REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-581/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Vlahovu, odvjetniku u Zagrebu protiv 1. tuženika TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Borivoju Mitriću, odvjetniku u Šibeniku, 2. tužene ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, od 9. travnja 2024., poslovni broj: 30 Pn-53/2021-44, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice ..., ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, od 9. travnja 2024., poslovni broj: 30 Pn-53/2021-44 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

Tuženi TR, [adresa] i KR, [adresa], dužni su tužitelju ..., solidarno isplatiti iznos od 102.019,79 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 04.11.2003.g, do isplate kao i troškove pristojbe na tužbu u iznosu od 1.370,00 Kn i pristojbe na presudu u iznosu od 1.370,00 Kn, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju ..., [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj] da 1. tuženiku GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske odluke tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavku 1. točka 1. i 3.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje ZPP). Ističe bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ujedno drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uvažavajući primjenu ZPP-a koji se primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom na početak sudskog procesa 20. srpnja 2005. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u cilju usvajanja tužbenog zahtjeva, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tužiteljica navodi da su prvostupanjskom postupku provedeni dokazi upravljeni na utvrđenje činjenica postojanja ugovora o kreditu, ugovora o osiguranju tog kredita i činjenice isplate štete po tom osnovu te da je tužiteljica dokazala da je umjesto 1. tuženika isplatila ostatak kredita banci u iznosu od 102.419,61 kn, a da je visina tražbine utvrđena financijskim vještačenjem, koje je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim te da zakonski nasljednici solidarnog jamca ni na koji način nisu osporili ove činjenice, međutim da je prvostupanjski sud iz navedenog utvrđenog činjeničnog stanja izveo određene zaključke kojima je našao opravdanje za odbijanje tužbenog zahtjeva i da su ti zaključci u najmanju ruku čudni. Dalje tužiteljica navodi da se u točki 40. prvostupanjske presude nesporno utvrđuje da je tužiteljica kao osiguratelj isplatila utuženi iznos te se prihvaća da iz njezinih analitičkih evidencija proizlazi koliko je ukupno nakon isplate osigurnine podmireno duga i da vještak potvrđuje da je dug na dan 17. rujan 2003. iznosio 102.419,61 kn te da je banka namirena za cjelokupni tada dospjeli dug, da bi prvostupanjski sud nakon toga zaključio da zbog nedostatka dokumentacije kojom bi se utvrdile sporne činjenice, vještačenje nije potpuno i umjesto da provjeri na koji način upotpuniti predmetno vještačenje, uz činjenicu da vještak nije niti pozvan radi obrazlaganja, prvostupanjski sud daljnje utvrđuje da tužiteljica nije dokazala je li kreditor ispunio svoje obveze prema korisniku te je li mu uopće kredit stavljen na raspolaganje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 102.419,61 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, isplaćenog na temelju Ugovora o osiguranju, sklopljenog između tužiteljice i kreditora Raiffeisenbank Austria d.d.

6. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika jer je na temelju Ugovora o osiguranju isplatila ... ukupan iznos od 102.419,62 kn s obzirom da 1.tuženik nije uredno izmirivao kreditne obveze, zbog čega je banka kredit otkazala i pozvala 1. tuženika i solidarne jamce na plaćanje ukupnog iznosa kredita,

- da je tužiteljica kao pravnu osnovu tužbe postavila regresni zahtjev na temelju članka 299. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/91; dalje ZOO) koji se primjenjuje u ovom postupku na temelju članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05),

- da je 1. tuženik korisnik kredita i da su 2. i 3. tuženici zakonski nasljednici solidarnog jamca,

- da je 1. tuženik s ... 8. travnja 2002. sklopio Ugovor o kreditu, za iznos kredita od 14.250,00 eura, na rok vraćanja od 72 mjeseca, za kupnju novog vozila VW, zatim da su korisnik kredita i solidarni jamci dali suglasnost da se u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po kreditu može provesti ovrha na cjelokupnoj njihovoj imovini radi naplate svih tražbina koje proizlaze iz ugovora, da su kao sredstva osiguranja dali suglasnost o zaplijeni plaće, fiduciju na osobnom vozilu uz obvezu korisnika kredita o dostavi knjižice vozila, u roku od 15 dana od dana isporuke vozila, pod prijetnjom otkaza kredita te da su dali suglasnost banci za ustupanje svih prava koja kreditor ima prema korisniku kredita,

- da su tužiteljica i [obrt] 15. lipnja 2001. sklopili Ugovor o osiguranju potraživanja i da je u članku 13. ugovoreno da isplatom štete osiguratelj stupa u prava osiguranika prema dužniku, a da se banka obvezuje da će na zahtjev osiguratelja o tome izdati ispravu,

- da je banka 25. srpnja 2003., zbog neurednosti u otplati kredita, odnosno zbog neispunjavanja obveza preuzetih Ugovorom o kreditu, otkazala sklopljeni Ugovor i da je danom slanja Izjave o otkazu kredita dospjela na naplatu cjelokupna tražbina prema korisniku kredita u iznosu od 102.819,61 kn, koja se sastoji od dospjele glavnice u iznosu od 97.934,51 kn, redovne kamate u iznosu od 4.639,74 kn, zatezne kamate u iznosu od 145,36 kn i troškova u iznosu od 100,00 kn,

- da je tužiteljica 19. rujna 2003. likvidirala odštetni zahtjev u ukupnom iznosu od 102.419,61 kn uplatom na žiro račun banke,

- da je banka 6. studenog 2003. Izjavom o ustupu prava po predmetnom Ugovoru o kreditu tužiteljici ustupila sva prava koja za banku proizlaze iz Ugovora o kreditu kao solemnizirane privatne isprave, koja predstavlja javnobilježnički akt i da je tužiteljica stekla pravo na prijenos tražbine i svih sporednih prava po isplati osigurnine u iznosu od 102.419,62 kn,

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je [obrt] izvršila isplatu kredita 1.tuženiku dana 12. travnja 2002. u ukupnom iznosu od 14.250,00 eura/105.409,94 kn, da je 1. tuženik zadnju uplatu po kreditu izvršio 17. rujna 2003., da preostali dug iznosi za glavnicu 97.534,69 kn i za redovne kamate 4.485,10 kn, da vještak zbog nepotpune dokumentacije nije mogao utvrditi na koji je račun kredit isplaćen i da nije mogao utvrditi vrijednost vozila jer je od banke obaviješten da korisnik kredita nije dostavio knjižicu vozila zbog čega fiducija na vozilu nije upisana i da je priložena obavijest banke upućena 1. tuženiku od 24. rujna 2002., kojim se upozorava da nije postupio po članku 8. Ugovora o kreditu te da odmah dostavi knjižicu vozila u banku pod prijetnjom otkaza kredita.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da je bitna činjenica u ovom postupku je li i u kojem iznosu pokojnom KR (predniku 2. i 3. tuženika) ustezana mirovina u korist banke ili tužiteljice i da ista činjenica nije dokazana te da tužiteljica nije dokaza osnovu i visinu potraživanja niti odgovornost 2. i 3. tuženika kao pravnih slijednika KR, da je uvidom u opomenu pred otkaz kredita od 6. lipnja 2003. utvrđeno da 1. tuženik nije uredno izmirivao obveze iz kredita i da je banka poslala dužniku i sudužnicima opomenu pred otkaz kredita, da tužiteljica nije dostavila dokaze da je kreditor poduzeo radnje radi naplate kredita od dužnika i jamaca, zatim da je pravna osnova tužbe članak 299. ZOO-a, da je 1. tuženik na ime kredita ukupno uplatio iznos od 2.115,67 kn, da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da predmetno dugovanje ukupno iznosi 102.419,61 kn i da prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje, ali da je s obzirom na nedostatak dokumentacije vještačenje nepotpuno i da istim nisu utvrđene bitne sporne činjenice koje se odnose na ispunjenje Ugovora o kreditu, visinu iznosa kredita, anuiteta, otplatnih rata te ostatka duga koji nije plaćen od dužnika i sudužnika te iznos koji je tužiteljica namirila [obrt] po predmetnom kreditu pa da tužiteljica nije dokazala da je kreditor ispunio svoje obveze iz točke 5. Ugovora o kreditu te je li kredit uplatio na račun 1. tuženika, je li ugovoreni iznos kredita 1. tuženiku stavljen na raspolaganje, kada su nastala dugovanja i u kojem iznosu, da nisu dostavljeni dokazi vezani za vlasništvo vozila VW tip Golf, koji je predmet naplate po Ugovoru o kreditu pa da stoga tužiteljica predloženim dokazima nije dokazala osnovu niti visinu duga.

8. Pobijanom presudom sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tužiteljica i na koju ujedno ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, s obzirom na primjenu ZPP-a i početak sudskog procesa, jer je obrazloženje prvostupanjske presude nerazumljivo te su razlozi presude proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u sudskom spisu.

9. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj odluci utvrđuje da je financijskim vještačenjem utvrđeno da predmetno dugovanje ukupno iznosi 102.419,61 kn, ali da tužiteljica nije dokazala na koji je račun isplatila kredit, iako je u odluci utvrdio da je 1. tuženik platio određeni broj anuiteta po isplaćenom kreditu i to u ukupnom iznosu od 2.115,67 kn te da je zadnja uplata po kreditu bila 17. rujna 2003. pa iz ovih dokaza proizlazi da je kredit realiziran, slijedom čega je obrazloženje prvostupanjske odluke suprotno, kako provedenom financijskom vještačenju, tako i materijalnoj dokumentaciji iz sudskog spisa. Dalje, prvostupanjski sud prihvaća financijsko vještačenje, ali ga smatra nepotpunim te suprotno odredbi članka 260. stavak 1. ZPP-a, ne poziva vještaka na ročište radi iznošenja nalaza i mišljenja i ne raspravlja s vještakom eventualne nepotpune dijelove vještačenja, na što se pravilno ukazuje žalbenim navodima pa je ujedno počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 260. stavak 1. ZPP-a. Dakle, kad se uzmu u obzir materijalni dokazi u spisu, na temelju kojih je izvršeno financijsko vještačenje, nejasni su i nerazumljivi zaključci prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je kreditor ispunio svoje obveze iz točke 5. Ugovora o kreditu te je li kredit uplatio na račun 1. tuženika, je li ugovoreni iznos kredita 1. tuženiku stavljen na raspolaganje, kada su nastala dugovanja i u kojem iznosu, pa da stoga tužiteljica predloženim dokazima nije dokazala osnovu niti visinu duga, a sve s obzirom da je vještačenjem utvrđeno da je banka kredit isplatila 12. travnja 2002., da je 1. tuženik po realizaciji kredita isplatio određeni broj anuiteta kao i zatezne kamate s točnim datumima uplata specificiranim na stranici 3., tablica 2. financijskog vještačenja, kao i iznos preostalog duga pa je obrazloženje prvostupanjske odluke kontradiktorno kako stanju sudskog spisa, tako i pojedinim dijelovima obrazloženja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

10. Dalje, ovaj sud ukazuje da između tužiteljice i ... zaključen Ugovor o osiguranju potraživanja broj: 53-232110-008470 i da je kreditor otkazao Ugovor o kreditu od 8. travnja 2002. jer 1. tuženik nije podmirivao kreditne obveze te da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je 1. tuženik zadnju uplatu po kreditu izvršio 17. rujna 2003., da je tužiteljica na zahtjev banke, a prema Ugovoru o osiguranju, podmirila utuženi iznos banci i da je člankom 13. Ugovora o osiguranju potraživanja ugovorena cesija tražbine banke u slučaju da nastupom osiguranog slučaja osiguravatelj isplati banci odgovarajuću tražbinu prema njezinom dužniku, slijedom čega je banka 6. studenog 2003. dala pisanu Izjavu o ustupu prava po Ugovoru o kreditu od 9. travnja 2002. te sva prava iz Ugovora o kreditu prenijela na tužiteljicu. Na taj način je tražbina iz Ugovora o kreditu cedirana i tužiteljica je stupila u pravni položaj kreditora. Dakle, pravna osnova tužbe nije regres jer plaćanjem obveze iz Ugovora o kreditu tužiteljica nije podmirila obvezu tuženika, već svoju vlastitu obvezu iz Ugovora o osiguranju i njezino pravo da od tuženika traži povrat neplaćenog dijela kredita se ne temelji na odredbama članka 299. do 304. ZOO-a jer je tim odredbama propisana subrogacija u slučaju ispunjenja tuđe obveze. Potraživanje tužiteljice stoga se temelji na odredbi članka 145. ZOO-a te je tužiteljica postala nova vjerovnica obveze tuženika na povrat kredita i nositeljica svih prava i obveza kreditora iz Ugovora o kreditu, uz činjenicu da su tuženici Ugovorom o kreditu dali suglasnost kreditoru za ustupanje svih prava koje kreditor ima prema korisniku kredita na temelju predmetnog ugovora. Ujedno ovaj drugostupanjski sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev- 3014/2014-2 od 27. ožujka 2019.

11. Osim toga, valja reći da su instrumenti osiguranja sredstva naplate potraživanja koja kreditnoj instituciji stoje na raspolaganju u slučaju kada dužnik prestane otplaćivati kredit ili ga otplaćuje neredovito. Kreditne institucije od korisnika kredita i sudužnika mogu zatražiti jedan ili više instrumenata osiguranja i imaju pravo samostalno odlučiti koje će instrumente osiguranja aktivirati i kojim redoslijedom. Dakle, iako su korisnik kredita i sudužnici u Ugovoru o kreditu dali suglasnost o zaplijeni plaće to ne obvezuje kreditora da koristi prvenstveno navedeno sredstvo osiguranja niti ga sprječava da podnese kondemnatornu tužbu za isplatu njegove tražbine, kao niti tužiteljicu, koja je na temelju cesije stupila na mjesto kreditora (ujedno i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj. Revt- 167/07-2 od 15. travnja 2008.).

12. Stoga prvostupanjski sud potpuno pogrešno zaključuje u odnosu na 2. i 3. tuženike da je bitna činjenica u ovom postupku je li i u kojem iznosu pokojnom KR (predniku 2. i 3. tuženika) ustezana mirovina u korist banke ili tužiteljice i da ista činjenica nije dokazana pa da tužiteljica nije dokazala osnovu i visinu potraživanja niti odgovornost 2. i 3. tuženika kao zakonskih nasljednika KR. Prema odredbi članka 139. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a sukladno stavku 4. istog članka kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Prvostupanjski sud s obzirom na prigovore 2. i 3. tuženika, a zbog pogrešnog pravnog stava, nije utvrdio vrijednost naslijeđene imovine iza pokojnog KR.

13. U odnosu na osobni automobil VW Golf, prvostupanjski sud utvrđuje nisu dostavljeni dokazi vezani za vlasništvo vozila VW tip Golf, koji je predmet naplate po Ugovoru o kreditu pa da stoga tužiteljica predloženim dokazima nije dokazala osnovu niti visinu duga, iako je tužena dostavila dokaz da je pozvala 1. tuženika na dostavi knjižicu vozila radi upisa fiducije, a na okolnosti da fiducija nije upisana jer 1.tuženik nikada nije dostavio knjižicu vozila, a isto tako niti predao osobni automobil, tužiteljica je predložila, u podnesku od 26. travnja 2023. saslušanje 1. tuženika, o kojem dokaznom prijedlogu prvostupanjski sud nije odlučio, a primijenio je pravilo tereta dokazivanja prema tužiteljici. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 20. srpnja 2005. pa se kako je ranije obrazloženo, primjenjuju odredbe ZPP-a ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje ZPP) i članak 299. stavak 2. i 3. koji glasi: Stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Stranke mogu i između ročišta za glavnu raspravu upućivati podneske u kojima će iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. Zakonska odredba o teretu dokazivanja primjenjuje se tek ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu jer tek u tom slučaju o postojanju te činjenice može zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. S obzirom da je prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze, nije primjenom pravila o teretu dokaza mogao odbiti tužbeni zahtjev pa je počinjena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

14. Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba tužiteljice te je zbog počinjenih bitnih povreda postupka ukinuta pobijana presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će ponovno ocijeniti provedene i odlučne dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, pozvat će financijskog vještaka da nalaz iznese usmeno na glavnoj raspravi te vještaka ispitati na sve bitne okolnosti u odnosu na predmet spora te će osim toga, sukladno dokaznom prijedlogu tužiteljice, saslušati 1. tuženika te će provesti dokaze u odnosu na istaknuti prigovor 2. i 3. tuženika o odgovornosti za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine, nakon čega će pravilnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano i jasno obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 12. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić