REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1144/2024-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Požeško-slavonske županije, Županice, Županijska 7, Požega, OIB: 48744373701, koju zastupa opunomoćenica EŽ, službena osoba, radi rješenja o plaći, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Požeško- slavonske županije, Županice, KLASA: UP/II-121-01/24-01/3, URBROJ: 2177-02-24- 2 od 29. srpnja 2024. i rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-120-01/24-02/6, URBROJ: 2177-07-07/1-24-3 od 18. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-121-01/24-01/3, URBROJ: 2177-02-24-2 od 29. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-120-01/24-02/6, URBROJ: 2177-07-07/1- 24-3 od 18. lipnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke, tužiteljici, službenici raspoređenoj na radnom mjestu viši savjetnik za prostorno uređenje i graditeljstvo u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško-slavonske županije, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, utvrđuje se plaća koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 3,3 i osnovice za obračun plaće u iznosu od 530,00 eura, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U točki 2. izreke određeno je da do dana donošenja tog rješenja je tužiteljica kao službenica navršila 33 godine radnog staža, dok je točkom 3. izreke određeno da će se plaća po tom rješenju obračunavati počevši od 1. lipnja 2024.

3. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjsko tijelo, donijelo rješenje o plaći na način da nisu poštovana stečena prava niti su uzeta u obzir pravomoćna rješenja kojim joj je priznat dodatak na plaću, a koja nisu ukinuta niti izmijenjena. Navodi da joj je rješenjem od 5. srpnja 2011. priznat dodatak na plaću od 4% koji joj je isplaćivan sve dok nije napunila 30 godina radnog staža kada joj je isplaćivan dodatak od 8%. Navodi da je nesporno da joj je tuženik ugovoreni dodatak na plaću isplaćivao redovito do donošenja odnosno primjene Kolektivnog ugovora (Požeško-slavonski glasnik, broj 7/23.) kada joj je, bez njezinog pristanka i bez donošenja ikakvog rješenja prestao isplaćivati navedeni dodatak, te ističe da je predmetno prvostupanjsko rješenje o plaći doneseno tek 18. lipnja 2024. Smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja, te tuženiku naložiti da joj naknadi iznos uskraćenog dijela bruto plaće na ime ukinutog prava na povećanje od 8% s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u skladu s propisima, nakon svake izmjene koeficijenta ili osnovice za izračun plaće službenika donosi novo rješenje za obračun plaće koja se dostavlja službeniku. Navodi da prvostupanjsko rješenje o plaći od 18. lipnja 2024. nije nezakonito zato što ne sadrži dodatak na plaću za vjernost službi jer takvog dodatka u važećem aktu kojim su utvrđeni dodaci na plaću, odnosno u Kolektivnom ugovoru o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski glasnik, broj 07/23., dalje: Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora) nema, odnosno da je ukinut Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu 1. lipnja 2023. Nadalje, navodi da tužiteljici nije ukinuto rješenje o pravu na isplatu "dodatka na vjernost" već da se navedeni dodatak od 1. lipnja 2023. prestao isplaćivati jer nema svoje uporište u Kolektivnom ugovoru o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora. Smatra da se tužiteljica neosnovano poziva na svoje stečeno pravo i legitimna očekivanja po Zakonu o općem upravnom postupku jer su plaća i njeni dodaci promjenjivi, ovisno o promjeni zakona/akata/kolektivnog ugovora, a svaka promjena koja utječe na obračun i isplatu plaće definira se novim rješenjem o plaći koje zamjenjuje radnije rješenje koje se formalno ne ukida. Ističe da Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ne propisuje načela stečenih prava i legitimnih očekivanja službenika, te da tužiteljica pogrešno ističe da u ranijim rješenjima tuženika, kojima je stekla pravo na isplatu dodatka na vjernost službi nije bilo "pridržaja prava ukidanja" istog. Navodi da riječ "pridržaj" znači da javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje zadržava/pridržava pravo prema kojemu može ukinuti zakonito rješenje ako stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku. Međutim, u konkretnom slučaju, u rješenju o plaći službenicima se ne određuju obveze niti rokovi ispunjenja pa donositelj ne može pridržati pravo ukidanja takvih rješenja po tom osnovu. Navodi da se Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama ne primjenjuje na službenike i namještenike u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ističe da je tuženik nije tužiteljici ukinuo rješenje o rasporedu odnosno plaći/dodacima na plaću iz 2011. odnosno 2020. već je nakon promjene osnovice za plaću, 18. lipnja 2024., svim službenicima donio novo rješenje o plaći koje sadrži sve elemente za pravilan obračun plaće koje je utemeljeno na Zakonu o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Kolektivnom ugovoru. Navodi da se dodatak na plaću od 8% tužiteljici prestao isplaćivati od 1. lipnja 2023. jer tog prava od tada u Kolektivnom ugovoru više nema. Vezano za tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu imovinske štete ističe da upravni sudovi nisu nadležni za suđenje u postupcima naknade štete i isplate, te s obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica, u bitnome, ponavlja navode tužbe te ističe da je nakon povećanja osnovice tuženik, ponovno, rješenjem od 29. studenog 2024. odlučio o njenoj plaći na isti način, jer nije poštovao njezina stečena prava te da je pokrenula novi upravni spor koji se kod Upravnog suda u Osijeku vodi pod poslovnim brojem: Us I-146/2025.

6. Dana 7. svibnja 2025. kod ovoga Suda je održana javna rasprava u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a na kojoj je opunomoćenica tuženika ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu te kod osporavanih rješenja. Smatra da rješenje koje tužiteljica pobija tužbom nije nezakonito budući da isto sadrži sve propisane elemente, a činjenica da ne sadrži dodatak na plaći od 8% je nesporna, međutim ne sadrži ga stoga što navedeni dodatak nije propisan važećim Kolektivnim ugovorom pa ne postoji pravni osnov za obračun i isplatu istoga. Napominje da tužiteljica nema rješenje kojim bi joj bilo priznato pravo na isplatu dodatka od 8% nego se isti isplaćivao izravno primjenom odredbi Kolektivnog ugovora. Nadalje, a u odnosu na navod da u rješenju nije iskazan nominalni iznos osnovice za obračun plaće, ističe se da se osnovica učestalo mijenja, odnosno povećava, slijedom čega je u zadnjem rješenju unesena upućujuća odredba o iznosu iste na Kolektivni ugovor, a kako bi se izbjeglo donošenje novih rješenje svaki puta kada se osnovica mijenja.

7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave koje su priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa je razvidno da je prvostupanjsko rješenje od 18. lipnja 2024. doneseno nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora i nakon promjene osnovice za plaću.

9. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto višeg savjetnika, radno mjesto II. kategorije, potkategorije radnog mjesta viši savjetnik, klasifikacijski rang 4., za koje je određen koeficijent u iznosu od 3,3 u skladu s člankom 4. Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski službeni glasnik, broj 17/23., dalje: Odluka).

10. Odredbom članka 37. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Narodne novine, broj 6/21., 7/23. i 9/24., dalje: Kolektivni ugovor) propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

11. Prema odredbi članka 38. Kolektivnog ugovora osnovica za obračun plaća službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije iznosi 530,00 eur.

12. Odredbom članka 8. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 28/10. i 10/23., dalje: Zakon) propisano je da plaću službenika, odnosno namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

13. Člankom 9. Zakona propisano je da se osnovica za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđuje se kolektivnim ugovorom (stavak 1.). Ako osnovica za obračun plaće nije utvrđena kolektivnim ugovorom, utvrđuje ju odlukom župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik (stavak 2.).

14. Odredbom članka 10. Zakona propisano je da koeficijente za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određuje odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na prijedlog župana, gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika (stavak 1.). Koeficijenti za obračun plaće službenika i namještenika određuju se unutar raspona koeficijenata od 1,00 do 6,00 (stavak 2.).

15. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i tijekom provedenog upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari. Naime, pravilno su i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanom rješenju utvrdili da je Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi te su u skladu s tim, pravilno utvrdili plaću tužiteljice kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužitelja i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

16. Kolektivni ugovor je sporazum sklopljen kao rezultat kolektivnog pregovaranja između radnika udruženih u sindikat i predstavnika jednog ili više poslodavaca. Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (članak 192. stavak 1. Zakona o radu, Narodne novine, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.). K tome, prema stavku 2. navedenog članka pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor. Dakle, odredbe Kolektivnog ugovora, pa tako i uklanjanje iz istoga dodatka na plaći od 8% koji je tužiteljici ranije bio priznat nije jednostrani izraz volje jedne ugovorne strane, već pregovora radnika udruženih u sindikat. Stoga tužiteljica neosnovano osporava rješenje poslodavca koji je samo izvršio sporazumno iskazanu volju dvije ugovorne strane Kolektivnog ugovora, odnosno volju radnika, a koji je ujedno i tužiteljica.

17. Dakle, neosnovani su prigovori tužiteljice da su navedenim prvostupanjskim rješenjem povrijeđena njena stečena prava na dodatak od 8% na plaću po osnovi vjernosti službi budući da je Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi. Naime, pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta nije po svojoj naravi sastavni dio plaće (zarade), već je to povlastica koja je priznata jednoj kategoriji zaposlenika zbog njihovog dugogodišnjeg rada u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave. Stoga dodatak na plaću predstavlja povlaštenost zaposlenika koji su navršili određeni broj godina u odnosu prema drugim zaposlenicima u istim službama te je kao takav podložan promjenama, a poslodavac ga može, ali i ne mora propisati svojim aktima (navedeno pravno shvaćanje izraženo je u Odluci i rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1625/2014 od 30. ožujka 2015.).

18. Budući da je stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora, prestala pravna osnova po kojoj je tužiteljica uživala pravo na povećanje koeficijenta za 8% po osnovi vjernosti službi, prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici pravilno određena plaća bez tog dodatka.

19. Neosnovan je stoga i tužbeni navod tužiteljice da ranija rješenja kojima joj je utvrđeno pravo na dodatak na plaću za vjernost službi od 4 odnosno 8% nisu ukinuta budući da su plaća i njeni dodaci promjenjivi, ovisno o promjeni zakona, akata odnosno kolektivnog ugovora, a svaka promjena koja utječe na obračun i isplatu plaće definira se novim rješenjem o plaći koje zamjenjuje ranije rješenje.

20. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku