iz čl. 221. b st. 1. ZPP-a (koja u ovom postupku nije oborena), sud je primjenom navedene odredbe te čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) presudio kao u točki I. izreke presude. O zakonskim zateznim kamatama na utuženu tražbinu sud je odlučio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. U odnosu na tužiteljev zahtjev za isplatu obračunatih kamata na plaćeni iznos glavnice (kamate u visini od 95,46 eura), napominje se da tuženik nije osporio tako obračunate zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice u visini od 4.381,78 eura od dospijeća (1. siječnja 2022.) do isplate (16. svibnja 2022.). Slijedom navedenog, a kako je nesporno tuženik platio dio glavnice po računu 32-1-1 u kojem je kao dospijeće plaćanja označen datum 31. prosinca 2021., dužan je tužitelju platiti kamate obračunate u apsolutnom iznosu od prvog dana zakašnjenja (1. siječnja 2022.) do dana plaćanja (16. svibnja 2022.). Visinu obračunatih kamata tuženik nije osporio pa je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a te čl. 29. st. 2. ZOO-a i taj dio tužiteljevog zahtjeva prihvaćen te je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Na iznos neisplaćenih kamata obračunatih u apsolutnom iznosu, tužitelju su dosuđene kamate od dana podnošenja zahtjeva za njihovu isplatu, tj. od 30. siječnja 2023., sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a. Zato je tužiteljev zahtjev za isplatu tih kamata odbijen kao neosnovan za razdoblje od 17. svibnja 2022. do 29. siječnja 2023. kako je to tužitelj zatražio podneskom od 30. siječnja 2023. (točka III. izreke presude).

17. S obzirom na to da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 4.381,78 eura, a tuženik se tom povlačenju protivio, sud je (meritorno) odlučivao i o tom dijelu tužiteljevog zahtjeva te je isti odbio (točka IV. izreke) jer mu je tuženik nesporno platio taj iznos glavnice (po računu 32-1-1). Ovdje se dodaje da podneskom od 30. siječnja 2023. tužitelj nije preinačio tužbu (kako je to isticao tuženik), već je djelomično povukao tužbu i zatražio apsolutni iznos zakonskih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavnice, čime tužitelj nije promijenio istovjetnost zahtjeva, povećao postojeći ili istaknuo drugi zahtjev uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a). Tužitelj je, umjesto kamata u relativnom iznosu, zatražio njihovu isplatu u apsolutnom iznosu čime nije promijenio identitet svog zahtjeva.

18. Odluku o troškovima parničnog postupka (točka V. izreke) sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Činjenica prema kojoj je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 4.381,78 eura nije utjecala na odluku o troškovima postupka jer je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno meritorno zbog tuženikovog protivljenja povlačenju tužbe (nakon što je djelomično udovoljio tužiteljevoj tražbini), a djelomično plaćanje tuženik je izvršio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Dakle, tuženik je dao povod za podnošenje tužbe i u dijelu tužbenog zahtjeva koji je nesporno platio (nakon podnošenja prijedloga za ovrhu). Tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime nagrade za rad punomoćnika – odvjetnika (sukladno troškovniku na stranici 267 spisa) u iznosu od po 497,50 eura za sastav podneska od 11. siječnja 2023. i 30. siječnja 2023. (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 19. siječnja 2023., 2. svibnja 2023., 3. listopada 2023. i 16. siječnja 2024. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 625,00 eura za sastav žalbe protiv presude (Tbr. 10. t. 1. Tarife), iznos od 500,00 eura za pristup ročištu od 14. travnja 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 1.027,50 eura (Tbr. 42. Tarife), trošak sudske pristojbe na žalbu u visini od 249,37 eura te na presudu u istom iznosu sukladno Tar. br. 2. toč. 1. i 3. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) u vezi sa čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23), odnosno ukupno 5.636,24 eura. Zato je odlučeno kao u točki V. izreke presude. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 527,38 eura/3.973,58 kn koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade i javnobilježničkih troškova dostave s pripadajućim PDV-om (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – „Narodne novine“ broj 9/21 i 18/22), u ukupnom iznosu od 195,58 eura/1.473,58 kn te troškova sastava prijedloga za ovrhu s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kn (Tbr.

11. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a kako je to određeno rješenjem o ovrsi. Kamata na trošak ovršnog postupka određena je sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a sukladno tužiteljevom zahtjevu (točka I. izreke).

U Rijeci 12. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.