Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-261/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice ZFU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nikolini Mršić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene OTP BANKA d.d. , iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po OD Vukina i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 8. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 5.2 Ugovora o kreditu, broj 57579/07, sklopljenog dana 17. rujna 2007. zaključenog između tužiteljice ZFU (tada ZF) i Societe Generale – Splitska banka d.d. na kojem je potpis tužiteljice ovjeren kod Javnog bilježnika Željka Kaića dna 17. rujna 2007. godine pod brojem ovjere Ov-18509/2007., u dijelu koji glasi: „ Kreditna stopa – neovisno o vrsti iste – je promjenjiva – može se povećavati ili smanjivati aktom Kreditora.“

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 7. Ugovora o kreditu, broj 57579/07, sklopljenog dana 17. rujna 2007. zaključenog između tužiteljice ZFU (tada ZF) i Societe Generale – Splitska banka d.d na kojem je potpis tužiteljice ovjeren kod Javnog bilježnika Željka Kaića dna 17. rujna 2007. godine pod brojem ovjere Ov-18509/2007, a koja glasi: „ 7.1.Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% (slovima: dvaposto) od ukupnog iznosa odobrenog kredita – a najmanje 200,00 kn. Naplaćuje se jednokratno, odmah prije korištenja kredita. 7.2. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita“.

III. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d. , iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici ZFU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 696,33 EUR na ime razlike anuiteta kao rezultata povećanja kamate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose kako slijedi:

- 1,95 EUR od dana 10. listopada 2008. godine,

- 1,95 EUR od dana 10. studenog 2008. godine,

- 1,92 EUR od dana 10. prosinca 2008. godine,

- 0,03 EUR od dana 12. siječnja 2009. godine,

- 1,91 EUR od dana 12. siječnja 2009. godine,

- 0,04 EUR od dana 10. veljače 2009. godine,

- 1,90 EUR od dana 10. veljače 2009. godine,

- 0,05 EUR od dana 10. ožujka 2009. godine,

- 1,89 EUR od dana 10. ožujka 2009. godine,

- 0,06 EUR od dana 07. travnja 2009. godine,

- 1,95 EUR od dana 10. travnja 2009. godine,

- 1,93 EUR od dana 11. svibnja 2009. godine,

- 0,02 EUR od dana 10. lipnja 2009. godine,

- 1,92 EUR od dana 10. lipnja 2009. godine,

- 0,03 EUR od dana 10. srpnja 2009. godine,

- 1,91 EUR od dana 10. srpnja 2009. godine,

- 0,04 EUR od dana 10. kolovoza 2009. godine,

- 1,89 EUR od dana 10. kolovoza 2009. godine,

- 0,06 EUR od dana 10. rujna 2009. godine,

- 1,88 EUR od dana 10. rujna 2009. godine,

- 0,07 EUR od dana 12. listopada 2009. godine,

- 1,87 EUR od dana 12. listopada 2009. godine,

- 0,08 EUR od dana 10. studenog 2009. godine,

- 1,86 EUR od dana 10. studenog 2009. godine,

- 0,09 EUR od dana 10. prosinca 2009. godine,

- 1,85 EUR od dana 10. prosinca 2009. godine,

- 0,10 EUR od dana 11. siječnja 2009. godine,

- 4,59 EUR od dana 11. siječnja 2009. godine,

- 0,33 EUR od dana 10. veljače 2009. godine,

- 4,52 EUR od dana 10. veljače 2009. godine,

- 0,40 EUR od dana 23. ožujka 2010. godine,

- 4,92 EUR od dana 23. ožujka 2010. godine,

- 4,42 EUR od dana 20. travnja 2010. godine,

- 0,05 EUR od dana 25. svibnja 2010. godine,

- 4,47 EUR od dana 25. svibnja 2010. godine,

- 4,47 EUR od dana 24. lipnja 2010. godine,

- 4,47 EUR od dana 23. srpnja 2010. godine,

- 4,37 EUR od dana 25. kolovoza 2010. godine,

- 0,10 EUR od dana 28. rujna 2010. godine,

- 4,21 EUR od dana 28. rujna 2010. godine,

- 0,26 EUR od dana 26. listopada 2010. godine,

- 4,12 EUR od dana 26. listopada 2010. godine,

- 0,35 EUR od dana 25. studenog 2010. godine,

- 4,01 EUR od dana 25. studenog 2010. godine,

- 0,46 EUR od dana 30. prosinca 2010. godine,

- 3,93 EUR od dana 30. prosinca 2010. godine,

- 0,54 EUR od dana 03. veljače 2011. godine,

- 3,83 EUR od dana 03. veljače 2011. godine,

- 0,64 EUR od dana 25. veljače 2011. godine,

- 4,47 EUR od dana 25. veljače 2011. godine,

- 4,40 EUR od dana 25. ožujka 2011. godine,

- 0,07 EUR od dana 22. travnja 2011. godine,

- 4,34 EUR od dana 22. travnja 2011. godine,

- 0,13 EUR od dana 02. lipnja 2011. godine,

- 4,21 EUR od dana 02. lipnja 2011. godine,

- 0,26 EUR od dana 04. srpnja 2011. godine,

- 4,14 EUR od dana 04. srpnja 2011. godine,

- 0,33 EUR od dana 02. rujna 2011. godine,

- 3,99 EUR od dana 02. rujna 2011. godine,

- 0,48 EUR od dana 04. listopada 2011. godine,

- 3,82 EUR od dana 04. listopada 2011. godine,

- 0,65 EUR od dana 03. studenog 2011. godine,

- 3,72 EUR od dana 03. studenog 2011. godine,

- 0,75 EUR od dana 02. prosinca 2011. godine,

- 4,47 EUR od dana 02. prosinca 2011. godine,

- 1,01 EUR od dana 02. prosinca 2011. godine,

- 3,46 EUR od dana 03. siječnja 2012. godine,

- 2,17 EUR od dana 03. siječnja 2012. godine,

- 2,30 EUR od dana 02. veljače 2012. godine,

- 3,32 EUR od dana 02. veljače 2012. godine,

- 1,15 EUR od dana 24. veljače 2012. godine,

- 4,47 EUR od dana 24. veljače 2012. godine,

- 5,67 EUR od dana 12. ožujka 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. travnja 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. svibnja 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 11. lipnja 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. srpnja 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. kolovoza 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. rujna 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10.listopada 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 12. studenog 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. prosinca 2012. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. siječnja 2013. godine,

- 7,70 EUR od dana 11. veljače 2013. godine,

- 7,70 EUR od dana 11. ožujka 2013. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. travnja 2013. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. svibnja 2013. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. lipnja 2013. godine,

- 7,70 EUR od dana 10. srpnja 2013. godine,

- 7,70 EUR od dana 12. kolovoza 2013. godine,

- 7,90 EUR od dana 10. rujna 2013. godine,

- 7,90 EUR od dana 10. listopada 2013. godine,

- 7,90 EUR od dana 11. studenog 2013. godine,

- 7,90 EUR od dana 10. prosinca 2013. godine,

- 7,90 EUR od dana 10. siječnja 2014. godine,

- 7,90 EUR od dana 10. veljače 2014. godine,

- 8,35 EUR od dana 10. ožujka 2014. godine,

- 8,35 EUR od dana 10. travnja 2014. godine,

- 8,35 EUR od dana 12. svibnja 2014. godine,

- 8,35 EUR od dana 10. lipnja 2014. godine,

- 8,35 EUR od dana 10. srpnja 2014. godine,

- 7,61 EUR od dana 11. kolovoza 2014. godine,

- 7,61 EUR od dana 10. rujna 2014. godine,

- 7,61 EUR od dana 10. listopada 2014. godine,

- 7,61 EUR od dana 10. studenog 2014. godine,

- 7,61 EUR od dana 10. prosinca 2014. godine,

- 7,61 EUR od dana 12. siječnja 2015. godine,

- 6,63 EUR od dana 10. veljače 2015. godine,

- 6,63 EUR od dana 10. ožujka 2015. godine,

- 6,63 EUR od dana 10. travnja 2015. godine,

- 6,63 EUR od dana 11. svibnja 2015. godine,

- 6,63 EUR od dana 10. lipnja 2015. godine,

- 6,63 EUR od dana 10. srpnja 2015. godine,

- 5,81 EUR od dana 10. kolovoza 2015. godine,

- 5,81 EUR od dana 10. rujna 2015. godine,

- 5,81 EUR od dana 12. listopada 2015. godine,

- 5,81 EUR od dana 10. studenog 2015. godine,

- 5,81 EUR od dana 10. prosinca 2015. godine,

- 5,81 EUR od dana 11. siječnja 2016. godine,

- 5,26 EUR od dana 10. veljače 2016. godine,

- 5,26 EUR od dana 10. ožujka 2016. godine,

- 5,26 EUR od dana 11. travnja 2016. godine,

- 5,26 EUR od dana 10. svibnja 2016. godine,

- 5,26 EUR od dana 10. lipnja 2016. godine,

- 5,26 EUR od dana 11. srpnja 2016. godine,

- 4,51 EUR od dana 10. kolovoza 2016. godine,

- 4,51 EUR od dana 12. rujna 2016. godine,

- 4,51 EUR od dana 10. listopada 2016. godine,

- 4,51 EUR od dana 10. studenog 2016. godine,

- 4,51 EUR od dana 12. prosinca 2016. godine,

- 4,51 EUR od dana 10. siječnja 2017. godine,

- 4,33 EUR od dana 10. veljače 2017. godine,

- 4,33 EUR od dana 10. ožujka 2017. godine,

- 4,33 EUR od dana 10. travnja 2017. godine,

- 4,33 EUR od dana 10. svibnja 2017. godine,

- 4,33 EUR od dana 12. lipnja 2017. godine,

- 4,33 EUR od dana 10. srpnja 2017. godine,

- 4,07 EUR od dana 10. kolovoza 2017. godine,

- 0,06 EUR od dana 04. rujna 2017. godine,

- 4,04 EUR od dana 11. rujna 2017. godine,

- 0,09 EUR od dana 04. listopada 2017. godine,

- 4,01 EUR od dana 10. listopada 2017. godine,

- 0,12 EUR od dana 06. studenog 2017. godine,

- 4,08 EUR od dana 10. studenog 2017. godine,

- 0,05 EUR od dana 08. prosinca 2017. godine,

- 4,05 EUR od dana 11. prosinca 2017. godine,

- 0,08 EUR od dana 05. siječnja 2018. godine,

- 4,03 EUR od dana 10. siječnja 2018. godine,

- 0,10 EUR od dana 05. veljače 2018. godine,

- 3,99 EUR od dana 12. veljače 2018. godine,

- 0,14 EUR od dana 05. srpnja 2018. godine,

- 4,04 EUR od dana 05. srpnja 2018. godine,

- 0,09 EUR od dana 24. srpnja 2018. godine,

- 4,09 EUR od dana 24. srpnja 2018. godine,

- 0,04 EUR od dana 20. kolovoza 2018. godine,

- 4,13 EUR od dana 20. kolovoza 2018. godine,

- 4,13 EUR od dana 20. rujna 2018. godine,

- 3,34 EUR od dana 22. listopada 2018. godine,

- 0,79 EUR od dana 20. studenog 2018. godine,

- 0,82 EUR od dana 20. studenog 2018. godine,

- 1,68 EUR od dana 21. siječnja 2019. godine,

- 1,63 EUR od dana 22. srpnja 2019. godine,

- 2,46 EUR od dana 22. srpnja 2019. godine,

- 1,67 EUR od dana 09. kolovoza 2019. godine,

- 2,41 EUR od dana 09. kolovoza 2019. godine,

- 1,72 EUR od dana 13. rujna 2019. godine,

- 2,37 EUR od dana 13. rujna 2019. godine,

- 1,76 EUR od dana 17. listopada 2019. godine,

- 2,31 EUR od dana 17. listopada 2019. godine,

- 1,82 EUR od dana 18. studenog 2019. godine,

- 2,27 EUR od dana 18. studenog 2019. godine,

- 1,86 EUR od dana 16. prosinca 2019. godine,

- 2,23 EUR od dana 16. prosinca 2019. godine,

- 1,90 EUR od dana 14. siječnja 2020. godine,

- 2,18 EUR od dana 14. siječnja 2020. godine,

- 1,95 EUR od dana 12. veljače 2020. godine,

- 2,13 EUR od dana 12. veljače 2020. godine,

- 2,00 EUR od dana 11. ožujka 2020. godine,

- 2,06 EUR od dana 11. ožujka 2020. godine,

- 2,07 EUR od dana 03. travnja 2020. godine,

- 2.01 EUR od dana 03. travnja 2020. godine,

- 2,12 EUR od dana 15. svibnja 2020. godine,

- 1,97 EUR od dana 15. svibnja 2020. godine,

- 2,16 EUR od dana 15. lipnja 2020. godine,

- 1,73 EUR od dana 15. lipnja 2020. godine,

- 1,97 EUR od dana 15. srpnja 2020. godine,

- 1,70 EUR od dana 15. srpnja 2020. godine,

- 0,51 EUR od dana 22. srpnja 2020. godine,

- 1,49 EUR od dana 13. kolovoza 2020. godine,

- 2,18 EUR od dana 13. kolovoza 2020. godine,

- 1,52 EUR od dana 15. rujna 2020. godine,

- 2,14 EUR od dana 13. listopada 2020. godine,

- 1,56 EUR od dana 13. listopada 2020. godine,

- 2,10 EUR od dana 13. listopada 2020. godine,

- 1,60 EUR od dana 13. studenog 2020. godine,

- 0,71 EUR od dana 13. studenog 2020. godine,

- 0,56 EUR od dana 15. prosinca 2020. godine,

pa do isplate, sve roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d. , iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici ZFU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 500,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 19.9.2007. pa do isplate, koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

V. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d. , iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici ZFU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.431,25 EUR sa zz kamatama tekućim od 12. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. r i j e š i o  j e

Za iznos od 232,73 EUR sa zz kamatama tužba se smatra povučenom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 13. rujna 2007. s prednikom tužene banke Societe Generale – Splitska banka sklopila Ugovor o kreditu, broj 57579/07, kojim ugovorom je podigla kredit u iznosu od 25.000,- EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj te sa promjenjivom kamatnom stopom koja se sukladno čl. 5. Ugovora o kreditu može povećavati ili smanjivati aktom Kreditora. Tuženik OTP banka pravni je slijednik Societe Generale

– Splitska banka d.d. Predmetni kredit tužiteljica je otplatila u cijelosti.

Navodi da je tužena odredbu čl. 5., a kojom je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, koja se može povećavati ili smanjivati aktom Kreditora unijela u ugovor o kreditu bez da su stranke o toj odredbi pojedinačno pregovarale, što je protivno čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., 41/2014.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, a sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost.

Navodi da se sukladno članku 96. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, sukladno st. 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Navodi da je pravni prednik tužene predmetnu ugovornu odredbu ugradio u tzv. tipski, standardizirani ugovor, koji je tužiteljici predočen po principu „uzmi ili ostavi“ te tužiteljica na istu nije mogla utjecati, odnosno o predmetnoj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, a budući da je temeljem navedene ugovorne odredbe tužiteljica bila obvezana tuženoj plaćati povećane anuitete kredita, nedvojbeno je da je takvim postupanjem tužene nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, a na štetu tužiteljice kao potrošača te da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodređena i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a jednostrano pravo jedne strane da proizvoljno mijenja tu kamatu čini taj dio činidbe neodređenim i neodredivim, te ta neodredivost uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima.

Dakle, obzirom je tužiteljica, plaćajući rate kredita koje su se temeljile na nepoštenoj odnosno ništetnoj ugovornoj odredbi, preplatila svoju obvezu, ovom tužbom postavlja zahtjev tuženoj za vraćanjem onoga što je primljeno na osnovi ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koji iznosi će biti detaljno specificirani nakon nalaza i mišljenja vještaka, time da u tužbenom zahtjevu u tužbi potražuje 7.000,00 kn.

Nadalje navodi da je čl. 7. prethodno citiranog ugovora, ugovoreno da je „naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2% (slovima: dva posto) od ukupnog iznosa odobrenog kredita – a najmanje 200,00 kn a naplaćuje se odmah, prije korištenja kredita. Temeljem navedene odredbe, pravni prednik tužene je od tužiteljice, dana 19. rujna 2007. godine, naplatio iznos od 3.672,20 kn odnosno kunsku protuvrijednost od 500,00 EUR, i to na ime troškova „obračuna naknade po kreditu“, što je vidljivo iz početnog otplatnog plana kao i dopisa tuženika od dana 27. travnja 2022. Navodi da je tužena je predmetnu odredbu čl. 7.. Ugovora o kreditu također unijela u ugovor bez da su stranke o toj odredbi pojedinačno pregovarale, što je protivno čl. 96. i čl. 97. ZZP-a, time da je sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Naime, ugovorna odredba čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu, unaprijed je bila pripremljena od strane tužene, o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj, a predmetnom odredbom prouzročena je znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, obzirom da je tužena dana 7. siječnja 2009., od tužitelja naplatila iznos od 3.672,20 kn na ime troškova „obračuna naknade po kreditu“. Međutim tužiteljica ni danas ne zna koji su točno troškovi plaćeni tim iznosom, odnosno koje je to stvarne troškove vezane uz „obradu“ predmetnog ugovora o kreditu tužena mogla imati, a koje je bio dužan snositi tužiteljica, imajući u vidu da je tužena kreditna institucija koja ima zaposlenike zaposlene u tu svrhu, i kojoj je jedna od osnovnih djelatnosti obrada ugovora o kreditu. Prema tome, navedena odredba čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu nije niti jasna niti određena, obzirom da iz iste nije vidljivo niti je razumljivo koje je to troškove odnosno naknade bio dužan snositi tužitelj i u kojem iznosu te je naplatom predmetnog iznosa od tužitelja, prouzročena znatna neravnoteža u obvezama i pravama stranaka, a na štetu tužiteljice kao potrošača. Iz svega navedenog proizlazi kako je odredba čl. 7. predmetnog ugovora nepoštena, a samim time ništetna, slijedom čega tužiteljica ovom tužbom od tužene traži vraćanje naplaćenog iznosa 3.672,20 kn sa zz kamatama od 19.9.2007.

1.1. Nakon što je u postupku provedeno knjigovodstveno vještačenje tužiteljica je podneskom od 13.2.2025. (str. 135 spisa) u skladu s nalazom vještaka postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev u odnosu na tražbinu s osnove preplaćene kamate na iznos od 696,33 EUR sa zz kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, te je kondemnatorni tužbeni zahtjev u odnosu na naknade za obradu kreditnog zahtjeva postavila u sada važećoj valuti EUR (500,00 EUR, sa zz kamatama od 19.9.2007.).

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. Navodi da tužiteljica uz tužbu dostavlja isprave iz kojih je vidljivo da su pored tužiteljice uplate na ime dospjelih anuiteta po predmetnom kreditu vršile i treće osobe, pa stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te predlaže odbiti tužbu za sve iznose koje nije plaćala tužiteljica. Osporava tužiteljici svojstvo potrošača i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača, koji definira da je potrošač „svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti“. Navodi da je tužiteljica dužna dokazati svojstvo potrošača, a da to ne dokazuje. Navodi nadalje, da tužiteljica ničime ne dokazuje navode iz tužbe, da se poziva na navodni Ugovor sklopljen s prednikom tuženika, no Ugovor nije priložen kao dokaz pa ne dokazuje da je isti ikada sklopljen. Nadalje, kada bi Ugovor zaista i bio sklopljen tužiteljica ničime nije dokazala da zaista sadrži ugovorne odredbe koje tužitelj navodno „citira“ i čiju ništetnost predlaže utvrditi. Također, sud nije u mogućnosti ocijeniti ništetnost odredbi Ugovora koji nije priložen zbog čega u skladu s pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev valja odbiti. Ističe prigovor zastare te navodi da je cjelokupno potraživanje iz tužbe zastarjelo jer tužitelj nije svojom radnjom (podnošenjem tužbe) prekinuo zastaru.

Navodi nadalje da odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne, da su iste dopuštene temeljem čl. 26. ZOO-a, te u skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne, lako razumljive i uočljive, a tužiteljica je o istima bila u razumnoj mjeri obaviješten. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je na njih mogao utjecati. Ugovorna odredba o ugovorenoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije ništetna, a iz isprava koje je tužiteljica dostavila uz tužbu jasno je da tužitelj nije platio nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

Protivi se navodima da bi odredbe članka 5. st. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila ništetna. Naime, temeljem čl. 26. ZOO-a dopušteno je ugovaranje promjenjive kamatne stope. U vrijeme sklapanja ugovora, ugovorena kamatna stopa iznosila je 9,69%, dok je zakonska kamatna stopa tada iznosila 14%., te ugovorena stopa nije bila viša od stope zakonskih kamata niti u trenutku sklapanja ugovora niti za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Pod uvjetom da tužiteljica dokaže svoje svojstvo potrošača, tuženik ističe kako je Ugovor između tužitelja i tuženika sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Taj zakon (kao i njegove kasnije izmjene i dopune) valjalo je primjenjivati kao poseban propis na području potrošačkog kreditiranja u odnosu na opće propise obveznog prava, sve do stupanja na snagu 1. siječnja 2010. prvog posebnog Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09). Navedeno ne isključuje prava koja potrošači imaju po ZOO, primjerice zahtijevati poništaj ugovora zbog mana volje, da se pozivaju na zelenaški ugovor, i sl. Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju doneseni su, u dijelu koji je relevantan za ovaj postupak, u sklopu preuzimanja u domaće pravo direktiva EU, i to napose Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (Direktiva 93/13), zatim i Direktive 2008/48/EC o ugovorima o potrošačkim kreditima (Direktiva 2008/48). Direktiva 93/13 je u čl. 3. stavku 3. predvidjela prilog “koji sadrži indikativan i nedovršen popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima”. Riječ je o popisu tzv. sivih odredaba u potrošačkim ugovorima, koje mogu, ali ne moraju biti nepoštene. U točki 19. preambule Direktive navedeno je kako je “za potrebe ove Direktive popis priloženih odredaba mogao zbog općenite naravi Direktive imati samo indikativnu vrijednost, a države članice mogu proširiti njihov doseg ili ih restriktivnije doraditi u svom nacionalnom pravu”. U konkretnom slučaju, potrebno je ukazati na točku 1. pod (j) priloga Direktive 93/13, koja kao potencijalno nepoštenu ima u vidu sljedeću ugovornu odredbu: “j) davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmjeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.” Pritom je u t. 2. priloga, naslovljenoj “Područje primjene točaka g), j) i l), u odnosu na ovu odredbu posebno – pod (b) – protumačeno kako slijedi: “b) Točka j) nije prepreka za odredbe prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinu ugovor. Dakle, ugovorne odredbe kojima se ugovara pravo jednostrane izmjene ugovora nisu automatski nepoštene, nego su to samo one takve odredbe koje dopuštaju izmjene bez valjanog razloga ili koje u sebi ne sadrže razlog za izmjenu. Navodi kako je evidentno da pojam “važnog razloga” što ga koristi Direktiva, u kontekstu ovog postupka, nije isto što i uporaba indeksne ili referentne stope za potrebe potrošačkih ugovora, koju utvrđuje netko treći, neovisan o vjerovniku, ili neke konkretne formule za izračun naknadne promjene cijene u potrošačkim ugovorima. Također, evidentno je da se hrvatski zakonodavac u odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., 2007. te 2014. izrijekom opredijelio za koncept po kojem trgovac može jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu zbog “valjanog razloga navedenog u ugovoru”. Pri tom valja napomenuti da i prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., u sudskoj praksi nije bilo sporno ugovorno ovlaštenje banci da mijenja ugovornu kamatnu stopu.

Navodi nadalje, da je tužiteljica imala mogućnost izbora između više ponuđenih vrsta ugovora o kreditu i različitih kamatnih stopa i da je odluka za ovu vrstu ugovora bila njegova. Također, tuženik smatra da je nemoguće prognozirati kakvo će stanje na tržištu biti u sljedećih 10 godina i o tome obavještavati klijente, osim navoda da je promjena moguća i da rizik postoji, a što je tuženik izričito naveo u Ugovoru. Visina kamatne stope ovisi o promjenama uvjeta na tržištu, koje ovisi o brojnim elementima poput, EURIBOR-a, premije na rizik zemlje, referentne kamatne stope, troška regulacije, operativnog troška te rizičnost klijenta i banke. Prilikom promjene kamatne stope iz ovog ugovornog odnosa, tuženik je uzimao u obzir sve navedene elemente temeljem kojih je odredio visinu kamate.

Nadalje navodi da se u skladu s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi kao mjerilo prosječnog potrošača utvrđuje potrošač koji je „u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja“ (Preambula 18, Direktiva 2005/29 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/7/7EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, u skladu s radnim dokumentom Europske komisije – Smjernice za provedbu/primjenu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, Bruxelles, 25.svibnja 2016.). Također, Direktiva utvrđuje da test prosječnog kupca nije statistički test i da se moraju uzeti u obzir socijalni, kulturni i jezični čimbenici pojedine zemlje, a što moraju utvrđivati nacionalni sudovi i tijela, ali u skladu s odredbama Direktive. Nacionalni sudovi u pojedinačnim parnicama trebaju utvrditi jesu li bila ispunjenja tri glavna uvjeta iz Direktive, prilikom stupanja u poslovni odnos s potrošačem, a to su: 1. je li potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora, 2. je li potrošač prilikom sklapanja ugovora bio pažljiv i 3. je li bio oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja.

Navodi da iz ugovora jasno, nedvojbeno i lako razumljivo proizlazi da se radi o kamatnoj stopi koja se može promijeniti, obzirom na riječ „promjenjiva“, da je u čl. 9. Ugovora, jasno navedeno „o izmjeni visine kamatne stope…“ iz čega jasno proizlazi da će do promjene doći, a kada i koliko će se promijeniti kamatna stopa kroz godine koje dolaze nitko nije mogao sa sigurnošću tvrditi. Smatra da iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica morala biti svjesna da je određeni rizik postojao. Navodi nadalje da nije točan navod da bi ugovorna odredba kojim su se stranke dogovorile da se za obradu kreditnog zahtjeva naplaćuje naknada u iznosu od 2,00% bila ništetna. Isto tako nije točno da bi tužitelj izvršio uplatu u iznosu od 3.672,20 kn na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Tužitelj navedeno ničime ne dokazuje, dok iz prometa po kreditu koje je tužitelj dostavio uz tužbu jasno proizlazi da tužitelj nije platio nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu ugovaranje naknade za obradu otplatu kredita nije bilo zabranjeno. Stoga je članak 7. Ugovora dopušten. Tužiteljica u tužbi uopće ne daje razloge zbog kojih navedene ugovorne odredbe smatra ništetnim. Tuženik napominje kako odredba članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN. 79/07, 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07) propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Protivi se tužbi.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je knjigovodstveno vještačenja po vještaku iz DS d.o.o. Karlovac i izvršen uvid u nalaz vještaka od 29.1.2025. na str. 105 do 131 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

O djelomičnom povlačenju tužbe.

5. Tužiteljica je u tužbi u odnosu na kondemnatorni dio zahtjeva koji se odnosi na povrat s osnova preplaćenih kamata potraživala iznos od 7.000,00 kn odnosno 929,06 EUR, a nakon što je u ovom postupku provedeno financijsko vještačenje tužiteljica je podneskom od 13.2.2025. (str. 135 spisa) snizila taj tužbeni zahtjev na iznos od 696,33 EUR.

5.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika", a kako se tužena, nakon što je joj dostavljen podnesak od 13.2.2025., nije protivila sniženju odnosno djelomičnom povlačenju tužbe to je valjalo za povučeni dio zahtjeva riješiti kao u izreci.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i prednika tužene banke, kao kreditora, dana 13.9.2007. (str. 86 do 88 spisa) i to:

- odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu kredita (čl. 7.1. koja glasi: "Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% (slovima: dvaposto) od ukupnog iznosa odobrenog kredita – a najmanje 200,00 kn. Naplaćuje se jednokratno, odmah prije korištenja kredita. 7.2. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita“.),

-te odredbe kojom je ugovorena primjenjiva kamatna stopa (čl. 5.2. u dijelu koji glasi:

„ Kreditna stopa – neovisno o vrsti iste – je promjenjiva – može se povećavati ili smanjivati aktom Kreditora.“),

-te zahtjev za povrat utuženih iznosa s osnova plaćene naknade za obradu kredita temeljem nepoštene i ništetne odredbe, te zahtjev za povrat s osnova preplaćenih kamata, kod čega se radi o kreditu u eurima u kunskoj protuvrijednosti.

7. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita, a prednik tužene, kao kreditor, dana 13.9.2007., sklopili ugovor o kreditu kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 25.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom deviznom tečaju kreditora na važećem za EUR na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora),

- u odnosu na namjenu kredita ugovoreno je da korisnik kredita samostalno određuje namjenu kredita (čl. 2.)

- da je rok otplate kredita 120 mjeseci (čl. 3.),

- da je ugovorena kamatna stopa od 9,69 % godišnje, koja je promjenjiva i može se povećavati ili smanjivati aktom kreditora (čl. 5 ugovora),

- da je čl. 7. ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2,00% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, a najmanje 200,00 kn, te da se naplaćuje jednokratno, odmah, prije korištenja kredita.

8. Neosnovano tužena prigovara aktivnoj legitimaciji osporavajući tužiteljici svojstvo potrošača.

8.1. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit podigla za kupnju osobnog vozila, da je to vozilo koji je kupila kreditom koristila za privatne svrhe tj. za odlazak na posao jer radi u drugom gradu.

8.2. Odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP), je propisano da je u smislu ovoga Zakona potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8.3. Iz predmetnog ugovora o kreditu ne proizlazi da je isti sklopljen u svrhu koja je bila namijenjena tužiteljičinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu, odnosno da je kredit podigla u privatne svrhe za kupnju osobnog vozila kojeg je koristila za odlazak na posao.

9. Prema odredbi čl. 59. ZZP ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

9.1. Dakle, predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor pa se može raspravljati o nepoštenosti njegovih odredbi s osnove Zakona o zaštiti potrošača.

10. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11. Nadalje, sukladno odredbi članka 87.stavak 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

12. U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, time da tužena nije predlagala personalne dokaza, saslušanje svojih djelatnika kao svjedoka.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi:

-da je ugovor o kreditu zaključila 2007. za kupnju osobnog vozila u tadašnjoj Splitskoj banci, u poslovnici u [adresa],

-da je došla u tu banku i podnijela zahtjev za kredit, i nakon toga kada joj je kredit odobren u banci ju je čekao ugovor i potpisala sam ga je,

-da je naime, došla u banku i podnijela zahtjev za kredit, ne sjeća se da li je to bio nekakav pismeni zahtjev, u banci je razgovarala s djelatnikom banke, objašnjene su joj osnove u svezi kredita, tj. na koliko godina se sklapa, kolika je rata kredita,

-da kada je kredit potpisala što se tiče kamate nije znala da je promjenjiva, odnosno pretpostavljala je da je kamatna stopa promjenjiva ali joj oko toga nije ništa posebno detaljno objašnjavano, odnosno službenik u banci nije ništa govorio niti objašnjavao oko kamatne stope,

-za ulaznu naknadu joj nije ništa objašnjavano ni rečeno, i uopće ne zna što je to,

-kada je došla drugi puta u banku potpisati ugovor, ugovor je već bio spreman i sastavljen i ona ga je došla potpisati, ugovor je pročitala djelomično koliko ga je mogla razumjeti, a bankara nije nešto posebno pitala,

-rate kredita su joj rasle zbog kamate, ali ne zna koliko je rata kredita bila u početku, a koliko poslije,

-na pitanje je li joj tko u banci objasnio kako će se kamata mijenjati, parametre o kojima ovisi promjena i sl. tužiteljica, tužiteljica je iskazala da nije,

- kredit je sama otplaćivala i otplatila ga je do kraja,

-nitko joj u banci nije objašnjavao trošak naknade za obradu kredita u smislu o kakvom trošku i naknadi se radi i što ulazi u to,

-na pitanje punomoćnika tužene banke da je iskazala da je ugovor pročitala, a da je u ugovoru masnim slovima otisnuto i napisano da je kamatna stopa promjenjiva, i navedena je naknada za obradu kredita pa je li pitala službenika oko toga na što se to odnosi i da joj pojasni tužiteljica je odgovorila da nije,

-na pitanje što za nju znači promjenjiva kamatna stopa tužiteljica je iskazala da vjerojatno znači da se kamata mijenja,

-nije prigovarala banci zbog promjene kamatne stope,

14. Cijeneći iskaz tužiteljice, zatim okolnost da tužena banka nije predlagala personalne dokaze odnosno svjedoke djelatnike banke, koji su na strani banke sudjelovali u sklapanju ugovora, a na okolnost pojedinačnog pregovaranja, ovaj sud nalazi da se radilo o općenitim obavijestima vezano za promjenjivu kamatnu stopu koje je banka u predugovornoj fazi davala svojim klijentima, pa tako i tužiteljici, time da je teret dokaza o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, na tuženoj banci. U predugovornoj fazi sklapanja ugovora kao ni prilikom sklapanja samog ugovora tužena banka nije dala tužiteljici, odnosno nije joj objasnila i obrazložila parametre temeljem kojih će se tijekom otplate kredita mijenjati kamatna stopa, u ugovoru je samo navedeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se može povećavati i smanjivati aktom Kreditora, kod čega nije navedeno o kojim aktima se radi, ni sadržaj tih akata, a također valja reći da okolnost da je u čl. 5. kod kamatne stope boldirano tj. podebljanim slovima navedeno "promjenjiva" ne znači da je samim time tužiteljici kao prosječnom potrošaču ta ugovorno odredba bila razumljiva. Dakle, tužena banka nije dokazala da je tužiteljica u predugovornoj fazi i u trenutku sklapanja ugovora imala i dobila mjerodavne informacije vezano za parametre promjene kamatne stope, ni da je od strane banke bio informirana o riziku promjenjive kamatne stope, i nikako se ne može smatrati ni govoriti da se o osporenoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno prigovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužiteljici sve potrebne informacije, ni da je ta ugovorna odredba tužiteljici kao prosječnom potrošaču bila jasna i razumljiva, kod čega je nesporno i nedvojbeno da tužiteljica nije mogla utjecati ni pregovarati o uvjetima ugovora vezano uz promjenjivu kamatnu stopu, već se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i odredbi tužene banke o kojoj tužiteljica nije mogla pregovarati, ni utjecati utjecaja na njen sadržaj, jer da bi se o nečemu uopće moglo pregovarati prije svega je potrebno da potrošač ima i dobije potrebne informacije, u konkretnom slučaju informacije temeljem kojih parametara i uvjeta će se kamatna stopa mijenjati, a što je u konkretnoj situaciji izostalo.

15. Također i kada se radi o naknadi za obradu kredita i naknadi za konačnu otplatu kredita ovaj sud nalazi da se radilo o općenitim obavijestima, vezano za ulaznu i izlaznu naknadu, koje je banka u predugovornoj fazi davala svojim klijentima, pa tako i tužitelju, da je tužena banka unaprijed imala određenu visinu ulazne naknade u postotku od kredita, koji postotak je ovisio o visini kredita, i ta je odredba bila unaprijed formulirana, i o tim odredbama se nije moglo pregovarati i tužiteljica nije mogao utjecati na te odredbe u pravcu njene visine, te su te naknade bile obvezni sastojak ugovora, i radilo se o uvjetima ugovora na koje se nije moglo utjecati, tužena banka nije dokazala da su tužiteljici prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tužene bili pojašnjeni razlozi ugovaranja navedenih ni na što se točno odnose ta naknada, niti je tužiteljici kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe.

15.1. Također se upućuje i na stajalište i praksu Europskog suda koji u Odluci Europskog suda u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 gdje je sud rješavajući postavljena prethodna pitanja presudio kako je ugovorna odredba kojom se nalaže potrošaču plaćanje naknade za odobrenje kredita (ulazna naknada) nepoštena i ništetna ako banka ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i troškovima.

16. Dakle ovaj sud nalazi da je ugovor o kreditu sklopljen je bez pojedinačnog pregovaranja o ugovornim odredbama vezano za naknade i promjenjivu kamatnu stopu, zbog čega je tužiteljica kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a sve u smislu citirane odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP, te su ujedno ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO).

17. Naime, odredbom čl. 4. ZOO propisano je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

18. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

19. O spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno, odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj.

20. Sukladno odredbi čl. 295. ZOO sud je ocijenio predmetni ugovore formuliranim (tipskim) jer sadržava opće uvjete ugovora odnosno radi se o takvim ugovornim odredbama koje su sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

21. Stoga se radi o odredbama koje su nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP obzirom tuženik nije dokazao da se spornim ugovornim odredbama pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

22. Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud je ocijenio ništetnom predmetne ugovornu odredbe i presudio kao u točki I. i II. izreke presude.

O visini zahtjeva.

23. U odnosu na visinu zahtjeva u pogledu ništeten odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ulazne naknade, odnosno naknade za obradu kredita, provedeno je knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku iz DS d.o.o. Karlovac, te je zadatak vještaka bio : utvrditi da li je i koliki je iznos tužiteljica preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi tako da budu vidljivi i mjesečni preplaćeni iznosi kamata, ukupni preplaćeni iznos, kao i datum plaćanja, te da li je i kada tužiteljica platila ulaznu naknadu (naknadu za obradu kredita) u iznosu od 3.672,20 kn .

23.1. Iz nalaza vještaka (str. 105 do 131 spisa) proizlazi:

-da je ugovorom od 17.9.2007. tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 25.000,00 EUR obračunato po kupovnom deviznom tečaju kreditora važećim za EUR na dan korištenja kredita, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u visini od 9,69%., naknada za obradu kreditnog zahtjeva (čl. 7.) iznosi 2% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, a najmanje 200,00 kn. Naknada se naplaćuje jednokratno, odmah, prije korištenja kredita. Kredit se otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta i to u 119 anuiteta u iznosu od 327,25 eura i jednog anuiteta u iznosu od 327,96 eura. Mjesečni anuiteti, izraženi u EUR, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećim za EUR na dan dospijeća obveze. Ukoliko korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta, kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, važeći na dan kad mu je omogućeno stvarno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima. Prijevremene uplate prihvati će se po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća,

- da u spisu prileži početni otplatni plan (str. 8 ), stvarni otplatni plan (str.12 – 15), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (str.16), obavijesti o promjeni kamatne stope (str.17 – 28), pregled prometa po kreditu za razdoblje od 19.9.2007. do 20.11.2018. u kunama (str. 30 - 51), promet po računu u kunama za razdoblje od 1.12.2018. do 26.4.2022. (str. 52), pregled prometa za razdoblje od početka otplate kredita do 30.11.2018. (str.55 – 61),

-iz dostavljenog pregleda prometa vještak je utvrdio da je kredit reprogramiran u veljači 2012.,

-da je vještak od tužene pribavio i na spis dostavio Dodatak ugovoru o kreditu broj 57579/07 od 17.2.2012. te početni otplatni plan za reprogramirani kredit, u dodatku ugovoru o kreditu od 17.2.2012. ugovoreno je da nedospjelo dugovanje na dan 17.2.2012. po kreditu 57579/07 iznosi 16.848,68 eura, korisniku kredita odobrava se dodatni iznos kredita u visini od 4.361,32 eura, uz produljenje roka otplate za 28 mjeseci, a prema novom obračunu otplata počinje 10.3.2012., a završava zadnjim anuitetom 10.1.2020.,

-reprogramiranje kredita u otplati izazvalo bi i promjene kod kredita po početnim ugovorenim uvjetima, što znači da bi došlo do promjene visine anuiteta i po početnim ugovornim uvjetima, iznos anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi nakon reprograma kredita prikazan je koloni 3 tablice otplate,

- vještak je od tužene na spis zatražio dostavu prometa po računu u eurima za razdoblje od 1.12.2018. pa nadalje, a tužena je na spis dostavila promet po računu u kunama te u eurima samo za kamatu,

-vještak obračun za razdoblje od 1.12.2018. radi temeljem dostavljenog prometa po računu u kunama, uplate prikazane HRK preračunao je u EUR po prodajnom tečaju OTP koji je važio na dan plaćanja, a koji se sukladno podacima iz Ugovora o kreditu primjenjuje kod plaćanja koji pada iza datuma dospijeća,

-vještak u tablici koju stavlja u prilog ovom nalazu daje otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 9,69 % (tablica stupci 3 do 7) te otplatni plan po stvarno korištenim (promjenjivim) kamatnim stopama (tablica stupci 8 do 12), u stupcu 13 prikazani su datumi plaćanja svakog pojedinog anuiteta, dok su u stupcu 14 prikazani iznosi svakog plaćenog anuiteta, u stupcu 16 prikazane su razlike u visini anuiteta koje su rezultat povećanja kamatne stope,

-iz dopisa OTP banke od 27. travnja 2022. (str. 7) vještak je utvrdio da je tužiteljica dana 19.9.2007. platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura.

23.2. I konačno proizlazi iz nalaza vještaka :

- da razlika u visini anuiteta zbog povećanja kamatne stope u odnosu na anuitet po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi 9,69% za utuženo razdoblje iznosi 696,33 eura,

-da je tužiteljica dana 19.9.2007. platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura.

23.3. Nalaz vještaka (i dopuna) dostavljen je strankama, te stranke nisu imale prigovora na nalaz vještaka, pa tako ni tužena banka nije imala prigovora na matematički izračun vještaka.

23.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je vještak nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i u skladu s (naprijed) izloženom pravnom ocjenom ovog suda.

23.5. Tužiteljica je u skladu s nalazom vještaka postavila kondemnatorni dio zahtjeva u odnosu na preplaćenu kamatu, na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od dana plaćanja, a kako joj kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO jer je tužena je kao nepošteni stjecatelj dužna je zz kamate platiti od dana stjecanja.

24. U odnosu na tražbinu s osnova naknada, obzirom je nesporno utvrđeno da je naknada za obradu kredita nesporno naplaćena u utuženom iznosu od 500,00 EUR, i to dana 19.9.2007., to je tužiteljici dosuđen zatraženi iznos sa zateznom kamatom od dana plaćanja, kako je tužiteljica tražila.

25. Prema članku 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

25.1. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Prema članku 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, kod čega je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj, i dužan je vratiti kamatu od dana stjecanja.

26. I konačno, suprotno tvrdnjama tužene, nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice obzirom je ništetnost utvrđena ovom odlukom, dakle zastara restitucijskog zahtjeva nije još ni počela teći.

26.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. 13 Poslovni broj: 8 P-579/2021-10 siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020 izrazio stav i pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. (ZOO/05) čl.104.st.1. (ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

28. Tužiteljici pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

28.1. Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), koji pripada sukladno vrijednosti predmeta spora, te troška vještačenja.

28.2. Tužiteljici pripada trošak kako slijedi:

- sastav tužbe iznos od 150,00 EUR

-podnesak od 30. 8. 2022. (očitovanje na odgovor na tužbu) 150,00 EUR po Tbr. 8.t.1.

- zastupanje na ročištu 21. 12. 2023. u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 9 t.1.

-sastav podneska od 13. 2. 2025. očitovanje na nalaz vještaka i specifikacija u iznosu od 150,00 EUR

- zastupanje na ročištu 8. 4. 2025. u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 9 t.1.

-pristup na ročište za objavu presude iznos od 75,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što je ukupno 825,00 EUR što uvećano za iznos od 206,25 EUR na ime PDV čini 1.031,25 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR što je ukupno 1.431,25 EUR

.

U Karlovcu 12. svibnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Nikolina Mršić, odvjetnica u Karlovcu

2. OD Vukina i partneri d.o.o. Zagreb