REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1333/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Ulica Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055, zastupanog po Gordanu Rokiću, zamjeniku županijske državne odvjetnice, radi zahtjeva o oglašavanju rješenja ništavim, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/II-942-01/22-01/181, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 9. svibnja 2024. i rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/II-942-04/22-01/4, URBROJ: 2170-03-06/8- 22-2 od 26. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/II-942-04/22- 01/4, URBROJ: 2170-03-06/8-22-2 od 26. travnja 2022., odbijen je zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-942-05/14-01/04, URBROJ: 2170-12-02/8-15-4 od 1. rujna 2015., a kojim rješenjem je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na grč. 117, grč. 118, grč. 119, grč. 157 i grč. 164 k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-942-01/22-01/181, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-24-02 od 9. svibnja 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi kako je istaknuo prigovor ništetnosti Rješenja tuženika od 1. rujna 2015. s obzirom da je riječ o rješenju kojim se odlučivalo o vlasničkopravnim pitanjima o kojima može odlučivati isključivo sud, te se poziva na odredbu iz članka 128. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku i navoda da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o pravnoj stvari iz sudske nadležnosti. Navodi da se kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisao temeljem odredbi članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te članka 2. i 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Tužitelj da je, kao pravni slijednik Narodnog odbora Grada Zagreba ishodio upis prava vlasništva nad predmetnim nekretninama, a Narodni odbor Grada Zagreba da je 26. travnja 1962. zaključio Ugovor s Narodnim odborom Grada Opatije kojim ugovorom je izvršen prijenos prava korištenja nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s NO Opatija na NO Grada Zagreba, pa da je temeljem predmetnog ugovora NO Grada Zagreba preuzeo u faktičan posjed predmetne nekretnine, i za iste da je NO Grada Zagreba NO Opatija isplatio naknadu u iznosu od 32.000.000.00 dinara, pa se Grad Zagreb u trenutku donošenja pobijanog rješenja (rješenja od 1. rujna 2015.) nalazio kao vlasnik predmetnih nekretnina, koje je stekao temeljem valjane pravne osnove, naplatnog pravnog posla, te iste nije stekao izvorno, originarno temeljem samih odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, već da je pravo vlasništva stekao naplatnim pravnim poslom kojim su između NO Općine Opatija i NO Grada Zagreba ugovoreni uvjeti kupnje zgrade i zemljišta upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što da je razvidno iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na navedeno, da je vidljivo da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku koji spada pod sudsku nadležnost jer su u trenutku donošenja pobijanog rješenja nekretnine već bile u vlasništvu tužitelja te nije bilo osnova da se u predmetnoj pravnoj situaciji primjenjuje odredba članka 77. Zakona o naknadi. Nekretnine koje su predmet ovog postupka ne mogu biti predmet naknade, jer da su nekretnine bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja NO za Istru, odnosno društveno vlasništvo s pravom upravljanja NO Opatija, a prestankom postojanja mjesnih zajednica 7. siječnja 1993., neovisno o neizvršenom upisu u zemljišnu knjigu, još tada, i prije uknjižbe, tužitelj da je postao vlasnikom predmetnih nekretnina temeljem naplatnog pravnog posla. S obzirom na navedeno pobijano rješenje da je ništavo jer sukladno odredbi članka 128. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/2009) da je rješenje doneseno u upravnom postupku ništavo ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti. Ovdje da je riječ o sporu prava vlasništva, sukladno članku 1. Zakona o parničnom postupku i tužitelj da se odmah usprotivio prijedlogu Republike Hrvatske za upisom prava vlasništva pozivom na odredbu članka 77. Zakona o naknadi, i tražio od nadležnog upravnog tijela da se stranke upute u parnicu, pa da je povrijeđena i odredba članka 73. Zakona o naknadi. Prvostupanjsko tijelo da je bilo dužno prekinuti predmetni postupak i stranke uputiti u parnicu, jer da je tužitelj odmah izjavio da osporava Republici Hrvatskoj pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Pravo vlasništava Republike Hrvatske uvjetno i zakonom je propisano da će u situaciji kad postoji spor u pogledu činjenica od kojih zavisi neko pravo stranaka, stranke uputiti da pokrenu parnicu ili neki drugi postupak pred nadležnim tijelom. U trenutku upisa tužitelja kao vlasnika predmetnih nekretnina da nije postojalo posebno Rješenje nadležnog tijela kojim bi bilo utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske, a tužitelj da je već bio upisan kao vlasnik nekretnina temeljem valjanog pravnog osnova, naplatnog pravnog posla. RH da je vlasništvo upisala temeljem pobijanog rješenja od dana 23. srpnja 2015., kad je tužitelj već imao upisano pravo vlasništva, a naglašava se da je pravo vlasništva RH temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi uvjetno i ovisi o činjenici da li su raniji vlasnici u odnosu na predmetnu nekretninu postavili zahtjev za naknadu. Dakle, RH da ne stječe pravo vlasništva temeljem odredbe članka 77. Zakona o naknadi bezuvjetno, već da je pravo vlasništva RH uvjetno ovisno o ranije navedenoj činjenici, te navodi da je RH imala mogućnost podnijeti zahtjev za upisom svojeg prava vlasništva temeljem navedene zakonske odredbe sve do trenutka dok netko treći (u ovoj pravnoj stvari tužitelj) nije stekao pravo vlasništva temeljem također valjanog pravnog osnova, odnosno temeljem odredbi članka 361. i 365. ZV-a. Između ostalog, tužitelj navodi da je Presudom Visokog Upravnog suda broj Usž-1862/16 od 22. rujna 2016. izraženo je stajalište suda prema kojem je nadležnost upravnog tijela u postupcima utvrđenja prava vlasništva propisana isključivo odredbom članka 27. stavak 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su prigovori tužitelja neosnovani i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako se pridružuje navodima iz rješenje tuženika i predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ističe da navodi tužitelja nisu pravno osnovani te da su u suprotnosti s bogatom upravnopravnom praksom prvostupanjskih upravnih tijela, drugostupanjskog upravnog tijela, kao i sudskom praksom upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetima koji su se vodili temeljem članka 77. Zakona o naknadi, a u kojima se u upravnom postupku odlučivalo o prijedlogu Republike Hrvatske da se utvrdi vlasnikom imovine koja je predmet naknade na temelju odredaba toga Zakona glede koje zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen. Tužitelj da pogrešno tumači dosege presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-318/16 od 22. rujna 2016. jer da se ista tiče samo postupaka utvrđenja prava vlasništva na turističkom zemljištu, a ne odnosi se na druge postupke, posebice ne postupke koji se vode po Zakonu o naknadi. U tom kontekstu da valja istaknuti da je u cijelosti ispravno stajalište tuženika da je postupanje i odlučivanje po Zakonu o naknadi, pa tako i temeljem članka 77. istog Zakona, u nadležnosti upravnih tijela (službi nadležnih za obavljanje imovinsko pravnih poslova u županijama), a ne suda. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju da prvostupanjsko rješenje nije doneseno u stvari iz sudske nadležnosti slijedom čega da nisu ispunjeni uvjeti za oglašavanjem ništavim prvostupanjskog rješenja na temelju odredbe članka 128. stavak 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku te se posljedično tome pobijano rješenje tuženika ukazuje kao pravilno i zakonito. Sve ostale navode tužitelja, a koji se tiču načina na koji je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, potrebe vođenja sudskog postupka (parnice) na koju je prema stajalištu tužitelja stranke trebalo uputiti prvostupanjsko upravno tijelo, kao i prepreke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske koje u tužbi obrazlaže tužitelj pravima treće osobe (Grada Zagreba) na predmetnim nekretninama, zainteresirana osoba smatra pravno irelevantnima za donošenje odluke u ovom upravnom sporu jer se u istom ne ispituje zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na grč. 117, grč. 118, grč. 119, grč. 157 i grč. 164 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] već zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja protiv odluke prvostupanjskog tijela donesene povodom prijedloga tužitelja da se rješenje oglasi ništavim.

6. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 5. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, i zainteresirane osobe, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

7. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

8. Opunomoćenik zainteresirane osobe je ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz spisa upravnog postupka i ovoga spora proizlazi da je tužitelj zatražio proglašenje ništavim pravomoćno rješenje Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-942-05/14-01/04, URBROJ: 2170-12-02/8-15-4 od 1. rujna 2015., a kojim rješenjem je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na grč. 117, grč. 118, grč. 119, grč. 157 i grč. 164 k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine su bile vlasništvo MS i prenesene su u društveno vlasništvo rješenjem Kotarskog suda u Opatiji broj R-368/49 od 10. listopada 1950., kao općenarodna imovina pod upravom Narodnog odbora grada Zagreba, temeljem Ukaza Predsjedništva Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske od 22. studenog 1947., te članka 1. i 2. Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća u vezi s člankom 4. Uredbe o određivanju početka toka i isteka rokova za pripojeno područje, iz čega proizlazi da se radi o imovini koja je oduzeta temeljem članka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi). Tijekom postupka je utvrđeno da prijašnji vlasnik niti njegovi nasljednici nisu podnijeli zahtjev za povrat imovine u zakonskom roku, te je temeljem članka 360. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i članka 33. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi izvršen upis nekretnina na Grad Zagreb.

12. Odredbom članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP) propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti; 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku; 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće; 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo; 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala; 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (stavak 1.). Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba (stavak 2.). Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor (stavak 3.).

13. Prvotno valja napomenuti da je zahtjev za oglašivanje ništavim predmetnih rješenja izvanredni pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

14. Tužitelj smatra da je osporavano rješenje 1. rujna 2015. nezakonito jer se radi o pravnoj stvari iz sudske nadležnosti, te da je stoga ništavo sukladno odredbi članka 128. stavak 1. točka 1. ZUP-a

15. Odredbom članka 5. Zakona o naknadi, propisano je da se odredbe ovoga Zakona odnose i na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzele na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine, broj 90/92., 94/93. i 117/93.), a prenesena je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona.

16. Odredbom članka 77. Zakona o naknadi, propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

17. Odredbom članka 64. Zakona o naknadi, propisano je da se postupak, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, provodi na zahtjev prijašnjega vlasnika. Zahtjev se podnosi nadležnoj službi ureda državne uprave prema mjestu gdje se nalazi imovina koja je predmet naknade.

18. Odredbom članka 65. Zakona o naknadi, propisano je da se postupak pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi ureda državne uprave. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koji ima položaj stranke u postupku.

19. Odredbom članka 69. Zakona o naknadi, propisano je da se nakon provedenoga postupka u kojem se utvrđuju činjenice odlučne za odlučivanje o zahtjevu, nadležna služba ureda državne uprave donosi rješenje o naknadi za oduzetu imovinu.

20. Neosnovani su i navodi tužitelja glede nenadležnosti tuženika i prvostupanjskog za donošenje upravni rješenja u ovoj pravnoj stvari, obzirom da se nadležnost javnopravnih tijela za odlučivanje o tom prijedlogu temelji na odredbi članka 15. ZUP-a, a u svezi člankom 77. Zakona o naknadi.

21. Tužitelj se neosnovano poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-318/16 od 22. rujna 2016., obzirom da se ista odnosi na postupke utvrđivanja prava vlasništva na turističkom zemljištu, a ne na postupke koji se vode prema Zakonu o naknadi.

22. Uvažavajući navedene zakonske odredbe, kao i činjenicu da prijašnji vlasnik nije podnio zahtjev za naknadu oduzete imovine, koja je prenesena u društveno vlasništvo nacionalizacijom, dakle, na temelju propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, to ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

23. Cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je kako ranije taksativno nabrojeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Također, drugi razlozi koje navodi tužitelj radi oglašavanja rješenja ništavim su razlozi koji se odnose na zakonitost pobijanog rješenja, a niti samim ZUP-om, niti Zakonom o naknadi nije izričito propisano da su to razlozi zbog kojih bi rješenje trebalo oglasiti ništavim.

24. Kako rješenje čije se oglašavanje ništavim predlaže, ne sadrži nepravilnosti koje su po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (članak 128. ZUP-a), nije bilo osnove zaključiti da ovi razlozi postoje, to je i Sud u konkretnom upravnom sporu našao da nisu ostvarene pretpostavke za usvajanje zahtjeva tužitelja da rješenje od 1. rujna 2015. oglasi ništavim, zbog čega je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen.

25. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a koji određuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Rijeci 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić dipl. iur.,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4,

- tuženiku Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

-zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Ulica Erazma Barčića 5