Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-220/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Alenki Laptalo, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, povodom žalbe tuženika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, broj P-335/2024- 7 od 16. prosinca 2024., dana 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  je

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, broj P-335/2024-7 od 16. prosinca 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška u povodu žalbe na prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv tog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.Pozivom na odredbu članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača, tvrdi da je onemogućen u raspravljanju time što nije proveden kontradiktorni postupak o pitanju nepoštenosti odredbe o prorogaciji, da prvostupanjski sud nije obavijestio stranke o namjeri ispitivanja nepoštenosti ove odredbe, čime sve je počinjena bitna odredaba povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP.Tvrdi da je rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer prvostupanjski sud nije naveo kriterije koje je primijenio kod donošenja odluke, već je samo paušalno utvrdio da je odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena.Smatra da je prvostupanjski sud o nadležnosti pogrešno odlučio primjenom članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koja se odnosi na međunarodnu nadležnost.Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe ukine pobijano rješenje ili preinači sukladno žalbenim navodima.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi iz članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju određeno poziva žalba tvrdnjama da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.Izreka rješenja je jasna i razumljiva, ne proturječi obrazloženju u kojem su dani jasni i određeni razlozi kojima se sud rukovodio kod odlučivanja o mjesnoj nadležnosti, a tako izneseni razlozi nisu međusobno proturječni niti proturječe stanju spisa.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, na koju se poziva žalitelj tvrdnjama da je onemogućen u raspravljanju time što nije proveden kontradiktorni postupak o pitanju nepoštenosti odredbe o prorogaciji, kao i propustom suda da obavijesti stranke o postojanju namjere odlučivanja o nepoštenosti odredbe o prorogaciji mjesne nadležnosti.U smislu članka 15. stavak 1. i 2. ZPP, o svojoj nadležnosti sud odlučuje na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate.Iz činjeničnih navoda tužbe na utvrđenje ništetnosti i zahtjeva za restituciju s osnove ništetnosti proizlazi da Ugovor o kreditu od 25. listopada 2004., koji su sklopile stranke, uključujući i odredbu članka 14. stavka 1. kojom je ugovorena nadležnost suda sjedišta kreditora, predstavlja tipski standardni ugovor o kreditu kakve je prednik tuženika sklapao s potrošačima u razdoblju na koje se odnosi izreka obvezujuće presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesena po kolektivnoj tužbi, na koju se pozvala tužiteljica.Prema Direktivi 93/13/EEZ, djeluje oboriva presumpcija nepoštenosti odredbe koju je prodavatelj/pružatelj usluga sastavio unaprijed, npr. tipski ugovori (prvi podstavak članka 3. stavak 2. Direktive), zbog čega potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, time da je teret dokazivanja nedjelovanja presumpcije nepoštenosti na prodavatelju/pružatelju usluge.Budući se tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe pozivala na obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, tuženik je u odgovoru na tužbu bio dužan predložiti dokaze u prilog osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti.Osnovanost prigovora mjesne nenadležnosti, tuženik je dokazivao isključivo sadržajem ugovora o kreditu koji je prvostupanjski sud razmatrao kod odlučivanja o mjesnoj nadležnosti.

8. Obzirom da predmetni ugovor predstavlja tipski ugovor koji je unaprijed sastavio i pripremio prednik tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je odredba članka 14. stavak 5. Ugovora kojom je ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika, nepoštena i kao takva ništetna u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i Direktive 93/13/EEZ, dok tuženik nije dokazao nedjelovanje presumpcije nepoštenosti odredbe o mjesnoj nadležnosti. Pobijano rješenje u skladu je sa stajalištima Suda EU o pitanju ugovaranja nadležnosti u potrošačkim ugovorima u predmetima broj C-266/18 po zahtjevu Aqua Med sp.z o.o. i broj C-243/08 po zahtjevu Pannon GSM Zrt.Prema stajalištu Suda EU, potrošaču je uskraćeno pravo na djelotvornu zaštitu, nacionalnim procesnim pravilom koje dopušta ugovaranje mjesne nadležnosti tako da prodavatelju robe/ili pružatelju usluga omogućuje da u slučaju tužbe zbog neispunjenja ugovorne obveze potrošača bira nadležnost suda kojom se ograničavaju prava potrošača glede rokova ili troškova zajamčena Direktivom 93/13.

9. O svojoj nadležnosti prvostupanjski sud je pravilno odlučio primjenom odredbe članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 - dalje: ZPK ).

10. Iz ovih razloga je ovaj sud, nalazeći neosnovanim žalbene navode, temeljem članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

10.1. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavka 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe na prvostupanjsko rješenje.

U Karlovcu 12. svibnja 2025.

Sudac:

Alenka Laptalo