Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-3363/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po ZJ, dipl. iur., zaposleniku tužitelja, protiv tužene CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb isplati iznos od 915,83 eur (devetstopetnaesteuraiosamdesettricenta), sa zateznim kamatama počevši od 1. lipnja 2017. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 59,73 eur, sa kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, sve u roku 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da privremenom zastupniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 375,00 eur (slovima: tristosedamdesetpeteura) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 9. svibnja 2025., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je korisnici mirovine ČJ iz [adresa], doznačio mirovine na tekući račun otvoren kod Privredne banke Zagreb, zaključno za mjesec kolovoz 2016., iako je korisnica mirovine preminula dana **.**.2001. Tužitelj nadalje navodi da je od Privredne banke Zagreb zatražio povrat mirovina za razdoblje od 1. travnja 2001. do 31. kolovoza 2016., te da je banka tužitelja dopisom od 4. listopada 2016. izvijestila da je izvršila djelomičan povrat sredstava s računa pok. ČJ prema raspoloživom saldu, uz naznaku da je opunomoćenica na računu pokojne bila tužena CJ. Nadalje tužitelj navodi da je pozivima od 11. studenog 2016. i 8. ožujka 2017. pozvao tuženu kao opunomoćenika na računu pok. korisnice mirovine na dogovor oko povrata nepripadno isplaćene mirovine, te da je tužena odgovorila tužitelju da nije u radnom odnosu, da nema stalna novčana primanja, te da nije u mogućnosti vratiti traženi iznos. Slijedom navedenog, a kako tužena do dana podnošenja tužbe nije podmirila dug, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženu na plaćanje iznosa od 915,83 eur tužitelju, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2017. do isplate.

2. S obzirom da je uvidom u Jedinstveni registar osoba RH utvrđeno da tužena ima prebivalište u inozemstvu, a dostavu tužbe nije bilo moguće obaviti na adresu prebivališta tužene, sud je tuženoj, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. i 2. t. 5. Zakona o parničnom postupku postavio privremenog zastupnika u osobi Luke Kuduza, odvjetnika iz Osijeka.

3. Privremeni zastupnik tužene je u odgovoru na tužbu naveo da se u cijelosti protivi i osnovu i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, ističući prvenstveno prigovor promašene pasivne legitimacije, a iz razloga što tužena nije niti korisnik mirovine niti eventualni nasljednik iza pok. ČJ. Nadalje navodi da tužitelj nije uopće dokazao da je baš tužena raspolagala sredstvima koje je tužitelj uplaćivao na račun otvoren kod Privredne banke Zagreb, te u tom smislu ne postoji nikakav pravni osnov prema kojemu bi tuženik bio u obvezi tužitelju isplatiti utuženu tražbinu, budući da tužitelj nije dokazao da je tuženik stekao nepripadnu imovinsku korist. Opreza radi, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja navodeći da iz dojave odjela ekonomsko-financijskih poslova od 9. studenog 2016., o nepripadnoj isplati mirovine, proizlazi kako se radi o iznosu isplaćenom u razdoblju od 1. travnja 2001. pa do 31. ožujka 2003., a kako je tužba podnesena 31. prosinca 2019. smatra da je utuženo potraživanje u cijelosti zastarjelo.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 15. travnja 2025., a na kojem ročištu je zaključen prethodni postupak, te održana i zaključena glavna rasprava, tužitelj je u cijelosti ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva koji je uredio u skladu sa važećom valutom, te se u odnosu na navode iz odgovora na tužbu očitovano na način kako smatra neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije obrazlažući navedeno činjenicom da tužitelj pasivnu legitimaciju tužene temelji na činjenici da je ista bila opunomoćenik po tekućem računu otvorenom kod PBZ Zagreb, a koja činjenica proizlazi iz dopisa PBZ od dana 4. listopada 2016. Također je naveo kako smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare, budući prema tada važećim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju zastara nastupa nakon 5 godina od saznanja za visinu štete, a to je prema stajalištu tužitelja bilo 9. studenog 2016., kada je pravna služba zaprimila dojavu o nepripadnoj isplati. Tužitelj smatra neosnovanim i navode tuženika u odnosu na razdoblje u kojemu je predmetno potraživanje nastalo, jer je u tužbi ispravno navedeno da se potraživanje odnosi na period od 1. travnja 2001. do 31. kolovoza 2016. dok se u dojavi odjela/obavijesti o nepripadnoj isplati povrat po računu PBZ od 25.192,46 kn vršio unazad umjesto da se krenulo od prve isplate. Nadalje, tužitelj je istaknuo kako smatra neosnovanim navode iz odgovora na tužbu da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženica raspolagala sa iznosom na računu koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom, budući da se tužena na prijedlog tužitelja za sklapanjem sudske nagodbe očitovala pismeno dopisom od 4. travnja 2017., u kojemu se pozvala na teško imovinsko i zdravstveno stanje, a što tužitelj smatra priznanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva. Zaključno, tužitelj smatra da je nesporno da je sa novčanim iznosom u visini tužbenog zahtjeva mogla raspolagati samo tužena, a sve s obzirom na činjenicu da je ista bila jedini opunomoćenik na računu otvorenom kod PBZ Zagreb, te stoga smatra da je tužitelj u cijelosti dokazao i osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. Privremeni zastupnik tužene je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu, te se protivio svim navodima tužitelja iznesenim na pripremnom ročištu, dodatno ističući da je iz navoda tužitelja iznesenih na ročištu evidentno da je tužitelj pogrešno knjižio povrat sredstava iz čega proizlazi kako je utuženi iznos pogrešan i nevjerodostojno iskazan, a kako tužitelj nije u tužbi predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine utužene tražbine, a sa kojim dokaznim prijedlogom je sada prekludiran, budući se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, to tuženik smatra kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Nadalje, tužena ističe kako su netočni navodi tužitelja da je tužena priznala da je raspolagala bilo kakvim sredstvima sa spornog računa, te da tužitelj nije na objektivno prihvatljiv način dokazao da bi tužena nakon smrti korisnice mirovine podizala sa njezinog računa novce, te stoga smatra tužbenim zahtjev neosnovanim i predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obavijest odjela ekonomsko- financijskih poslova od 9. studenog 2016. o nepripadnoj isplati mirovine (list 3 spisa), obavijest PBZ od 4. listopada 2016. (list 4 spisa), poziv upućen tuženoj od 11.studenog 2016. i poziv od 8. ožujka 2017. (list 5-8 spisa), odgovor tuženice od 4. travnja 2017. (list 9-10 spisa), te u ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 915,83 eur, a koji iznos tužitelj potražuje od tužene navodeći da je tužena kao opunomoćenik na računu korisnice mirovine ČJ nepripadno podigla navedeni iznos, nakon smrti korisnice mirovine ČJ.

10. Prije svega valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, te su parnične stranke bile dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a sve imajući u vidu odredbu čl. 461.a Zakona o parničnom postupku.

11. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka sud smatra da tužitelj nije dokazao niti osnovanost, a niti visinu tužbenog zahtjeva, budući da iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi da bi tužena sa računa korisnice mirovine podigla iznos koji tužitelj potražuje ovom tužbom i to nakon smrti korisnice mirovine. Činjenica što iz dopisa banke proizlazi da je tužena bila opunomoćenica na računu korisnice mirovine sama za sebe ne predstavlja dokaz iz kojega bi proizlazilo da je tužena podigla iznos koji tužitelj potražuje ovom tužbom i to nakon smrti korisnice mirovine. O tome u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz. Dakle, kako tužitelj, na kojemu je teret dokaza, uz tužbu nije dostavio niti predložio dokaze za utvrđivanje odlučnih činjenica to sud, primjenom odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuje neosnovanim u cijelosti. Osim toga tužitelj uz tužbu nije priložio niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je tužitelj nakon smrti korisnice mirovine i dalje isplaćivao mirovinu, te da je zadnju isplatu mirovine izvršio zaključno za mjesec kolovoz 2016., jer o tome u spisu također ne prileži niti jedan materijalni dokaz. U tom smislu sud nalazi osnovanim istaknute prigovore privremenog zastupnika tužene u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor neosnovanosti postavljenog zahtjeva u cijelosti.

12. Naime, obavijest odjela ekonomsko-financijskih poslova od dana 9. studenog 2016. upućena odjelu pravnih i kadrovskih poslova tužitelja o nepripadno doznačenim mirovinskim primanjima sama za sebe nije dokaz da je upravo tužena, nakon smrti korisnice mirovine, sa računa korisnice mirovine, podigla utuženi iznos koji tužitelj potražuje ovom tužbom, jer ta činjenica ne proizlazi iz navedene obavijesti u kojoj se samo pravna služba, bez ijednog popratnog materijalnog dokaza, obavještava o nepripadno isplaćenim mirovinama. Također, niti obavijest Privredne banke Zagreb od dana 4. listopada 2016. u kojemu PBZ obavještava tužitelja da je izvršila djelomičan povrat mirovine prema raspoloživom saldu na računu pokojne korisnice, te da je opunomoćenica po računu bila tužena, ne predstavlja dokaz o tome da bi tužena, nakon smrti korisnice mirovine, sa njezinog računa podigla utuženi iznos.

13. Nadalje, sud smatra neosnovanim navode tužitelja da je tužena dopisom od 4. travnja 2017. priznala osnovanost tužbenog zahtjeva, budući navedena tvrdnja ne proizlazi iz navedenog dopisa, a u kojem dopisu je tužena samo ukratko opisala svoju zdravstvenu i financijsku situaciju, što se ni u kojem slučaju ne može smatrati priznanjem duga, pa posljedično tomu niti priznanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako to pogrešno zaključuje tužitelj. Naime, iz sadržaja navedenog dopisa jasno proizlazi da tužena ni na koji način nije priznala da je raspolagala bilo kakvim sredstvima sa računa korisnice mirovine.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, a kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen iz razloga što tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu postavljenog zahtjeva, sud smatra irelevantnim istaknuti prigovor zastare s tim što napominje da se kod instituta stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, a koji rok počinje teći od trenutka stjecanja (kao u odluci Rev-x-1080/14 od 25. studenog 2014. i Rev-x- 183/11 od 16. listopada 2013.), a koji datum nije bilo moguće utvrditi zbog nedostatka dokaza (spisu ne prileži dokaz o tome je li tužena i kada podigla utuženi iznos).

15. Slijedom svega navedenoga, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve zajedno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, te je stoga odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP), te kako je tuženik uspio u postupku, to privremenom zastupniku pripada zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 375,00 eur. Sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), privremenom zastupniku pripada trošak sastava odgovora na tužbu od 21. srpnja 2024. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. t.1. Tarife uvećano za PDV), a što predstavlja iznos od 187,5, te trošak zastupanja na ročištu održanom dana 15. travnja 2025. (Tbr. 9. t.1. u vezi s Tbr. T.1. Tarife uvećano za PDV) u iznosu od 187,50 eur, a što ukupno predstavlja iznos od 375,00, eur, a kako je to navedeno u točki II/ izreke presude. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a .

Osijek, 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. toč.3. ovog zakona (čl. 467.st.1. ZPP-a)

DOSTAVITI:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku po privremenom zastupniku