Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Povrv-441/2021-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 12. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Jasminke Pavlov iz Donjeg Miholjca, broj Ovrv-1/2021 od 27. svibnja 2021., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u iznosu od 550,00 eur, kao neosnovan.
III/ Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, na ime troškova postupka, naknaditi tuženom EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 1.500,00 eur (slovima: tisućuipetstoeura), sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2025., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Jasminke Pavlov iz Donjeg Miholjca, broj Ovrv-1/2021 od 27. svibnja 2021., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku), isplatiti ovrhovoditelju (sada tužitelju) iznos od ukupno 9.907,92 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 27. svibnja 2021., pa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 215,10 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi.
2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, pobijajući isto u cijelosti, ističući prije svega prigovor zastare i to pozivom na odredbu čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj zakonskoj odredbi tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Imajući u vidu odredbu čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja se, prema stajalištu tuženika, ima primijeniti u konkretnom slučaju obzirom da je glavna tražbina prestala ispunjenjem, tuženik drži da je potraživanje tužitelja za isplatu zateznih kamata zastarjelo budući je kamata obračunata za period više od tri godine unazad. Tuženik nadalje u prigovoru navodi da je parnični postupak koji se između istih parničnih stranaka vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P- 1069/2017 okončan, na način da je tužitelj u odnosu na tuženika povukao tužbu budući je tuženik dana 9. listopada 2019. podmirio dospjelo potraživanje glavnog duga, ali tuženik ističe da priznanje glavnog duga ne znači ujedno i priznavanje obveze plaćanja zastarjelog zahtjeva za kamate. Također navodi da je tuženik prilikom plaćanja dospjelog duga na uplatnici, naveo svrhu plaćanja na način da je u opisu plaćanja navedeno da se plaća "dug glavnice obroci dospjeli i neplaćeni po ugovoru o kupoprodaji". Iako iz izvoda otvorenih stavki, koje je ovrhovoditelj (sada tužitelj) dostavio uz prijedlog za ovrhu, nije razvidno na koji period se kamata odnosi, imajući u vidu iznos koji tužitelj potražuje, tuženik smatra da se radi o kamati koja je dospjela prije tri godine, pa stoga predlaže sudu staviti izvan snage rješenje o ovrsi u cijelosti, ukinuti provedene radnje, te postupak nastaviti kao u pogodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda br. Povrv-441/2021-2 od 29. lipnja 2021., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U nastavku, sada parničnog postupka, s ovršnim prijedlogom postupljeno je kao sa tužbom, a sa prigovorom na rješenje o ovrsi kao s odgovorom na tužbu.
5. Tužitelj se u podnesku, zaprimljenom kod ovog suda 21. rujna 2023., očitovao na navode iz prigovora tuženika-odgovora na tužbu na način da tužitelj nije sporio činjenicu da je predmet tužbenog zahtjeva samostalna tražbina zateznih kamata, kao ni činjenicu da je glavna tražbina namirena. Tužitelj također nije sporio da tražbina kamata zastarijeva za tri godine od nastanka svakog pojedinog iznosa kamata, jer to potraživanje nastaje i dospijeva svakog dana u vremenu od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja, pa u tom smislu nije u zastari potraživanje kamate koje su dospjele u vremenu od tri godine računajući unatrag od dana podnošenja prijedloga za ovrhu (tužbe). Primjenjujući odredbu čl. 226. s.t 1. Zakona o obveznim odnosima, to bi značilo da u zastari ne bi bila potraživanja zateznih kamata koja su dospjela u razdoblju od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019. kada je glavna obveza ispunjena, budući je taj dio utužen unutar zastarnog roka od tri godine od dana dospijeća, imajući pri tome u vidu da je tužba (prijedlog za ovrhu) podnesena 30. travnja 2021. U privitku navedenog podneska tužitelj je dostavio detaljnu razradu zaduženih kamata, te je predložio u nastavku postupka provesti vještačenje po vještaku financijske struke, a radi utvrđivanja visine zateznih kamata koje su dospjele nakon 30. travnja 2018.
6. Na pripremnom ročištu održanom dana 26. rujna 2023. parnične stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda, te je na navedenom ročištu zaključen prethodni postupak i usvojeni su dokazni prijedlozi tužitelja za priklopom ovosudnog spisa broj P-1069/2017 i provođenjem financijsko knjigovodstveno vještačenja na okolnost utvrđivanja visine zateznih kamata koje su dospjele nakon 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019.
7. Nakon što je tužitelj pozvan na uplatu predujma za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od dana 12. veljače 2024. obavijestio sud da odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja visine zatezne kamate u predmetnoj stvari, te je zbog načela svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka uz navedeni podnesak dostavio i obračun zatezne kamate za razdoblje od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019., imajući pri tome u vidu da je tuženik glavnu obvezu u iznosu od 84.100,00 kn ispunio 10. listopada 2019.
8. U podnesku tuženika, zaprimljenim kod ovog suda dana 22. veljače 2024., tuženik se protivio dostavljenom obračunu kamata od strane tužitelja ističući ponovno da je još uz prigovor protiv rješenja o ovrsi dostavio uplatnice za period počev od listopada 2019., što ima značiti da je tuženik nakon plaćanja zaostalih mjesečnih obroka, u listopadu 2019., nastavio uredno ispunjavati svoju ugovornu obvezu, plaćanjem dospjelih mjesečnih obroka. Samim time, nije osnovan zahtjev tužitelja za plaćanjem zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 84.100,00 kn i to za period od travnja 2018. pa do srpnja 2019., u ukupnom iznosu od 8.083,28 kn, budući mu ista ne pripada već mu eventualno pripada zakonska zatezna kamata na iznos dospjelog neplaćenog mjesečnog obroka za period od unazad tri godine od travnja 2018. uz napomenu da mjesečni obrok po ugovoru iznosi 55,77 eur.
9. Očitujući se na podnesak tuženika od dana 22. veljače 2024., tužitelj je ustrajao na postavljenom tužbenom zahtjevu te je, a s obzirom da je tuženik osporio izračun zatezne kamate koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 12. veljače 2024., ponovno predložio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja pripadajuće zakonske zatezne kamate na glavni dug plaćen sa zakašnjenjem.
10. U nastavku postupka, rješenjem suda od dana 20. rujna 2024., određeno je provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije Lidiji Balog i to na okolnost utvrđenja pripadajuće zakonske zatezne kamate na glavni dug, plaćen sa zakašnjenjem, odnosno radi utvrđivanja pripadajuće zakonske zatezne kamate na glavni dospjeli neplaćeni dug, za razdoblje od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019., te je provedenim vještačenjem utvrđeno da ukupno obračunate kamate u periodu od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019. iznose 45,37 eur.
11. Parnične stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je tuženik, odmah po primitku nalaza i mišljenja vještaka izvršio plaćanje iznosa od 50,00 eur a plaćanje je izvršeno dana 22.11.2014.
12. Na ročištu održanom dana 15. travnja 2025., na kojemu je zaključena glavna rasprava, tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu i svih istaknutih prigovora.
13. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: karticu salda konti – otvorene stavke od 28. svibnja 2020., nalog za paket ZOU, od 10. listopada 2019., 5. svibnja 2021., 10. prosinca 2020., 28. rujna 2020., 14. kolovoza 2020., 22. srpnja 2020., 19. lipnja 2020., 26. svibnja 2010., 10. travnja 2020., 25. ožujka 2020., 27. veljače 2020., 3. veljače 2020., 27. prosinca 2019. i 28. studenog 2019., kartice salda konti – otvorene stavke od 2. travnja 2019., priloge uz podnesak tužitelja od 21. rujna 2023., detaljna razrada zaduženih kamata s ratama za razdoblje od 1. kolovoza 2019., zakonske zatezne kamate u podnesku tužitelja od 12. veljače 2024., nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Balog od 17. studenog 2024., te u ostalu dokumentaciju u spisu.
14. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Predmet tužbenog zahtjeva je potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovu neplaćenih zakonskih zateznih kamata na plaćeno dospjelo novčano potraživanje (glavni dug), a sve temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 26. studenog 1997., zaključenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca. Među strankama nije bila sporna činjenica da je glavni dug temeljem predmetnog Ugovora tuženik podmirio dana 10. listopada 2019., pa ovu činjenicu nije trebalo posebno dokazivati, a ista je utvrđena i uvidom u spis ovog suda broj P-1069/2017.
16. Sud je utvrdio osnovanim istaknuti prigovor zastare potraživanja za sva potraživanja kamata koja su dospjela u periodu prije 30. travnja 2018., a sve imajući u vidu odredbu čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a prema kojoj zakonskoj odredbi tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako je u ovoj pravnoj stvari nesporno da je tužba (prijedlog za ovrhu) podnesena dana 30. travnja 2021., a glavni dug plaćen dana 10. listopada 2019., sud je utvrdio da u zastari nisu potraživanja kamata za period od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019., a što u konačnici nije sporio niti tužitelj.
17. Nakon što je tužitelj prihvatio po tuženiku istaknuti prigovor zastare, isti je uz podnesak od 12. veljače 2024. dostavio obračun kamata za period od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019., predlažući sudu da isti prihvati bez potrebe provođenja financijskog vještačenja. Kako tuženik nije prihvatio navedeni obračun kao vjerodostojan, te kako je među parničnim strankama i dalje bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud u nastavku postupka proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke.
18. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da obračunate zatezne kamate na svaki od obroka koji su dospijevali, u promatranom periodu od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019. kada su bili plaćeni, iznose ukupno 45,37 eur.
19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao vjerodostojan dokaz budući je nalaz jasan, argumentiran i razumljiv, a u konačnici nalaz i mišljenje sudskog vještaka su prihvatile obje parnične stranke.
20. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao vjerodostojnog dokaza, sud je utvrdio da zatezne kamate na iznos dospjelog mjesečnog obroka za period koji nije u zastari odnosno za period od 30. travnja 2018. do 9. listopada 2019. iznose 45,37 eur.
21. Uvidom u potvrdu o izvršenoj transakciji (list 279 spisa), sud je utvrdio da je tuženik odmah po provedenom vještačenju, dana 22. studenog 2024., izvršio plaćanje iznosa od 50,00 eur, a koju uplatu tužitelj nije sporio (nalaz sudskog vještaka je zaprimljen na sudu 17. studenog 2024.). Kako tužitelj, unatoč činjenici što je tuženik izvršio plaćanje navedenog iznosa, nije povukao tužbeni zahtjev nego je i dalje u cijelosti ustrajao na postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 9.907,92 eur, to je sud u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a sve imajući u vidu činjenicu da je tijekom postupka utvrđeno da više ne postoji dug tuženika prema tužitelju budući je tuženik, uplatom iznosa od 50,00 eur u cijelosti ispunio svoju obvezu.
22. Slijedom svega navedenoga, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku teksta ZPP), ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve zajedno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti te je stoga, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.
23. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Trošak tuženika sastoji se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku – odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarife). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (prigovor protiv rješenja o ovrsi) u iznosu od 100,00 bodova, trošak sastava tri obrazložena podnesaka od 22. veljače 2024., 9 listopada 2024. i 22. studenog 2024., za svaki podnesak u iznosu od 100,00 bodova, trošak pristupa na ročišta održana dana 26. rujna 2023. 16. siječnja 2023. i 15. travnja 2025., za svako ročište u iznosu od 100,00 bodova, što ukupno, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur, čini iznos od 1.400,00 eur. Tuženiku je priznat i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 bodova, a što u konačnici, sve zajedno predstavlja iznos od 1.500,00 eur, a kako je to navedeno u točki III/ izreke presude.
24. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 12. svibnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. ODO Osijek
2. punomoćniku tuženika