Poslovni broj: UsI-657/23-17
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Franji Šebijanu, odvjetniku iz Varaždina, Pavlinska 5, protiv tuženika:
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: V. Osnovna škola Varaždin, Vatrogasna 5, OIB: 92948647703, radi poništavanja rješenja, 12. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/22-01/664, URBROJ: 338- 01-06-05-23-03 od 04. siječnja 2023. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 04. siječnja 2023. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 11. kolovoza 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici dijagnoze G56.0 (sindrom karpalnog kanala), M77.0 (medijalni epikondilitis - upala tetiva mišića koji savijaju dlan prema zapešću; sindrom prenaprezanja) i M24.5 (kontraktura ramenog zgloba) nisu priznate kao profesionalna bolest.
Tužiteljica u tužbi ukazuje na vlastiti opis vrste i intenziteta poslova koje obavlja te navodi da to nije utvrđivano u upravnom postupku. Ukazuje i na svoju medicinsku dokumentaciju.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljičin poslodavac se kao zainteresirana osoba nije pridružio tuženikovom osporavanju tužbe i tužbenog zahtjeva.
Sud je održao raspravu, kojoj se nisu odazvali uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba.
U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je provedeno vještačenje po vještaku medicine rada Damiru Vodopivecu.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužiteljica je 31. kolovoza 2021. godine podnijela zahtjev za priznavanje uvodno naznačenih dijagnoza kao profesionalnih bolesti.
Tužiteljica je uz zahtjev priložila mišljenje specijaliste medicine rada od 22. srpnja 2021. godine - iz kojeg proizlazi da se uputne dijagnoze ne mogu priznati kao tužiteljičina profesionalna bolest.
Tužiteljica je inače od 2015. godine nadalje radila kao spremačica u školi. Nalazom, mišljenjem i ocjenom specijaliste medicine rada u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo od 08. kolovoza 2022. godine je također utvrđeno da se uputne dijagnoze ne mogu povezati s radnim mjestom tužiteljice, jer nije utvrđen dovoljan intenzitet rada i trajanje izloženosti ponavljajućim pokretima, što bi dovelo do sindroma prenaprezanja.
Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 11. kolovoza 2022. godine zahtjev tužiteljice odbijen.
U suštini isto utvrđenje sadržava i nalaz, mišljenje i ocjena drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 07. studenog 2022. godine. U tom vještačenju je detaljno analizirana tužiteljičina medicinska dokumentacija, popis i opis njezinih poslova, opis radnih uvjeta, izjave tužiteljice, mišljenje specijaliste medicine rada od 22. srpnja 2021. godine i tužiteljičin zdravstveni karton.
Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 04. siječnja 2023. godine je stoga tužiteljičina žalba odbijena.
Sud je prihvatio tužiteljičin prijedlog za provedbu vještačenja u upravnom sporu po vještaku medicine rada te je to vještačenje povjereno vještaku Damiru Vodopivecu.
Vještak Damir Vodopivec je analizirao dostupnu medicinsku dokumentaciju te je zaključio da je tužiteljica kao spremačica obavljala razne poslove u raznim položajima tijela, zbog čega se ne može govoriti o ponavljajućim pokretima koji bi dovodili do kumulativnog oštećenja tkiva. Vještak je istaknuo da je tužiteljica obavljala dinamične i raznovrsne poslove u toku dnevnog radnog vremena kroz duži vremenski period te je pojasnio da se pri čišćenju podova, namještaja ili staklenih površina ruke, ramena ni laktovi ne zadržavaju u istim položajima, a ni stisak šake pri raznim pokretima nije uvijek isti.
Vještak je stoga zaključio da se uputne dijagnoze tužiteljici doista ne mogu priznati kao profesionalna bolest.
Tuženik se s ovim nalazom i mišljenjem suglasio, a tužiteljica je istaknula primjedbe, u kojima je izvršila i vlastiti izračun pokreta ruku koje je obavila u toku pet godina rada na radnom mjestu spremačice.
Sud je zbog tih prigovora vještaka Damira Vodopiveca pozvao i na ročište, radi usmene obrane svog nalaza i mišljenja.
Vještak je na ročištu potvrdio da je koristio obrazac s opisom tužiteljičinih poslova te je ponovio da je kod tužiteljice dolazilo do opterećenja ruku, ali nije bila riječ o ponavljajućim, repetitivnim pokretima koji bi doveli do profesionalne bolesti. U tom smislu je istaknuo da je navođenje konkretnih brojeva pojedinih ponavljajućih pokreta koje je tužiteljica izvršila obavljajući poslove svog radnog mjesta nonsens, jer nitko ne može konkretno izračunati broj pokreta niti se svi pokreti vrše istom snagom i na isti način, primjerice zbog različitog stupnja nečistoće na pojedinim dijelovima namještaja i drugih dijelova koje je tužiteljica čistila.
U odnosu na priloženi poslodavčev obrazac „SP“ vještak navodi da u svojoj dugogodišnjoj vještačkoj i specijalističkoj praksi nije vidio taj obrazac.
Vještak je u vezi sindroma karpalnog kanala naveo da se radi o bolesti pritiska na živce šake koja je češća kod žena, ali se u literaturi ne spominju zanimanja koja bi taj sindrom uzrokovala, iako se uglavnom pojavljuje kod osobâ koje rade kao daktilografi i općenito koje rade na računalu, kada drže šaku u neprirodnom položaju hiperekstenzije. Tužiteljica je u životnoj dobi i onog spola koji pogoduje sindromu karpalnog kanala, ali se vještak nije mogao konkretno izjasniti o tome zbog čega je kod tužiteljice došlo do tog sindroma. S druge strane, vještak je naveo da se u tužiteljičinom slučaju poslovi u kojima dolazi do hiperekstenzije šake ne obavljaju u kontinuitetu osam sati tokom radnog dana. Posebno je istaknuo da teži fizički rad, što kod žena znači podizanje tereta od 15 kg i više, ne utječe na razvoj sindroma karpalnog kanala. Nadalje je istaknuo da se sindrom karpalnog kanala liječi kirurški pa nakon toga, i nakon provođenja fizikalne terapije, osoba može nastaviti obavljati poslove koje je obavljala i ranije.
Tužiteljica je i nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještaka Damira Vodopiveca ostala kod svojih prigovora te je predložila provedbu novog vještačenja po drugom vještaku.
Sud je pak ocijenio da je vještačenje vještaka Damira Vodopiveca u cijelosti stručno, jasno, detaljno i objektivno te da je tim vještačenjem odgovoreno na sva pitanja i primjedbe tužiteljice.
Stoga je sud odbio prijedlog za provedbu novog vještačenja te je na temelju provedenog vještačenja po vještaku Damiru Vodopivecu utvrdio da se uputne dijagnoze G56.0, M77.0 i M24.5 ne mogu priznati kao profesionalna bolest tužiteljice, u smislu čl. 68. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13 i 98/19), u kojem je propisano da su profesionalne bolesti one bolesti koje su izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.
Naime, iz provedenog vještačenja (kao i iz vještačenja provedenih u upravnom postupku te kao iz nalaza specijaliste medicine rada od 22. srpnja 2021. godine) proizlazi da tužiteljičine uputne dijagnoze nisu neposredna posljedica procesa rada i uvjeta rada na njezinom radnom mjestu spremačice u školi.
S obzirom na to da je vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku potvrdilo pravilnost vještačenja provedenih u upravnom postupku, sud zaključuje da su i rješenja donesena u upravnom postupku u cijelosti pravilna i zakonita pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja od 04. siječnja 2023. godine.
Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 12. svibnja 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Franjo Šebijan
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3
3. V. Osnovna škola, Varaždin, Vatrogasna 5
