REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-265/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 09. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 6.381,46 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 2.080,00 eur od 01.11.2023.

-na iznos 4.301,46 eur od 06.02.2024.,

pa sve do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 2.431,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12.05.2025. do isplate, sve to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 532,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.11.2023. do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 14.09.2023., u Zagrebu, na križanju Mandlove ulice i Maksimirske ceste, dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj stradao kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja, policom od AO bilo osigurano kod tuženika, a kojim je upravljala ČV, oduzelo pravo prednosti prolaska. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dok mu je vozilo oštećeno.

Stoga tužitelj, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 31.10.2024., traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu 6.913,51 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 2.612,05 eur od 01.11.2023.

-na iznos 4.301,46 eur od 06.02.2024.,

pa sve do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, međutim osporio je odgovornost, a time osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 24.11.2023., medicinsku dokumentaciju tužitelja, Procjenu i Izvid štete uz fotografije, Račun br. 8- 1-1 od 05.02.2024., e-mail korespondenciju odštetnog zahtjeva, spis MUP-a br. Klasa:

211-08/23-4/31615 uz CD medij (list 56-63 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću, prometno vještačenje po sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću koji je dopunski saslušan, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje ČV te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete nastale mu ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 14.09.2023. u kojoj je stradao kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], za koju nezgodu je isključivo odgovorna vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano policom od AO kod tuženika.

4.1. Kako tuženik tijekom postupka ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja i pasivnu legitimaciju u smislu odredbe čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodni novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje u tekstu ZOOP), to sud na navedene okolnosti nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge već je valjalo utvrditi odgovornost u smislu odredbe čl. 1072 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO) te osnov i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom predmetno tuženik osporava.

4.2. Ukazuje se pri tome kako je tužitelj podneskom od 31.10.2024., po provedenom medicinskom vještačenju specificirao tužbeni zahtjev na način da je svoj zahtjev, s osnove neimovinske štete kao i tijeka zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu, smanjio, a koje smanjenje prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Budući da se tuženik nije očitovao o djelomičnom smanjenju tužbe u roku 15 dana od zaprimanja zahtjeva, to se u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a, smatra da je na povlačenje pristao.

5. Na okolnost osnovanosti i visine dijela tužbenog zahtjeva s osnove neimovinske štete, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću.

Budući da je nalaz i mišljenje temeljen na medicinskoj dokumentaciji tužitelja vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporile te pregledu tužitelja, to je nalaz i mišljenje izrađen sukladno pravilima struke, slijedom čega je sud predmetni nalaz cijenio kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku, a na koji niti stranke nisu isticale prigovore, odustavši pri tome i od usmenog saslušanja sudskog vještaka.

5.1. Iz nalaza i mišljenja, proizlazi kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća vratne kralješnice koja ozljeda mu je utvrđena po dijagnostičkoj obradi u Klinici za Kirurgiju KB Dubrava te je nakon kompletne obrade i postavljanja imobilizacije Schantzovim ovratnikom, otpušten na kućnu njegu, tako da je liječenje trajalo do 25.10.2023., pri čemu je tužitelj kontrolu kod liječnika obavio 14.02.2024. te fizikalnu terapiju koja je trajala od 18.03. do 29.03.2024. . Kliničkim pregledom tužitelja, uz subjektivne tegobe povremenih glavobolja, bolova u vratu i ramenima, ograničene pokretljivosti i tegoba kod rada za stolom ili pognutog položaja glave i jutarnju ukočenost, utvrđena je blaga napetost paravertebralne muskulature vrata uz laganu bolnost, ograničenost kretnji u vratu koje su terminalno bolne, pokretljivost kod retrofleksije od 60 stupnjeva (normala 70 stupnjeva), kod antifleksije od 50 stupnjeva (normala 60 stupnjeva), lijeva rotacija 60, a desna 50 stupanje (normala je 70 stupnjeva), blaga bolnost kod pasivnog pokušaja povećanja opsega kretnji koja se širi u zatiljni dio glave više lijevo uz tegobe kod dugotrajnog nefiziološkog, prisilnog pognutog položaja glave.

Kod tužitelja je zbog utvrđenog kliničkog statusa vratne kralješnice došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2% trajno. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana, slabijeg intenziteta 30 dana, zatim je trpio strah, primarni jakog intenziteta i kratkog trajanja, nakon čega se javio sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg u trajanju 4 dana dok je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi, a koji je bio prisutan radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja, trajao mjesec dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 3 dana po 2 sata dnevno za vrijeme nošenja imobilizacije te 14 dana po 1 sat dnevno.

6. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir kvantitetu i intenzitet pretrpljenih bolova i straha kao i činjenicu da će tužitelj tijekom cijelog života morati ulagati pojačane napore u postotku u kojem je ocijenjeno smanjenje njegove životne sposobnosti, to je tužitelju, uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i st. 2 i čl. 1046 sve ZOO, povrijeđeno pravo osobnosti. S tim u vezi, tužitelju u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 2.000,00 eur.

Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

6.1. Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tužitelju zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 20 sati, koju su tužitelju pružali ukućani, a koju činjenicu je tuženik na ročištu za glavnu raspravu učinio nespornom te kako cijenu sata tuđe pomoći i njege valja ocijeniti prema prosječnoj cijeni rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga medicinske pomoći (tako i ŽS Zagreb posl.br. Gž-3805/23 od 19.12.2023), a ne prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije iznosila manje od 4,00 eur po satu tako tužitelju temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a, pripada pravo na iznos u visini 80,00 eur.

7. Međutim, a unatoč nedvojbeno utvrđenoj činjenici kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede koje su dovele do povrede njegova tjelesnog i duševnog integriteta zbog čega bi tužitelj imao pravo na novčanu naknadu kako je ranije obrazloženo, valjalo je prvenstveno raspraviti odgovornost sudionika za predmetnu nezgodu u smislu odredbe čl. 1072 ZOO-a, a zatim primjenom navedene odredbe odlučiti i o visini određene mu novčane naknade u smislu odredbe čl. 1095 st. 1 u vezi odredbe čl. 1100 sve ZOO-a.

8. Budući da se iz iskaza tužitelja kao i svjedokinje ČV, ne može sa sigurnošću izvesti zaključak o brzini njihova kretanja, pri čemu su njihovi iskazi i dijametralno suprotni u odnosu na dinamiku njihova kretanja i mogućnost međusobnog uočavanja, to se temeljem njihovih iskaza nisu mogle utvrditi činjenice temeljem kojih se u smislu odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 144/22 dalje u tekstu ZOSPC) prosuđuje o njihovoj odgovornosti. Stoga je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, ali i visine štete na vozilu tužitelja, provedeno prometno vještačenje po sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću.

9. Sud je u cijelosti, kao stručan i objektivan dokaz, cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića, obzirom da je isti temeljen na dokumentaciji MUP-a koja u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a predstavlja javne isprave, čime je nalaz izrađen sukladno pravilima struke, a na koji niti stranke po usmenom saslušanju sudskog vještaka, nisu isticale prigovore.

9.1 Iz nalaza i mišljenja proizlazi

-kako je vozilo tužitelja s prednjim lijevim bočnim dijelom došao u kontakt s desnim bočnim dijelom vozila osiguranika tuženika u predjelu prednjih desnih vrata te se radi o bočnom okrznuću vozila

-kako je do štetnog događaja došlo u raskrižju, u krajnjoj desnoj prometnoj traci južnog kolnika Maksimirske ceste koja je namijenjena vozilima koja u raskrižju skreću desno u Mandlovu ulicu,

-kako nije moguće utvrditi tehničkim putem brzine kretanja oba vozila, neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, obzirom da nisu poznati konačni položaji vozila nakon štetnog događaja jer su ista pomaknuta

-kako su se neposredno prije štetnog događaja oba vozila kretala južnim kolnikom Maksimirske ulice u smjeru istoka, pri čemu se vozilo osiguranika tuženika, prilazeći raskrižju s Mandlovom ulicom i Av. Gojka Šuška, kretalo lijevom prometnom trakom za ravno, a vozilo tužitelja desnom prometnom trakom koja je u raskrižju namijenjena za desno skretanje u zapadni kolnik Mandlove ulice

-kako se ulaskom u raskrižje Mandlove ulice i Av. Gojka Šuška, vozilo osiguranika tuženika kretalo ispred vozila tužitelja lijevom prometnom trakom namijenjenoj za vožnju ravno, dok se vozilo tužitelja kretalo desnom prometnom trakom namijenjenoj za skretanje desno i bilo je u početnoj radnji skretanja u desno kada je vozilo osiguranika tuženika iz lijeve prometne trake poduzelo radnju skretanja u desno u zapadni kolnik Mandlove ulice te presjeklo put kretanju vozila tužitelja

-kako do štetnog događaja ne bi došlo da

-osiguranica tuženika nije poduzela radnju skretanja desno iz lijeve prometne trake nego da je nastavila kretnju u smjeru ravno za koji je predmetna traka bila namijenjena ili da se osiguranica tuženika prije raskrižja pravovremeno prestrojila iz lijeve u desnu prometnu traku za desno skretanje na koji način ne bi presjekla put vozilu tužitelja ili da je prije poduzimanja radnje skretanja u desno u zapadni kolnik Mandlove ulice, pogledala u unutrašnji i vanjski desni bočni retrovizor te okretanjem u desnu stranu provjerila svoj desni tzv. „mrtvi kut“ u kojem bi vidjela vozilo tužitelja u desnoj prometnoj traci, pa da je odustala od radnje skretanja desno i propustila vozilo tužitelja

-kako su na vozilu tužitelja nastala oštećenja prednjeg lijevog bočnog dijela, čime visina štete na vozilu tužitelja, a uzimajući u obzir opisana oštećenja u Izvidu štete tuženika, stanje na tržištu rabljenih vozila i visinu vrijednosti ostatka vozila, iznosi 4.445,87 eur.

10. Dakle, a uzimajući u obzir da je do štetnog događaja došlo u raskrižju u krajnjoj desnoj prometnoj traci koja je namijenjena vozilima koja u raskrižju skreću desno u Mandlovu ulicu, da se radilo o bočnom okrznuću vozila u kojem je ostvaren kontakt desnog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika u predjelu prednjih desnih vrata i prednjeg lijevog bočnog dijela vozila tužitelja, to je nedvojbeno

-kako se vozilo tužitelja neposredno prije štetnog događaja te ulaskom u raskrižje, kretalo desnom prometnom trakom namijenjenoj za skretanje u desno u Mandlovu ulicu, dok se vozilo osiguranice tuženika u tom trenutku kretalo lijevom prometnom trakom namijenjenom za kretanje smjera ravno te je bez provjere u unutrašnji i vanjski desni bočni retrovizor te provjere svog desnog tzv. „mrtvog kuta“, poduzela radnju skretanja u desno na zapadni kolnik Mandlove ulice čime je vozilu tužitelja presjekla put kretanja.

Time je osiguranica tuženika, postupivši protivno odredbi čl. 24 u vezi odredbe čl. 34, čl. 43 st. 1 i st. 2, čl. 46 st. 1, čl. 56 st. 1 i čl. 58 st. 2 sve Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 144/22 dalje u tekstu ZOSPC), isključivo odgovorna za predmetni štetni događaj u smislu odredbe čl. 1072 st. 1 ZOO-a.

10.1. Naime, sud, a budući da se tužitelj u raskrižju kretao desnom prometnom trakom namijenjenoj za skretanje u desno te da se štetni događaj dogodio u trenutku kada je vozilo tužitelja već bilo u početnoj radnji skretanja desno, ne nalazi da bi tužitelj postupao protivno odredbama ZOSPC-a, a time niti da bi svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja u smislu odredbe čl. 1072 st. 2 i 3 ZOO-a. Navedeno utvrđenje proizlazi i iz činjenice da tužitelj ni na koji način svojim postupanjem/ne postupanjem nije mogao izbjeći sudar, jer jedino što je mogao učiniti je upozoriti osiguranicu tuženika zvučnim signalom na svoje postojanje, u kojem slučaju bi osiguranica tuženika provjerom u retrovizoru mogla primijetiti vozilo tužitelja i odustati od radnje skretanja, kada to već nije učinila prije poduzete radnje skretanja iz lijeve prometne trake, desno u Mandlovu ulicu.

10.2. Budući da nakon semafora i u samom raskrižju, postoje dvije prometne trake od kojih je lijeva za smjer kretanja ravno i desna za skretanje desno u Mandlovu ulicu, pri čemu se na desnoj prometnoj traci nalazi i tramvajska pruga, to je nelogičan iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi „u samom raskrižju se dogodio sudar jer je na mene, ne znam od kuda, da li sa tramvajske pruge ili od negdje drugdje doletjelo vozilo…“. Dakle, da se osiguranica tuženika nalazila u prometnoj traci za smjer kretanja u desno, tada bi se i ona sama nalazila upravo na tramvajskoj pruzi koja se proteže po desnoj prometnoj traci, pa u tom slučaju, a kako je to i razvidno iz skice mjesta događaja izrađene od strane MUP-a, na nju ne bi moglo naletjeti vozilo tužitelja jer se desno od pruge nalazi pješački otok.

11. Slijedom navedenog, tužitelju temeljem odredbe čl. 1100, čl. 1095 sve ZOO- a, pripada pravo na naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći u iznosu 2.080,00 eur te na ime imovinske štete na vozilu temeljem odredbe čl. 1085 ZOO-a u iznosu 4.301,46 eur, što sveukupno iznosi 6.381,46 eur.

11.1. Naime, iako bi tužitelj sukladno nalazu i mišljenju imao pravo na štetu na vozilu u većem iznosu nego što tužbenim zahtjevom potražuje, tužitelju je temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a, u vezi odredbe čl. 1085 ZOO-a, šteta dosuđena sukladno postavljenom zahtjevu budući da je iz računa Autoservisa Lever d.o.o. br. 8-1-1 od 05.02.2024., razvidno da je štetu na vozilu popravio i to upravo u utuženom iznosu 4.301,46 eur.

11.2. Na tako dosuđenu naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći, tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od 01.11.2023., odnosno od dana nakon što je tuženiku upućen odštetni zahtjev putem e-maila kako je to razvidno iz e-mail korespondencije, sve to temeljem odredbe čl. 12 ZOOP-a u vezi odredbe čl. 1103 ZOO-a, dok su mu na imovinsku štetu na vozilu, zakonske zatezne kamate dosuđene od dana nakon izdavanja računa Autoservisa Lever d.o.o. br. 8-1-1, odnosno od 06.02.2024. do isplate temeljem odredbe čl. 1086 ZOO-a, sve to po stopi sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a.

12. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci, pri čemu je tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za naknadom neimovinske štete za iznos 532,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.11.2023., odbijen kao neosnovan.

13. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/223 dalje u tekstu Tarifa). Naime, budući da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovnom tužbenog zahtjev dok samo u neznatnom dijelu nije uspio s visinom svog zahtjeva, to je tužitelju trošak postupka odmjeren sukladno ranije navedenoj odredbi.

Tako je tužitelju priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podneska od 11.03.2024., 31.10.2024., pristupa na ročišta 11.09.2024., 11.12.2024. i 09.04.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% te medicinsko, prometno vještačenje u iznosu 564,08 eur, sudske pristojbe na tužbu u iznosu 59,24 eur, presudu 57,73 eur sukladno čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, ukupno iznosi 2.431,05 eur. Tužitelju kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav podneska od 05.04.2024. jer je dokumentaciju mogao dostaviti uz raniji podnesak za koji mu je priznat trošak, zatim za sastav podneska od 17.09.2024. i 31.12.2024. jer isti nisu bili relevantni za vođenje postupka obzirom da se dokaz o uplati predujma utvrđuje potvrdom od strane odjela računovodstva suda po izvršenoj uplati.

Na tako određen trošak tužitelju su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 12. svibnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 115,46 eur

2. Tuženiku