Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Psp-99/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Contarini d.o.o., Ulica hrvatskih žrtava 102, Solin, OIB: 20497861851, kojega zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TĐ, odvjetničkog vježbenika kod Vinka Samardžića te punomoćnice tuženika Dijane Vulić, na ročištu za objavu presude, dana 9. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Time što je tuženik dana 13. srpnja 2022. ušao u poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj (im) čestici (ama) broj 8764/4, K. O. [katastarska općina], koji poslovni prostor se do tada nalazio u mirnom i faktičkom posjedu tužitelja te potom promijenio lozinku na ulaznim vratima, tuženik je zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj (im) čestici (ama) broj 8764/4, K. O. [katastarska općina].

II. Zabranjuje se tuženiku JĐ takvo i slično buduće smetanje tužitelja Contarini d.o.o. u posjedu Boutique Hotel Bačvice, koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj (im) čestici (ama) broj 8764/4, K. O. [katastarska općina].

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu:

a) kojim se utvrđuje da su u poslovni prostor ušle dvije nepoznate osobe te da je tuženik na ulaznim vratima postavio zaštitare.

b) koji glasi:

„Nalaže se tuženiku JĐ da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja, na način da vrati tužitelju oduzeti posjed poslovnog prostora Boutique Hotel Bačvice, koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj (im) čestici (ama) broj 8764/4, K. O. [katastarska općina], te da na ulaznim vratima poslovnog prostora vrati lozinku koja je bila prije čina smetanja ili da preda tužitelju nove lozinke postavljene od tuženika na glavnim ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora u roku od 3 dana te se ovlašćuje tužitelj da sam ili po drugom izvođaču te po potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostavi prijašnje stanje na trošak i opasnost tuženika, te da oslobodi poslovni prostor od osoba – djelatnika zaštitarske agencije koje osobe onemogućavaju zakonskom zastupniku tužitelja ulazak u prostor.“

IV. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži pružanje posjedovne zaštite u odnosu na „lozinke za videonadzor, poslovno računalo tužitelja koje se nalazi u poslovnom prostoru, elektronički uređaj koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv. POS aparat) za usluge koje je tužitelj pružao u predmetnom poslovnom prostoru te poslovanju i komunikaciji sa Booking.com“, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te zabranom svakog takvog i sličnog budućeg smetanja.

V. Odbija se kao neosnovan prijedlog za donošenjem privremene mjere, koji glasi:

„1. Nalaže se protivniku osiguranja RĐ da u roku od 3 dana od primitka ovog rješenja na ulaznim vratima poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj(im) čestici(ama) broj 8764/4 k. o. [katastarska općina], vrati lozinku koje je promijenio dana 13. Srpnja 2022.g., te da ulazna vrata oslobodi od postavljenih zaštitara radi nesmetanog ulaska zakonskog zastupnika tužitelja u predmetni poslovni prostor.

2. Nalaže se protivniku osiguranja RĐ da u roku od 3 dana od primitka ovog rješenja u poslovnom prostoru koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj(im) čestici(ama) broj 8764/4 k. o. [katastarska općina], vrati tužitelju oduzeti posjed poslovnog računala koje se nalazi u predmetnom poslovnom prostoru i poslovne dokumentacije koja se nalazi također u poslovnom prostoru

3. Nalaže se protivniku osiguranja RĐ da u roku od 3 dana od primitka ovog rješenja u poslovnom prostoru koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj(im) čestici(ama) broj 8764/4 k. o. [katastarska općina], vrati tužitelju oduzeti posjed elektroničkog uređaja koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv POS aparat), za usluge koje je tužitelj prije čina smetanja pružao u predmetnom poslovnom prostoru,

4. Ukoliko protivnik osiguranja ne postupi kako je navedeno u stavku 1. izreke ovoga rješenja, izreći će mu se novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn (desettisuća kuna) dnevno, svaki dan, sve dok ne postupi sukladno toč. I, II i III ovog rješenja ili kazna zatvora sukladno odredbi čl. 16 Ovršnog zakona.

5. Ova privremena mjera ostati će na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se među istim strankama vodi radi smetanja posjeda.

6. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.“

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. kolovoza 2022. navodi se u bitnome da je tužitelj mirni, faktični i posljednji posjednik poslovnog prostora Boutique Hotel Bačvice, koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, i u zgradi sagrađenoj na katastarskim česticama broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] te da je u posjed predmetne nekretnine ušao tijekom travnja 2017., od kada cijelo to vrijeme u istome obavlja ugostiteljsku djelatnost. Navedene činjenice da je tuženik učinio priznao i učinio nespornim, između ostaloga i u ugovoru koji je zaključen među parničnim strankama dana 22. rujna 2021., ovjerenim od strane javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina pod brojem OV-7137/2021, a kojim ugovorom se tuženik, između ostaloga, odrekao prava na posjed predmetnog prostora. Pored toga, da je tužeik navedene činjenice mirnog, faktičnog i posljednjeg posjeda učinio nespornim i konkludentnim činima na način da je u predmetni prostor dolazio jedino po pozivu ili uz dopuštenje tužitelja ili njegovog zakonskog zastupnika.

1.1.Međutim, da je tuženik dana 13. srpnja 2022., ušao u predmetni prostor sa još dvije nepoznate osobe te da je tom prilikom izvršio promjenu podataka na elektroničkom uređaju koji se koristio za obradu plaćanja karticama (tzv POS aparat), za usluge koje je tužitelj pružao u predmetnom poslovnom prostoru. Nakon toga, da je tuženik odbio izaći iz poslovnog prostora te je doveo zaštitare koje je postavio na ulazna vrata predmetnog poslovnog prostora i koji su na taj način sprječavali ulazak ovlaštenoj osobi tužitelja u predmetni prostor. Tuženik da je potom, uz pomoć zaštitara, promijenio lozinku na ulaznim vratima prostora, a nakon toga da je promijenio lozinke na video nadzoru, čime da je onemogućio ulazak zakonskom zastupniku tužitelja u navedeni prostor, odnosno oduzeo je tužitelju posljednji mirni i faktični posjed predmetnog prostora. Nakon toga, da je tuženik, na tužitelju nepoznat način, bez sudjelovanja tužitelja, neovlašteno ušao u poslovnu dokumentaciju i korespondenciju tužitelja te je, provalivši u poslovno računalo tužitelja, raskinuo ugovor kojega je tužitelj imao zaključen sa agencijom Booking com, te zaključio novi ugovor sa tužitelju nepoznatom tvrtkom, a što da je tužitelj saznao nakon što je tužitelju Booking . com dostavio obavijest o tome.

1.2. Opisanim radnjama da je tuženik zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora Boutique Hotel Bačvice, koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskim česticama broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]; u posljednjem mirnom posjedu videonadzora, elektorničkog uređaja koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv POS aparat), poslovnog računala i poslovne dokumentacije. Slijedom iznijetog, tužitelj je predložio sudu da mu se pruži posjedovna zaštita utvrđenjem čina smetanja – oduzimanja posjeda opisanog poslovnog prostora, videonadzora, poslovnog računala tužitelja te elektorničkog uređaja koji se koristi za obradu plaćanja karticama (POS aparata), uspostavom ranijeg posjedovnog stanja prije čina smetanja te zabranom svakog takvog i sličnog budućeg smetanja tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, te prigovor pomanjkanja protupravnosti smetanja. Navodi kako je, suprotno navodima tužitelja, tuženik mirni, faktični i posljednji posjednik poslovnog prostora u Splitu na adresi [adresa], II kat površine 264,90 m2, budući je tuženik s tužiteljem dana 11.ožujka 2022. jednostavno svojom izjavom raskinuo Ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljen 22.rujna 2021., kojim je tužitelju dao na upravljanje predmetni prostor, stoga da je kao zakoniti zakupnik predmetnog prostora legitiman stupiti u posjed istoga. Tuženik da je raskinuo predmetni Ugovor budući da tužitelj nije ispunjavao ugovorom preuzete mjesečne obveze i to plaćanje mjesečnih zakupnina za predmetni prostor, kao i ostalih troškova struje, vode te troškova prema Republici Hrvatskoj u vidu doprinosa i poreza na ime obrta [obrt] u vlasništvu ovdje tuženika, te da je svojim ponašanjem prouzročio nemjerljivu štetu istome, radi čega da je podnio tužbu pred ovim sudom broj P-2142/2022, i to radi isplate nepodmirenih ugovornih obveza.

2.1. Nakon raskida ugovora, da je tuženik u više navrata pozivao tužitelja da mu kao zakonitom zakupniku predmetnog prostora isti preda u posjed, a tako mu je uputio i Opomenu za predaju u posjed predmetnog prostora dan 19. travnja 2022. Tužitelj da se oglušio na zahtjeve tuženika te da je nastavio izvršavati posjed predmetnog prostora, i to kao nepošten posjednik, a u tome periodu da nije niti plaćao troškove koji proizlaze iz ugovora o zakupu već da ih je podmirio tuženik, zbog čega je tuženiku konačno i raskinut ugovor o zakupu, odnosno da mu nije produljen. Protivno navodima tužbe, da je tuženik dana 13.srpnja 2022., u vremenu od oko 12:00 sati ušao u opisani poslovni prostor mirno bez uporabe nasilja, poznavajući šifru za otključavanje elektronske centralne brave na ulaznim vratima, o čemu je obavijestio i tadašnju djelatnicu Contarini d.o.o., ČĐ da mirno, nenasilnim putem, ulazi u posjed predmetnog prostora. Dakle, da je stupio u predmetni prostore kao zakoniti zakupnik predmetnog prostora te u svom ponašanju nije u niti jednom trenutku primijenio silu niti prijetio kome od zatečenih zaposlenika tužitelja, a kamo li tužitelju. Nadalje, tuženik osporava i navode tužbe gdje se ističe da je tuženik promijenio lozinku na ulaznim vratima i na videonadzoru te da je onemogućio ulazak zz tužitelja u isti, da je provalio u poslovno računalo tužitelja te da je neovlašteno ušao u poslovnu dokumentaciju tužitelja te raskinuo ugovor sa Booking.com. Suprotno navodima tužitelja, u vremenu od oko 13,00 sati navedenog dana tužitelj, odnosno z.z. tužitelja zajedno sa svojim punomoćnikom uz pratnju dva policijska službenika stupio je u predmetni prostor, prilikom čega tuženik iste nije ometao te među strankama nije došlo do ikakve interakcije. Za vrijeme boravka u predmetnom prostoru tuženik nije pružao ikakav otpor niti ometao policijske službenike u radu dok zz tužitelja ničim nije tuženiku osporavao posjed ili ga pokušao oduzeti. U svakom slučaju, da tužitelju ne pripada posjedovna zaštita budući nema mirni posjed već je njegov posjed stečen zlouporabom povjerenja.

2.2. Protivno navodima tužitelja, z.z. tužitelja zajedno sa svojim punomoćnikom i suprugom da je svojevoljno napustila predmetni prostor budući je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama među strankama raskinut. Suprotno navodima tužitelja, a obzirom na otkaz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 11.3.2022 , Opomeni za predaju u posjed , tužbi i svim radnjama koje je tuženik poduzeo, sam podstreh za bespravan ulazak u prostor su ostvarili z.z. tužitelja, punomoćnik iste i suprug z.z. tužitelja, a da ih tuženik kao punopravni zakupoprimac, nije pustio u predmetni prostor već da su sami ušli i pritom uznemirili goste hotela, kako svojom pojavom tako i intervencijom policijskih službenika u više navrata. Iz svega proizlazi da nema dokaza da bi tuženik zasmetao tužitelja u mirnom posjedu, budući su ga isti napustili dobrovoljno bez uporabe ikakve sile.

2.3. Nadalje tuženik ističe da tužitelj nigdje nije specificirao pokretnine svojim specijalnim oznakama (serijskim brojevima, odnosno bar kodovima) po kojima bi one bile točno određene u odnosu na ostale pokretnine iste vrste, nisu individualizirane već samo paušalno navodi pokretnine u tužbi i tužbenom zahtjevu, pa je u tom smislu tužbeni zahtjev konfuzan, a u konačnici i neovršiv jer se po istome ne može postupiti. Posebno se ističe da tužitelj nije dokazao da bi bio niti vlasnik niti posjednik na pokretninama na kojima tvrdi da je zasmetan u posjedu već ih samo paušalno nabraja. Naprotiv, tužitelj nije niti dokazao čin smetanja nad pokretninama koje su predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno da bi uopće bio izvršen čin smetanja od strane tuženika što tuženik u ovom odgovoru u cijelosti osporava da bi učinio.

2.4. Tuženik navodi da , obzirom na tužiteljevo nepodmirivanje odnosno neredovito plaćanje prema Gradu Splitu kao zakupodavcu, Grad je otkazao kompletno Ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi [adresa], II kat. Tuženik je pokušao podmiriti dugove za zakup, nepodmirena dugovanja prema HEP-u, komunalnu naknadu, vodu te je uspio djelomično podmiriti iste dok ga je Grad Split ovršio za dugovanje prema Hrvatskim vodama u iznosu od 7.900,00 kuna te 54.000,00 kuna za komunalne naknade za 2021. godinu. Dakle, da je tuženik, uz plaćene troškove dugovanja tužitelja, ovršen još i za ukupno 61.900,00 kuna zbog tužiteljevog nemarnog podmirivanja obveza prema Gradu Splitu. Tuženik je od 13.07.2022. godine, nakon mirnog ulaska u posjed predmeta, sve redovne troškove uredno podmirio.

2.5. Nadalje, tuženik se protivi i postavljenoj privremenoj mjeri budući da tužitelj nije dokazao da bi u slučaju neodređivanja privremene mjere pretrpio bilo kakvu nenadoknadivu štetu, ističe da privremena mjera konzumira tužbeni zahtjev pa da je u tom smislu nezakonita te predlaže da su u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: maila Booking.com; Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 22.rujna 2021., ovjeren od strane javnog bilježnika Snježane Ludvajić u Solinu pod brojem OV-7137/2021 i OVR-7138/2021; Opomenu pred utuženje – poziv na predaju u posjed od 19.travnja 2022.; potvrdu o primitku i uručenju; dopis Grada Splita, Upravnog odjela za gradsku imovinu od 7.listopada 2022., upućen tuženiku; rješenje o ovrsi komunalne naknade izdano od strane Grada Splita dana 4. prosinca 2021.; račun Elektra d.o.o. izdan na ime tuženika za električnu energiju za razdoblje od 1.ožujka 2022. do 31.ožujka 2022.; mail tuženika upućen tužitelju dana 11.ožujka 2022., rješenje o ovrsi naknade za uređenje voda izdano od strane Grada Splita dana 4.prosinca 2021.; novinske članke; tužbu koju je tuženik podnio protiv tužitelja pred ovim sudom, broj P-2142/2022; službena zabilješka PU Splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja od 13. srpnja 2022., zapisnik o primopredaji poslovnog prostora Grada Splita, Upravni odjel za gradsku imovinu, od 5. prosinca 2023.godine.

3.1. Izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka J“Angelo i VĐ.

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite utvrđenjem čina smetanja – da je tuženik dana 13. srpnja 2022., ušao u poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zajedno sa još dvije nepoznate oosbe te da je potom promijenio lozinku na ulaznim vratima te na ulaznim vratima postavio zaštitare, i promijenio lozinke na videonadzoru, te da je provalio u poslovno računalo tužitelja, promijenio postavke u poslovanju sa tvrtkom Booking.com te podatke na elektroničkom uređaju koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv. POS aparat), čime da je zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu opisanog poslovnog prostora, videonadzora, poslovnog računala tužitelja koji se nalazi u poslovnom prostoru te elektroničkog uređaja koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv. POS aparat) te u poslovanju i komunikaciji sa tvrtkom Booking.com; uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te zabranom takvog ili sličnog budućeg smetanja posjeda.

7. Pri tome tužitelj tvrdi da je posljednji mirni posjednik opisane nekretnine, poslovnog prostora te sustava videonadzora tog poslovnog objekta, poslovnog računala i dokumentacije koje se nalazi u poslovnom prostoru, te elektroničkog uređaja koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv. POS aparat) te komunikacije sa Booking.com, dok tuženik osporava da bi tužitelj bio posljednji mirni posjednik, ističući da je dana 11. ožujka 2022. jednostranom izjavom raskinuo Ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljen dana 22.rujna 2021., te da ga je nakon toga više puta pozivao da mu predmetni prostor preda u posjed, pa da mu je tako i dana 19. travnja 2022. uputio Opomenu za predaju u posjed. Tuženik nadalje ističe kako je u predmetni poslovni prostor ušao mirno, nenasilnim putem, te da u niti jednom trenutku nije primijenio silu niti da je prijetio kome od zatečenih zaposlenika tužitelja, a pogotovo tužitelju.

8. Sukladno odredbi članka 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17; dalje ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9. Obzirom da je tužitelj u tužbi kao predmet posjedovne zaštite označio, uz poslovni prostor, i pokretnine koje u tužbi nisu navedene kao individualno označene stvari (species), ovaj sud je rješenjem od 4. rujna 2024. pozvao tužitelja da uredi tužbeni zahtjev u odnosu na pokretnine na koje se traži pružanje posjedovne zaštite, i to videonadzor, poslovno računalo tužitelja koji se nalazi u poslovnom prostoru te elektroničkog uređaja koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv. POS aparat), te poslovanje i komunikacija sa Booking.com, na način da iste označi kao species – individualno određene stvari, obzirom da navedene stvari svakako ne predstavljaju generično određene stvari. Istim rješenjem tužitelj je upozoren na posljedice nepostupanja po nalogu suda (članak 109. ZPP).

9.1. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 2. listopada 2024., tužitelj je naveo kako nije u mogućnosti označiti pokretnine kao individualno određene stvari budući da su iste ostale u poslovnom prostoru koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, a koji posjed mu je oduzet te da i ovako određene pokretnine predstavljaju individualno određene stvari koja se nalazi u predmetnom poslovnom prostoru i da nema dvojbe o kojim pokretninama se radi.

9.2. Tužbeni zahtjev mora biti tako određen da može biti predmet ovrhe i da može poslužiti kao ovršna isprava, dakle, mora biti nedvojbeno jasno što tuženik mora učiniti ili propustiti, na koji način i gdje to mora učiniti, pa je takav tužbeni zahtjev postupovna pretpostavka za meritorno suđenje. Slijedom toga, i izreka meritorne sudske odluke po svom sadržaju mora biti jasna i razumljiva, kako bi takva odluka na prijedlog stranke mogla biti provedena u ovršnom postupku. Pravilno, precizno, potpuno i određeno postavljeni tužbeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suđenje.

9.3. U konkretnom slučaju, općepoznata stvar je da postoje različite vrste videonadzora, poslovnog računala, elektroničkog uređaja za obradu plaćanja karticama (POS aparat), komunikacije sa Booking.com, i to različitih proizvođača, veličina te načina upotrebe. Stoga je te stvari, kao pokretnine (species) trebalo individualizirati na način se opišu svojstva tih stvari, primjerice, godina proizvodnje, proizvođač, serijski broj, jačina stroja i slične osobine, kako bi se te stvari bez poteškoća mogle razlučiti od drugih istih sličnih stvari.

9.4. Obzirom da tužitelj nije postupio po navedenom rješenju suda, a bio je upozoren na posljedice nepostupanja po istome, to je, primjenom članka 109. st. 5. ZPP, valjalo odbaciti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje čina smetanja - pružanje posjedovne zaštite u odnosu na videonadzor, poslovno računalo tužitelja koje da se nalazi u poslovnom prostoru te elektroničkog uređaja koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv. POS aparat), te u poslovanju i komunikaciji sa Booking.com, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te zabranom takvog ili sličnog budućeg smetanja.

9.5. Slijedom iznijetog, riješeno je kao u točki IV. izreke.

10. Nastavno, sud će se referirati na zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite utvrđenjem čina smetanja - da je tuženik dana 13. srpnja 2022., ušao u poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zajedno sa još dvije nepoznate osobe te da je potom promijenio lozinku na ulaznim vratima te na ulaznim vratima postavio zaštitare, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te zabranom takvog ili sličnog budućeg smetanja posjeda.

11. Člankom 20. st. 1. ZV, propisano je da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (stavak 2.). Prema članku 21. st.1. ZV, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

11.1. Nadalje, prema odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako to proizlazi i iz odredbe članka 22. stavka 2. ZV-a i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

12. Slijedom navedenoga, u parnicama radi smetanja posjeda sud ne raspravlja o pravu na posjed pa su stoga navodi tuženika da bi on jednostranom izjavom od 11. ožujka 2022. raskinuo Ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljen među strankama dana 22. rujna 2021., i to zbog toga što tužitelj nije ispunjavao ugovorom preuzete mjesečne obveze u vidu plaćanja zakupnina za predmetni prostor kao i ostalih troškova struje, vode, te poreza, te da bi stupio u predmetni prostor kao zakoniti zakupnik istoga, ukazuju irelevantnim za ovu posjedovnu parnicu.

13. Također, u parnicama radi smetanja posjeda, sud raspravlja o onom konkretnom činu za kojeg tužitelj tvrdi da predstavlja samovlasno smetanje posjeda i za koji od suda traži kondemnatornu zaštitu uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja ubuduće. Stoga je sud u ovom postupku sud raspravljao isključivo o događaju koji se zbio 13. srpnja 2022., a koji je opisan u činjeničnom supstratu tužbe.

14. U tom smislu dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:

- je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik stana poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina];

- je li ga tuženik samovlasno smetao u posjedu, na način kako je to pobliže opisano u izreci ovog rješenja.

15. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se čin smetanja posjeda opisan u činjeničnom supstratu tužbe, u odnosu na koji tužitelj zahtijeva pružanje posjedovne zaštite, dogodio 13. srpnja 2022. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. kolovoza 2022., to je tužba za smetanje posjeda pravodobna jer je posjedovna zaštita zatražena u roku od prekluzivnom roku od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja (članak 21. st. 3. ZV).

16. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice;

-da su tužitelj i tuženik dana 22. rujna 2021., zaključili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u odnosu na poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, kojim ugovorom je tuženik predmetni poslovni prostor u cijelosti prepustio na upravljanje i raspolaganje tužitelju;

-da je tuženik bio zakupnik navedenog poslovnog prostora temeljem Ugovora o zakupu navedenog poslovnog prostora broj U-2407 od 3.travnja 2017., i Aneksa Ugovora o zakupu broj U-2407 od 2.srpnja 2018., zaključenih sa Gradom Splitom, kao zakupodavcem;

-da je tuženik ugovor raskinuo jednostranom Izjavom od 11. ožujka 2022.;

-da je tuženik dana 19. travnja 2022. uputio tužitelju opomenu pred utuženje i poziv na predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora, kojim ga poziva da mu, kao zakonitom zakupniku poslovnog prostora u [adresa], u roku od osam dana od dana primitka pismena preda u posjed navedeni poslovni prostor slobodan od stvari i osoba te da podmiri sve obveze koje ima prema njemu;

-da tužitelj nije postupio po traženju tuženika i predao posjed predmetnog poslovnog prostora nakon primitka navedenog poziva za iseljenje;

-da iz službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja od 13.srpnja 2022. proizlazi da je zz tužitelja ĆĐ dojavila kako je u Hotel Boutique Split došao JĐ s nekoliko nepoznatih osoba te da su policijski službenici toga dana obavili razgovor sa zz tužitelja te sa tuženikom KĐ, a nakon svoga postupanja, da nisu utvrdili nikakve elemente protupravnog ponašanja te nije bilo potrebe za njihovim postupanjem te su zz tužitelja i tuženik upućeni da nesuglasice riješe putem nadležnih institucija;

-da su policijski službenici na isti dan ponovno upućeni na adresu Boutique Hotela u 16:25 i 17:20 sati te da nije bilo potrebe za njihovim postupanjem;

-da iz iskaza svjedoka DĐ u bitnome proizlazi kako ga je tuženik na dan spornog događaja, kontaktirao i pojasnio da ide u hotel te da je odlučio stupiti u posjed predmetnog poslovnog prostora jer da tužitelj ne podmiruje obveze koje je dužan, da se svjedok uputio prema hotelu, gdje je zatekao tuženika, vlasnicu hotela MĐ, njezinog supruga i njihovog odvjetnika te zaposlenicu hotela, da je shvatio kako je tuženik ušao u prostor uz djelatnike policije koji su napustili lice mjesta prije njegovog dolaska, a da su naknadno opet pristupili na poziv zz tužitelja; da se sjeća kako tuženik nije iskazivao nikakve nasilne radnje ili namjere, da u njegovom društvu nije bilo trećih osoba, a da su zz tužitelja suprug i odvjetnik nagovorili da napusti prostor, što su oni na kraju uradili, tako da je u prostoru ostao tuženik i djelatnica hotela, da zz tužitelj i tuženik nisu imali praktički nikakvu komunikaciju;

-da iz iskaza svjedoka J“Angelo u bitnome proizlazi je bila zaposlenica tužitelja te da je obavljala posao u Boutique Hotel Bačvice, na dan kada se dogodio čin opisan u tužbi, da je u prostorije hotela pristupio tuženik sa nekim papirima, poznavala ga je od prije te ga je pustila da uđe, na što joj je on rekao da će raskinuti ugovor koji ima sa tužiteljem jer nije podmirivao sve potrebne troškove hotela. Nakon toga je nazvala zz tužitelja, koja je odmah došla u hotel, a taj dan je u hotel dolazilo i mnoštvo ljudi , kako po pozivu tuženika, tako i po pozivu zz tužitelja. Svjedokinja se sjeća da se taj dan promijenila šifra na ulaznim vratima hotela, ali se ne sjeća tko je to napravio;

-da je tuženik dopisom Grada Splita od 7. listopada 2022. obaviješten da su Ugovor o zakupu i Aneks ugovoru o zakupu predmetnog poslovnog prostora istekli dana 19. travnja 2022., da se novi ugovor više neće zaključiti, te je istim dopisom pozvan da u najdužem roku od petnaest dana vrati ključeve predmetnog prostora;

-da iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora Grada Splita, Upravni odjel za gradsku imovinu, od 5. prosinca 2023.godine, proizlazi da je isti sačinjen između Upravnog odjela za gradsku imovinu i Bonomi Blaženka (tuženika) dana 5. prosinca 2023., u poslovnom prostoru u [adresa] kat, prilikom predaje opisanog poslovnog prostora Zakupodavcu Gradu Splitu.

17. Kao sporno tijekom postupka valjalo je utvrditi je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine te je li isti bio protupravno smetan u svome posjedu od strane tuženika, radnjama koje su opisane u tužbi.

18. Člankom 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15., 94/17.; dalje: ZV), određeno je da, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

18.1. Prema članku 22. ZV, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema stavku 2., sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

19. ZZ tužitelj ĆĐ u stranačkom iskazu navodi kako ju je 13. srpnja 2022., nazvala zaposlenica Boutique hotela da je obavijesti o tome da je tuženik stigao u hotel, nakon čega se uputila tamo, da je znala da tuženik od nje očekuje da izađe iz hotela i da se odlučila povući, tuženik da je imao šifru od ulaznih vrata te da je na takav način ušao u prostor. U bitnome istovjetno iskazuje i tuženik, navodeći da je zaposlenici hotela rekao da je došao s namjerom da preuzme posjed predmetnog hotela radi neispunjenja ugovornih obveza.

19.1. U odnosu na navedeno, u bitnome suglasno iskazuje i svjedok ZĐ, koji je spornog dana pristupio u poslovni prostor u kojemu je zatekao tuženika, zz tužitelja MĐ, njezinog supruga, njihovog odvjetnika i zaposlenicu hotela, te da su zz tužitelja suprug i odvjetnik nagovarali da napusti prostor, što su oni na kraju i uradili. Na jednak način je iskazivala i T“Angelo, koja je bila zaposlenica hotela, navodeći da je na dan spornog događaja tuženik pristupio u hotel sa nekim papirima, da ga je normalno pustila da uđe jer ga je poznavala od ranije, te da joj je rekao da će raskinuti ugovor koji ima sa zz tužitelja radi nepodmirivanja ugovorom preuzetih obveza.

19.2. Svjedoci i stranke su suglasni u činjenici da na dan opisanog čina smetanja, tuženik nije upotrijebio nikakvu silu prema tužitelju.

20. Tuženik tijekom postupka ističe da tužitelju ne pripada posjedovna zaštita budući nema mirni posjed već da je njegov posjed stečen zlouporabom povjerenja, te da je zz tužitelja svojevoljno napustila predmetni poslovni prostor jer je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključen među strankama, raskinut. Sud smatra ove navode neosnovanima.

21. Naime, tužitelj je nakon Izjave o raskidu Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 11. ožujka 2022., i dalje ostao u posjedu predmetnog poslovnog prostora, dakle njegov neposredni posjed nije prestao činjenicom što je raskinut ugovor koji je pravni temelj za posjed istoga. U situaciji kada je nesporno da je tužitelj bio u posjedu poslovnog prostora temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama zaključenog sa tuženikom dana 22. rujna 2021., u kojemu je obavljao djelatnost pružanja hotelskog smještaja te koji posjed nije napustio nakon što je od strane tuženika primio Izjavu o raskidu ugovora (11. ožujka 2022.) i poziv na iseljenje (19. travnja 2022), zatim činjenica da je zz tužitelja 13. srpnja 2022. kontaktirala policijske službenike radi tuženikovog ulaska u prostor te je u razgovoru sa istima zz tužitelja navela da se „osjeća ugroženo radi samo Blaženkove pojave“, kao i činjenica da je tužitelj u prekluzivnom roku, nakon izlaska iz poslovnog prostora, podnošenjem ove tužbe zatražio pružanje posjedovne zaštite u odnosu na navedeni poslovni prostor, sud je stava, suprotno navodima tuženika, da tužitelj nije posjed napustio dobrovoljno, već je izlazak iz poslovnog prostora uvjetovan upravo tuženikovim pristupanjem u poslovni prostor dana 13. srpnja 2022.

22. Člankom 19. st. 2. ZV propisano je da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast na stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštenja izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da je posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili barem da je bio prekinut, treba dokazati da su nastale okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Kako tuženik, na kojemu je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao da je posjed tužitelja prestao niti da je tužitelj dobrovoljno napustio posjed, to tužitelju, kao posljednjem mirnom i faktičkom posjedniku, pripada pravo na posjedovnu zaštite u smislu članka 22. st. 1. ZV.

23. Tužitelj, dakle, tvrdi da se čin samovlasnog smetanja njegovog posjeda sastoji u tome što je tuženik 13. srpnja 2022. sa dvije nepoznate osobe ušao u poslovni prostor koji je do tada bio u mirnom i faktičnom posjedu tužitelja, te da je potom promijenio lozinku na ulaznim vratima poslovnog prostora te da je na ulaznim vratima postavio zaštitare.

24. U odnosu na opisane radnje koje da bi predstavljale čin smetanja, tuženik tijekom postupka nije ni osporavao da je dana 13. srpnja 2022., ušao u posjed predmetnog poslovnog niti je osporavao da je promijenio lozinku na ulaznim vratima, smatrajući da na to ima pravo jer je jednostranom izjavom iz ožujka 2022., otkazao ugovor temeljem kojega je tužitelj bio u posjedu.

24.1. Kako je već navedeno, otkazom ugovora prestalo je tužiteljevo pravo na neposredan posjed poslovnog prostora, ali nije prestao tužiteljev neposredan posjed (tužitelj nije dobrovoljno napustio posjed po primitku Izjave o raskidu ni Opomene na iseljenje), slijedom čega opisano postupanje tuženika svakako predstavlja samovlasno smetanje posjeda, čime je tuženik postupio protivno odredbi članka 20. ZV. Tuženiku je za navesti da posredni posjednici, i kada ocjenjuju da se neposredni posjednik ponaša suprotno pravnom odnosu na kojemu se temelji posredni posjed, nisu ovlašteni samovlasno oduzeti posjed.

25. Međutim, glede radnji koje bi, prema činjeničnom osnovu tužbe, predstavljale čin smetanja, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala tvrdnje da je tuženik 13. srpnja 2022. u predmetni poslovni prostor pristupio sa još dvije nepoznate osobe, niti da je toga dana na ulazna vrata postavio zaštitare. Naime, svjedoci PĐ i T“Angelo su u iskazu naveli kako je tuženik u poslovni prostor pristupio sam, a nisu iskazivali o tome da bi tuženik na ulazna vrata postavio zaštitare, niti te tvrdnje proizlaze iz Službene zabilješke II. Policijske Postaje Split od 13. srpnja 2022. Stoga je tužbeno traženje u tome dijelu neosnovano.

26. Slijedom navedenog, ovaj sud je stava da je tuženik ulaskom u poslovni prostor i promjenom šifre na ulaznim vratima u poslovnom prostoru u [adresa], II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj (im) čestici (ama) broj 8764/4, K. O. [katastarska općina], koji poslovni prostor se do tada nalazio u mirnom i faktičkom posjedu tužitelja, samovlasno smetao posljednji, mirni posjed tužitelja .

27. Nastavno, tuženik je tijekom postupka, na ročištu održanom dana 29. svibnja 2024., u spis predmeta dostavio zapisnik o primopredaji poslovnog prostora Grada Splita, Upravni odjel za gradsku imovinu, od 5. prosinca 2023.godine, iz kojega je razvidno da je isti sačinjen između Upravnog odjela za gradsku imovinu i CĐ (tuženika) dana 5. prosinca 2023., u poslovnom prostoru u [adresa] kat, prilikom predaje poslovnog prostora Zakupodavcu. Čitanjem Zapisnika proizlazi da je zakupnik koristio poslovni prostor na osnovi zaključenog Ugovora o zakupu broj U-2407, te da se poslovni prostor sastoji od kompletnog II. kata zgrade, površine 264,90 m2, sedam soba sa kupaonicom, dnevni boravak, kuhinja sa kupaonicom, stanje prostora je uredno, a prostor je ispražnjen i očišćen.

27.1. Sud je navedeni dokaz uzeo u obzir, iako je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom da ga tuženik bez opravdanog razloga nije mogao dostaviti u spis predmeta do zaključenja prethodnog postupka. Naime, zapisnik je sačinjen 5. prosinca 2023., a prethodni postupak je zaključen rješenjem suda od 22. prosinca 2022.

28. Iz navedenoga proizlazi kako tuženik nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora, već da je isti u posjedu Grada Splita. Drugim riječima, tuženik je, nakon počinjenog smetanja posjeda, nakon primitka tužbe i prijedloga za privremenu mjeru, nakon davanja odgovora na tužbu i nakon zaključenog prethodnog postupka, predao posjed nekretnine trećoj osobi (u ovom slučaju Gradu Splitu, kao vlasniku prostora, koji je sa njim u pravnom odnosu zakupodavca).

29. Tužbeni zahtjev u posjedovnoj parnici, u smislu članka 22. ZV, mora sadržavati:

-utvrđenje čina smetanja (deklaratorni dio)

-naredbu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja (kondemnatorni dio)

-zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće (također kondemnatorni dio).

29.1. Odredbom čl. 195. st. 1. ZPP propisano je:

„Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.“

29.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011., Rev 1709/16-3 od 1. listopada 2019., Rev- 520/2021-2 od 8. lipnja 2021, Rev-945/2022-2 od 20. rujna 2022., Rev 1322/2022-2 od 3. siječnja 2023. i Rev 54/2021-2 od 17. listopada 2023. ) , odlučujući u parnici zbog smetanja posjeda, uz ostalo izrazio pravno shvaćanje da pored elemenata koji u svakom slučaju moraju biti ispunjeni da bi se pružila posjedovna zaštita, a to su utvrđenje posljednjeg mirnog posjeda i nastalo smetanje, preostala dva elementa (da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja, odnosno da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće) ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu.

30. Obzirom da tuženik nije u mogućnosti uspostaviti ranije posjedovno stanje jer je posjed predmetnog poslovnog prostora predao trećoj osobi, gradu Splitu, to u konkretnom slučaju nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda te je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva uspostavu ranijeg posjedovnog stanja prije čina smetanja, neosnovan.

31. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-338/2024-2 od 29. svibnja 2024., izrazio slijedeće pravno shvaćanje:

„U postupku povodom tužbe zbog smetanja posjeda nekretnine, činjenica da je tuženik, nakon počinjenog smetanja posjeda, nakon primitka tužbe i prijedloga za privremenu mjeru, nakon davanja odgovora na tužbu i nakon zaključenog prethodnog postupka, predao posjed nekretnine trećoj osobi, može se smatrati nemogućnošću uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i vraćanja nekretnine tužitelju u posjed, ali razlog odbijanja tužbe radi nemogućnosti usvajanja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, nije ujedno i razlog odbijanja preostalog dijela tužbenog zahtjeva.“

31.1. Konkludira, sud jest u parnicama zbog smetanja posjeda ovlašten pružiti posjedovnu zaštitu i kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samo čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja. U takvoj je situaciji moguće deklarirati čin smetanja te zabraniti buduće takvo ili slično smetanje posjeda, a na takav će način sud spriječiti i možebitne zlouporabe procesnih ovlaštenja stranke.

31.1. Primjenjujući navedeno pravno shvaćanje na činjenično stanje utvrđeno u ovoj pravnoj stvari, sud je stava da tužitelju pripada tražena posjedovna zaštita, i to utvrđenjem čina smetanja posjeda, kako je već ranije obrazloženo, uz kondemnatorni dio koji se odnosi na zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće.

32. Konačno, tužitelj je odbijen sa prijedlogom za izdavanjem privremene mjere, jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 442. ZPP, u vezi sa člankom 346. I 347. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), obzirom da iz već iznesenih razloga, uspostava ranije posjedovnog stanja prije čina smetanja posjeda, nije moguća.

33. Zbog svega navedenog i obrazloženog, riješeno je kao u izreci rješenja.

34. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima ovog postupka.

35. Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (članak 154. st. 4. ZPP).

U Splitu, 9. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis