Poslovni broj P-954/2017

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. ŠPF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 4N4, Kanada, ad 2. ŠPFL, OIB: [osobni identifikacijski broj], 690 Firdale St. Coquitlam BV V 3J 6 N 1 Kanada, ad 3. ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ad 1. MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 2. DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, tuženika ad 3. LP, [adresa] i tuženika ad 4. MIRUS d.o.o., OIB: 15963904498, [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, radi predaje u posjed, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika ad.1 i ad 2. te odsutnosti uredno pozvanih tuženika ad 3. i ad 4., 9. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ad 1. MP i tuženiku ad 4. MIRUS d.o.o. predati u posjed tužiteljima istočnu stranu dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – prema Ulici Augusta Šenoe, na planu podjele Geodet d.d. iz listopada 2003. označeno plavom bojom, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ad 1. MP predati u posjed tužiteljima spremište u suterenu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s ulazom s istočne strane dvorišta prema Ulici Augusta Šenoe, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici ad 1. MP zatvoriti vrata koja povezuju poslovne prostorije u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s istočnom stranom dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – prema Ulici Augusta Šenoe, na planu podjele označeno plavom bojom, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici ad 1. MP ukloniti video nadzornu kameru, tendu i vanjske jedinice klima uređaja instalirane na istočnoj strani dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana te se kloniti daljnjeg ili sličnog uznemiravanja.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu ad 2. DP kao neosnovan u cijelosti.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad 3. LP kao neosnovan u cijelosti.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad 4. MIRUS d.o.o., u dijelu kojim se istome nalaže predati u posjed tužiteljima spremište u suterenu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s ulazom s istočne strane dvorišta prema Ulici Augusta Šenoe, zatvoriti vrata koja povezuju poslovne prostorije u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s istočnom stranom dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – prema Ulici Augusta Šenoe, na planu podjele označeno plavom bojom, ukloniti video nadzornu kameru, tendu i vanjske jedinice klima uređaja instalirane na istočnoj strani dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

VIII. 1. Nalaže se tuženici ad 1. MP naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 5.658,10 EUR, u roku od 15 dana.

VIII. 2. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici ad 2. DP trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.406,25 EUR, u roku od 15 dana.

VIII. 3. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku ad 3. ĐP trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.343,75 EUR, u roku od 15 dana.

VIII.4. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku ad 4. MIRUS d.o.o. trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.171,88 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 25. listopada 2017. navode da su uknjiženi vlasnici 3. etaže u čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – stana u suterenu i prizemlju površine 111,03 m2. Tuženici ad 1. i ad 2. su vlasnici 1., 2. i 4. etaže u istoj zgradi u naravi poslovnih prostora u prizemlju i stana na prvom katu, a tuženici ad 3. i ad 4. su zakupoprimac i odgovorna osoba zakupoprimca poslovnih prostorija u prizemlju zgrade u kojoj se obavlja djelatnost ribarnice – "Malo more". Pravni prednici stranaka – FP i IP rođ. FP proveli su etažiranje predmetne č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su raspolagali pojedinim etažama. Pravni prednici su izričito ugovorili da zemljište prema ulici Augusta Šenoe na planu podjele označeno plavom bojom pripada SP, a koji je pravni prednik tužitelja. Tužitelji smatraju da su, s obzirom da su njihovi pravni prednici podijelili dvorište koje okružuje zgradu (na planu podjele označeno crvenom, plavom i zelenom bojom), stekli pravo vlasništva nad predmetnim dijelovima. Podredno, smatraju da se značaj tog sporazuma očituje u pravu da isključivo koriste/posjeduju predmetne nekretnine. Navodi se da tuženici krše vlasnička prava tužitelja na opisanoj istočnoj strani dvorišta koja prema navodima tužbe pripada isključivo tužiteljima (označeno plavom bojom), kao i da bez pravne osnove drže u posjedu spremište u prizemlju koji je vlasništvo tužitelja. Stoga se tužbenim zahtjevom traži predaja u posjed istočne strane dvorišta, predaja u posjed spremišta u suterenu, uklanjanje video nadzorne kamere, tende i vanjskih jedinica klima uređaja, zatvaranje vrata (prethodno prozora) u prizemlju zgrade.

2. U odgovoru na tužbu tuženice ad 1. MP i ad 2. DP (prethodno OP) zaprimljen pred ovim sudom dana 19. prosinca 2017., tuženice osporavaju tužbu u cijelosti.

2.1. Tuženica ad 1. tako navodi da tužitelji u tužbi propuštaju navesti da je tuženica ad 1. postigla naknadni usmeni dogovor s njihovim pravnim prednikom FP u svezi uređenja međusobnih odnosa glede vlasništva i korištenja dijelova nekretnine, a koji je usmeni dogovor tužiteljica gotovo u cijelosti izvršila. Elementi tog ugovora bili su da tuženica u cijelosti renovira stan u vlasništvu pravnog prednika tužitelja, da na istočnoj strani dvorišta izgradi garažu pravnom predniku tužitelja, da ima pravo nadogradnje drugog kata čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da tuženici pripada u vlasništvo spremište u suterenu površine 24,14 m2 koje spremište čini dio stana tužitelja. Tuženica ad 1. je za života pravnog prednika tužitelja započela na adaptaciji i uređenju stana, a radovi su završeni koncem 2013. U izvršenju ugovora je, dalje, dala izraditi idejni projekt nadogradnje stambeno poslovnog objekta oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s izgradnjom garaže. Tuženica je istočni dio dvorišta, gdje je trebala biti garaža, uredila na način da je uklonila kamenu stijenu, poravnala zemljište i betonirala. Tuženica je podnijela i zahtjev za građevinsku dozvolu, no zahtjev je odbijen zbog izmjene prostornog plana. Smatra, stoga, da tužitelji u odnosu na nju nemaju pravo na stvarnopravni zahtjev, već eventualno obveznopravni, pa se u slučaju raskida ugovora, primjenjuju odredbe o stečenom bez osnove.

2.2. Tuženica ad 2. DP (rođ. OP) osporava pasivnu legitimaciju te navodi da je svoj suvlasnički dio u predmetnoj nekretnini prodala svojoj sestri, tuženici ad 1., te da je tuženica ad 1. zatražila upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, a o čemu su tužitelji obaviješteni.

3. U odgovoru na tužbu tuženika ad 3. ĐP zaprimljenog dana 10. siječnja 2018. tuženik ad 3. osporava, u bitnome, svoju pasivnu legitimaciju. Navodi da je direktor i jedini član društva MIRUS d.o.o. koje je u predmetnoj nekretnini (poslovni prostor u prizemlju) zakupac. Nema posjed i ne izvršava nikakvu svoju vlast nad predmetnom nekretninom. Navodi da se društvo MIRUS d.o.o. zaista nalazi u suposjedu istočne strane dvorišta, no da za to ima valjanu pravnu osnovu – ugovor o zakupu sklopljen s vlasnikom koji ima 18/24 dijela prava vlasništva (tuženica ad 1.), pa samim time i pravo na suposjed predmetnog dvorišta. Smatra da su pravni prednici stranaka kao posljednji pravni akt sklopili Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 19. travnja 2004. godine i da su svoje međusobne odnose regulirali na način kako je to provedeno u zemljišnoj knjizi, iz čega zaključuje da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed predmetnog dvorišta.

4. Tuženik ad 4., društvo MIRUS d.o.o., u odgovoru na tužbu dostavljenom dana 10. siječnja 2018., ponavlja identične navode kao i tuženik ad 3. Priznaje da se nalazi u suposjedu dvorišta s istočne strane. Navodi da tužitelji nisu ovlašteni zahtjevati predaju u isključivi posjed od treće osobe – nesuvlasnika, jer za to nisu ovlašteni od ostalih suvlasnika.

5. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao sve isprave koje se nalaze u spisu, posebice zk izvadak za č. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (list spisa 7 – 8), Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 19. travnja 2004. (list spisa 9-12), Dodatak I. Ugovora o kupoprodaji od 14. studenog 2003. (list spisa 13-16), Rješenje o nasljeđivanju iza FP (list spisa 17 – 18), skica podjele dvorišta (list spisa 19), dopis (list spisa 20-22), fotografije (list spisa 23-26), Ugovor o kupoprodaji nekretnina iz 2015. s uknjižbenom izjavom (list spisa 39 – 42), dopis (list spisa 42-43), zk izvadak (list spisa 44- 45), troškovnik za rekonstrukciju stana (list spisa 46-55), idejni projekt (list spisa 56-110), rješenje Klasa: UP/I-350-05/12-01/47 od 15. lipnja 2012. (list spisa 111-112), e-mail prepiska (list spisa 113-115), prijedlog ugovora (list spisa 116-120), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list spisa 130 – 133 i 162 – 165), Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice iz 30. 6. 2003. (list spisa 134- 141 i 166-172), Potvrde o samostalnim uporabnim cjelinama s tlocrtima (list spisa 141 – 149 i 173 - 181), Elaborat etažiranja – diobe (list spisa 200- 213), izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 214 – 224), a saslušane su i parnične stranke, te pregledan spis P-1188/2023.

5.1. Podneskom predanim na ročištu 20. svibnja 2020. tužitelji su preinačili tužbu postavljanjem zahtjeva za isplatu na ime korištenja nekretnine. Sud je odbio takvu preinaku (list spisa 245), smatrajući, pritom, da ista nije svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, posebice imajući u vidu da bi raspravljanjem o još jednom zahtjevu došlo do odugovlačenja ovog postupka, svakako imajući u vidu i to da su tužitelji ovlašteni isto potraživati zasebnom tužbom za isplatu, pri čemu će utvrđenja iz ovog postupka u jednom dijelu predstavljati prethodno pitanje.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao suvlasnika čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema tuženicima kao suvlasnicima (ad 1. i ad 2.) i nesamostalnim i neposrednim posjednicima (ad 3. i ad 4.) dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za:

- predaju u posjed istočnog dijela dvorišta predmetne nekretnine (označeno u skici podjele na listu spisa 19 plavom bojom),

- predaja tužiteljima u posjed spremišta u suterenu zgr. 765 k. o. [katastarska općina] s ulazom s istočne strane dvorišta,

- uklanjanje video nadzorne kamere, tende i vanjskih jedinica klima uređaja instaliranih na istočnoj strani dvorišta,

- povrat u prijašnje stanje, odnosno, zatvaranje vrata koja povezuju poslovne prostorije u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s istočnom stranom dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina].

7. Tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na tuženicu ad 1., djelomično osnovan u odnosu na tuženika ad 4., te u cijelosti neosnovan u odnosu na tuženike ad 2. i ad 3.

8. Sukladno čl. 66. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) vlasništvo posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drugačije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakog drugog iz toga isključi.

8.1. Odredbom članka 41. stavka 1. ZV-a propisano je da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika, a stavkom 2. istog članka da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

8.2. Odredbom članka 42. stavka 1. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, a stavkom 2. istog članka da je donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

9. Analizom priložene dokumentacije u spisu, te analizom iskaza stranaka, cijeneći svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u svojoj ukupnosti, dovodeći ih u međusobnu vezu, sud je utvrdio činjenično stanje kako slijedi u nastavku ovog obrazloženja.

10. Među strankama u ovom postupku nije sporno:

- da su njihovi pravni prednici – FP i TP rođ. FP razvrgnuli suvlasničku zajednicu, povezujući svoje suvlasničke dijelove s posebnim dijelovima nekretnine, 2003. godine,

- da su Dodatkom I. Ugovora o kupoprodaji (studeni 2003.), svi tadašnji suvlasnici “sa suvlasničkim dijelom povezali pravo vlasništva dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“, odnosno, da su međusobno "razdijelili" dvorište koje okružuje zgradu između sebe,

- da je između tuženice ad 1. MP i pok. SP, kao pravnog prednika tužitelja, postojao naknadni usmeni dogovor vezan za različite aspekte vlasništva, koji nije realiziran u cijelosti (iako su sporni pojedini aspekti i sadržaji tog dogovora),

- da je sporno spremište u suterenu, čija se predaja traži tužbenim zahtjevom, pripadak stana u suterenu i prizemlju koji pripada tužiteljima,

- da je u posjedu tog spremišta tuženica ad 1.,

- da je na istočnoj strani dvorišta postavljena kamera i tenda za potrebe tuženika ad 4.,

- da su na istočnoj strani fasade postavljene vanjske jedinice klima uređaja,

- da je tuženica ad 1. većinski suvlasnik predmetne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (za 18/24 dijela prava vlasništva).

10.1. Među strankama je sporna pravna priroda sporazuma svih suvlasnika sadržana u Dodatku I. Ugovora o kupoprodaji, sporan je (djelomično) sadržaj naknadnog usmenog ugovora između tuženice ad 1. i pravnog prednika tužitelja i sporan je uopće utjecaj takvog dogovora na prethodni sporazum svih suvlasnika sadržan u Dodatku I. Ugovora o kupoprodaji kao i utjecaj tog naknadnog usmenog dogovora na potraživanje tužitelja u ovom postupku.

11. Iz Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice (list spisa 133-140) između MPF (2/4 suvlasničkog dijela), IP rođ. MPF (1/4 suvlasničkog dijela) i CP (1/4 suvlasničkog dijela), sklopljenog dana 30. lipnja 2003., razvidno je da su suvlasnici razvrgnuli suvlasničku zajednicu, na način da su suvlasnici sa svojim suvlasničkim dijelovima povezali vlasništvo posebnih dijelova nekretnine. Iz spisa je dalje razvidno da su IP i FP, isplatili MPF na ime njezinog suvlasničkog dijela od 2/4, te su potom predmetni dio (12/24) prodali AP. Dodatkom I. Ugovora o kupoprodaji (list spisa 13-16) sklopljenog dana 14. studenog 2003. svi su suvlasnici dogovorno “podijelili“ dvorište koje okružuje predmetnu zgradu, na način da je IP “pripao u isključivo vlasništvo“ dio dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obojano crvenom bojom na skici podjele, ZP pripao je u isključivo vlasništvo dio dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obojano plavom bojom (sporni dio), a AP je u isključivo vlasništvo pripao dio dvorišta obojan zelenom bojom koji predstavlja stepenište i prilaz prema ulici Augusta Šenoe (list spisa 19).

11.1. Potrebno je prvenstveno raspraviti spornu pravnu narav dogovora/ugovora između svih suvlasnika sadržanog u Dodatku I. Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 2003. Dok tužitelji smatraju kako se radi o ugovoru kojim se stječu vlasnička prava na dijelu dvorišta, a podredno tek o dogovoru suvlasnika kojim dijele posjed, ovaj je sud stava da se radi o ugovoru o izvršavanju posjeda stvari. Naime, dvorište koje okružuje zgradu i iz kojeg se pristupa u pojedine etažne jedinice u zgradi, predstavlja zajednički dio jer služi redovnoj upotrebi zgrade. Predmetni dijelovi dvorišta nisu sastavni dijelovi niti pripadci posebnih etažnih jedinica, što je vidljivo iz Potvrda dostavljenih u spis, pa ne pripada, s osnove etažnog vlasništva, ni pojedini dio dvorišta u isključivo vlasništvo pojedinom suvlasniku, niti su se suvlasnici temeljem predmetnog Dodatka I. Ugovoru, uspjeli uknjižiti kao isključivi vlasnici djelova dvorišta u zemljišnim knjigama. Nadalje, nije dopušteno, sukladno kogentnih zakonskim odredbama Zakona o prostornom uređenju provesti parcelaciju izgrađenog građevinskog zemljišta na ovaj način niti “cjepkati” (ni prostornoplanski, a niti vlasnički) dijelove jedne jedinstvene građevinske čestice (što stranke ni ne osporavaju da je ovdje slučaj) na ovaj način. Ne mogu pojedini djelovi dvorišta biti samostalne stvari u pravnom prometu na kojima bi bilo moguće stjecati pravo vlasništva. Iz skice podjele (na listu spisa 19), razvidno je da zgrada s pripadajućim dvorištem i prolazima čini jednu jedinstvenu cjelinu, te da je tu moguće na ovaj ugovoreni način, i pravno i logički, samo podijeliti izvršavanje posjeda, no nikako stjecati vlasnička prava na dijelovima dvorišta od po nekoliko "kvadrata", a bez da ti dijelovi budu sastavni dio etažnih jedinica. Ovdje se, dakle, radi o dogovoru (svih) suvlasnika kojim su oni između sebe, u granicama svojih suvlasničkih ovlasti, podijelili posjed dvorišta, na način koji najviše odgovara njihovim potrebama. Svakom suvlasniku nesumnjivo pripada pravo na (su)posjed stvari, no, dopušteno je da suvlasnici između sebe podijele posjed stvari. Upravo su to suvlasnici ovdje i napravili, neovisno o tome što načelno navode da se radi o podjeli koja za posljedicu ima stjecanje prava (isključivog) vlasništva.

11.2. Kada je riječ o izvršavanju posjeda tada treba imati posebno u vidu odredbu čl. 42. ZV-a, koja u stavku 1. i stavku 2. propisuje da o načinu izvršavanja posjeda odlučuju sami suvlasnici, odnosno oni sporazumno (većinom glasova) utvrđuju na koji način će izvršavati posjed suvlasničke nekretnine - pa tako mogu posjed podijeliti na način da svaki od njih posjeduje fizički određeni dio nekretnine, ili da naizmjenično svaki od njih posjeduje cijelu nekretninu kroz određeno vrijeme, sve to, naravno, u razmjeru sa veličinom njihovih suvlasničkih dijelova, ili mogu izvršavanje posjeda urediti na neki drugi način. Međutim, ukoliko se suvlasnici ne mogu dogovoriti - odnosno ne mogu o tome donijeti valjanu odluku, tada o načinu izvršavanja posjeda, ili o drugačijem načinu izvršavanja posjeda u slučaju kada sa postojećim načinom izvršavanja nije zadovoljan neki od suvlasnika, odluku donosi sud u izvanparničnom postupku, kao i o svakom drugom poslu redovite uprave (tako i Županijski sud u Bjelovaru, Gž 228/2014).

11.3. Kako je pravnom predniku tužitelja pripalo pravo na isključivo posjedovanje istočnog (spornog) dijela dvorišta označenog na skici podjele plavom bojom, tako tužitelji imaju pravo i ovlast zahtijevati od ostalih suvlasnika predaju u isključivi posjed tog dijela. Naime, dogovor sklopljen 2003. godine između pravnih prednika stranaka (Dodatak I. Ugovoru o kupoprodaji), što proizlazi iz procesne građe spisa, još uvijek vrijedi i obvezuje njihove pravne sljednike, a sve s obzirom da sudu u ovom postupku nije prezentiran novi ugovor o izvršavanju vlasničkih ovlasti sklopljen od strane većine suvlasnika (s tim da se većina gleda po veličini suvlasničkih dijelova, a ne po broju suvlasnika), niti je ijedan od suvlasnika zatražio da u izvanparničnom postupku o tome odluči sud. Tuženica ad 1. se poziva na naknadni usmeni ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja i tuženika ad 1., a osim što ne postoji suglasnost između stranaka oko sadržaja tog ugovora (u svim točkama), razvidno je i to da isti nije izvršen (neovisno o razlozima). Sud ne može samostalno u ovom postupku, a s obzirom na iskaze stranaka, utvrđivati da jedan dio tog dogovora o izvršavanju posjeda (iz 2003.) više "ne vrijedi" među strankama, jer prethodni dogovor važi sve dok izvršavanje posjeda suglasnom odlukom većine suvlasnika (a ovdje tuženica ad 1. ima ¾ dijela prava vlasništva) ili odlukom suda u izvanparničnom postupku ne bude stavljen izvan snage.

11.4. Pritom, zaista proizlazi iz spisa i to da je između CP i tuženice ad 1. (kao tadašnjih suvlasnika) sklopljen naknadni usmeni ugovor, a nesporno je i da je temeljem tog ugovora, tuženica ad 1. trebala ZP izgraditi garažu, upravo na onom dijelu nekretnine označenom plavom bojom, na kojem je stekao isključivo pravo vršiti posjedovne čini temeljem međusobnog dogovora (to proizlazi i iz iskaza tužitelja ad 3. i iz iskaza tuženice ad 1.). Takav naknadni i usmeni ugovor ne mijenja prethodni dogovor suvlasnika o podjeli izvršavanja posjeda, odnosno, takvo što ne proizlazi iz spisa. To stoga jer osim što usmeni ugovor sadržajno slijedi dogovor o izvršavanju posjeda iz 2003. (pa se pravnom predniku tužitelja ZP valja izgraditi garaža upravo na “njegovom“, istočnom dijelu dvorišta označenom plavom bojom), njime se i ne dira u izvršavanje posjeda, već se usmeni dogovor odnosi za pitanje nadogradnje drugog kata, izgradnje garaže, adaptacije stana pravnog prednika tužitelja i vlasništva nad spremištem. Sve to po navodima same tuženice ad 1. Uzgredno, ni Ugovorom iz 2004. (list spisa 9-12) ne dira se u sporno izvršavanje posjeda.

11.5. Kako je rečeno, ugovor i dogovor oko izvršavanja posjeda obvezuje pravne sljednike dok ga se ili ne zamijeni novim ugovorom ili dok se ne stavi izvan snage (pa bi onda svi suvlasnici imali pravo suposjedovati zajedničke dijelove), sve to odlukom većine. Tuženica ad 1. nigdje izrijekom ne navodi da je taj dogovor u pogledu izvršavanja posjeda stavljen izvan snage novim ugovorom ili odlukom niti koji bi sadržaj takvog dogovora bio. Ne ističe ni da dogovor iz 2003. više nije na snazi pa da bi dio dvorišta na skici podjele označen crvenom bojom, ili stubišta i prolaza označen zelenom bojom, imao pravo koristiti itko osim nje. Sumarno, dogovor između suvlasnika o izvršavanju posjeda iz 2003. nesumnjivo obvezuje pravne sljednike, sve dok ga isti ne stave izvan snage (pa bi svim suvlasnicima pripadalo pravo suposjeda i dijela označenog plavom, i crvenom i zelenom bojom – a što se ovdje ne tvrdi, već se ističe samo pravo suposjeda onoga označenog plavom bojom) ili dok ga ne zamijene novim ugovorom/odlukom koji se tiče izvršavanja posjeda (što također nitko u postupku ni ne ističe, pa onda ni konkretan sadržaj takvog ugovora/odluke).

11.5. Imajući sve to u vidu, osnovano tužitelji zahtijevaju da im tuženica ad 1. kao suvlasnica zgrade i vlasnica posebnog dijela – poslovnog prostora u prizemlju i tuženik ad 4. kao zakupnik poslovnog prostora u prizemlju, dakle, kao neposredni posjednik, predaju u posjed istočni dio dvorišta na skici podjele označen plavom bojom, jer je njihov pravni prednik stekao pravo na isključivo korištenje / posjed tog dijela. Neovisno o tome što tuženik ad 4. svoje pravo na posjed “vuče“ iz prava tuženice ad 1., njihov međusobni odnos nema utjecaj na prava tužitelja, koji osnovano traže da i posredni i neposredni posjednik predaju u posjed istočni dio dvorišta, na čiji isključivi posjed imaju pravo temeljem dogovora pravnih prednika. Napominje se da iz spisa proizlazi, a to je i nesporno, da su tuženica ad 1. i tuženik ad 4. u (su)posjedu istočnog dijela dvorišta. Na pravo tužitelja da istočni dio dvorišta isključivo posjeduje ne utječe obveznopravni odnos između tuženice ad 1. i tuženika ad 4. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. izreke ove presude.

11.6. U odnosu na zahtjev tužitelja za predaju u posjed spremišta u suterenu, sud kao odlučno utvrđuje to da je spremište nesporno dio stana u suterenu i prizemlju (koji pripada tužiteljima), sukladno provedenoj diobi, te da je tuženica ad 1. nesporno jedini posjednik tog spremišta (iskaz tuženice ad. 1. i tužitelja ad 3., list spisa 258-261). Razvidno je iz spisa i to da je pok. FP tužiteljici ad 1. predao ključeve suterenskog spremišta, kao dio njihovog usmenog dogovora, kojim je bilo načelno uglavljeno da će tužiteljica ad 1. ZP obnoviti stan i izgraditi garažu na istočnoj strani dvorišta (označeno plavom bojom), a FP će tužiteljici ad 1. dati spremište u suterenu u vlasništvo (taj dio sadržaja dogovora proizlazi i iz iskaza tužitelja ad 3. i tuženika ad 1., a i iz materijalnih dokaza u spisu – troškovnika, projekta izgradnje). Neovisno uopće o načelnoj (ne)mogućnosti provođenja tog dogovora, i neovisno o tome što ugovor očito nije ispunjen, tuženica na temelju takvog usmenog dogovora nije mogla steći pravo vlasništva nad pripatkom stana tužitelja (list spisa 202), jer se radi o usmenom ugovoru, koji nije valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nad nekretninom. Stoga, s obzirom da usmeni dogovor između stranaka nije realiziran, te s obzirom da tuženica nema valjani pravni temelj koji je ovlašćuje na pravo na posjed pripadka stana tužitelja, valjalo joj je naložiti da predmetno spremište vrati u posjed vlasnicima – tužiteljima. Uz to, svakako da tuženica ad 1. ima pravo tražiti od tužitelja da joj se naknadi sve ono što je uložila u njegovu nekretninu, bilo spremište, bilo stan, temeljem dogovora s njihovim pravnim prednikom, uz dokazivanje svih pretpostavki. Ističe se i to da je tuženica ad 1. protiv tužitelja pokrenula postupak kojim traži isplatu uloženog u stan (nužni i korisni troškovi, postupak P- 1188/2023, kopija spisa je priložena uz ovaj spis).

11.7. Iako iz spisa proizlazi da je tuženica ad 1. postupala savjesno u pogledu međusobnog usmenog dogovora koji je sklopila s NP, pravnim prednikom tužitelja (idejni projekt nadogradnje i garaže, ulaganje u nekretninu tužitelja što je vidljivo iz troškovnika), te da se nemogućnost realizacije tiče vanjskih uvjeta (promijenjenih okolnosti), u situaciji u kojoj nije sklopljen pisani ugovor, u kojoj ugovor nije realiziran i u situaciji u kojoj tužitelji kao vlasnici etaže čiji je pripadak spremište traže predaju spremišta u posjed, tuženica ad 1. se ne može s uspjehom pozivati na to da ima pravo i dalje posjedovati spremište, jer za to nema nikakav pravni temelj (što i sama donekle priznaje u tužbi podnesenoj u postupku P-1188/2023). Stoga je valjalo u odnosu na tuženicu ad 1. tužbeni zahtjev prihvatiti u tom dijelu, a u odnosu na ostale tuženike, koji nisu ni u posrednom ni u neposrednom posjedu spremišta, odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao pod II., V., VI. i VIII. ove presude.

11.8. Jednako tako, tužitelji osnovano zahtijevaju od tuženice ad 1. uklanjanje vrata koja je postavila na zajedničkoj fasadi (odnosno, od prozora napravila vrata), a da je to napravila upravo tuženica ad 1. (njezin suprug) proizlazi iz saslušanja same MP, njezine sestre DP i tužitelja ŠP. Sukladno odredbi čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ br. 64/97) zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju se, među ostalim, pročelja zgrade uključivo prozori i vrata. Iz navedenog proizlazi da je predmetnom istočnom pročelju zgrade tuženica ad 1. napravila od prozora vrata, ne tražeći niti ishodeći, pritom, suglasnost ostalih suvlasnika. Dapače, u svom iskazu, tuženica ad 1. navodi da je problem s tužiteljima i nastao kad je to napravljeno, kad su probijena vrata iz poslovnog prostora ribarnice u istočno dvorište (list spisa 260). O zajedničkim dijelovima zgrade na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo posebnog dijela, sukladno čl. 85. ZV, upravljaju svi suvlasnici po pravilima propisanim ZV (suvlasnici odluke donose većinom glasova ako se radi o poslovima redovne uprave ili jednoglasno ako se radi o poslovima izvanredne uprave). Kako prema ocjeni suda promjena vanjskog izgleda zgrade (pročelja zgrade) te promjene na prozorima na pročelju zgrade, probijanjem vanjskog zida i ugradnjom vrata na mjesto prozora, nedvojbeno predstavlja preuređenje zgrade i kao takvo u smislu čl. 41. st. 1. ZV izvanredni posao za poduzimanje kojeg je sukladno čl. 87. st. 1. ZV uz iznimku propisanu st. 2. tog članka potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine, a tuženici nesporno prethodno izvedenim radovima takvu suglasnost nisu tražili niti su ju, makar i naknadno, pribavili, sud kao nedvojbeno utvrđuje da su tužitelji kao suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovlašteni tražiti da tuženica ad 1. (druga suvlasnica) vrati nekretninu stanje u kojem je bila prije radova na vanjskom istočnom zidu zgrade (pročelju zgrade) kao zajedničkom dijelu zgrade, radi čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu ad 1. Naime, nedvojbeno je da se ovdje radi o radnji tuženice ad 1., što ista ni ne osporava. U svezi navedenog, ističe se da tuženica tijekom postupka nije tvrdila da je promjena na vanjskom kamenom zidu zgrade izvođenjem spornih radnji poduzeta radi osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja ili rada osoba smanjene pokretljivosti, a u kojem slučaju sukladno čl. 87. st. 3. ZV za poduzimanje spornih radnji ne bi bilo potrebno odobrenje svih suvlasnika. Slijedom iznesenog, valjalo je u odnosu na tuženicu ad 1. tužbeni zahtjev prihvatiti, a u odnosu na ostale tuženike odbiti, pa je odlučeno kao pod III., V., VI. i VII. točke izreke.

11.9. Tuženici ad 1. MP naloženo je, dalje, ukloniti tendu, nadzornu kameru i vanjske jedinice klima uređaja postavljene na istočnoj strani dvorišta, a sve imajući u vidu da je sud na uviđaju na licu mjesta utvrdio da se nadzorna kamera, klime i tenda nalaze na istočnoj strani dvorišta, da su postavljene na fasadi, i da time ulaze u "zračni" prostor iznad istočne strane dvorišta (list spisa 249). S obzirom da tužitelji nisu suglasni s postavljanjem tende, klima i video nadzora, a iste se nalazi u zračnom prostoru njihovog dijela dvorišta (označenog plavom bojom), na kojem su stekli pravo isključivog izvršavanja posjeda, osnovano zahtijevaju da tuženica ad 1. iste ukloni (tako i VSRH, Rev-1092/2020, neovisno o tome što se ovdje ne radi o pravu isključivog vlasništva, nego pravu isključivog posjedovanja). Pritom je predmetni dio zahtjeva osnovan samo u odnosu na tuženicu ad 1. jer je ona vlasnica posebnog dijela nekretnine u korist koje su postavljeni tenda i kamere, a i sama navodi da je kamere postavila za potrebe svog zakupnika - tuženika ad 4. (list spisa 260). Uzgredno se ističe i da sud prihvaća zahtjev za uklanjanjem kamera – fizičkih uređaja, ne ulazeći u dopuštenost videonadzora niti eventualne povrede osobnih prava neovlaštenim snimanjem, jer je za takva pitanja nadležna Agencija za zaštitu osobnih podataka. U odnosu na klime, valja reći da tuženica tvrdi da su postavljene još za života pravnog prednika tužitelja, međutim, to iz spisa ne proizlazi, odnosno, isto se ne može utvrditi (osim isključivo iskaza tuženice ad 1.), niti se može utvrditi koliko je klima uređaja bilo postavljeno za života pravnog prednika tuženika (s obzirom da je postavljeno 5 vanjskih jedinica klima uređaja – list spisa 249). Stoga, odlučeno je kao pod IV. izreke ove presude, te joj je naloženo da ubuduće ne uznemirava pravo izvršavanja posjeda tužitelja na tom dijelu na taj način, a u odnosu na ostale tuženike je tužbeni zahtjev odbijen u tom dijelu, pa je odlučeno kao pod V., VI. i VII. izreke.

12. Tužbeni je zahtjev valjalo u cijelosti odbiti u odnosu na tuženicu ad 2. DP, rođ. OP, iz razloga promašene pasivne legitimacije na što ista ukazuje već od odgovora na tužbu. Naime, iz Ugovora između MP i OP (list spisa 39-42) razvidno je da je tuženica ad 2. prodala tuženici ad 1. svoj suvlasnički dio, prije podnošenja tužbe. Tužitelji inzistiraju na pasivnoj legitimaciji i tuženice ad 2., a s obzirom da u trenutku podnošenja tužbe, bez obzira na aktivnu “plombu“, predmetni ugovor još uvijek nije bio proveden u zemljišnoj knjizi. Tijekom trajanja ovog postupka, ugovor je proveden, pa DP rođ. OP, a s obzirom da nije suvlasnica nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (niti je počinila ijednu od navedenih radnji obuhvaćenih tužbenim zahtjevom), nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je odlučeno kao V. izreke ove presude.

13. Nadalje, tužitelj je na ročištu od 20. svibnja 2020. povukao tužbu u odnosu na tuženika ad 3. ĐP, međutim, tuženik se povlačenju usprotivio, tražeći da sud u postupku u odnosu na ĐP donese meritornu odluku. Iz spisa proizlazi, a to među strankama nije ni sporno, da je tuženik ad 3. direktor i vlasnik tuženika ad 4., te da isti osobno nije ni u posrednom ni u neposrednom posjedu ijednog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti da u pogledu predmetne nekretnine izvršava ikakvu svoju volju. Slijedom iznesenog, valjalo je zbog promašene pasivne legitimacije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad 3. odbiti u cijelosti, pa je odlučeno kao pod VI. izreke ove presude.

14. Zaključno, imajući u vidu kompleksnost odnosa između stranaka, ističe se da je iz ovog spisa jasno vidljivo da su pravni prednici stranaka imali namjeru podijeliti između sebe izvršavanje posjeda na pojedinim dijelovima dvorišta na način koji im je najviše odgovarao i koja je podjela logična s obzirom na položaj i potrebe njihovih posebnih jedinica. Takav dogovor postoji sve dok ga stranke većinom glasova ne izmijene ili stave izvan snage, ili dok odluku o tome donese sud. Tuženica ad 1. u ovom postupku pozivala se samo na načelno pravo svih suvlasnika na suposjed, pritom ne tvrdeći da je odlukom većine suvlasnika taj dogovor promijenjen ili da je prestao odlukom većine suvlasnika važiti tako da je sada svakome od suvlasnika omogućeno suposjedovati cijelo dvorište i stubište (i plavi i crveni dio i zeleni dio – list spisa 19). Uz to, u naknadnom usmenom dogovoru koji je postignut između pravnog prednika tužitelja i tuženice ad 1., neovisno o sporu oko dijela sadržaja istog, zapravo nije promijenjen dogovor oko toga tko što koristi u smislu dvorišta – pravni prednik tužitelja je i dalje imao pravo na cijeli dio označen plavom bojom, na kojem je trebalo izgraditi garažu (za što je tuženica ad 1. i započela pripremne građevinske radnje u okviru svoje obveze da mu upravo ona izgradi garažu), a nije spominjan ni dio označen crvenom bojom koji pripada u smislu posjedovanja tuženici ad 1. (prostor ispred ribarnice).

15. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem čl. 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, kao i temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Pri tome, sud je strankama kao opravdane priznavao samo troškove onih radnji koje su bile nužne i koje su utjecale na ishod ovog postupka, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

15.1. Tužitelji su u odnosu na tuženicu ad 1. uspjeli u cijelosti, pa je tuženica ad 1., dužna tužiteljima naknaditi trošak postupka, i to za tužbu (Tbr.7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 20. svibnja 2020., 30. rujna 2020, 2. studenog 2020. (uviđaj), 24. kolovoza 2022., 31. kolovoza 2023. i 31. ožujka 2025. (Tbr. 9. točka 1. Tarife), svaka radnja od po 500,00 EUR, što iznosi 3.500,00 EUR s uvećanjem za zastupanje više osoba od 20% temeljem Tbr. 40. Tarife – ukupno 4.200,00 EUR. Na to treba dodati pripadajući PDV od 25%, temeljem Tbr. 46 Tarife, što ukupno iznosi 5.250,00 EUR. Tome valja još pridodati pristojbu na tužbu kao i na presudu, svaka u iznosu od 179,31 EUR, kao i trošak uviđaja u iznosu od 49,48 EUR. Slijedom iznesenog, naloženo je tuženici ad 1. MP naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 5.658,10 EUR, pa je odlučeno kao pod VIII.1.izreke ove presude.

15.2. Tužitelji su dužni tuženici ad 2. DP rođ. OP, koja je u cijelosti u postupku uspjela, naknaditi parnični trošak, i to trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu od 20. svibnja 2020., 30. rujna 2020, 2. studenog 2020. (uviđaj), 24. kolovoza 2022., 31. kolovoza 2023. i 31. ožujka 2025. (Tbr. 9. točka 1. Tarife), svaka radnja od po 500,00 EUR, što iznosi 3.500,00 EUR s uvećanjem za zastupanje više osoba od 10% temeljem Tbr. 40. Tarife – ukupno 3.850,00 EUR. Na to treba dodati pripadajući PDV od 25%, temeljem Tbr. 46 Tarife, što ukupno iznosi 4.812,50 EUR. Međutim, kako je isti punomoćnik tijekom ovog postupka zastupao i tuženicu ad 1. i tuženicu ad 2., predmetni iznos valja podijeliti na dva dijela, pri čemu tuženici ad 2. pripada polovina tog iznosa na ime parničnog troška, dakle, 2.406,25 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod VIII.2. izreke.

15.3. Tužitelji su, dalje, dužni naknaditi troškove postupka i tuženiku ad 3. (troškovnik na listu spisa 288) jer je i u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbijen, i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištima od 20. svibnja 2020., 30. rujna 2020, 2. studenog 2020. (uviđaj), 24. kolovoza 2022., 31. kolovoza 2023., svako u iznosu od 550,00 EUR (uvećanje 10% temeljem Tbr.. 40 Tarife). Kako je na ročištima isti punomoćnik zastupao tuženike ad 3. i ad 4., tako tuženiku ad 3. pripada polovina iznosa za zastupanje na ročištima (2.750,00 EUR : 2 = 1.375,00 EUR), odnosno, na ime odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima iznos od 1.875,00 EUR, uvećano za PDV ukupno – 2.343,75 EUR. Stoga, odlučeno je kao pod VIII.3. izreke.

15.4. Tužitelji su, dalje, dužni naknaditi troškove postupka i tuženiku ad 4. (troškovnik na listu spisa 288) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištima od 20. svibnja 2020., 30. rujna 2020, 2. studenog 2020. (uviđaj), 24. kolovoza 2022., 31. kolovoza 2023., svako u iznosu od 550,00 EUR (uvećanje 10% temeljem Tbr.. 40 Tarife). Kako je na ročištima isti punomoćnik zastupao tuženike ad 3. i ad 4., tako tuženiku ad 4. pripada polovina iznosa za zastupanje na ročištima (2.750,00 EUR : 2 = 1.375,00 EUR), odnosno, na ime odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima iznos od 1.875,00 EUR, uvećano za PDV – 2.343,75 EUR. Tužitelji su naspram tuženika ad 4. MIRUS d.o.o. uspjeli sa 25 % (jedna točka zahtjeva), a uspjeh tuženika ad 4. je 75% (uspjeh u odnosu na tri točke zahtjeva). Kad se u smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a prebiju uspjesi tužitelja i tuženika ad 4., tužitelji su dužni tuženiku ad 4. naknaditi 50% troškova. Priznati trošak tuženika ad 4. iznosi, dakle, 1.171,88 EUR (50% od 2.343,75 EUR). Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod VIII.4. izreke.

U Dubrovniku 9. svibnja 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.