Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Pr-1439/2021-18
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužiteljice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, Narodnog doma 2 B, Pazin, radi isplate, izvan ročišta, 12. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Prekida se predmetni parnični postupak zbog podnošenja Zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije po Općinskom sudu u Puli-pola od 3. svibnja 2024. (u predmetu poslovnog broja Pr-189/2020).
II Postupak će se nastaviti kada se završi postupak pred Sudom Europske unije povodom Zahtjeva iz točke I izreke ovog rješenja, ili kada ovaj sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
Obrazloženje
1. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice, u razdoblju od listopada 2015. do 31. listopada 2020., za isplatu novčanog iznosa po osnovi neisplaćenih plaća i uvećanja plaća za prekovremeni rad, rad neradnim danima i blagdanima i rad noću za vrijeme aktivnih i pasivnih dežurstava, a koji zahtjev se temelji na argumentu da tužiteljici koja obnaša dužnost zamjenice Općinske državne odvjetnice, tužena kao poslodavac nije pravilno obračunavala i isplatila plaće odnosno primjerene naknade.
2. Ovaj sud raspolaže s podatkom da je Općinski sud u Puli – Pola podnio Sudu Europske Unije zahtjev za prethodnu odluku vezanu za interpretaciju prava Europske unije na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odnosno pokrenuo prethodni postupak pred Sudom Europske unije o tumačenju članka 1. stavka 3. i članka 2. točaka 1. i 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena, te članka 2. Stavka 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu.
3. Navedeno pitanje upućeno od strane nacionalnog suda, Sudu Europske unije predstavlja po stavu ovog prvostupanjskog suda sporno pitanje koje se kao takvo postavlja i u ovom konkretnom parničnom postupku.
4. Odredbom članka 213. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP) propisano je da sud može odrediti prekid postupka ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva.
5. Kako je u konkretnom postupku sporno pitanje prava tužiteljice na isplatu, a Općinski sud u Puli – Pola je Sudu Europske unije uputio zahtjev o čijem odgovoru i tumačenju ovisi odluka sudu u ovom postupku, to je temeljem članka 213. stavka 2. točke 2. ZPP-a i članka 215. stavka 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
6. Završno, u odnosu na ovu odluku nužno je ukazati da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Gop-3/2024 donio jednaku odluku kao što je i predmetna (rješenje od 12. studenog 2024., pod posl.br. Gop-3/2024-37).
7. U obrazloženju rješenja, navedenog u (prethodnoj) točki 6. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, u bitnom navodi da je 5. rujna 2024. zaprimio prijedlog Općinskog suda u Bjelovaru od 30. kolovoza 2024. (u predmetu poslovni broj Pr-3/2024) za pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava: "Ima li tužitelj koji je zaposlen kao zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Republici Hrvatskoj pravo na isplatu odrađenih radnih sati za vrijeme "aktivnog dežurstva" isključivo na temelju Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (Narodne novine br. 35/2015 i Narodne novine br. 64/2019), temeljem kojeg Pravilnika mu se i određivala i visina osobnog dohotka u utuženom razdoblju ili mu pripada pravo na isplatu osobnog dohotka u povećanom iznosu za te odrađene sate rada u vrijeme tzv. "aktivnog dežurstva", kao radniku, sukladno općim propisima Zakona o radu, a pogotovu u smislu čl. 60., čl. 65. i čl. 94. Zakona o radu, ali i važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u utuženom razdoblju, odnosno sukladno pravnoj stečevini i praksi Suda Europske unije, s obzirom na odluke tog Suda u kojima se pravosudne dužnosnike tretira u smislu donesenih Direktiva, kao radnike i u kojima se iznosi pravno stajalište o pojmu "radnog vremena", suprotno "vremenu odmora"?". Iz spisa proizlazi da je Općinski sud u Puli-Poli (prethodno 3. svibnja 2024. Sudu Europske unije podnio Zahtjev za prethodnu odluku (za tumačenje) čl. 1. st. 3. i čl. 2. toč. 1. i 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena, te čl. 2. st. 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu i to u odnosu na sljedeća pitanja: "1. Je li tužiteljičina državnoodvjetnička dužnost (zamjenika općinskog državnog odvjetnika/općinskog državnog odvjetnika) obuhvaćena pojmom "radnik" iz čl. 1. st. 3. Direktive 2003/88 u vezi sa čl. 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno može li se u svrhu primjene istih uvjeta rada za sve zaposlenike u državnom odvjetništvu državnoodvjetnički dužnosnik smatrati radnikom? 2. U svezi s pitanjem broj 1., treba li čl. 2. Direktive 89/391/EEZ na koju Direktiva 2003/88/EZ upućuje u čl. 1. st. 3., tumačiti na način da državama članicama dopušta isključenje državnoodvjetničkih dužnosnika (zamjenika općinskog državnog odvjetnika) od primjene odredaba kojim se osigurava prenošenje te direktive, uključujući odredbe čl. 2. toč. 1. i 2. Direktive 2003/88/EEZ kojom se definira radno vrijeme i vrijeme odmora?, 3. a) Ukoliko je odgovor na pitanje pod 1. potvrdan, te na pitanje 2. negativan, tada se postavlja pitanje treba li u smislu odredaba Direktive 2003/88/EEZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena (posebice čl. 2. toč. 1. i dr.) pasivno dežurstvo državnoodvjetničkih dužnosnika smatrati radnim vremenom s obzirom na ograničenja kojima je državnoodvjetnički dužnosnik izložen tijekom pasivnog dežurstva, zbog radnih zadataka i poslova koje dužnosnik obavlja za vrijeme pasivnog dežurstva sukladno Općoj uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. s izmjenom od 12. listopada 2012., odnosno sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine broj 152/08 76/09 80/11 121/11 91/12 143/12 56/13 145/13 152/14, 70/17 126/19 80/22 i 36/24), a kojima se državnoodvjetničkom dužnosniku kao radniku znatno ograničava mogućnost bavljenja drugim aktivnostima, unatoč činjenici da je sukladno navedenoj Općoj uputi poslodavca poslove pasivnog dežurstva dužan obavljati u svome domu?., 3. b) Ukoliko je odgovor na pitanje pod 1. potvrda, te na pitanje 2. negativan, tada se postavlja pitanje treba li se u smislu odredaba Direktive 2003/88/EEZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena (posebice čl. 2. toč. 1. i dr.) aktivno dežurstvo državnoodvjetničkih dužnosnika smatrati radnim vremenom s obzirom na radne zadatke i poslove koje državnoodvjetnički dužnosnik tijekom aktivnog dežurstva obavlja sukladno Općoj uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. s izmjenom od 12. listopada 2012., odnosno sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine broj 152/08 76/09 80/11 121/11 91/12 143/12 56/13 145/13 152/14 70/17 126/19 80/22 i 36/24) po kojima državnoodvjetnički dužnosnik poslove aktivnog dežurstva obavlja na svom uobičajenom mjestu rada ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac (očevid i drugo)?".
8. Nadalje, Vrhovni sud u citiranom rješenju, navodi da kako odluka o predmetnom prijedlogu za pokretanje oglednog postupka ovisi o rješenju navedenog Zahtjeva Sudu Europske unije za prethodnu odluku, pa je na temelju odredbe čl. 213. st. 2. toč. 2. u vezi čl. 502.i Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučio odrediti prekid oglednog postupka, dok će se isti nastaviti kad se završi postupak pred Sudom Europske unije povodom Zahtjeva, ili kad Sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak (čl. 215. st. 4. ZPP) (st. II. izreke ovog rješenja).
U Rijeci 12. svibnja 2025.
Sudac:
Robert Mihelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).
Žalba protiv rješenja kojim se određuje prekid postupka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka tog rješenja (čl. 218. st. 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1. tužiteljici po pun. – e.komunikacijom
2. tuženoj – putem ODO u Pazinu
