Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-549/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Urban ride 209 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, ŽP, zbog prekršaja iz članka 116. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18., 98/19., 30/21., 89/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, ŽP, zastupanog po branitelju Bojanu Lujaku, odvjetniku u [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 12. studenoga 2024., poslovni broj: Pp-3829/2021-34, na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, ŽP, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
I. Prvostupanjskom odlukom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pp-3829/2021-34 od 12. studenoga 2024. obustavljen je postupak protiv okrivljene pravne osobe Urban ride 209 j.d.o.o. temeljem članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona, dok je okrivljena odgovorna osoba ŽP proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 116. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci presude, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.650,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno, osobno i po branitelju, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.1. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi kako se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, zapisniku o inspekcijskom nadzoru u kojem je sadržan iskaz nepropisno upozorenog vozača LP, jednako kao i na iskazu inspektora RP koji je na glavnoj raspravi iskazivao o onome što mu je spomenuti vozač rekao prilikom inspekcijskog nadzora. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga iznijetih u žalbi, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Protivno žalbenim navodima da okrivljenik nije počinio prekršaj za koji je proglašen krivim, pravilno je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenika.
5.1. Naime, shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to prije svega temeljem uvida u zakoniti dio zapisnika o inspekcijskom nadzoru (dio zapisnika koji se odnosi na činjenice koje je inspektor utvrdio neposrednim opažanjem za vrijeme obavljanja inspekcijskog nadzora), zatim temeljem uvida u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu te temeljem iskaza saslušanih svjedoka, inspektora RP i vozača LP, a temeljem kojih dokaza je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik inkriminiranog dana dopustio vozaču LP da za njega obavlja autotaksi prijevoz putnika, iako vozač nije imao stečenu početnu kvalifikaciju stručne osposobljenosti za rad.
5.2. U odnosu na navode žalitelja kako se odluka o krivnji okrivljenika temelji na dijelu iskaza inspektora RP koji se odnosi na sadržaj izjave vozača LP iznijete prilikom inspekcijskog nadzora, valja napomenuti kako, suprotno navodima žalitelja, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud činjenicu da je vozač inkriminiranog dana obavljao taksi prijevoz za okrivljenika utvrdio, prije svega, temeljem materijalne dokumentacije (fotografija vozila, računa za obavljene usluge i ugovora o radu vozača), dok je činjenicu da vozač nije imao potrebnu kvalifikaciju stručne osposobljenosti utvrdio temeljem iskaza vozača saslušanog na glavnoj raspravi, koji iskaz je u potpunosti u suglasju kako s materijalnom dokumentacijom priležećom spisu tako i s iskazom inspektora RP. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.
5.3. Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog Suda je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio inkriminirano djelo, za što je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona), uključujući prethodnu prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud prilikom donošenja odluke o kazni ispravno primijenio odredbe Zakona o izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 114/22.), budući da isti propisuje blažu novčanu kaznu za predmetno djelo, te je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetni prekršaj. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a okrivljenik u žalbi ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke ublažavanjem kazne.
6.2. Slijedom navedenog, izrečenu novčanu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
