REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-6764/2021-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Eneji Stejskal Kanazir u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Tomislavu Šišku i Tadiji Mamiću, odvjetnicima u OD Šiško i partneri j.t.d., Split, protiv tuženika Pomgrad gradnja d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29450980861, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 12. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.268,32 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se sukladno čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a za više zatraženi iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 3.981,68 Eur-a.
III/Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege iznos od 5.945,48 Eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, a koje se zakonske zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se sukladno čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.
IV/ Odbija se dio tuženog zahtjeva tužitelja vezano za potraživanje zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) za razdoblje od 15.12.2018.godine do presuđenja.
V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime imovinske štete s osnove izgubljene zarade isplati tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.890,34 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana dospijeća pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se sukladno čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, koje po pojedinim iznosima teku kako slijedi:
- na iznos od 398,91 € od 15. rujna 2018. pa do isplate
- na iznos od 526,44 € od 15. listopada 2018. pa do isplate
- na iznos od 530,84 € od 15. studeni 2018. pa do isplate
- na iznos od 459,49 € od 15. prosinca 2018. pa do isplate
- na iznos od 414,38 € od 15. siječnja 2019. pa do isplate
- na iznos od 248,95 € od 15. veljače 2019. pa do isplate
- na iznos od 297,20 € od 15. ožujka 2019. pa do isplate
- na iznos od 388,65 € od 15. travnja 2019. pa do isplate
- na iznos od 344,91 € od 15. svibnja 2019. pa do isplate
- na iznos od 295,61 € od 15. lipnja 2019. pa do isplate
- na iznos od 377,38 € od 15. srpnja 2019. pa do isplate
- na iznos od 176,48 € od 15. kolovoza 2019. pa do isplate
- na iznos od 198,61 € od 15. rujna 2019. pa do isplate
- na iznos od 269,37 € od 15. listopada 2019. pa do isplate
- na iznos od 360,98 € od 15. studenog 2019. pa do isplate
- na iznos od 256,83 € od 15. prosinca 2019. pa do isplate
- na iznos od 213,80 € od 15. siječnja 2020. pa do isplate
- na iznos od 304,96 € od 15. veljače 2020. pa do isplate
- na iznos od 351,60 € od 15. ožujka 2020. pa do isplate
- na iznos od 441,91 € od 15. travnja 2020. pa do isplate
- na iznos od 398,75 € od 15. svibnja 2020. pa do isplate
- na iznos od 389,41 € od 15. lipnja 2020. pa do isplate
- na iznos od 350,62 € od 15. srpnja 2020. pa do isplate
- na iznos od 443,26 € od 15. kolovoza 2020. pa do isplate
- na iznos od 272,13 € od 15. rujna 2020. pa do isplate
- na iznos od 369,01 € od 15. listopada 2020. pa do isplate
- na iznos od 353,82 € od 15. studenog 2020. pa do isplate
- na iznos od 385,23 € od 15. prosinca 2020. pa do isplate
- na iznos od 341,67 € od 15. siječnja 2021. pa do isplate
-na iznos od 307,37 € od 15. veljače 2021. pa do isplate
- na iznos od 457,93 € od 15. ožujka 2021. pa do isplate
- na iznos od 639,55 € od 15. travnja 2021. pa do isplate
- na iznos od 652,41 € od 15. svibnja 2021. pa do isplate
- na iznos od 671,87 € od 15. lipnja 2021. pa do isplate.
VI/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 11.961,01 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 4. kolovoza 2021. tužitelj navodi da je dana 06. kolovoza 2018. godine tužitelj kao radnik tuženika teško stradao na radu i to u pogonu postrojenja za punjenje miksera betonom koji se nalazi na Sirobuji kada se prilikom izlaska iz kabine teretnog vozila namijenjenog za prijevoz betona (tzv. mikser) registarske [registarska oznaka] spotaknuo i pao na pod, uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Uslijed predmetnog štetnog događaja i tjelesnih ozljeda koje je zadobio u istom, tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj da je u predmetnoj nesreći na radu zadobio tjelesne ozljede pobliže naznačene u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog kojih je trpio fizičke bolove. Osim navedenog da je pretrpio niz nelagodnosti tijekom liječenja (hitna dijagnostička obrada, operativni zahvati, hospitalizacija, fizikalna terapija…). Navodi da je pretrpio intenzivan strah u trenutku nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja za vlastito zdravlje i život, trpio je strah za vrijeme liječenja zbog neizvjesnosti u ishod liječenja te još uvijek trpi strah u vidu zabrinutosti za vlastito zdravlje što je u bitnom poremetilo duševni mir tužitelja i umanjilo kvalitetu njegova života. Zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju tužitelju da je smanjena životna aktivnost zbog čega trpi duševne boli. Nadalje da je činjenica da je kod oštećenika zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći zaostala trajna naruženost (postoperativni ožiljci, izraženo šepanje na desnu nogu, gegav hod uz pomoć štaka) zbog koje također trpi duševne boli. Tužitelj da je 23. veljače 2021. godine putem punomoćnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa iz Zagreba, pisanim putem zahtijevao od tuženika naknadu štete i platež rente, međutim da zahtjevu tuženik do danas nije udovoljio. Sukladno ugovoru o osiguranju tuženika i Generali osiguranja d.d., Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, tužitelju da je odobren iznos naknade štete u visini od 30.000,00 kuna, pa tužitelj za navedeni iznos umanjuje potraživanje prema tuženiku. Slijedom navedenog, tuženik da zahtijeva isplatu novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 176.000,00 kn jer da zatraženi iznos, s obzirom na težinu pretrpljene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, predstavlja pravičnu novčanu naknadu, te tužitelj visinu zahtijevane naknade temelji na sljedećim kriterijima: jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova - jačina i trajanje pretrpljenog straha (45.000,00 kn), duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (66.000,00 kn), duševne bolove zbog naruženosti (55.000,00 kn). Osim navedenog, da je činjenica da je tužitelju zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć pa za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći za razdoblje od dana kada je prvi put otpušten s bolničkog liječenja, tj. od 13. kolovoza 2018. godine do 04. kolovoza 2021. godine (od 05. kolovoza 2021. godine pa ubuduće tužitelj da potražuje mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći) te da potražuje iznos od 48.870,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći za razdoblje od dana kada je prvi put otpušten s bolničkog liječenja, tj. od 13. kolovoza 2018. godine do 04. kolovoza 2021. godine (od 05. kolovoza 2021. godine pa ubuduće tužitelj potražuje mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći) u ukupnom iznosu od 224.870,00 kn. Zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju, odnosno zbog posljedica tih ozljeda, tužitelju da će i ubuduće, trajno biti potrebna tuđa pomoć za obavljanje svih teških i težih fizičkih poslova u domaćinstvu i svakodnevnom životu (npr. dizanje i nošenje teških tereta), poslova koji zahtijevaju veće fizičko naprezanje, duže hodanje i stajanje, te rad u nefiziološkim položajima tijela. Zbog toga, počevši od 05. kolovoza 2021. godine pa ubuduće, tužitelj potražuje mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći za obavljanje svih teških i težih fizičkih poslova u domaćinstvu i svakodnevnom životu, poslova koji zahtijevaju veće fizičko naprezanje, duže hodanje i stajanje, te rad u nefiziološkim položajima tijela, u iznosu od 1350,00 kn mjesečno, do svakog petog dana u mjesecu, dospjele obroke odjednom sa pripadajućom zateznom kamatom. Nadalje se navodi da sukladno platnim podacima tužitelja i platnim podacima usporednog radnika ŠĆ koji radi kod tuženika na istim poslovima kao i tužitelj i ima radni staž jednak tužiteljevom, tužitelj da trpi imovinsku štetu zbog gubitka zarade do kolovoza 2021. godine.
2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 10.06.2024.godine (list 343-350 spisa) na način da potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 26.250,00 Eur-a, na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 5.945,48 Eur-a, te na ime izgubljene zarade iznos od 12.890,34 Eur-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. U odgovoru na tužbu od 5. travnja 2022. tuženik je osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, s prijedlogom da se isti odbije u cijelosti, a tužitelja obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku. Nadalje ističe da ne osporava tužbeni navod, kako je tužitelj dana 6. kolovoza 2018. godine, ozlijeđen u radnoj nezgodi na Betonari, Sirobuja. Međutim, tuženik da smatra kako je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Stoga navodi da bi u konkretnom slučaju tuženik u cijelosti trebao biti oslobođen odgovornosti za štetu nastalu tužitelju. Podredno se ističe kako je tužitelj makar djelomično pridonio nastanku štete, pa da bi tužitelj trebao snositi odgovornost razmjerno težini svoje krivnje. Naime, kritične prigode, prilikom silaska iz kabine vozila (automješalice) da se spotaknuo. Navodi da se nije uspio uhvatiti za ručku na vratima vozila, nego za plastičnu kasetu, koja da je pukla, uslijed čega je pao na pod i ozlijedio desni kuk. Znači, tužitelj da je prilikom silaska iz kabine vozila postupio neoprezno, protivno pravilima struke, ne uloživši dužnu pažnju, zbog čega je i došlo do predmetne ozljede. U odnosu na vrstu i težinu povrede, tuženik ističe kako je visina tužbenog zahtjeva neumjerena, odnosno da su svi utuženi iznosi po svim osnovama naknadama štete previsoko postavljeni. Navodi da je nejasno na koji način i temeljem kojih kriterija tužitelj potražuje naknadu po svakom osnovu, obzirom kako nije provedeno medicinsko vještačenje, te da je nakon provođenja istog moguće pravilno i precizno postaviti tužbeni zahtjev. Nadalje se ističe kako tijek zakonskih zateznih kamata po osnovu naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po ovom osnovu ne može biti od 24.2.2021. godine, kako je to zatraženo tužbom, već od donošenja prvostupanjske presude. Naime, u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva pa i tužbe da još nisu bile poznate sve posljedice štetne radnje, ni svi elementi iste, osobito opseg štete. Posebno se prigovara zatraženom iznosu od na ime dospjele imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, jer utuženi iznos ni na koji način ne može predstavljati stvarnu štetu po tom osnovu jer da tužitelj nije naznačio kako je utvrdio taj iznos jer da je naveo razdoblje od skoro tri godine, te da nema podataka koliko bi dana i koliko sati tuđa pomoć i njega bila potrebna tužitelju. Također tuženik osporava mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.350,00 kn počev od 05.08.2021.godine pa ubuduće ističući da ne zna kako je tužitelj to utvrdio neovisno o činjenici da li mu je takva pomoć uopće potrebna, pogotovo trajno. Tuženik prigovara i iznosu izgubljene zarade u zatraženom iznosu i načinu kako je isti utvrđen. Ističe da se ne može uspoređivati bruto plaća usporednog radnika i naknada koju tužitelj prima s osnova povrede na radu jer da predmetna naknada nije u bruto iznosu kao plaća već da su na istu obračunati doprinosi, a što da kod bruto iznosa nije slučaj. Također tuženik navodi da premda tužitelj i ŠĆ rade na istim poslovima i radnim zadacima i imaju približno isti staž da je tužitelj u odnosu na RĆ na ime ostalih dodataka u razdoblju prije ozljeđivanja svaki mjesec primao mnogo manje iznose ili ih uopće nije primao pa da ŠĆ ne može biti usporedni radnik tužitelja. U odnosu na tijek zakonskih kamata na pojedine mjesečne iznose tuženik navodi da dospijeće zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi članka 36. KU-a tuženika od 20.12.2017.godine može teći od zadnjeg dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec, a ne od 16-tog kako je to zatraženo tužbom. Tuženik navodi da je sa osiguravateljem Generali osiguranje d.d. Zagreb dana 12.04.2018.godine zaključio policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br.P41N-1023023065 za razdoblje od 15.04.2018.godine do 15.04.2019.godine.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu br. 295/2 od 01. listopada 2014. (list 19-22 spisa); prijave o ozljedi na radu od 14. kolovoza 2018. (list 23-26 spisa); zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Službe nadzora zaštite na radu, Klasa: 116-02/18-41/75, Urbroj: 524-10-04-02/8-18-3 od 14. kolovoza 2018. godine (list 27-31 spisa); zahtjeva za naknadu štete i za platež rente od 23. veljače 2021. (list 32-35 spisa); stranice prijamne knjige pošte datuma 23. veljače 2021. (list 36 spisa); platnih lista tužitelja te platnih lista usporednog radnika ŠĆ (list 37-106 spisa); rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 19.02.2020.godine (list 114 spisa); rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 25.01.2021.godine (list 116 spisa); Kolektivnog ugovora od 20.12.2017.godine (list 117-119 spisa); police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja broj P41N-1023023065 od 12.04.2018.godine (list 120-121 spisa); izjave tužitelja od 16.08.2018.godine (list 129 spisa); zdravstvenog kartona tužitelja; očitovanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split (list 139 spisa); medicinske dokumentacije (list 160-245 spisa); očitovanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 09.11.2023.godine (list 291 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan (list 329-333 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 361-363 spisa). Na ročištu od 23.10.2023.godine izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Danči Tripalo (list 146-147 spisa), te vještaku dr. Nikoli Sikirica (list 148-149 spisa). Druge dokazne prijedloge stranke nisu imale, a zamjenica punomoćnika tužitelja je na ročištu od 14.studenog 2022.godine istakla da smatra suvišnim provedbu iskaza saslušanjem tužitelja, te je sud u tom smislu donio rješenje da s odustaje od izvođenja tog dokaza. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj doživio ozljedu na radu kod tuženika dana 06.08.2018.godine i to u pogonu postrojenja za punjenje miksera betonom koji se nalazi na Sirobuji. Sporno je da li su se obistinili uvjeti iz članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14) za oslobođenje tuženika kao poslodavca od odgovornosti za štetu, te da li je šteta u tom smislu nastala isključivo namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika i da li radnik ičim doprinio nastanku navedene štete. Teret dokaza postojanja navedenih uvjeta koji mogu osloboditi tuženika štete ili djelomično umanjiti tuženikovu odgovornost za štetu počiva na tuženiku. Također među strankama nije sporna činjenica da je tuženik zaključio sa osigurateljem Generali osiguranjem d.d. Zagreb policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja br. P41N-1023023065, te da je tužitelju temeljem ove police isplaćen nesporni iznos naknade štete od 3.981,68 Eur-a/30.000,00 Kn, a koju činjenicu tužitelj ističe u tužbi. Također sukladno svemu navedenom je potrebno utvrditi i pripada li tužitelja s osnova navedene ozljede na radu i zatraženi iznos na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) kao i iznos po osnovi izgubljene zarade. Budući je tuženik podneskom od 05.travnja 2022.godine te na ročištu od 31.ožujka 2023.godine predložio da se Generali osiguranje d.d. obavijesti o predmetnom postupku radi eventualnog umiješanja budući je tuženik sa osigurateljem Generali osiguranje d.d. Zagreb dana 12.04.2018.godine zaključio policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. P41N-1023023065 ovaj sud je to i uradio podneskom od 11.travnja 2023.godine (list 142 spisa), ali Generali osiguranje d.d. tijekom ovog postupka nije prijavilo umiješanje na strani tuženika u ovoj parnici.
7. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.10.2014.godine (list 20-22 spisa) proizlazi da je tužitelj kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača teškog teretnog vozila.
8. Iz pregledane prijave ozljede na radu (list 23-26 spisa) proizlazi da je prilikom izlaska iz kabine kamiona stao na stepenicu koja se nalazi na 44 cm od tla te se spotakao te da se prilikom pada htio uhvatiti za ručku na vratima kamiona, ali nije uspio nego za plastičnu kasetu koja da je pukla te je isti pao na pod i ozlijedio desni kuk.
9. Iz pregledanog zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 14.08.2018.godine (list 27-31 spisa) proizlazi da je dana 07.08.2019.godine zaprimljena obavijest putem dežurnog mobitela inspektora od strane JĆ voditelja PJ Betonara na Sirobuji u Splitu u tuženika o ozljedi na radu tužitelja kao radnika tuženika. Navodi se da je inspektor zaštite na radu obavio očevid na mjestu događaja 07.08.2018.godine i o tome sastavio zapisnik te uzeo izjavu tužitelja 08.08.2018.godine. Također iz navedenog zapisnika proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova svog radnog mjesta vozača, te da postoji uvjerenje o toj osposobljenosti br. 099-506 od 17.02.2006.godine. Također budući je posao vozača teškog teretnog vozila posao s posebnim uvjetima rada, a što proizlazi i iz sadržaja ovog zapisnika istaknuto je u navedenom zapisniku o inspekcijskom nadzoru da tužitelj ima uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 15.05.2017.godine iz kojeg proizlazi da je isti zdravstveno sposoban za obavljanje navedenog posla vozača teretnih vozila. Također je utvrđeno i da radna oprema (mikser za beton) ispunjava sve propisane sigurnosne zdravstvene zahtjeve. U odnosu na vrijeme, mjesto i radove koje je tužitelj obavljao neposredno prije samog ozljeđivanja je navedeno da se ozljeda tužitelju dogodila 06.08.2018.godine oko 15:45 sati prilikom silaska sa kabine miksera koji se trebao puniti betonom, te da se pri navedenom silasku tužitelj spotakao i pao na tlo i teže ozlijedio desni kuk. U odnosu na opis mjesta događaja je navedeno da je temeljem očevida obavljenog na mjestu događaja i izjave voditelja PJ betonare u Sirobuji VĆ utvrđeno da je tužitelj radio kao vozač teretnog vozila-miksera te da je došao u betonaru u vozilo napuniti beton za potrebe gradilišta, te da je vozilo dovezao ispod postrojenja za proizvodnju betona koje da automatski puni cisternu sa namjerom da cisternu napuni betonom. Navodi se da je tužitelj prije ukrcaja odlučio izići iz miksera dok se isti ne napuni betonom i da uzme otpremnicu i nalije vodu za pranje miksera. Ističe se da prema izjavi tužitelja proizlazi da je isti prilikom izlaska iz kabine nakon što je otvorio vrata od kabine vozila počeo izlaziti vani te da je stao na zadnju stepenicu koja se nalazi 44 cm od tla te da se iznenada spotakao i počeo padati, te da se prilikom pada nije uspio uhvatiti za ručku nego za plastičnu kazetu koja nije bila dovoljna čvrsta pa je pukla te je isti pao na tlo i zadobio ozljede desnog kuka. Navedeno je da za silazak iz kabine vani iz vozila postoje tri stepenice, međusobno udaljene jedna od druge po 33 cm, te da je razmak od donje stepenice do tla 44 cm mjereno od kabine, te da je dio na koji se staje urađen od željeznih limova i postavljen tako da čine kockaste otvore da se ne skuplja voda i da se spriječi klizanje prilikom izlaska i ulaska u kabinu vozila. Istaknuto je da kad je tužitelj pao da se nije mogao ustati već da su mu pritrčali pomoći radnici koji su bili u blizini mjesta događaja, te da je pozvana hitna pomoć te da je nakon pregleda utvrđeno da je tužitelj u navedenom događaju ozlijedio kuk i da su mu ugrađene šipke da bi ga fiksirali. Također je iz navedenog zapisnika razvidno da je tužitelj navedene prigode imao na sebi radne cipele, hlače i pamučnu majicu, te je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da radnici navedena zaštitna sredstva i koriste, a o čemu da se u kartonu zaduženja vodi evidencija.
10. Iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 19.02.2020.godine (list 114 spisa) je razvidno da tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nadalje, iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 25.01.2021.godine (list 116 spisa) proizlazi da tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
11. Iz pregledane izjave tužitelja od 16.08.2018.godine (list 129 spisa) proizlazi da je isti dana 06.08.2018.godine došao iz Ninčevića sa istovara na betonaru Sirobuja sa namjerom da utovari beton za gradilište pujanke (gradilište škole). Ističe da je došao u betonaru i stao kamionom ispod postrojenja za proizvodnju betona na utovar. Isti ističe da nakon postavljanja kamiona na mjesto za utovar je krenuo sam po prijevoznicu za beton, te prilikom silaska iz kamiona kada je stao na zadnju stepenicu da je na vratima pukao rukohvat za koji da se držao pa da je pao na pod i da se dočekao se na desnu ruku i udario desnim kukom o pod. Ističe da se nakon pada nije mogao dignuti te da je došao dispečer i djelatnik koji radi na betonari te koji da su mu pomogli da ustane sa poda i da je tako čekao hitnu pomoć, te da je navedene prigode na sebi imao radne cipele, hlače i majicu, te da je nakon pregleda operiran i zadržan na bolničkom liječenju.
12. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu ('NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a temeljem stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.
13. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj postupao u svemu po nalogu svog poslodavca budući nije sporno da je isti prema ugovoru o radu zaključenom sa poslodavcem – tuženikom u ovom postupku obavljao poslove sa posebnim uvjetima rada i to posao vozača teškog teretnog vozila, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika na neodređeno vrijeme dana 01.10.2014.godine (list 20-22 spisa). Također nije dvojbeno da je tuženik tužitelju priznao kao ozljedu na radu ozljedu koja se istome dogodila dana 06.08.2018.godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane prijave ozljede na radu (list 23-26 spisa). Pored toga je u predmetnom postupku nedvojbeno dokazana činjenica da je tužitelj bio osposobljen od strane poslodavca za rad na siguran način na navedenom radnom mjestu vozača teškog teretnog vozila, kao i da je isti imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova tog radnog mjesta, kao i da je u vrijeme štetnog događaja koristio odgovarajuća osobna zaštitna sredstva budući je na sebi imao radne cipele, hlače i pamučnu majicu, a koje činjenice sve proizlaze iz pregledanog zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 14.08.2018.godine (list 27-31 spisa). Tužitelj je prema sadržaju zapisnika o inspekcijskom nadzoru 06.08.2018.godine doživio ozljedu na radu obavljajući posao vozača teretnog vozila na uobičajeni način, te prema njegovoj izjavi koju je dao inspekciji zaštite na radu 16.08.2018.godine kao i onome što je utvrđeno na licu mjesta tužitelj je odlučio prije ukrcaja izići iz miksera dok se isti ne napuni betonom, te je imao namjeru uzeti otpremnicu i naliti vodu za pranje miksera. Međutim, prilikom izlaska iz kabine nakon što je otvorio vrata od kabine vozila i krenuo izlaziti iz vozila stao je zadnju stepenicu koja je bila 44 cm od tla te se na istu spotakao i počeo padati. Isti je htio umanjiti štetu pokušavajući se uhvatiti za ručku u vozilu, ali mu to u navedenoj situaciji padanja nije uspjelo već se zadnji tren prije pada uhvatio za plastičnu kasetu koja nije bila dovoljno čvrsta te je pukla, a zbog čega je isti pao na tlo i zadobio ozljedu kuka. Ove činjenice jasno proizlaze i iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru sastavljenog dana 14.08.2018.godine (list 27-31 spisa). Pored navedenog iz navedenog zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da se navodi da za silazak iz kabine postoje tri stepenice koje da su udaljene jedna od druge 33 cm, a razmak od donje stepenice do tla da je 44 cm, a dio na koji se staje da je napravljen od željeznih limova postavljen da čine kockaste otvore da se ne skuplja voda i da se spriječi klizanje prilikom izlaska i ulaska u kabinu vozila. Prema mišljenju ovog suda stepenica na koju je tužitelj stao prilikom izlaska iz navedene kabine vozila je bila izrađena od željezna lima, ali se ne spominje da je na sebi imala ikakvu zaštitu od proklizavanja već je samo navedeno da su stepenice postavljene tako da čine kockaste otvore da se ne skuplja voda. Međutim, iz sadržaja navedenog zapisnika jasno proizlazi da je stepenište za izlaz iz vozila napravljeno u obliku kockastih otvora, ali na samim stepenicama od željeznog lima nije utvrđeno da je bilo nikakve zaštite od spoticanja i proklizavanja, te je prema mišljenju ovog suda upravo to i razlog što se tužitelj spotakao na zadnjoj stepenici i pao iz kamiona. Nedostatka ovog stepeništa za izlaz iz kamiona je vjerovatno bio svjestan i sam tuženik zbog čega je i postavio rukohvat u kamionu. Tužitelj se prema navedenoj izjavi pokušao držati rukohvat prilikom silaska, ali mu to nije uspjelo već se uhvatio u padu za plastičnu kazetu koje je pukla, a na što nije mogao utjecati, a zbog čega je tužitelj pao i ozljedio kuk. Obzirom da unatoč činjenici što je tužitelj na sebi navedene prigode koristio zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac, te što je pokušao uhvatiti za rukohvat prilikom silaska sa kamiona, ali mu to nije uspjelo i tužitelj se usljed navedenog ozljedio navedene radnje se ne mogu pripisati namjeri i krajnjoj nepažnji tužitelja jer tužitelj nije mogao znati da zadnja stepenica na koju je ugazio prilikom silaska iz kamiona nije sigurna i da može zapeti na istoj ili proklizati kao i da može puknuti plastična kazeta za koju se htio uhvatiti prilikom pada budući se u padu nije uspio uhvatiti za rukohvat. Obzirom da je tužiteljevo radno mjesto radno mjesto sa posebnim uvjetima rada obzirom da se opasnost i rizici za sigurnost i zdravlje radnika nisu mogli ukloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu tuženik je kao poslodavac trebao dodatno primijeniti i posebna pravila sukladno onome što je propisano odredbom članka 13.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu i dodatno zaštiti stepenište na izlazu iz kamiona, a koje je bilo od željeznog lima koji može biti uzrok pada tužitelja bilo da je gladak usljed istrošenosti ili da je hrapav. Obzirom da poslodavac u konkretnom slučaju nije poduzeo dodatne mjere zaštite u konkretnom slučaju je upravo to bilo uzrok navedene nezgode tužitelja, dok je tužitelj posao navedenog dana obavljao na uobičajeni način s dužnom pažnjom.
14. Budući je tužitelj u konkretnoj situaciji postupao s dužnom pažnjom, a tuženik nije ničim dokazao postojanje namjere ili krajnje nepažnje u postupanju tužitelja, tuženik je tužitelju u navedenom smislu u cijelosti odgovoran za nastalu štetu po općim propisima obveznog prava, a sukladno onome što je propisano odredbom članka 111.stavka 1. ZR-a te odredbom članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, dok tuženik nije dokazao u predmetnom postupku razloge koji bi ga mogli osloboditi odgovornosti za nastalu štetu tužitelju, a koji su propisani odredbom članka 25.stavka 2. navedenog Zakona o zaštiti na radu.
15. U pogledu utvrđivanja visine neimovinske štete ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještakinji ortopedu dr. Danči Tripalo i vještaku psihijatru dr. Nikoli Sikirica.
16. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a) je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
17. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Danči Tripalo spec. ortopeda, proizlazi da je ista pregledala sudski spis, zatim osnovni zdravstveni karton tužitelja i medicinsku dokumentaciju, te je ista istakla da je tužitelj dana 6. kolovoza 2018. primljen na Zavod a ortopediju i traumatologiju KBC Split zbog prijeloma vrata desne bedrene kosti zadobivene prilikom pada u razini. Nakon predoperacijske obrade isti dan da se pristupilo operaciji, te da se napravila repozicija ulomaka sa tri kortikalna vijka. Navodi da je tužitelj otpušten kući 13.8.2018. Nakon toga ista ističe da je tužitelj redovito vršio kontrole kod traumatologa te da je odlazio na fizikalnu terapiju. Navodi da je tužitelj bio i u Kalosu, Veloj Luci hospitaliziran od 16.10. -6.11.2018.g. Navodi da je radio vježbe, hodao sa dvije štake. Ističe da je primjećena nakon toga migracija odnosno pomicanje vijaka, pa da je predloženo vađenje vijaka i to 25.2.2019. Navodi da je priloženo otpusno pismo iz kojeg vidi da je 5.3.2019. napravljena operacija tj. vađenje vijaka. Navodi da je tužitelj sutradan pušten kući s preporukom hodanja na dvije štake bez oslonca na nogu. Ističe da je ponovno vršio uredno kontrole kod traumatologa, zatim fizijatra te ponovno bio u splitske toplice i to od 14.5.-23.5.2019.g. Zatim da mu je predložena i ponovno rehabilitacija u Veloj Luci, gdje da je bio od 3.6.2019. do 17.6.2019., kretnje u kuku da su bile bolje i dalje se preporuča djelomično oslonac i hodanje uz pomagalo. Navodi da je desna noga kraća za 3 cm od lijeve, pa da mu je predloženo da nosi uložak s povišenjem. Ističe da je i dalje vršio kontrole kod traumatologa, javljao bolnost u području kuka, odlazio zbog toga na fizikalnu terapiju i to kroz 9. i 10. mjesec 2019.g. pa zatim ponovno kroz 2. mjesec 2020., pa 8. i 9. mjesec te 10. mjesec 2020.g. Nakon toga da je otišao u Kliniku za traumatologiju KBC Sestara milosrdnica u Zagrebu kada da mu je utvrđeno da se radi o nesraslom prijelomu desnog kuka, pa da je predložena ugradnja totalne endoproteze desnog kuka. Ističe da je izvršena operacija, na kontrolnom pregledu od 23.7.2020. da je opisano na rtg-u zdjelice da je uredan položaj proteze, zatim da je još odrađivana kontrola kod ortopeda u 3. mjesecu 2020. i u 11. mjesecu 2020., a da je zatim odlazio kod fizijatra na kontrole, te da je odlazio i na stacionarno liječenje u Kalos od 24.6.-15.7.2020. Opisano je da je opseg aktivnih pokreta u desnom kuku povećan i zadovoljavajući, preporučene su daljnje vježbe, zatim se stanje sa fizikalnom terapijom kroz 8. i 9. mjesec 2020. poboljšavalo. Vještakinja navodi da daljnje medicinske dokumentacije nema. Također vještakinja dr. Tripalo ističe da u osobnom zdravstvenom kartonu nije pronašla sličnu ozljedu prije štetnog događaja. Ističe da je mišljenja da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu zbog koje da je dugo trajalo liječenje, a ozljeda da je završila ugradnjom umjetnog kuka. Nadalje, ista navodi da sam umjetni kuk donosi umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 30% što znači da će tužitelj u budućem životu ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, bit će mu onemogućeno raditi u čučećem položaju, klečećem položaju, zatim nošenje težih tereta, također će biti otežano penjanje i spuštanje niz stepenice te hodanje po neravnom terenu kada će morati voditi brigu o tom umjetnom kuku i svim pokretima jer će morati paziti kod izvođenja većih pokreta da ne bi došlo do iščašenja umjetnog kuka. Vještakinja navodi da je tužitelj bolove jakog intenziteta uključujući 3 operacije trpio 5 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna, te slabog intenziteta 6 mjeseci. Navodi da je naruženost zbog postoperacijskog ožiljka koji je vidljiv kada se tužitelj obnaži te ponekad za vrijeme hodanja kada se umori i počne lagano šepati, spada u naruženje između blagog i srednjeg stupnja. Ističe da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna za vrijeme hodanja sa štakama koja je trajala godinu i pol, 2 sata dnevno te još 6 mjeseci 1 sat dnevno. U pogledu činjenice da je tužitelju kraća noga vještakinja navodi da dok je bila pseudoartroza prije operacije ugradnje proteze da je moguće da je noga bila kraća, ali da se to sa ugradnjom proteze uglavnom riješi, i to da je bilo samo u jednom periodu liječenja. Vještakinja navodi da postoji uzročno posljedična veza između povrede i pseudoartroze te da je to česta pojava, da se tužitelju dala šansa da mu zaraste kuk i da se izbjegne postavljanje proteze, ali da očito operacija nije uspjela.
18. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Nikole Sikirica proizlazi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja CĆ iz čega da je vidljivo da je tužitelj dana 6.8.2018. doživio ozljedu na radu na način na koji je to opisano u spisu te da je zbog zadobivenih ozljeda primarno dijagnostično operacijski zbrinut u KBC Split, a o detaljnom tijeku njegovog liječenja da je nalaz i mišljenje dao vještak ortoped stoga nema potrebe za ponavljanjem. Navodi da iz dostupne dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi zaključio da je navedeni traumatski događaj kao i njegove zdravstvene posljedice dovele do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. No uzevši u obzir normalno – psihološki razumljivo reagiranje prosječne osobe na ovakav tip traumatskog događaja te također imajući u vidu mišljenje vještaka ortopeda ističe da daje mišljenje da je tužitelj je u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju 1-2 minute, nastavio se sekundarni jakog intenziteta u trajanju sljedećih tjedan dana, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju sljedećih 8 tjedana, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od godinu dana. Navodi da zbog umanjenja životnih aktivnosti će tužitelj trpjeti duševne boli koje da će se očitovati kao periodi sniženog raspoloženja, anksioznosti, neugodnih emocija te razdražljivosti.
19. Navedene nalaze i mišljenja vještaka dr. Danči Tripalo i dr. Nikole Sikirica ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasnivaju na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu, te podacima iz zdravstvenog kartona tužitelja. Tuženik je imao primjedbu na nalaz dr. Danči Tripalo ističući u podnesku od 24.06.2024.godine da je dr. Danči Tripalo predugo ocijenila dužinu razdoblja trajanja tuđe pomoći i njege jer da je razdoblje od 2. godine predugo obzirom na ozljedu tužitelja i posljedice iste. Međutim, navedeni prigovor je prema mišljenju ovog suda u cijelosti neosnovan i to iz razloga što je vještakinja u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 23.10.2023.godine kao razlog potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom uzela upravo činjenicu što je tužitelj tuđa pomoć i njega bila potrebna za cijelo vrijeme hodanja istog na štakama, a tužitelj je koristio štake za hodanje u razdoblju od godinu i po dana. Ozljeda tužitelja i to prijelom vrata desne bedrene kosti je teška tjelesna ozljeda sa ozbiljnim posljedicama budući treba uzeti u obzir da je tužitelj pored dugotrajnog liječenja po fizijatru, ortopedu i tramutologu, te stacionarnog liječenja u Vela Luci i Kalosu gdje je također bio hospitaliziran imao čak tri operativna zahvata. Također nije osnovan ni prigovor iz istog podneska na nalaz i mišljenje vještaka dr. Nikole Sikirica da se vještak nije izjasnio na temelju čega je procjenio trajanje sekundarnog straha blažeg inteziteta u trajanju od godine dana. Vještak je navedeno mišljenje i procjenu zasnovao na medicinskoj dokumentaciji u predmetnom spisu te je uzeo u obzir sve ono što je o težini ozljede tužitelja i tijeku liječenja istakla vještakinja dr. Danči Tripalo, a na temelju čega je i donio procjenu o jačini i trajanju straha kod tužitelja. U navedenom podnesku tuženika od 24.06.2024.godine su prigovori tuženika izneseni na nalaze i mišljenja vještaka dr. Tripalo i dr. Sikirica samo paušalno budući tuženik nije predlagao provođenje dopune vještačenja po navedenim vještacima.
20. U navedenom smislu, ovaj sud je prilikom ocjene pravične novčane naknade koja tužitelja pripada s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje uzeo u obzir sve što su vještaci dr. Danči Tripalo i dr. Nikola Sikirica istakli vezano jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te je uzeta u obzir i životna dob tužitelja koji je rođen **.**.1958.godine. Nadalje su kod ocjene pravične novčane naknade neimovinske štete uzete u obzir i sve brojne neugodnosti koje je tužitelj trpio uslijed liječenja budući je isti u predmetnom štetnom događaju od 06.08.2018.godine doživio tešku tjelesnu ozljedu prijeloma vrata bedrene kosti zbog kojeg događaja je imao čak tri operativna zahvata i to najprije repoziciju ulomaka sa tri kortikalna vijka, a potom mu je zbog pomicanja vijaka napravljena operacija vađenja vijaka, a potom i operacija ugradnje totalne endoproteze desnog kuka. Sud je uzeo u obzir da je isti zbog navedenih operacija dugotrajno koristio dvije šake bez oslonca na nogu, te da je odlazio redovno na kontrole kod ortopeda, traumatologa i fizijatra, a pored toga isti je u više navrata odlazio na fizikalne terapije, te je bio hospitaliziran na duže vrijeme vezano za stacionarno liječenje u Kalosu, u Veloj Luci i to u dva navrata. Uzeto je u obzir i sve što su vještaci dr. Tripalo i Sikirica naveli po pitanju umanjenja životne aktivnosti budući je tužitelju zbog ugradnje umjetnog kuka smanjena životna aktivnost u postotku od 30%, a što će se očitovati u tome da će tužitelj u budućem životu ulagati iznimne napore kod svih težih tjelesnih napora, rada u čučećem i klečećem položaju kao i nošenja težih tereta, te obzirom da će mu biti otežano penjanje i spuštanje niz stepenice i hodanje po neravnom terenu kada će isti morati voditi brigu o umjetnom kuku i svim pokretima jer će morati paziti kod većih pokreta da ne bi došlo do iščašenja umjetnog kuka. Uzeto je u obzir i da je kod tužitelja nastupilo naruženje koje se očituje u tome što tužitelj ima postoperativni ožiljak koji je vidljiv kada se tužitelj obnaži, a ponekad i za vrijeme hodanja kad se umori i počne lagano šepati o čemu je nalaz i mišljenje dala dr. Danči Tripalo, a koje naruženje je ista ocijenila kao naruženje između blagog i srednjeg stupnja. Vještak dr. Nikola Sikirica, psihijatar je u pogledu tijeka liječenja te ocjene fizičkih boli i umanjenja životne aktivnosti tužitelja prihvatio onu ocjenu koju je u tom pogledu dala dr. Danči Tripalo te je uzeto u obzir od strane ovog suda da je isti u tom pogledu istakao da će tužitelj zbog navedenog umanjenja životne aktivnosti koju je dr. Tripalo procijenila na 30% trpjeti duševne boli koje da će se očitovati kao periodi sniženog raspoloženja, anksioznosti, te neugodnih emocija i razdražljivosti. Uzimajući u obzir sve što su utvrdili navedeni vještaci dr. Danči Tripalo i dr. Nikola Sikirica ovaj sud smatra da tužitelja na temelju pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, a zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pripada ukupan iznos od 26.250,00 Eur-a , a od čega 4.800,00 Eur-a za fizičke bolove, 9.200,00 Eur-a za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te 4.000,00 Eur-a za duševne boli po osnovi naruženosti te 8.250,00 Eur-a za strah s time da od ukupnog iznosa na ime neimovinske štete u iznosu od 26.250,00 Eur-a je potrebno oduzeti iznos za kojeg tužitelj u tužbi navodi da mu je nesporno plaćen na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 3.981,68 Eur-a/30.000,00 a što uženik u ovom postupku ne osporava, a slijedom čega tužitelja na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada ukupan iznos od 22.268,32 Eur-a, dok je tužitelja trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete i to za iznos od 3.981,68 Eur-a. Na navedeni priznati iznos na ime neimovinske štete od 22.268,32 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari pa do isplate, budući obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe (članak 1103. ZOO-a), te se navedena zakonska zatezna kamata do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
21. Također tužitelja pripada sukladno onome što je navela dr. Danči Tripalo u predmetnoj pravnoj stvari i imovinska šteta zbog tuđe pomoći i njege, a koja je tužitelju bila potrebna kao tuđa pomoć i njega nemedicinskog tipa i to za razdoblje od godinu i po (548 dana) u trajanju od dva sata dnevno, te za razdoblje od 6 mjeseci (184 dana) u trajanju od 1 sat dnevno budući je tužitelj u tom razdoblju hodao na štakama pa je trebao pomoć nemedicinskog tipa. Naime, tužitelja navedena imovinska šteta (po osnovu tuđe pomoći i njege) pripada sukladno onome što je propisano odredbom članka 1095.stavka 1. ZOO-a, a kojom odredbom je propisano da tko drugome nanese ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. U odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege u relevantnoj sudskoj praksi je prihvaćeno gledište temeljem podataka raznih podataka od specijaliziranih trgovačkih obrta koji u mjestu tužiteljeva prebivališta pružaju usluge tuđe pomoći i njege, da je cijena sata rada nemedicinske pomoći i njege u utuženom razdoblju, a što stranke u ovom postupku ne osporavaju iznosila 4,65 Eur-a/35,00 Kuna. U navedenom smislu, a imajući u vidu ono što je dr. Danči Tripalo istakla u svom nalazu i mišljenju štete na ime tuđe pomoći i njege pripada iznos od 5.945,98 Eur-a. Na navedeni iznos imovinske štete u iznosu od 5.945,98 Eur-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata počevši od presuđenja pa do isplate budući sukladno odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO-a se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U navedenom smislu je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos zakonske zatezne kamate za razdoblje od 15.12.2018.godine do presuđenja. Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude.
20. Tužitelja pripada i naknada imovinske štete na ime izgubljene zarade budući je odredbom članka 1095.stavka 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese ozljedu ili mu naruši zdravlje da mu je dužan naknaditi i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U navedenom smislu u pogledu utvrđivanja visine izgubljene zarade za utuženo razdoblje od kolovoza 2018.godine do svibnja 2021.godine ovaj sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivanu Buljan. U navedenom smislu iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 329-333 spisa) proizlazi da je vještak pregledao ugovor o radu, obračunske liste plaće, obračun plaće usporednog radnika, Kolektivni ugovor, potvrde o isplatama HZZO-a, te platne podatke (list 304-326 spisa) te je u Tablicama koje prileže vještvu dao izračun izgubljene zarade za utuženi period. Vještak je do izračuna došao na način da je kao usporedne djelatnike tužitelju uzeo djelatnike BĆ i SĆ, te je kod izračuna kao parametre izračuna uzeo u obzir plaću 1. usporednog djelatnika (kolona 3. Tablice 1) , neoporeziva primanja 1. usporednog djelatnika (kolona 4 Tablice 1), ukupna primanja 1. usporednog djelatnika (3+4) (kolona 5 Tablice 1); plaću 2. usporednog djelatnika (kolona 6 Tablice 1); neoporeziva primanja 2. usporednog djelatnika (kolona 7 Tablice 1); ukupna primanja 2. usporednog djelatnika (6+7), prosjek primanja usporednih djelatnika (average kolona 5 i 8 Tablice 1); plaću tužitelja (kolona 10 Tablice 1); prijevoz tužitelja (kolona 11 Tablice 1); naknada HZZO-a tužitelju (kolona 12 Tablice 1); ukupna primanja tužitelja (10+11+12) (kolona 13 Tablice 1), te kolona 14 Tablica 1 u kojoj je prikazana razlika primanja (9-13), te kolona 15 Tablice 1 u kojoj je prikazana razlika primanja u Eur-ima. Zaključno vještak navodi u nalazu i mišljenju da nakon proučavanja, izrade i obračuna iznosi mišljenje da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 97.122,29 kn odnosno 12.890,34 Eur-a manje primitaka naspram naknade plaće koju su ostvarili usporedni djelatnici u navedenom razdoblju.
21. Tužitelj je podneskom od 10.06.2024.godine (list 343-350 spisa) uredio tužbeni zahtjev u pogledu naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade na način da je postavio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Ivana Buljan. Tuženik je u podnesku od 24.06.2024. (list 351-353 spisa) istakao primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Buljan ističući da je tužitelj za utuženo razdoblje s osnova povrede na radu primao naknadu u 100% iznosu, te da nije oštećen u primanjima, posebno ne u iznosu kojeg da je vještak utvrdio. Ujedno je istaknuto da vještak ne objašnjava na koji je način utvrdio visinu potraživanja tužitelja. Također je prigovoreno da iako je u koloni 2 vještak naznačio mjesec i godina da se iz istog ne vidi kako se radi o isplati za mjesec i godinu, te se ističe da je za 8/2018 vještak u obračun uzeo cijeli mjesec kako za tužitelja tako i za usporedne radnike iako da je tužitelj ozljedu na radu doživio 06.08.2018.godine. Navodi se da vještak uopće nije naznačio ukupne sate rada u pojedinom mjesecu kao ni bilo koju drugu vrstu primanja, redovan rad u proizvodnji, godišnji odmor, državni praznik, teže uvjete rada, minuli rad, te se ističe da zbog pogrešnog načina na koji je sačinjena Tablica 1 je cjelokupni obračun pogrešan. Ističe se da je u koloni 4. te 7. vještak naznačio neoporeziva primanja u koje da je ubrojio prijevoz, odvojeni život, ostale dodatke, paušalne novčane naknade, terenski dodatak, te se ističe da se navedeno ne može uzeti u obračun jer da su sve te vrste primanja individualna kategorija vezana za pojedinačnu osobu i da se ne mogu uspoređivati. Na ročištu od 25.lipnja 2024.godine je određeno da će se u pogledu navedenih prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan izvesti dokaz dopunom navedenog nalaza i mišljenja.
22. Iz pregledane dopune nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 361-363 spisa) proizlazi da se vještak na prigovore tuženika očitovao ističući da su za kolovoz 2018.godine uzeti podaci za ukupni mjesec i za usporedne djelatnike, ali i isplate za tužitelja te da je zbog toga razlika za taj mjesec i najmanja. Vještak navodi da nisu naznačeni ukupni sati rada u pojedinom mjesecu kao ni specifikacija primanja jer da isto kod računanja temeljem usporednih djelatnika nije indikativno već da s u obzir uzimaju ukupne usporedne plaće jer da navedeni rad odnosno usporedba pretpostavlja rad po usporednim djelatnicima, a stvarni rad da se ne može predviđati. Vještak navodi da je u obračun uvrstio neoporeziva primanja jer da iste radnici primaju na svom radnom mjestu, te da pod pretpostavkom da bi tuženik radio prosječni rad (za što su uzeti usporedni djelatnici) da su uzeta sva prosječna primanja (neoporeziva i oporeziva). U navedenom smislu vještak je istakao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.
23. Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan kao i dopunu tog nalaza i mišljenja smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je vještak nalaz i mišljenje zasnovao na relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu, te je isti u cijelosti dao objašnjenje za sve prigovore tuženika istaknute na njegov nalaz i mišljenje u svojoj dopuni nalaza i mišljenja.
24. U navedenom smislu, a uvažavajući sve prethodne utvrđene činjenice u pogledu imovinske štete (izgubljene zarade) koju bi tužitelj ostvarivao u utuženom razdoblju od kolovoza 2018.godine do svibnja 2021.godine da nije bio ozljeđen na radu trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja s osnova izgubljene zarade (neisplaćene naknade plaće) u zatraženom iznosu od 12.890,34 Eur-a. Na navedeni iznos tužitelja pripada zakonska zatezna kamata sukladno odredbama članka 29.stavka 1. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a koja zakonska zatezna kamata se do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Budući je riječ o izgubljenoj zaradi u vidu neisplaćene naknade plaće za navedeni utuženi period od kolovoza 2018. do svibnja 2021.godine, a sukladno odredbi članka 36. stavka 1. tuženikovog KU-a od 20.12.2017.godine je ugovoreno da se plaća isplaćuje za razdoblje od mjesec dana, a može se isplaćivati i za razdoblje od 15 dana, a odredbom članka 36. stavka 2. tuženikovog KU-a od 20.12.2017.godine (list 117-119 spisa) je ugovoreno da je plaću poslodavac dužan isplatiti najkasnije do zadnjeg dana u idućem mjesecu nakon obavljenog rada za razdoblje za koje se plaća isplaćuje, dok je odredbom članka 92.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/2014), a koja je odredba u predmetnom slučaju također u primjeni propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu, te uzimajući u obzir da sukladno odredbi članka 9.stavka 3. navedenog Zakona o radu ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika povoljnije pravo pa budući je za radnika – tužitelja u konkretnom slučaju povoljnije pravo u pogledu isplate plaće ono što je propisano odredbom članka 92.stavka 3. Zakona o radu ovaj sud je u predmetnoj pravnoj stvari uzeo kao mjerodavno navedeno povoljnije pravo i odredio da je dospijeće svako pojedinačnog mjesečnog iznos naknade neisplaćene plaće s osnova izgubljene zarade iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a ne od 30-tog u mjesecu tim više što i sam Kolektivni ugovor tuženika odredbom članka 36. stavka 1. ugovara mogućnost da se plaća može isplaćivati i za razdoblja od 15 dana. U navedenom smislu usvojen je zahtjev tužitelja za isplatom izgubljene zarade u iznosu od 12.890,34 Eur-a u cijelosti kao osnovan, a kako je i odlučeno u točki V/ izreke ove presude.
25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točkama I/, II/, III/, IV/, V/ izreke ove presude.
26. Što se tiče troškova ovog postupka, budući je tužitelj djelomično uspio u ovoj parnici tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a razmjerno uspjehu u ovoj parnici. Tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari uspio 100% u pogledu pravnog osnova te 91,16% % u pogledu visine potraživanja, a koji se postotak dobije kad se u relaciju stavi ukupno ostvareni iznos na ime naknade štete (neimovinske i imovinske) u iznosu od 41.104,14 Eur-a prema ukupno zatraženom iznosu od 45.085,82 Eur-a, te je u tom smislu tužitelj uspio u iznosu od 95,58 % (191,16:2), a tuženik je u tom smislu uspio u iznosu od 4,42% te kad se od postotka uspjeha tužitelja 95,58% oduzme postotak uspjeha tuženika od 22,17% tad se dobije postotak od 4,42% tada se dobije postotak od 91,16% a koji postotak predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) te uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova; zastupanja na ročištu od 07.rujna 2022.godine u iznosu od 500 bodova; trošak sastava podneska od 16.rujna 2022.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 14.studenog 2022.godine u iznosu od 500 bodova; zastupanja na ročištu od 31.ožujka 2023.godine u iznosu od 500 bodova; zastupanja na ročištu od 23.listopada 2023.godine u iznosu od 500 bodova; trošak sastava podneska od 25.listopada 2023.godine u iznosu od 500 bodova; trošak sastava podneska od 09.svibnja 2024.godine u iznosu od 500 bodova; trošak sastava podneska od 10.lipnja 2024.godine u iznosu od 500 bodova; zastupanja na ročištu od 25.lipnja 2024.godine u iznosu od 500 bodova; zastupanja na ročištu od 24.ožujka 2025.godine u iznosu od 500 bodova, a što ukupno iznosi 5.025 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 10.050,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.512,50 Eur-a ukupno iznosi 12.562,50 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 558,40 Eur-a ukupno iznosi 13.120,90 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici u iznosu od 91,16% tad se dobije trošak u iznosu od 11.961,01 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, te koje se zakonske zatezne kamate obračunavaju sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZR-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki VI/ izreke ove presude.
U Splitu, 12. svibnja 2025.
S u d a c
Eneja Stejskal Kanazir
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DN-a:
- tužitelju-po punomoćniku
- tuženiku-po punomoćniku