REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1102/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi privremenog stambenog zbrinjavanja davanjem stana u najam, dana 12. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/25-15/12, URBROJ: 531-06-3-25-3 od 13. veljače 2025. II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o zahtjevu tužiteljice.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužiteljice za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam.
2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je tuženik previše formalistički primijenio odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, utvrdivši da nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje upravnog postupka. Pojašnjava da je podnijela zahtjev za konstrukcijsku obnove stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa] u kojoj ima u vlasništvu stan koji joj je jedina nekretnina i u kojoj stanuje zajedno sa suprugom HO i to neprekidno nakon potresa, a koji stan je stečen neposredno prije potresa i kupljen za stanovanje stambenim kreditom. Pojašnjava da je nakon kupnje započeta renovacija stana jer se radilo o starijem stanu u kojem je bilo potrebno zamijeniti instalacije, stolariju i općenito radove potrebne za stanovanje. Napominje da je stan kupljen 17. rujna 2020. i do prosinca 2020., kad se dogodio potres, nije bilo moguće obaviti sve radove i stanovati u njemu niti prijaviti prebivalište. Ističe da čim su se stekli uvjeti useliti su u isti te od tada u njemu stanuju. Prije toga su stanovali u [adresa], u stanu koji nije bilo njihovo vlasništvo i iz kojeg su morali iseliti, a zbog čega su i kupili stan u zgradi za koju nisu pretpostavili da će biti oštećena potresom. Navodi da joj je stan na adresi u [adresa] jedini dom iz kojeg sada moraju iseliti zbog organizirane konstrukcije obnove koja će trajati duže vrijeme zbog sveobuhvatnosti radova i veličine zgrade. Stoga je podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje dok traje obnova, a koji zahtjev joj je odbačen bez sagledavanja konkretnih okolnosti slučaja. Smatra da je time došlo do miješanja u mirno uživanje vlasništva zbog nemogućnosti stanovanja u jedinom domu koji imaju za vrijeme obnove zgrade koja se provodi u javnom interesu i koju provode državna tijela. Navodi da joj zahtjev odbačen pretjerano formalističkom primjenom članka 77. stavka 1. Zakona o obnovi jer da nisu na dan potresa, 28. i 29. prosinca 2020. imali prijavljeno prebivalište na adresi stana u zgradi koja se obnavlja, bez uzimanja u obzir okolnosti zbog kojih nisu mogli imati prijavljeno prebivalište u to vrijeme u stanu. Navodi kako tuženik nije uzeo u obzir načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, u smislu da se u specifičnim okolnostima slučaja ocijeni da li je osporavanje njezinog prava na stambeno zbrinjavanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji se treba postići. Naime, članak 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske propisuje da svako ograničenje prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenje u svakom pojedinom slučaju. Ističe kako sve navedeno treba gledati u kontekstu uvodno citiranih temeljnih ljudskih prava na dom, obiteljski i privatni život i zaštite prava vlasništva iz Ustava Republike Hrvatske i Konvencije, za koju smatra da je povrijeđena zbog opisanog postupanja tuženika i pretjerano formalističkog stajališta kod ocjene ispunjavanja zakonskih pretpostavki za odlučivanje o podnesenom zahtjevu na stambeno zbrinjavanje, pri čemu se poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i praksu Europskog suda za ljudska prava.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako tužiteljica i njezin suprug nisu imali prijavljeno prebivalište na adresi potresom oštećene višestambene zgrade u [adresa] u [adresa], već na adresi [adresa]. Navodi da je tužiteljica sama izjavila da su ona i suprug stanovali u [adresa] u [adresa]. Dakle, tužiteljica nije stanovala u potresom oštećenoj višestambenoj zgradi u vrijeme potresa, a stanovanje je uvjet za ostvarivanje prava na privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam. Pritom se poziva na članak 77. stavak 1. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije te točke 8.1.1.2. Programa mjera.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao osnovanim.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam temeljem Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada
Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj: 21/23).
10. Tuženik je zahtjev tužiteljice odbacio temeljem članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku jer je utvrdio da tužiteljica na dane potresa nije stanovala na adresi zgrade JO, već na adresi [adresa] u [adresa] pa ne ispunjava jedan od kumulativno određenih uvjeta za podnošenje zahtjeva za privremeno stambeno zbrinjavanje propisanih točkom 8.1.1. Programa mjera i člankom
77. stavka 1. Zakona o obnovi.
11. Člankom 41. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 41/09 i 110/21) propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoji zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbacit zahtjev.
13. Po ocjeni ovog Suda, nije bilo uvjeta za odbacivanje zahtjeva tužiteljice jer se ne radi o situaciji da nema uvjeta za pokretanje postupka. Stoga je tuženik trebao ispitati ispunjava li tužiteljica uvjete za privremeno stambeno zbrinjavanje sukladno odredbama Zakona o obnovi i meritorno odlučiti o zahtjevu.
14. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.
15. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 12. svibnja 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke žalba nije dopuštena (članak 127. Zakona o upravnim sporovima).
Dna:
1. ČO, [adresa]
2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica
Republike Austrije 14, uz spis tuženika
3. U spis
