REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: Pr-7/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Delipetar odvjetnik u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 16. travnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženice, dana 12. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime uvećanja plaće, za rad koji je bio duži od punog radnog vremena i kojeg je tužiteljica odradila radeći u turnusima u 2012., 2013., i 2014. godini, bruto iznos od 296,81 EURA, uz zakonske zatezne kamate, i to:
– na iznos od 7,59 EURA počev od 15.02.2012.,
– na iznos od 7,95 EURA počev od 15.05.2012.,
– na iznos od 29,04 EURA počev od 15.06.2012.,
– na iznos od 5,06 EURA počev od 15.08.2012.,
– na iznos od 2,49 EURA počev od 15.09.2012.,
– na iznos od 19,85 EURA počev od 15.01.2013.,
– na iznos od 15,52 EURA počev od 15.02.2013.,
– na iznos od 17,86 EURA počev od 15.03.2013.,
– na iznos od 13,75 EURA počev od 15.04.2013.,
– na iznos od 21,04 EURA počev od 15.05.2013.,
– na iznos od 10,04 EURA počev od 15.06.2013.,
– na iznos od 28,93 EURA počev od 15.07.2013.,
– na iznos od 17,55 EURA počev od 15.08.2013.,
– na iznos od 7,28 EURA počev od 15.09.2013.,
– na iznos od 5,08 EURA počev od 15.10.2013.,
– na iznos od 20,88 EURA počev od 15.11.2013.,
– na iznos od 8,30 EURA počev od 15.12.2013.,
– na iznos od 18,49 EURA počev od 15.01.2014.,
– na iznos od 10,10 EURA počev od 15.02.2014.,
– na iznos od 11,61 EURA počev od 15.03.2014.,
– na iznos od 8,24 EURA počev od 15.04.2014., i
– na iznos od 10,16 EURA počev od 15.05.2014.,
i to do 01.08.2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 30.09.2018.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 01. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, te od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, kao policajac, raspoređena u Policijsku postaju Vrgorac na službeničko mjesto policijski službenik za zaštitu granice. Posebnim rješenjem joj je utvrđena i plaća za opisane poslove. Od svibnja 2011. godine do svibnja 2014. godine, a i nadalje, tužiteljica je obavljajući opisane poslove dolazila na posao pola sata ranije, a odlazila sa posla pola sata kasnije i to sve po nalogu nadređenih osoba. Taj rad koji ima tretman prekovremenog rada, odnosno rada dužeg od punog radnog vremena kojeg je tužiteljica po osnovu rada u smjenama i u turnusima stvarno obavila u trajanju koje je za sat vremena duže od propisanog, nije tužiteljici plaćen, što je protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Cijena jednog sata rada iznosi 35,00 kuna, pa tužiteljica s ovog osnova potražuje mjesečno po 750,00 kuna, odnosno za 33 mjeseca ukupno 24.750,00 kuna. Osnovanost potraživanja tužiteljice potvrđuje zauzeti pravni stav u presudi Općinskog suda u Imotskom br. P-410/09 od 16. lipnja 2011. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-40/12 od 8. ožujka 2012. godine. Prije no što je podnesena ova tužba, tužiteljica se obratila ODO Metković u skladu s člankom 186. a) ZPP-a, a ODO na zahtjev u zakonskom roku nije odgovorilo. Isplatu opisanih i neplaćenih iznosa tužiteljica je ovlaštena potraživati od tužene koja je u svom proračunu trebala za sve ove godine predvidjeti, osigurati i isplatiti tražene iznose tužiteljici i koja je odgovorna za rad svih svojih tijela i ministarstava pa i MUP-a. Zbog svega navedenog tužiteljica podnosi tužbu s prijedlogom da sud prihvati tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je tužiteljici služba organizirana u turnusima po 12 sati (od 07-19 ili od 19-07 sati), te u traženom vremenu ista nije radila više od 12 sati. Nadalje ističe da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. godine zauzeo stav da je za prekovremeni rad kako je to propisano u čl. 33. toč. 1. Zakona o radu potrebno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i prijeko potrebe odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije, a ne činjenica svakodnevnog dolaska na posao pola sata ranije i odlaska s posla pola sata kasnije. Osnovanost potraživanja tužiteljica temelji na zauzetom pravnom stavu Županijskog suda u Splitu u presudi broj Gžri-40/12 od 8. ožujka 2012., a na koju presudu je nadležno državno odvjetništvo uložilo reviziju Vrhovnom sudu RH. Predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje teku od presuđenja pa do isplate. Tuženica je tijekom postupka istakla i prigovor zatare potraživanja.
3. Tužiteljica je podneskom od 12. travnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev.
4. Izvedeni su dokazi: uvidom u sve priložene isprave, te saslušanjem svjedoka RD, PD, HD i CD te uvidom u spis ovog suda poslovni broj Pr-47/15 (sada Pu P-79/19).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje od tuženice isplatu naknade za rad koji je bio duži od punog radnog vremena kojeg je radila u turnusima u 2012., 2013., i 2014. godini u bruto iznosu od 593,61 eura.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica policijski službenik MUP-a PU Splitsko- dalmatinska, PP Vrgorac raspoređena na radno mjesto policijski službenik za zaštitu granice, a kako to proizlazi i iz priloženog rješenja MUP-a RH.
8. Sud je bio prekinuo ovaj postupak nakon čega je spis od 2018. do 2023. stajao u prekidu sve dok tužiteljica 2023. nije zatražila da se postupak nastavi.
9. Tuženica je nakon višekratnog traženja suda dostavila u spis podatak o tome koliko je tužiteljica odradila smjena – rad u turnusima za svaki mjesec kao i platne liste.
10. Iako je tužiteljica u tužbi zatražila isplatu naknade za prekovremeni rad, a u skladu sa izraženim stajalištima Županijskog suda u Splitu u više svojih odluka, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se honorirati tužitelju, ali ne po osnovi prekovremenog rada, već po osnovu rada u turnusima, tako da je tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom i zatražila isplatu rada koji je bio duži od punog radnog vremena kojeg je radila u turnusima.
11. Ističe se da je odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugorova za državne službenike i namještenike (NN br. 93; 89/12 i 104/13), propisano kako se osnovna plaća radnika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.
12. Svjedok ID je izjavio da je već davao iskaze u istovrsnim predmetima koji su vođeni na ovom sudu pa tako i u predmetu tužitelja ĆD, pa je predložio da se taj iskaz pročita jer nema ništa novo dodati. U to vrijeme je bio načelnik PP Vrgorac.
13. Svjedok VD je izjavio da je već davao iskaze u istovrsnim predmetima koji su vođeni na ovom sudu pa tako i u predmetu tužitelja ĆD, pa je predložio da se taj iskaz pročita jer nema ništa novo dodati. U to vrijeme je bio policijski službenik PP Vrgorac.
14. Svjedok ŽD je izjavio da je već davao iskaze u istovrsnim predmetima koji su vođeni na ovom sudu pa tako i u predmetu tužitelja ĆD, pa je predložio da se taj iskaz pročita jer nema ništa novo dodati. U to vrijeme je bio šef smjene u PP Vrgorac.
15. Svjedok CD je iskazao da je u utuženom razdoblju bio pomoćnik načelnika PP Vrgorac za graničnu kontrolu tako da nije bio nadređen tužiteljici, ali je mijenjao kolegu koji je radio na tim poslovima za vrijeme odsustva s rada, godišnjeg odmora i sl. Prije svega je naglasio da nije ista situacija u odnosu na policijske službenike koji su bili raspoređeni u Podprolog, Orah i Mijacu. Slušao je iskaze svojih kolega koji su pročitani, pa je suglasan s njima. Nekad se na granični prijelaz išlo jednim vozilom, a nekada se išlo i s dva vozila, kad je primjerice plivao polje pa se Podprolog i Orah nisu mogli povezati pa se moralo ići s dva vozila. Do Mijaca je udaljenost veća te su otežani uvjeti na cesti pogotovo u zimskom razdoblju. Nekad se znalo ići i s više od dva vozila. Podprolog je udaljen 5 km od PGP Vrgorac, a ako se ide direktno može se doći za 10-ak minuta. Kao što su kolege iskazivale, samo onaj policijski službenik koji je vozio vozilo je imao obvezu doći u postaju po isteku smjene.
16. S obzirom na to da je tuženica dostavila u spis podatke o tome koliko je tužiteljica u svakom mjesecu u utuženom razdoblju odradila smjena, rada u turnusu, a tužiteljica je temeljem dostavljenih platnih lista, iz kojih proizlazi tužiteljičina bruto plaća za svaki mjesec, došla do obračuna sata rada tužiteljice, te u skladu s tim i uredila tužbeni zahtjev, i to na način da je zatražila od tuženice isplatu naknade za rad u turnusima za 1 sat. Tužiteljica je sukladno Obračunatim mjesečnim bruto satima i Podacima o odrađenim smjenama u utuženom razdoblju (bruto mjesečni iznos obračunatih sati podijeljen sa brojem sati, a onda taj iznos pomnožen sa brojem smjena u tome mjesecu daje mjesečni iznos više odrađenih sati koji tužiteljici nisu plaćeni), koje je tužena i PU Splitsko – dalmatinska dostavila u spis, uredila tužbeni zahtjev na način da ga postavlja u eurima kao jedinoj službenoj valuti u RH (jedan EURO = 7,53450 kuna).
17. Ocjenjujući provedene dokaze zasebno i u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
18. Iz iskaza svjedoka RD, LD, HD i CD, kao i iz iskaza drugih svjedoka koji su saslušani u spisu ovog suda poslovni broj Pr-47/15 (sada Pu P-79/19), sud utvrđuje da je tužiteljica dolazila u PP Vrgorac radi zaduživanja 15 minuta prije smjene, a da je po isteku smjene također trebala izvršiti primopredaju smjene na terenu, te se razdužiti, tako da po stavu ovog suda tužiteljici pripada naknada za rad u turnusu samo za pola sata.
19. Prema shvaćanju ovog suda, kao i viših sudova iznesenih u više presuda, tužiteljica ima pravo na naknadu razlike plaće samo za rad koji je bio u funkciji obavljanja posla, a nije relevantno koliko je tužiteljica vremena provela u vožnji radi dolaska i povratka sa graničnog prijelaza jer se ne radi o radu koji je bio u funkciji obavljanja posla.
20. Slijedom navedenog tužitelju pripada naknada za rad dulji od propisanog radnog vremena po osnovu rada u turnusima i to za pola sata i to za svaku smjenu koju je tužitelj odradio u utuženom razdoblju. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev i uredio sa brojem odrađenih smjena, odnosno rada u turnusu i taj iznos pomnožio sa satnicom tužiteljevog rada za svaki mjesec u odnosu na tužiteljevu bruto plaću, imajući pritom u vidu odredbe Kolektivnog ugovora iz kojih proizlazi uvećanje plaće za 5% za rad u turnusu, trebalo je tužiteljev zahtjev prihvatiti, ali samo za 1/2 zatraženog iznosa, odnosno za pola sata za svaku smjenu.
21. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo prihvatiti samo za iznos od 296,81 eura, sa zatraženim kamatama od dospijeća svakog iznosa pa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
22. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare potraživanja jer je tužba podnesena sudu 21. listopada 2014., a najstarije potraživanje se odnosi na mjesec siječanj 2012. godine, tako da nije protekao zastarni rok.
23. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku kao i činjenicu da je tužiteljica u tužbi zatražila isplatu iznosa od 24.750,00 kuna, odnosno 3.284,89 eura, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
24. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 12. svibnja 2025.
S u t k i n j a :
Rajka Ćubela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, eOglasna ploča
2. ODO u Metkoviću, eOglasna ploča
