REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1670/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OV, vl. cvjećarsko-trgovačkog obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik iz Zagreba, Nežićeva ulica 2F, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete (vps: 1.592,50 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 8. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika s objavom dana 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.592,50 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 05. 07. 2023. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 31. srpnja 2024. tužitelj je pokrenuo parnični postupak te predložio da nakon provedenog postupka sud usvoji tužbeni zahtjev te da tuženika obveže na plaćanje troškova parničnog postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je dana 28. ožujka 2023. u mjestu Sračinac došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali automobili reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka] kojim je upravljala TV iz [adresa] time da tužiteljska strana smatra da je navedena vozačica kriva za nastanak štetnog događaja.

3. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da je vozilo kojim je uzrokovana prometna nesreća u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010916022870.

4. Zbog oštećenja nastalih na motornom vozilu u vlasništvu tužitelja, tužitelj nije mogao koristiti navedeno vozilo za obavljanje svoje djelatnosti, od 28. ožujka 2023. do 17. svibnja 2023. zbog čega je tužitelj morao sklopiti ugovor o najmu drugog vozila pa potražuje naknadu za plaćanje najma vozila u iznosu od 1.592,50 eur s kamatom od 5. srpnja 2023. sukladno odredbi čl. 12 ZOO-a.

5. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da, sukladno odredbi čl. 1045., 1046., 1085. i 1090. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), od odgovornog osiguratelja sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP), potražuje sljedeću naknadu imovinske štete: na ime naknade za najam vozila 1.837,50 eur, umanjeno za plaćeni iznos od 245,00 eru, odnosno 1.592,50 eur s kamatom od 5. srpnja 2023. do plateža.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno da je došlo do štetnog događaja 28. ožujka 2023. te da je vozilo štetnika bilo osigurano kod tuženika te da je tuženik isplatio iznos od 245,00 eur, time da je u u daljnjem obrazloženju odgovora na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.592,50 eur, u skladu s računom Mago promet od 25. svibnja 2023.

7. Tuženik navodi da smatra da tužitelj ničime ne dokazuje da je skoro dva mjeseca bio bez auta te da je bio primoran unajmiti drugi automobil, obzirom da iz dokaza koje je dostavio tužitelj proizlazi da je automobil mogao biti na popravku dva puna radna dana, odnosno maksimalno četiri dana, a ne preko dva mjeseca kako to kaže tužitelj.

8. Zaključno, tuženik navodi da je isplatio tužitelju razmjerni dio računa za čak sedam dana iako je za vrstu radova koji su se izvodili na automobilu bilo potrebno 16,30 sati, slijedom čega tuženik smatra da je u cijelosti ispunio obvezu ako bi ista bila utvrđena, a sve preko toga je prekomjerno čak i u slučaju da je osnova nesporna, odnosno da je visina tužbenog zahtjeva prekomjerno i neosnovano postavljena.

9. U podnesku od dana 21. veljače 2025. tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu, te naveo da je na računu za popravak predmetnog vozila navedeno da je utrošeno 27,8 sati, a ne 16,30 kako navodi tuženik te da trajanje popravka ovisi i o dostupnosti autodijelova, vremenu za nabavu istih, opsegu radova kao i stvarno raspoloživom vremenu automehaničara, a što su sve čimbenici na koje tužitelj nije mogao utjecati.

10. Isto tako, tužitelj je u svom očitovanju naveo da predlaže da sud prilikom odlučivanja podnesak tuženika ne uzme u obzir, obzirom da je tuženik tuženik podnesak od 31. 01. 2025. godine podnio protivno odredbi čl. 299.a st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), u skladu s odredbom čl. 299.a. st. 4. ZPP-a.

11. U odnosu na osporavanje obračuna kamata tužitelj smatra da mu uz dužni iznos naknade štete pripada i pravo na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

12. Isto tako, u podnesku od dana 28. ožujka 2025. tužitelj je dodatno osporio navode tuženika, te naveo da je tužitelj prijavio tuženiku štetu na osobnom vozilu reg. ozn. [registarska oznaka] dana 29. 03. 2023. , da je tuženik dana 30. 03. 2023. izradio i dostavio tužitelju prvi izvid štete, da je tuženik podneskom od 30. ožujka 2023. obavijestio tužitelja da može popravak vozila izvršiti u bilo kojem servisu te da će tuženik podmiriti trošak popravka u skladu sa izvidom štete, da je osiguranica tuženika još 11. travnja 2023. dostavila svoju izjavu o štetnom događaju, kao i da je tuženik tek dana 08. svibnja 2023. izvršio dodatni izvid štete, da je tuženik tek 11. svibnja 2023. godine donio odluku o odobrenju popravka štete na vozilu tužitelja i isplati nesporno utvrđenog iznosa štete, odnosno da je da je dana 26. 05. 2023. donesena odluka o isplati cjelokupne štete nastale na vozilu tužitelja.

13. Tuženik je uz podnesak od dana 4. veljače 2025. dostavio presliku spisa štete br.: 29 AO 5843/2023 (list 33-154 spisa).

14. Među strankama u ovom postupku sporno je da li je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos, odnosno razliku prema računu nakon djelomične uplate tuženika.

15. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, i to kopiju računa-otpremnice br. 50/1/1 od dana 15. svibnja 2023. na iznos od 4.472,23 eur (list 4 spisa), kopiju Potvrde Policijske uprave Varaždinske Postaje prometne policije Varaždin od 8. svibnja 2023. (list 6-7 spisa), kopiju računa br. 00163-1-1/23 od 25. svibnja 2023. izdan po trgovačkom društvu MAGO PROMET d.o.o., Ivanec (list 8 spisa), kopiju Ugovora o operativnom leaisngu br. 81545/21 (list 9-10 spisa), kopiju Odštetnog zahtjeva od dana 5. srpnja 2023. (list 11-12 spisa), kopiju dopisa dugotrajne imovine na dan 28. ožujka 2023. (list 20-21 spisa), kopiju izvatka po transakcijskom računu od dana 29. veljače 2024. (list 22 spisa), fotografije oštećenog automobila (list 33-120 spisa), kopiju narudžbenice br. 81545/21 upućena autolimariji Milec vl. LV, kopiju procjene štete br. zahtjeva 9-AO-5483/2023 od 30. ožujka 2023. (list 124 spisa), kopiju Oznake štete 9-AO-5483/2023, kopiju izjave osiguranika o štetnom događaju-automobilska odgovornost od 11. travnja 2023. (list 135-136 spisa), kopiju POLICE OSIGURANJA OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI br. 010916022870 (list 137 spisa), kopiju vozačke dozvole za ČV (list 138 spisa), kopiju prometne dozvole za automobil reg. oznake VŽ-127EE (list 139 spisa), kopiju dopisa tuženika od 3. svibnja 2023. (list 141 spisa), kopiju dopisa tuženika o isplati od 26. svibnja 2023. kopiju dopisa tuženika kojim se obavještava leasing kuća da je odobren popravak štete od dana 11. svibnja 2023. (list 148 spisa), kopiju izjave o namirenju od dana 11. svibnja 2023. (list 150 spisa), kopiju police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010916022870 , 253-108-45-41 s vremenom trajanja od 18. listopada 2022. do 18. listopada 2023. za osobni automobil SEAT VISA reg. oznake [registarska oznaka] (list 152 spisa), kopiju potvrde POLICIJSKE UPRAVE VARAŽDINSKE, POSTAJA PROMETNE POLICIJE VARAŽDIN od dana 8. svibnja 2023. kojim se potvrđuje da je dana 28. ožujka 2023. u 7:30 sati u mjestu [adresa] na križanju ulica O [adresa] i [adresa] dogodila prometna nesreća (list 154 spisa), te je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem tužitelja OV na ročištu održanom dana 3. ožujka 2025.

16. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja OV na ročištu održanom dana 3. ožujka 2025., time da iz iskaza tužitelja prozlazi da je u svom iskazu naveo da je na dan prometne nezgode zvao ovlašteni BMW servis te da mu je rečeno da može doći na red za oko 2 mjeseca, te je kontaktirao autolimariju Milec time da popravak može biti gotov za 2 mjeseca, da je zvao i druge servise radi informacije kada bi auto mogao biti gotov, te da su mu rekli da može biti gotov za 2-3 mjeseca, a u odnosu na vrijednost automobila od 40.000,00 eur visina popravka bi bila 4.472,23 eur, daq je uzeo auto u najam, da misli da je račun plaćen, ali da ne zna razlog zbog čega nije dostavljen dokaz o plaćanju u spis, ako i da ne zna kad je bilo plaćanje.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je izvršena isplata u iznosu od 245,00 eur, na račun njegove firme, time da iz preslika uplate proizlazi da je uplata izvršena na račun punomoćnika tužitelja (list 22 spisa).

18. Isto tako, iz iskaza tužitelja proizlazi da je iznajmljeni auto vratio vratio isti dan kada je preuzeo auto s popravka, time da se ne sjeća koji je to datum bio, da je račun za najam platio kada ga je dobio, time da iz računa proizlazi da je najam bio do 17. svibnja 2023., da je račun izdan 25. svibnja 2023., da je dospijeće plaćanja 25. lipnja 2023., slijedom čega nije mogao odgovoriti kada je račun za najam plaćen.

19. U odnosu na korištenje iznajmljenog auta tužitelj je naveo da je svakodnevno koristio iznajmljeni auto, kao i subotom i nedjeljom, time da tužitelj nije dostavio dokaz za koje dostave je koristio iznajmljeni auto, ali da je vršio dostavu u mjestu sjedišta obrta, time da je vršio dostavu i u Varaždin i u okolna mjesta.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ne zna kada je račun za korištenje plaćen, nije dostavljen dokaz u spis o plaćanju računa te da ima priloženi račun u svom knjigovodstvu, a isto iz iskaza tužitelja proizlazi da nije naveo činjenice glede same potrebe angažiranja drugog vozila, nije navode koji radnici i za koje potrebe su koristili unajmljeni automobil, dokaz o korištenju auta za dostavu, kao ni dokaz da je uopće postojala potreba za dostavom unajmljenim automobilom.

21. Slijedom navedenog, sud smatra da je iskaz tužitelja kontradiktoran sam sebi, te da je u suprotnosti s dostavljenom dokumentacijom u spisu, kao i da tužitelj nije dokazao da je stvarno koristio iznajmljeni automobil kao i činjenicu da je platio utuženi račun.

22. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da tužitelj predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

23. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221a u vezi s člankom 219. stavak 1. ZPP-a), odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Naime, tužitelj nije predložio i priložio dokaze iz kojih bi se na nesumnjiv način utvrdile relevantne činjenice o kojima ovisni osnovanost tužbenog zahtjeva. U iskazu, koji ovaj sud nije prihvatio kao vjerodostojan i dokaz na temelju kojih bi se mogle utvrdite odlučne činjenice, navodi nekoliko razloga zbog kojih vozilo koje je dao na popravak (povećan opseg posla te nemogućnost nabavke dijelova), a da pritom u tom smislu ne prilaže materijalni dokaz (potvrde obrtnika i trgovine za prodaju autodijelova).

25. Tužitelj je bez navođenja radionice i servisa tvrdio da ni drugi obrtnici i servisi nisu mogli u kraćem roku popraviti vozilo te da im treba vremena za nabavku dijelova. Općepoznato je da u okolici njegovog prebivališta, pod kojim se podrazumijeva i Zagreb te drugi veći grad (Varaždin, Čakovec), postoje mnogobrojni auto servisi i trgovine autodijelovima, kojima se mogao, a i bio je dužan kako bi smanjio štetu, obratiti se za popravak. Usto, iz njegovog iskaza proizlazi da mu je serviser istog dana kad je tuženik isplatio štetu za popravak, predao u posjed automobil. To bi značilo da je vozilo i prije popravljeno, ali da izvođač nije želio da mu vozilo preda dok mu tuženik ne isplati naknadu za izvedene radove. Pored toga, tužitelj ne bi ni bio aktivno legitimira jer nije vlasnik vozila niti je predao vozilo na popravak već je to je učinio vlasnik vozila Erste S Leasing.

26. Tužitelj je imao mogućnosti istoga dana s najmodavcem sklopiti novi, ili izmijenjeni ugovor o leasingu, kojim bi predmet ugovora bilo drugo vozilo, time da je tužitelj u svom iskazu naveo da je plaćao rate leasinga.

27. Isto tako, tužitelj nije priložio putne listove, podatke o vrsti i količini nabavljene robe, od koga je kupio i kome je prodao roba, nije nije priložio dokaz da je platio po utuženom računu rent-a-car tvrtke te da je taj račun evidentirao u poslovnim poreznim knjigama, kako on, tako i rent-a-car društvo.

28. Isto tako, tužitelj nije dostavio ugovor s rent-a-car društvom, nije dostavio dokaz da je stvarno preuzeo automobil kao i da ga je vratio, time da je tužitelj imao mogućnost dokazivanja postojanja obvezno-pravnog odnosa temeljem kojeg je izdan račun, temeljem kojeg tužitelj potražuje utuženi iznos.

29. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

30. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

31. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Zbog toga se u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ naziva „teretom“ dokaza. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda – probatio incubit actori. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti – actore non probante reus absolvitur. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva.

32. U tom smislu se kaže da tužena stranka, ističući prigovore, i sama suštinski postaje, s obzirom na dužnost da dokaže činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, tužitelj – reus excipiendo fit actor. Konstatacija da bi u određenoj situaciji na objema strankama mogao ležati teret dokazivanja dovela je do novog pravila po kojemu istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje – probatio incubit ei qui affirmat non ei qui negat. Međutim, analiza ovog pravila dovela je zatim do zaključka da ga doslovno uvijek nije moguće primijeniti. Dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, ako od tog nepostojanje zavisti osnovanost njezinog zahtjeva. Zbog toga, se na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.

33. O pravnoj prirodi pravila o teretu dokazivanja mišljenja su radikalno podijeljena: po jednima, pravila su materijalno-pravne naravi, po drugima procesno- pravne naravi. Međutim, u znanosti prevladava shvaćanje o materijalno-pravnoj naravi pravila o teretu dokazivanja, pa su ta pravila u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a) zaključak je suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi – pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan. (Pž-1564/07-3 od 23. ožujka 2007.).

34. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).

35. Slijedom navedenog, sud smatra da tužitelj nije dokazao opstojnost tužbenog zahtjeva, kako za iznos glavnice, tako i za troškove postupka, slijedom čega je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za platež utuženog iznosa, kao i sa zahtjevom za platež troškova parničnog postupka, te je riješeno kao pod toč. I izreke.

36. Obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti, odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

37. Odluka o troškovima sudske pristojbe na presudu biti će donesena u skladu s čl. 4. st. 1. toč 2. kojom je određeno da za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

U Zagrebu, 12. svibnja 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. OV, vl. cvjećarsko-trgovačkog obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz sudsku pristojbu na presudu

2. CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862