REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 S P L I T

Pr-462/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (za Ministarstvo obrane) koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, protiv tuženika LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica FT, dipl. pravnica, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025. u nazočnosti zz tužiteljice i tuženika, dana 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj (za Ministarstvo obrane), OIB: 52634238587 ukupan iznos od 7.411,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama koja na ovaj iznos teku od 3. listopada 2019. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%), od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj (za Ministarstvo obrane), OIB: 52634238587 parnični trošak u iznosu od 1.150,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 30. rujna 2020. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužiteljica dana 2. studenoga 2018. izvršila isplatu u korist tuženika u ukupnom iznosu od 245.071,10 kn na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pr-35/11 od 27. svibnja 2013. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžri-201/13 od 28. kolovoza 2014. Rješenjem VSRH br. Revr-152/15-2 od 15. studenoga 2016. prihvaćena je revizija tužene RH, Ministarstva obrane te su ukinute presude Županijskog suda u Splitu br. Gžri-201/13 od 28. kolovoza 2014., kao i presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-35/11 od 27. ožujka 2013. čime je otpala osnova na temelju koje je izvršena isplata iznosa navedenog u toč. I. ove tužbe s računa tužiteljice, a u korist tuženika, stoga tužiteljici pripada pravo s naslova stjecanja bez osnove zahtijevati od tuženika povrat iznosa od 245.071,10 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Ističe, kako se tužiteljica prije podnošenja ove tužbe sukladno odredbama čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora no bezuspješno. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 245.071,10 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. listopada 2019. pa do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 25. veljače 2021. tuženik se usprotivio u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Ističe kako je tužba preuranjena s obzirom na to da još nije konačno dovršen radni spor koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-560/20, a iz kojeg proizlazi predmetna naplaćena novčana tražbina, pa se u tom smislu predlaže prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-560/20. Nadalje, navodi kako tužiteljica neosnovano potražuje isplatu ne samo neto iznosa koji je tuženiku isplaćen zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupaka, temeljem presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-35/11 od 27. svibnja 2013. i presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gžri-201/13 od 28. kolovoza 20104., nego i iznose koji su na ime obračuna poreza, prireza i doprinosa, uplaćeni ponovno u državni proračun tj. u korist računa jedinice lokalne samouprave, zbog čega u tom dijelu iznosa tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje ESLJP-a, odluka u predmetu Solomun protiv Hrvatske zahtjev broj 679/11, od 02. travnja 2015. i odluka u predmetu Čakarević protiv Hrvatske, zahtjev broj 48921/13 i odluka od 26. travnja 2018.), a koja se primjenjuje u ovom predmetu jer se radi o identičnoj pravnoj stvari i poziva se na primjenu ovih odluka, jer je sud dužan u parničnom postupku razmotriti prigovor pojedinca koji se poziva na zaštitu njegovih prava zajamčenih Konvencijom. Predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Na ročištu od 9. prosinca 2024. tužiteljica je sukladno provedenom vještačenju vještaka financijske struke AT uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.411,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, te ističe da sud prilikom odmjeravanja troškova treba uzeti u obzir tu činjenicu, a tužiteljica ističe kako tuženik nema pravnog interesa protiviti se smanjenju tužbenog zahtjeva jer je to upravo u njegovom interesu.

5. Podneskom od 11. veljače 2025. tuženik navodi kako tužiteljica ispravno tvrdi kako tuženik nema pravnog interesa protiviti se smanjenju tužbenog zahtjeva jer je to upravo u njegovom interesu, ali opreza radi ističe kako pristaje na povlačenje tužbe za iznos od 25.526,54 eura, te traži donošenje odluke o povlačenju tužbe uz odluku o trošku.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od listopada 2019., povratnice, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 2. studenoga 2018., preslika presude ovog suda pod br. Pr-35/2011 od 27. svibnja 2013., presude Županijskog suda u Splitu br. Gžri-201/2013 od 28. kolovoza 2014., dopisa Ministarstva financija, Porezna uprava od 27. studenoga 2014., uplatnog računa za obračun poreza, prireza i doprinosa, od 27. studenoga 2014., obračuna obveza iz plaće u ovršnom postupku za 2008. godinu, za 2009. godinu, rekapitulacije obračuna poreza iz plaća za razdoblje od 2008. do 2009., prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu GžR 979/2021 od 23. rujna 2021., rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-3275/2022-2 od 27. rujna 2022., presude ovog suda br. Pr-560/2020 od 14. lipnja 2021., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije AT od 12. listopada 2024., dopune vještačenja vještaka AT od 21. veljače 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tuženik zaposlenik tužiteljice, odnosno pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske,

- da je tuženik od 15. prosinca 2007. raspoređen u Ustrojbenu cjelinu Hrvatske kopnene vojske, gardijska motorizirana brigada, II. motorizirana bojna " L" u činu narednika, na dužnosti O.D. zapovjednik desetine,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-35/11 od 27. svibnja 2013. tužitelju, ovdje tuženiku dosuđen iznos od 130.034,48 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovi postupka u iznosu od 43.875,00 kn, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžr-201/13 od 28. kolovoza 2014. u odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke), a preinačena u odluci o parničnom trošku na način da je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 26.687,50 kn, a u više zatraženom, za iznos od 17.187,50 kn, je odbijen zahtjev,

- da je FINA temeljem gore navedenih presuda tužitelju, ovdje tuženiku isplatila iznos od 157.018,97 kn (glavni dug) i iznos od 88.052,13 kn (kamata), ukupno iznos od 245.071,10 kn dana 2. studenoga 2018.,

- da je tužiteljica podnijela protiv drugostupanjske odluke pod br. Gžr-201/2013 od 28. kolovoza 2014. reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske,

- da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-152/2015-2 od 15. studenoga 2016. ukinute obje presude i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-35/2011 od 27. svibnja 2013. i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžr-201/2013 od 28. kolovoza 2014. u odluci o glavnoj stvari i u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 26.687,50 kn i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je presudom ovog suda pod br. Pr-560/2020 od 14. lipnja 2021. naloženo tuženici, ovdje tužiteljici isplatiti tužitelju, ovdje tuženiku bruto iznos od 78.121,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka I. izreke), dok je za više zatraženo, za iznos od 41.098,28 kn, tužitelj, ovdje tuženik odbijen u svom zahtjevu, a naloženo je tuženici, ovdje tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 29.987,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke),

- da je presudom Županijskog suda u Splitu br. GžR-979/2021 od 23. rujna 2021. potvrđena presuda ovog suda pod br. Pr-560/2020 od 14. lipnja 2021.,

- da je tuženik dne 10. lipnja 2022. protiv drugostupanjske presude br. GžR-979/2021 od 23. rujna 2021. podnio Vrhovnom sudu prijedlog za dopuštenje revizije, a koji prijedlog je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Revd-3275/2022-2 od 27. rujna 2022. odbačen kao nedopušten,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, a na koji tuženik nije odgovorio.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

10. Predmet spora je potraživanje tužitelja radi isplate iznosa od 7.411,34 eura temeljem pravne osnove stjecanja bez osnove (dakle, temeljem pravne osnove koja je naknado otpala), a koji iznos je isplaćen tuženiku na temelju pravomoćne i ovršne presude koja je naknadno ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 152/15-2 od 15. studenoga 2016., a odnosila se na isplatu dodatka na plaću za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, za rad subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja 2008. do kraja rujna 2009.

11. U smislu odredbe članka 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi; st.2. citiranog članka određeno je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a proizlazi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11.2. Dakle, stjecanje bez osnove postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjenja činidbe postojala valjana pravna osnova, ali je ona naknadno otpala pa stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kad ne postoji pravna osnova za određeno ispunjenje.

12. U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda otpala je osnova na temelju koje je došlo do prijenosa dijela imovine tužiteljice u imovinu tuženika pa je tuženik, sukladno odredbi članka 1111. ZOO dužan vratiti taj dio imovine tužiteljici.

12.1. Naime, presudom ovog suda pod br. 35/2011 od 27.svibnja 2013. potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžri-201/2013 od 28. kolovoza 2014. naloženo je tuženici, ovdje tužiteljici, isplatiti tužitelju, ovdje tuženiku iznos od 130.034,48 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, a na ime dodataka na plaću za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja 2008. do rujna 2009. , te troškove postupka u iznosu od 26.687,50 kn. Po pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovog suda Pr-35/2011 od 27. svibnja 2013. tužena, ovdje tužiteljica je isplatila tužitelju, ovdje tuženiku iznos od 245.071,10 kn (glavnica 157.018,97 kn + kamate 88.052,13 kn) dne 2. studenoga 2018. (što je razvidno i iz specifikacije izvršenja osnove plaćanja FINE od 2.11.2018.).

12.2. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-152/2015-2 od 15. studenoga 2016. ukinute su presude Općinskog suda u Splitu pod br. 35/2011 od 27.svibnja 2013. i Županijskog suda u Splitu br. Gžri-201/2013 od 28. kolovoza 2014., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je u ponovljenom postupka donesena pravomoćna i ovršna presuda ovog suda pod br. Pr-560/2020 od 14. lipnja 2021. (potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu pod br. GžR-979/2021 od 23. rujna 2021.) kojom je obvezana tužena, ovdje tužiteljica tužitelju, ovdje tuženiku isplatiti iznos od 78.121,83 kn na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja 2008. do rujna 2009. sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je za više zatraženo, za iznos od 41.098,28 kn, tužitelj, ovdje tuženik odbijen. Također je obvezana naknaditi tužitelju, ovdje tuženiku troškove postupka u iznosu od 29.987,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

12.3. Tuženik je postao nepošten stjecatelj u trenutku zaprimanja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-152/2015-2 od 15. studenoga 2016. (kojim su ukinute obje nižestupanjske odluke, gore navedene), zbog čega je dužan vratiti ono što je primio na temelju osnove koja je kasnije otpala sukladno odredbi članka 1111. ZOO. Dakle, donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su ukinute obje nižestupanjske odluke otpala je osnova po kojoj je primljeno, a što za posljedicu ima obvezu vraćanja onoga što je isplaćeno po pravomoćnim i ovršnim nižestupanjskim odlukama radi čega se ukazuje neutemeljen prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

13. Stalni sudski vještak za financije AT u svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. listopada 2024., a nakon uvida u priloženu dokumentaciju u spisu i dodatnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužiteljice, mišljenja je da je razlika iznosa naplaćenih po predmetu Pr-35/2011 u odnosu na presudu u predmetu Pr-560/2020 je prikazana u tablici vještačenja, s napomenom kako je tužitelj platio više po svim stavkama, osim troškova postupka i to: po presudi Pr- 35/11 i presudi Pr-560/20 razlika bruto plaće u Eur 6.889,92 (bruto plaća 17.258,54 eur po presudi Pr-35/11 - 10.368,62 eur bruto plaća po presudi Pr-560/20); razlika neto plaće u Eur 4.160,66 (neto plaća 10.516,0 eur po presudi Pr-35/11 – 6.355,41 eur neto plaća po presudi Pr-560/20); javna davanja (MIO) razlika 1.377,98 eur (3.451,71 eur po presudi Pr-35/11 – 2.073,73 eur po presudi Pr-560/20); trošak postupka razlika u Eur -437,99 (3.542,04 eur po presudi Pr-35/11 – 3.980,03 eur po presudi Pr-560/20); zatezna kamata na doprinose razlika u Eur 1.076,91 (2.708,41 eur po presudi Pr-35/11 – 1.631,50 eur po presudi Pr- 560/20); zatezna kamata na trošak postupka 733,64 (733,64 eur po presudi Pr-35/11- 0 eur po presudi Pr-560/20); zatezna kamata na neto plaću 3.250,68 Eur (8.244,47 eur po presudi Pr-35/11 - 4.993,79 eur po presudi Pr-560/20).

13.1. Vještak je obračun po presudi Pr-560/20 izvršio na identičan način kako je izvršena naplata po presudi Pr-35/11, uz razliku u iznosima zbog manje dosuđenih bruto iznosa plaće. Razdvojio je mjesečne iznose neto i bruto plaće, MIO I doprinos, porez i prirez, troškove postupka, te zatezne kamate, jedina razlika je nepostojanje izračuna zatezne kamate po troškovima postupka u predmetu Pr-560/20 iz razloga jer je obračun izvršen do 5. 2. 2016., odnosno prije donošenja navedene presude. Napominje kako su troškovi postupka u predmetu Pr-560/20 viši nego u predmetu Pr- 35/11 u korist tuženika.

13.2. Na vještačenje vještaka AT tužiteljica nije imala primjedbi te je prema istome uredila tužbeni zahtjev, dok je tuženik prigovarao istome, ali traži da tužiteljica predloži pozvati vještaka na očitovanje, odnosno dopunu vještačenja u protivnom predlaže zaključenje raspravljanja.

13.3. Međutim, s obzirom na prigovore tuženika na vještačenje vještaka AT, isti vještak je pozvan radi očitovanja na te prigovore (bez obzira što tuženik to nije tražio), te je vještak u dopuni vještačenja od 21. veljače 2025. naveo kako je obračun napravio po tužbenom zahtjevu u kojem se traži obračun zatezne kamate do 16.02.2015. odnosno do dana pljenidbe. Navedeni je datum logičan, jer se u dvije presude radi o istom novčanom potraživanju različitog iznosa. Viši je iznos po presudi Pr-35/11 naplaćen tog dana, a po presudi Pr-560/20 je tuženiku pripao manji iznos, što znači da bi ga na dan pljenidbe 16.02.2015. pripao i niži iznos zatezne kamate, koju sada potražuje tužitelj. Svrha izračuna do 16.02.2015. je dobivanje razlike naplaćenog iznosa glavnice i kamate u odnosu na pripadajuće iznose. Dakle, tužitelj je već naplatio konačno presuđeni iznos, tako da nema smisla obračunavati zateznu kamatu na naplaćeno potraživanje. U svom nalazu je razdvojio bruto plaću na neto plaću i doprinose, a evidentno je kako tužiteljica potražuje razliku neto plaće i razliku zatezne kamate na neto plaću. Datum 27. 5. 2013. u svom izračunu nije nigdje koristio kao relevantan, a niti je u vještačenju prikazivao od kojeg datuma je i po kojim kamatnim stopama obračunavao zatezne kamate za pojedine mjesece jer je isto smatrao već ustanovljenim. Pojašnjava kako su datumi početka obračuna 15-i u mjesecu za prethodni mjesec dospijeća obveze, a kamatna stopa zakonska zatezna kamata kakva je primijenjena i prilikom pljenidbe, sve sukladno sudskim rješenjima. Zaključno, vještak AT u potpunosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju, te napominje kako je dodatno priznavanje zatezne kamate po presudi Pr-560/2020 nakon 16.02.2015. pravno pitanje, iako smatra da ne pripada tuženiku.

14. Vještak AT svoju dopunu vještačenja dao je u nedvosmislenom sadržaju, određeno, s detaljnim obrazloženjem, logično i uvjerljivo se očitovao na prigovore tuženika, tako da nije bilo razloga sumnjati u njegovu objektivnost i stručnost, a osim toga, tuženik na dopunu vještačenja nije ni imao primjedbi. Stoga, ovaj sud vještačenje vještaka AT, a imajući u vidu stručni karakter njegovog vještačenja, te s obzirom na to da se ovdje radi o dugogodišnjem stalnom sudskom vještaku koji je potpuno, jasno i detaljno obrazložio svoje mišljenje, kod ovoga se suda nije pojavila osnovana sumnja u stručnost danog mišljenja, radi čega ga ovaj sud kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti prihvaća u cijelosti.

14.1. Kako iz vještačenja vještaka AT nesumnjivo proizlazi da je razlika iznosa naplaćenih po presudi ovog suda pod br. Pr-35/2011 u odnosu na presudu ovog suda pod br. Pr-560/2020 u iznosu od 7.411,34 eura (4.160,66 eura neto plaća + 3.250,68 eura zatezna kamata na neto plaću), a prema kojemu je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev, to je istoj dosuđen zatraženi iznos od 7.411,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. listopada 2019. (kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora od strane tužiteljice) do isplate, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

15. Nadalje, tužitelj je tužbom potraživao isplatu iznosa od 245.071,10 kn (32.526,52 eura), a nakon provedenog financijskog vještačenja na ročištu od 9. prosinca 2024. smanjio je tužbeni zahtjev na iznos od 7.411,34 eura, kojem smanjenju tužbenog zahtjeva se tuženik nije protivio (naime, tuženik je na ročištu od 9.12.2024. istakao kako se protivi preinaci tužbenog zahtjeva očito misleći kako se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, jer smanjenje tužbenog zahtjeva nije preinaka, a podneskom od 11. 2. 2025. navodi kako nema pravnog interesa protiviti se smanjenju tužbenog zahtjeva jer je u njegovom interesu tako da isti pristaje na povlačenje tužbe, ali potražuje naknadu troškova postupka već popisanih na ročištu od 9.12.2024. pozivom na odredbu čl. 158. st.1. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP/).

16. Smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP (tako i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021.) za koje je potreban pristanak tuženika ako je do povlačenja došlo nakon tuženikovog upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari pa o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva treba primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe (tako i odluka VSRH broj Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021.).

17. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP).

17.1. Dakle, imajući u vidu prednju odredbu svatko tko povuče tužbu, neovisno od toga zašto je to učinio i je li njegov zahtjev inače bio osnovan mora protivnoj stranci naknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljavanja zahtjevu od strane tuženika ili pak zbog nekih drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, a što je i ovdje slučaj.

18. Naime, u konkretnom slučaju, činjenica je da je tužitelj isplatio tuženiku novčani iznos u visini od 245.071,10 kn (32.526,52 eura) po pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovog suda pod br. Pr-35/2011 od 27. svibnja 2013., a koji iznos je nakon ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. 152/2015-2 od 15. studenoga 2016., jer je otpala pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata tog iznosa, tuženik stekao bez osnova.

18.1. U međuvremenu, u ponovljenom postupku donesena je presuda ovog suda Pr- 560/2020 dne 14. lipnja 2021. i tužiteljica kao tužena je obvezana na isplatu iznosa od 78.121,83 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate tuženiku kao tužitelju. Po donošenju presude pod br. Pr- 560/2020 bilo je potrebno utvrditi razliku potraživanja između iznosa naplaćenih po presudi pod br. Pr-35/2011 i iznosa dosuđenih po presudi pod br. Pr-560/2020, a za što je bilo potrebno provesti financijsko vještačenje. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđena je razlika između naplaćenog iznosa od strane tuženika po presudi ovog suda pod br. Pr-35/2011 od 27. svibnja 2013. i dosuđenog iznosa po presudi ovog suda pod br. Pr-560/2020 od 14. lipnja 2021. i tužiteljica je odmah po provedenom vještačenju vještaka financijske struke smanjila tužbeni zahtjev. Stoga ovaj sud smatra da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka.

18.2. Za navesti je da je vještačenje jedno dokazno sredstvo u ovom postupku kojem se pribjeglo zbog toga što je bilo potrebno utvrditi razliku potraživanja između iznosa naplaćenog temeljem presude ovog suda pod br. Pr-35/2011 i dosuđenog iznosa temeljem presude ovog suda br. Pr-560/2020, a za što je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a ni ne treba raspolagati, a prema kojem je tužiteljica odmah i smanjila tužbeni zahtjev.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 163. ZPP-a pa je tužiteljici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 125/22 i 138/23; dalje: Tarifa), te prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i popisu troška, valjalo priznati sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 24. svibnja 2021., 12. lipnja i 9. prosinca 2024., 27. ožujka 2025. po 100 bodova, od 7. veljače i 15. travnja 2024. po 25 bodova, za sastav podneska od 5. ožujka 2025. 25 bodova, ukupno 575 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura, daje iznos od 1.150,00 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 12. svibnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nisu priznati troškovi pristupa na ročište od 21. studenoga 2024., budući da je to ročište bilo odgođeno i na isto tužiteljica nije pristupila.

U Splitu 12. svibnja 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika