REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Kž-298/2023-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mile Soldo, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika TZ i II. okrivljenika CZ, zbog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj K- 287/2022-110 od 21. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se I. okrivljenik TZ i II. okrivljenik ŠZ za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11, za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivim, osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci svaki.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora I. okrivljeniku se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. lipnja 2022. godine u 19,42 sati pa do puštanja na slobodu 21. veljače 2023. godine, a II. okrivljeniku uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. lipnja 2022. godine u 18,36 sati pa do puštanja na slobodu 21. veljače 2023. godine.

III. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka te se na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 II. okrivljeni ŠZ obavezuje da uz po prvostupanjskom sudu odmjerene paušalne troškove postupka u iznosu 142,01 euro plati i troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 156,61 (stotinupedesetšest eura i šezdeset jedan cent) eura.

IV. Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu u preostalom dijelu kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Pazinu presudom broj K-287/2022-110 od 21. veljače 2023. proglasio je krivim I. okrivljenika TZ i II. okrivljenika CZ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11., te ih svakog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a temeljem članka 57. KZ/11 uz primjenu članka 41. KZ/11 im izrekao djelomičnu uvjetnu osudu kojom se određuje da će se od izrečene kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine izvršiti dio kazne u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženici u roku od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 I. okrivljenom TZ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 29. lipnja 2022. u 19,42 sati pa do puštanja na slobodu 21. veljače 2023.

3. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 II. okrivljenom ŠZ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 29. lipnja 2022. u 18,36 sati pa do puštanja na slobodu 21. veljače 2023.

4. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 od I. optuženika TZ trajno se oduzima mobilni uređaj marke Huawei, crne boje, upisanog u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01410971, te će se po pravomoćnosti ove odluke uništiti od strane policijskih djelatnika PP Umag-Umago.

5. Na temelju odredbe članka 79. stavak 1. KZ/11 od I. optuženika TZ oduzima se novac u iznosu 510,00 (petstodeset) kuna upisanog u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01254744.

6. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 od II. optuženika ŽZ trajno se oduzima mobilni uređaj marke Samsung, plave boje, IMEI: 353683/08/88640/9, IMEI:357620/84/889640/7, upisanog u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01410969, te će se po pravomoćnosti ove odluke uništiti od strane policijskih djelatnika PP Umag-Umago.

7. Na temelju odredbe članka 79. stavak 1. KZ/11 od II. optuženika ŽZ oduzima se novac u iznosu 1.070,00 (tisućusedamdeset) kuna upisanog u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01254745.

8. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 I. optuženi TZ dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 67,69 eura (šezdesetsedam eura i šezdesetdevet centi) / 510,00 (petstodeset) kuna (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08), a na način da se navedeni iznos oduzet od I. optuženika iz točke V/ izreke ove presude uplati na ime troškova kaznenog postupka o čemu će sud po pravomoćnosti odluke dati nalog računovodstvu ovog suda.

9. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 II. optuženi ŠZ dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 142,01 eura (stočetrdesetdva eura i jedan cent) / 1.070,00 (tisuću sedamdeset) kuna (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08), a na način da se navedeni iznos oduzet od II. optuženika iz točke VII/ izreke ove presude uplati na ime troškova kaznenog postupka o čemu će sud po pravomoćnosti odluke dati nalog računovodstvu ovog suda.

10. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinskog državno odvjetništvo u Pazinu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 5. ZKP/08 i zbog odluke o kazni i troškovima postupka iz članka 471. stavak 1. i 2. ZKP/08, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da se okrivljenici proglase krivima za počinjenje, u stjecaju, svaki po dva kaznena djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 te u dijelu odluke o kazni i to na način da se okrivljenicima za svako počinjeno kazneno djelo utvrde pojedinačne kazne zatvora, a potom da im se izreknu jedinstvene bezuvjetne kazne zatvora te u dijelu odluke o troškovima na način da obveže okrivljenike na snošenje troškova kaznenog postupka u cijelosti.

11. Odgovor na žalbu je podnesen od strane branitelja I. i II. okrivljenika te obojica predlažu da se žalba ODO-a odbije u cijelosti kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

12. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

13. Na zahtjev iz odgovora na žalbu okrivljenika po braniteljima, stranke su uredno obaviještene o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, na koju je pristupio zamjenik ŽDO-a DZ, a nisu pristupili branitelji odvjetnik Marko Ivković i braniteljica odvjetnica Matea Knežević koji su o sjednici uredno obaviješteni te nisu pristupili I. i II. okrivljenik za koje su pozivi vraćeni s naznakom "obaviješteni, nisu podigli pošiljku".

14. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

15. Naime ODO u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud okrivljenike proglasio krivim za jedno produljeno kazneno djelo a ne za dva kaznena djela u stjecaju za koja se terete optužnicom, iako su se obojica okrivljenika na raspravi održanoj 16. veljače 2022. godine očitujući o osnovanosti optužnice izjasnili da se smatraju krivima za počinjenje kaznenoga djela na način i pod okolnostima kako ih se tereti optužnicom, ne osporavajući ni jednu činjenicu navedenu pod točkama 1. i 2. optužnice, te je na taj način prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon u dijelu odluke o kazni pogrešnom primjenom odredbe o produljenom kaznenom djelu čime je ostvario povredu iz članka 469. stavak 1. točka 5. ZKP/08.

16. Protivno navodima žalbe ODO upućuje na povredu zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. a ne točka 5. Prema točki 4. istog članka povreda zakona će biti ostvarena ako je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Upravo ODO i tvrdi da prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje podvodi pod pogrešno materijalnopravnu normu odnosno kaznena djela pogrešno pravno kvalificira to jest umjesto da okrivljenike proglasi krivim za dva kaznena djela u stjecaju pravno ih kvalificira kao jedno produljeno kazneno djelo.

17. Međutim prvostupanjski sud je istina kaznena djela u optužnici navedena nakon rasprave pravno kvalificirao kao jedno produljeno kazneno djelo a ne dva kaznena djela u stjecaju a kako se to obrazlaže pod točkom 6. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

18. Istina okrivljenik očitujući se o osnovanosti optužnice izjasnio se da se smatra krivim a u obrani na raspravi naveo da su u cijelosti točni svi činjenični navodi iz optužnice, da ne osporava niti jednu činjenicu iz iste međutim na ovaj način ipak ne priznaje pravnu kvalifikaciju. Osim toga sud nakon provedene rasprave nije vezan za pravnu kvalifikaciju iz optužnice pa je prvostupanjski sud bio ovlašten proglasiti krivim okrivljenike za jedno produljeno kazneno djelo umjesto za dva a kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi.

19. Dakle ne radi se o povredi kaznenog zakona na koju upire ODO.

20. Međutim u pravu je ODO kada se žali zbog odluke o kazni – djelomičnoj uvjetnoj osudi i odluci o troškovima.

21. Naime ODO smatra da su izrečene kazne (djelomične uvjetne osude) svakome od okrivljenika preblage te da nije bilo osnova za izricanje djelomično uvjetne osude slijedom čega se suprotno tvrdnji prvostupanjskog suda neće ostvariti svrha ni specijalne ni generalne prevencije. U suštini prvostupanjski sud je precijenio značaj olakotnih a podcijenio značaj otegotnih okolnosti, smatra ODO.

22. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi vrsta i mjera kazne ali ih nije pravilno vrednovao kako to osnovano ističe u svojoj žalbi ODO. Tako je kao olakotno cijenio da su okrivljenici do sada neosuđivani, da su priznali počinjenje terećenih kaznenih djela, da je I. okrivljenik izrazio žaljenje i kajanje zbog učinjenog a II. okrivljenik osoba mlađe životne dobi dok im je kao otegotnim cijenio da na području Republike Hrvatske dolaze s ciljem činjenja kaznenih djela što ukazuje na njihovu visoku motiviranost u kriminalnoj aktivnosti i posebnu dozu drskosti i nepoštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske.

23. Stoga i ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnoj situaciji za produljeno kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ-a nije bilo mjesta za izricanje djelomične uvjetne osude i da je svakako trebalo izreći strožu kaznu i to kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

24. Prema tome vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11) kaznom zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci svakom, moći će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine kaznena djela te im omogućiti ponovno uključivanje u društvo ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenoga djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a nikako izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom.

25. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti i okrivljenicima izreći strožu kaznu.

26. U odnosu na odluku o troškovima ODO smatra da je odluka suda prvog stupnja kojom je okrivljenicima naloženo podmirenje troškova postupka na ime paušala sudu upravo u iznosima novca koje je sud oduzeo od I. i II. okrivljenika temeljem članka 79. stavak 1. KZ/11 potpuno neprimjerena kada se uzme u obzir složenost ovog kaznenog postupka u cjelini, brojnost ročišta i provedenih dokaznih radnji, a također i nepotpuna obzirom da je sud u pobijanoj presudi pogrešno interpretirajući odredbu članka 145. ZKP/08 u potpunosti propustio odlučiti o troškovima provedenog psihijatrijskog vještačenja II. okrivljenika, a koje se vještačenje tijekom postupka ukazalo nužnim provesti zbog neodgovornog i samoskrivljenog ponašanja II. okrivljenika protupravnom konzumacijom nepropisanih lijekova.

27. Protivno navodima žalbe odluka o plaćanju troškova paušalnog iznosa u iznosima od 67,69 eura za I. okrivljenika TZ i 142,01 eura za II. okrivljenika ŽZ je u skladu sa Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine 145/2011) a u rasponu je od 300,00 do 50.000,00 kuna, odnosno 39,81 eura do 6.636,14 eura a ukazuje se i primjerenom kako to obrazlaže prvostupanjski sud pod točkama 15. i 16 koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

28. Međutim u pravu je ODO kada navodi da je prvostupanjski sud neosnovano propustio odlučiti o troškovima psihijatrijskog vještačenja II. okrivljenika CZ u iznosu od 156,61 eura budući se radi o troškovima koji su nastali njegovim skrivljenim ponašanjem a ulaze u troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a koje je dužan platiti II. okrivljenik u smislu članka 148. stavak 1. ZKP-a. Naime prema navedenom članku kad sud okrivljenika proglasi krivim, a u konkretnom slučaju ga je proglasio krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično a takvi uvjeti ne postoje, smatra ovaj sud drugog stupnja. Prema tome valjalo je žalbu ODO-a prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka te na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a II. okrivljenika CZ obvezati da uz po prvostupanjskom sudu odmjerene paušale troškove u iznosu od 142,01 euro plati i troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 156,61 eura.

29. Kako je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i troškovima postupka u odnosu na II. okrivljenika djelomično osnovana, te kako preispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, i na štetu okrivljenika nije povrijeđen Kazneni zakon, valjalo je presuditi kao u izreci na temelju članka 486. ZKP-a.

Slavonski Brod, 12. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo