Posl. br. P-790/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐB iz Đ, kbr. 276, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gordani Brčić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženih: 1. ĆB, kao nasljednik ĆB " Ć" N, odsutan i nepoznata boravišta, kojeg kao privremeni zastupnik zastupa Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci i 2. NB pok. LB iz [adresa], kbr. 276, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 31. ožujka 2025., u prisustvu tužitelja, njegove punomoćnice i tuženog ad 2/, a u odsutnosti uredno pozvanog privremenog zastupnika tuženog ad 1/, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 12. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj ĐB iz [adresa], kbr. 276, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 3/8 idealnih dijelova kat. čest. [katastarska čestica], šuma pod Žukovac, površine 1343 m2, 4589/31, šuma pod Sv. Antun, površine 4117 m2, 4589/38, šuma pod Sv. Antun, površine 2200 m2, i 4615/1, vinograd pod Sv. Antun, površine 853 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], koje nekretnine je stekao dosjelošću te je ovlašten temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama za 3/8 idealnih dijelova na svoje ime, uz istovremeno brisanje sa predmetnih nekretnina imena tuženih kao i sa imena njihovih prednika ĆB "Mastilo" Lovrov (1/4) i NB pok. LB (1/8).
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, a koja je pred ovim sudom zaprimljena 7. veljače 2022. tada pod posl. br. P-96/2022, navodi kako je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je upisan kao suvlasnik 1/8 dijela svih nekretnina koje su precizno navedene u izraci ove presude, dok su na preostalom suvlasničkom dijelu kao suvlasnici upisani tuženi, odnosno njihovi pravni prednici. Ovakav upis u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju budući je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti. Naime, predmetne nekretnine su prethodno bile u vlasništvu djeda tužitelja po ocu RB "Mastilo", a kojeg su naslijedili njegovi sinovi ĆB, ĐB, NB i LB, pri čemu je potonji otac tužitelja. Nakon smrti RB njegovi sinovi izvršili su razvrgnuće suvlasničke zajednice, a temeljem kojeg su utužene nekretnine pripale u isključivo vlasništvo ocu tužitelja LB. Potom je umro i LB, a naslijedili su ga tužitelj i njegov brat NB, a koji su 1990. razvrgli suvlasničku zajednicu na nekretninama, pa su tako utužene nekretnine sada u cijelosti pripale tužitelju. Stoga tužitelj smatra da je pravo vlasništva na utuženim nekretninama stekao dosjelošću, pri čemu je u posjed nekretnina stupio temeljem nasljedstva i učinjene diobe. Vezano za pasivnu legitimaciju u tužbi se ističe kako je ĆB "Mastilo" pok. NB umro, a istog je u cijelosti naslijedio njegov sin, odnosno tuženik ad 1/. Također, umro je i ĐB "Mastilo" pok. NB koji nije imao djece, pa su ga naslijedila njegova braća, odnosno njihovi potomci. NB "Mastilo" pok. NB je također umro, a njegova djeca su sin NB, kojeg su naslijedile njegove kćeri BB i ČB. Kći IB pok. NB, koja nije bila udana niti je imala djece. Kći HB pok. NB naslijedili su sin GB, kći KB, PB koja je također u međuvremenu umrla, a njeni nasljednici su udov MB te sinovi EB i UB, dok su SB, koja je kći HB naslijedili suprug OB i kći FB.
1.1. Kako tužitelj kao stvarni ali vanknjižni vlasnik nekretnina ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, a u zemljišnim knjigama suda su kao suvlasnici nekretnina uz tužitelja upisani tuženi i njihovi pravni prednici, iako im na ovim nekretninama više ne pripadaju nikakva vlasnička prava, pri čemu tužitelj nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
1.2. Inače, predmetnom tužbom tužitelj je izvorno obuhvatio ukupno 11 tuženika pri čemu je zapravo utužio čitav suvlasnički dio na predmetnim nekretninama na kojem tužitelj nije upisan kao vlasnik, pri čemu je ukupno 7 tuženika u tužbi označeno kao odsutno i nepoznata boravka. Tijekom postupka utvrđeno da je tada tuženi ad 8/ UB, a za kojeg je u tužbi navedeno da se radi o osobi koja je odsutna i nepoznatog boravka, zapravo nije odsutan već da se radi o osobi u odnosu na koju je pokrenut postupak radi proglašenja nestalog za umrlog koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. R1-40/2023. Obzirom na navedeno, rješenjem ovog suda od 29. siječnja 2024. pod posl. br. P-96/2022 utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a ujedno ovim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada se završi postupak koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. R1- 40/2023 ili kada sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka dovršetak tog postupka. Postupajući po službenoj dužnosti, a uvidom u izvanparnični upisnik ovog suda, utvrđeno je kako je postupak pod posl. br. R1-40/2023 završio donošenjem rješenja od 14. ožujka 2024. kojim je smrt ranije tuženog ad 8/ UB utvrđena s danom 16. travnja 2019., a iz čega slijedi da je ovaj tuženik zapravo umro prije podnošenja tužbe. Slijedom navedenog, sud je rješenjem od 16. rujna 2024. pod posl. br. P-790/2024 odredio nastavak ovog parničnog postupka, a ujedno je istim rješenjem tužba odbačena u odnosu na tužene od ad 1/ do 11/ u dijelu u kojem su ovi tuženi nužni i jedinstveni suparničari sa ranije tuženim ad 8/. Po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen, sada pod posl. br. P-790/2024, time da u postupku od tada sudjeluju samo sada tuženi ad 1/ i 2/.
1.3. Već u tužbi tužitelj navodi kako je sada tuženi ad 1/ osoba koja je odsutna i nepoznata boravka, pa mu se predlaže nakon provedenog postupka postaviti privremenog zastupnika u osobi jednog od odvjetnika prema odabiru suda. Provedenim postupkom utvrđeno je da je ovaj tuženi doista odsutan i nepoznata boravka, pa mu je sud postavio privremenog zastupnika u osobi Željka Šuška, odvjetnika u Veloj Luci, o čemu je izdat oglas koji je objavljen u Narodnim novinama broj 21/25 od 7. veljače 2025. Privremeni zastupnik tuženog ad 1/ nije podnio pisani odgovor na tužbu, a nije pristupio ni na pripremno ročište, kao ni na ročište glavne rasprave, iako je bio uredno pozivan.
1.4. Tuženi ad 2/ također nije podnio pisani odgovor na tužbu, međutim isti je pristupio na ročište glavne rasprave koje je održano 31. ožujka 2025., te je izjavio da su svi činjenični navodi tužbe točni u cijelosti iz kojeg razloga tužitelju ne osporava pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.
2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utužene nekretnine, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti LB pok. L **.**.1975. posl. br. O-170/75, te su u svojstvu svjedoka saslušani JB, TB i CB. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka VB, a ovo iz razloga što je tužiteljska strana odustala od njegova saslušanja. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da su kao suvlasnici utuženih nekretnina u zemljišnim knjigama suda upisani tužitelj te njegov brat, a ujedno i tuženik ad 2/, za po 1/8 dijela te pravni prednik tuženog ad 1/ za 1/4 dijela. Na preostalom dijelu ovih nekretnina kao suvlasnici upisani su pravni prednici tuženika u odnosu na koje je tužba odbačena, a koji upisi u zemljišnim knjigama su irelevantni za ovaj parnični postupak jer nisu predmetom raspravljanja. Prema navodima tužitelja ove nekretnine predstavljale su stvarno vlasništvo njegovog djeda po ocu RB "Mastilo", a koji je iza svoje smrti ostavio 4 sina, dakle ĆB, R, RB i LB, pri čemu je LB ujedno i otac tužitelja i tuženog ad 2/. Nakon smrti svog oca, braća su se dogovorila, te je predmetno zemljište temeljem njihova dogovora u cijelosti pripalo LB pok. L, a što su u svojim navodima potvrdili tuženik ad 2/ i saslušani svjedoci. Tako svjedoci JB, TB i CB u svom iskazu u bitnom navode da su im nekretnine iz tužbe jako dobro poznate gotovo čitav život i to iz neposrednog zapažanja, a ove nekretnine prema smještene su u Korčuli, u predjelu zvanom Ekonomija, istočno od gradskog bazena. Zapravo radi se o kompleksu zemljišta širine između otprilike 30 do 40 metara koje se proteže sve do vrha brda. Prema navodima ove nekretnine je u svom posjedu držao otac tužitelja LB, a koji je sa istih nekretnina ubirao drva za ogrjev kao i grm za ishranu životinja. Nakon njegove smrti, ovakav posjed da je preuzeo upravo tužitelj, time što je tužitelj na dijelu ovih nekretnina prije otprilike 20-tak godina posadio manji maslinik. Prema iskazu svjedoka niti tužitelja niti njegova oca nitko nikada nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina niti im je na bilo koji način osporavao pravo vlasništva istih. Sud je iskazima ovih svjedoka poklonio vjeru u cijelosti, a ovo iz razloga što su svi svjedoci rođeni u Žrnovu 50-tih godina prošlog stoljeća, u relativnoj blizini predmetnih nekretnina, pa im je sve o njima poznato iz neposrednog zapažanja. Osim toga saslušani svjedoci nisu u srodstvu sa parničnim strankama te su nezainteresirani za ishod postupka, a kako su njihovi iskazi životni i logični te nisu u međusobnoj suprotnosti, već se naprotiv međusobno dopunjuju i u skladu su sa preostalim izvedenim dokazima, sud je temeljem iskaza svjedoka nesumnjivo utvrdio kako se tužitelj nalazi u osobnom i kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina negdje od 90-tih godina prošlog stoljeća, a posredstvom svog oca još i ranije. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca tužitelja i tuženog ad 2/ LB pok. L od 30. rujna 1975. posl. br. O-170/75 utvrđeno je kako su za njegove nasljednike temeljem zakona proglašeni sinovi TB i NB na jednake dijelove. Osim njih, zakonske nasljednice ostavitelja prvog nasljednog reda bile su i udova ZB te kćerka ŠB, koje su svoje nasljedne dijelove ustupile TB i RB. U ostavinsku masu LB pok. NB uvrštene su i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], dakle upravo nekretnine koje su predmetom tužbe, a koje su dakle po ovom rješenju pripale tužitelju i tuženom ad 2/ na jednake dijelove. Prema navodima tužbe tužitelj je sa svojim bratom 1990. izvršio diobu po kojoj su ove nekretnine pripale upravo tužitelju. Budući je tuženik ad 2/ na ročištu održanom 31. ožujka 2025. iskazao kako su svi činjenični navodi tužbe istiniti, to ovaj sud nalazi kako među strankama nema spora o tome da danas utužene nekretnine pripadaju u vlasništvo tužitelja.
3.1. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i procesno držanje tuženika tijekom postupka, ovaj sud nalazi da među strankama nije sporna ni aktivna ni pasivna legitimacija, da su nekretnine koje su predmetom tužbe u naravi poljoprivredno i šumsko zemljište smještene u predjelu zvanom Ekonomija u Korčuli, koje su negdje od 90-tih godina prošlog stoljeća u isključivom i kvalificiranom posjedu tužitelja. Tužitelj je stupio u posjed ovih nekretnine nasljedstvom iza smrti svog oca i temeljem diobe učinjene sa svojim bratom RB, pri čemu je njihov otac LB pok. NB u posjed ovih nekretnina stupio nasljeđivanjem od svog oca i temeljem diobe sačinjene sa svojom braćom. Iz rezultata dokaznog postupka svakako proizlazi i to da tužitelji i danas u kvalificiranom posjedu drži ove nekretnine.
4. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo utuženih nekretnina dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), budući ih kvalificirano posjeduje, što osobno što putem svog pravnog prednika oca, najmanje od 70-tih godina prošlog stoljeća. Da je tome tako potvrđuje i činjenica što nitko od tuženih nije osporio činjenične navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, pa je valjalo odlučiti kao u izreci.
5. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.
U Korčuli, 12. svibnja 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
