REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-146/2025-9
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Požeško-slavonske županije, Županice, Županijska 7, Požega, OIB: 48744373701, koju zastupa opunomoćenica MŽ, službena osoba, radi rješenja o plaći, 12. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Požeško- slavonske županije, Županice, KLASA: UP/II-121-01/25-01/2, URBROJ: 2177-02-25- 2 od 20. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-121-01/25-01/2, URBROJ: 2177-02-25-2 od 20. siječnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-120-01/24-02/16, URBROJ: 2177-07-07/1- 24-8 od 29. studenog 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke, tužiteljici, službenici raspoređenoj na radnom mjestu viši savjetnik za prostorno uređenje i graditeljstvo u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško-slavonske županije, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, utvrđuje se plaća koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 3,3 i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U točki 2. izreke određeno je da do je do dana donošenja tog rješenja tužiteljica navršila 34 godine radnog staža, dok je točkom 3. izreke određeno da će se plaća po tom rješenju obračunavati počevši s plaćom za mjesec prosinac 2024., koja se isplaćuje u siječnju 2025.
3. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjsko tijelo, donijelo rješenje o plaći na način da nisu poštovana stečena prava niti su uzeta u obzir pravomoćna rješenja kojima joj je priznat dodatak na plaću, a koja nisu ukinuta niti izmijenjena. Navodi da joj je do 1. lipnja 2023. odnosno primjene Kolektivnog ugovora (Požeško-slavonski glasnik, broj 7/2023.) isplaćivan dodatak na plaću od 8% kada joj je, bez njezinog pristanka i bez donošenja ikakvog rješenja tuženik prestao isplaćivati navedeni dodatak. Smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te da obrazloženje osporavanog rješenja ne sadrži valjane i obrazložene razloge za donošenje ovakve odluke niti su pritom cijenjeni svi žalbeni navodi. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u skladu s propisima, nakon svake izmjene koeficijenta ili osnovice za izračun plaće službenika donosi novo rješenje za obračun plaće koja se dostavlja službeniku. Navodi da prvostupanjsko rješenje o plaći od 29. studenog 2024. nije nezakonito zato što ne sadrži nominalni iznos osnovice za obračun plaće jer nigdje nije izrijekom propisano što rješenje o plaći mora sadržavati. Nadalje, navodi da rješenjem nije obuhvaćen dodatak na plaću od 8% za vjernost službi jer takvog dodatka u važećem aktu kojim su utvrđeni dodaci na plaću, odnosno u Kolektivnom ugovoru o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski glasnik, broj 07/23, dalje: Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora) nema, odnosno da je ukinut Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu 1. lipnja 2023. Smatra da se tužiteljica neosnovano poziva na svoje stečeno pravo i legitimna očekivanja po Zakonu o općem upravnom postupku jer su plaća i njeni dodaci promjenjivi, ovisno o promjeni zakona, akata, kolektivnog ugovora, a svaka promjena koja utječe na obračun i isplatu plaće definira se novim rješenjem o plaći koje zamjenjuje radnije rješenje koje se formalno ne ukida. Navodi da se u konkretnom slučaju ne može raditi o stečenom pravu iz pravomoćnog rješenja koje je nepromjenjivo, nego se radi o kontinuiranom radno- pravnom odnosu poslodavca i službenika podložnom promjenama, kako se mijenjaju činjenice koje za ubuduće traže drugačije rješavanje. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužiteljica, u bitnome, ponavlja navode iz tužbe te ističe da je tuženik rješenjem od 5. srpnja 2011. utvrdio dodatak na plaću za tzv. "vjernost službi" u iznosu od 4.% u skladu sa člankom 54. tada važećeg Kolektivnog ugovora te da je na isti način postupio i prilikom donošenja rješenja od 24. lipnja 2020. kada je isti dodatak ponovno propisao. Smatra neutemeljenim obrazloženje tuženika da samo iz Kolektivnog ugovora mogu proizaći prava službenika na dodatke na plaću te smatra osnovani pozivati se na stečena prava na dodatak na plaću za tzv. "vjernost službi".
6. Dana 7. svibnja 2025. kod ovoga Suda je održana javna rasprava u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a na kojoj je opunomoćenica tuženika ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu te kod osporavanih rješenja. Smatra da rješenje koje tužiteljica pobija tužbom nije nezakonito budući da isto sadrži sve propisane elemente, a činjenica da ne sadrži dodatak na plaći od 8% je nesporna, međutim ne sadrži ga stoga što navedeni dodatak nije propisan važećim Kolektivnim ugovorom pa ne postoji pravni osnov za obračun i isplatu istoga.
Predložila je odbiti tužbeni zahtjev.
7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave koje su priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 29. studenog 2024. doneseno nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora i nakon promjene osnovice za plaću.
9. Nadalje proizlazi da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto višeg savjetnika, radno mjesto II. kategorije, potkategorije radnog mjesta viši savjetnik, klasifikacijski rang 4., za koje je određen koeficijent u iznosu od 3,3 sukladno članku 4. Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski službeni glasnik, broj 17/23., dalje: Odluka).
10. Odredbom članka 37. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Narodne novine, broj 6/21., 7/23. i 9/24., dalje: Kolektivni ugovor) propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
11. Prema odredbi članka 38. Kolektivnog ugovora osnovica za obračun plaća službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije iznosi 530,00 eura.
12. Odredbom članka 8. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 28/10. i 10/23., dalje: Zakon) propisano je da plaću službenika, odnosno namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
12. Člankom 9. Zakona propisano je da se osnovica za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđuje se kolektivnim ugovorom (stavak 1.). Ako osnovica za obračun plaće nije utvrđena kolektivnim ugovorom, utvrđuje ju odlukom župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik (stavak 2.).
13. Odredbom članka 10. Zakona propisano je da koeficijente za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određuje odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na prijedlog župana, gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika (stavak 1.). Koeficijenti za obračun plaće službenika i namještenika određuju se unutar raspona koeficijenata od 1,00 do 6,00 (stavak 2.).
14. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i tijekom provedenog upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari. Naime, pravilno su i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanom rješenju utvrdili da je Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi te su u skladu s tim, pravilno utvrdili plaću tužiteljice kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužitelja i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
15. Kolektivni ugovor je sporazum sklopljen kao rezultat kolektivnog pregovaranja između radnika udruženih u sindikat i predstavnika jednog ili više poslodavaca. Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (članak 192. stavak 1. Zakona o radu, Narodne novine, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.). K tome, prema stavku 2. navedenog članka pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor. Dakle, odredbe Kolektivnog ugovora, pa tako i uklanjanje iz istoga dodatka na plaći od 8% koji je tužiteljici ranije bio priznat nije jednostrani izraz volje jedne ugovorne strane, već pregovora radnika udruženih u sindikat. Stoga tužiteljica neosnovano osporava rješenje poslodavca koji je samo izvršio sporazumno iskazanu volju dvije ugovorne strane Kolektivnog ugovora, odnosno volju radnika, a koji je ujedno i tužiteljica.
16. Neosnovan je stoga tužbeni navod tužiteljice da su navedenim prvostupanjskim rješenjem povrijeđena njena stečena prava na dodatak od 8% na plaću po osnovi vjernosti službi budući da je navedenim Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi. Naime, pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta nije po svojoj naravi sastavni dio plaće (zarade), već je to povlastica koja je priznata jednoj kategoriji zaposlenika zbog njihovog dugogodišnjeg rada u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave. Dakle, dodatak na plaću predstavlja povlaštenost zaposlenika koji su navršili određeni broj godina u odnosu prema drugim zaposlenicima u istim službama te je kao takav podložan promjenama a poslodavac ga može, ali i ne mora propisati svojim aktima (navedeno pravno shvaćanje izraženo je u Odluci i rješenju ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1625/2014 od 30. ožujka 2015.). Stoga je, stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora, prestala pravna osnova po kojoj je tužiteljica uživala pravo na povećanje koeficijenta za 8% po osnovi vjernosti službi te je prvostupanjskim rješenjem, tužiteljici pravilno određena plaća bez tog dodatka.
16. Tužiteljica neosnovano prigovara i da je prvostupanjsko rješenje od 29. studenog 2024. nezakonito jer ne sadrži podatak o tome koliki je iznos osnovice za obračun plaće, budući da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je osnovica za obračun plaće službenika propisana u članku 38. Kolektivnog ugovora.
17. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude.
U Osijeku 12. svibnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
