REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-123/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom premetu tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi , protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko , Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, 29.travnja 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika ĐON, dana 9.svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredba članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj ZO, [adresa], zaključio sa tuženikom Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 16.01.2007, pod brojem 32082648, koja glasi: " Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 79.800,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom." i članka 7. koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 764,07 CHF, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ĐO, [adresa], isplati iznos od 640,66 EUR na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine, pa do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:
- za iznos od 83,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015 godine
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 godine
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015 godine
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine sve do isplate.
III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ĐO, [adresa], isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015 godine, do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st. 2 Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi
- za iznos od 1,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2008 do 24.12.2015.
- za iznos od 7,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2008 do 24.12.2015.
- za iznos od 33,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2008 do 24.12.2015.
- za iznos od 4,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2008 do 24.12.2015.
- za iznos od 36,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 40,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 42,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 37,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 28,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 21,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 24.07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 29,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 26,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 23,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 30.18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2009 do 24.12.2015.
- za iznos od 36,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 43,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 41,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 52,99 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.04.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 50,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 55,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 88,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 80,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 108,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 93,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 82,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 116,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2010 do 24.12.2015.
- za iznos od 136,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 121,66 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 01.02.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 123,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 113,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 116.45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 152,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 157,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 198,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 183,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 160,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 160,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 157,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2011 do 24.12.2015.
- za iznos od 165,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 175,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 175,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 169,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 171,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 135,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 171,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 172,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 168,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 162,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 169,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 172,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2012 do 24.12.2015.
- za iznos od 171,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 160,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 168,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 170,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 166,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 156,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 149,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 155,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 159,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 169,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 163,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 166,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2013 do 24.12.2015.
- za iznos od 168,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 172,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 176,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 174,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 170,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 168,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 169,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 174,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 179,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 178,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 181,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2014 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015 do 24.12.2015.
- za iznos od 185,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 do 24.12.2015. sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV Tužitelj ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 686,70 EUR.
r i j e š i o j e
I
Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 21.veljače 2025.
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, da tužitelju ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.210,67 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj ZO podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi isplate. U tužbi navodi da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 3208265648, te su tako sačinjenu privatnu ispravu podnijeli na potvrdu Javnom bilježniku Anti Brekalu iz [adresa], broj ovjere 35/2007. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 79.800,00 CHF uz rok otplate od 11 godina. Tužitelj je s tuženikom sklopio dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverziju kredita iz CHF u EUR.
1.1. U navedenom ugovoru, u članku 1. ugovoreno je, da Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 79.800,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen tim Ugovorom. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 764,07 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.
1.2. Dana 30.rujna 2015., parnične stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. U Članku 4. tog sporazuma ugovoreno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.09.2015. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.09.2015. i iznosi 77.787,05 HRK.
1.3. Navodi da je takvim postupanjem tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 1. i 4. Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Tužitelj ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kod tuženika podigao namjenski kredit za nekretnine, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do primjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita. Isto tako, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.
1.4. Navodi da je Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj Konverzija, ništetna, s obzirom na to, da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (a koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama na način, da se mijenjaju jednostranom odlukom banke (a koja je bila ništetna) a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa) a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivim kamatnim stopama na način da se mijenja jednostranom odlukom banke) bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“. Sukladno članku 270.st.1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća ugovor je ništetan. A konkretno predmet ugovora, konvertiranje CHF-a je ništetna, kao i primjena ništetne kamatne stope. Konkretno, primjena valute CHF, a koji ugovor je bio ništetan, bio je glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Jasno je, da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje je „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje, ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla valjana. Tužitelj ne spori, da mu je tuženik utvrdio gore navedenu pretplatu u konverziji, međutim ista je učinjena protivno zakonu, ali kako tužitelj nije mogao dobiti prikaz, sa izračunom te pretplate, stoga je tužitelj prisiljen podignuti ovu tužbu.
1.5. Zbog navedenoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe članka 1. i 4. Ugovora o namjenskom kreditu, koje glase: „Članak 1. Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku Kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 79.800,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatska narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom. Članak 4. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 764,07 CHF, obračunao po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem da dan plaćanja. Predlaže i utvrditi da je ništetna odredba članka 4. Sporazuma od 24.prosinca 2017., koja glasi: Članak 4. Prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.rujna 2015.godine. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.rujna 2015.g. i iznosi 77.787,05 HRK. Također predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati novčani iznos čija će se visina utvrditi financijskim vještačenjem.
1.6. Podneskom od 21.veljače 2025. tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrđenje ništetnosti članka 4.st.1. Sporazuma, a podneskom od 3.travnja 2025. te je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka i od tuženika potražuje isplatu iznosa od 640,66 EUR na ime stečenog bez osnove te potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznose koji su mu u konverziji priznati kao preplata.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
2.1. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 126. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 6.svibnja 2023. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 6.svibnja 2018. godine nastupila zastara.
2.2. Sporazum temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, zaključen između tužitelja i tuženika 24.prosinca 2015., kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je.
2.3. Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.
2.4. Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove.
2.5. Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.
2.6. Navodi da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge. Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a i Suda EU, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.
2.7. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91.,73/91.,3/94.,111/93.,107/95.,7/96.,91/96.,112/99.,88/01.,35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.
2.8. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208265648 od 16.siječnja 2007., u Sporazum temeljem zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 24.prosinca 2015. u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Filipa Tolića od 10.veljače 2025.,u dopunu nalaza vještaka od 30.ožujka 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.
4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik Zagrebačka banka d.d. i tužitelj dana 16.siječnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju kuće kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.800,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, koji se tužitelj obvezao vratiti kreditoru, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim Ugovorom, te se tužitelj obvezao tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos kao i redovnu kamatu koja je promjenjiva i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,5%, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama (čl. 2. Ugovora), s rokom otplate kredita od 11 godina (čl. 3. Ugovora), što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu.
6. Sporna je međutim osnova i visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja te je li tužitelj imao svojstvo potrošača .
7. Iz iskaza tužitelja danog u svrhu dokazivanja utvrđeno je da je tužitelj predmetni kreditu podigao u Zagrebačkoj banci jer je bio njihov klijent, a u CHF jer je tada takav kredit bio najpovoljniji. Osim toga jer je Švicarska stabilna zemlja, a CHF najpovoljnija i najstabilnija valuta U trenutku sklapanja ugovora nije mogao ništa pregovarati o kreditu nego samo prihvatiti ga ili ne. Banka mu je kasnije ponudila konverziju kredita. Rata mu je u početku bila oko 3.500,00 kuna da bi došla na 5.000,00 kuna i zbog toga je prihvatio ponuđenu konverziju. Banka mu je izračunala da ima preplatu oko 70-ak tisuća kuna. Ne zna na koji način je taj izračun izvršen, ali je navedenu konverziju prihvatio. Budući je imao pretplatu s time iznosom su do kraja otplatili kredit. Kreditom su kupili kuću za stanovanje te nije nikada u toj kući obavljao privatnu djelatnost. Ugovor o kreditu je pročitao letimično, a zanimali su ga iznos kredita, kamata i rata i to mu je bilo najbitnije i najrazumljivije. Budući je CHF bio stabilan i nije bilo nikakve promjene niti na više niti na manje smatrao je da do promjene tečaja neće doći, a pogotovo ne u tome iznosu.
8. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje kuće, on ima svojstvo potrošača.
9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
9.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
9.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
9.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.
9.4. Uvidom u navedeni Ugovor o namjenskom kreditu od 16.siječnja 2007. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 79.800,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 11 godina.
9.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).
9.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka 8 Poslovni broj: P-125/2023-20 pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
9.7. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu osnovan, točnije drugi stavak članka 1. Ugovora o kreditu, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta kredita po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule.
9.8. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
9.9. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
9.10. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.
10. Sud nalazi da je tuženik prilikom konverzije kredita postupao sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju pa ne nalazi da bi ta odredba dodatka ugovoru o kreditu bila ništetna te je tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti članka 5. Dodatka ugovoru o kreditu kao s neosnovanim odbio. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih 10 Poslovni broj: P-125/2023-20 osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzia u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.
10.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.
10.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.
10.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" boj: 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.
11. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Filipa Tolića koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao određeni tužbeni zahtjev.
12. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare novopostavljenog tužbenog zahtjeva također se protivi povlačenju tužbe i traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 10.832,78 EUR.
13. Tuženikov prigovor zastare potraživanja je neosnovan.
13.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da u pogledu preplate po osnovu ugovorene valutne klauzule tuženikov prigovor zastare neosnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 8.svibnja 2023., a najstarije potraživanje je dospjelo 1.ožujka 2008. Isto se odnosi i na zakonske zatezne kamata na više plaćene iznose zbog povećanja tečaja CHF koji su priznati u konverziji, ali kao preplata jer je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR veći od zbroja iznosa potrebnog za pomirenje duga u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR (članka 6. Dodatka ugovora o kreditu).
14. Financijski vještak Filip Tolić je u svom Nalazu i mišljenju od 10.veljače 2025.naveo da je sačinio izračun razlike na okolnost razlike u tečaju CHF. Navedene razlika se očituje u razlici zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan korištenja Ugovora o kreditu (prema Prometu po kreditu broj 7103471388 i Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. god. koje je zaprimio od punomoćnika tužitelja). Tužitelj je na dan 01.09.2015. god. više platio iznos od 81.619,57 kuna ili 10.832,78 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja Ugovora o kreditu, a sve kako sam prikazao u Tablici 3. (po mjesecima i ukupno). Do navedenog iznosa je došao na način da je početno ugovoreni anuitet po tečaju na dan korištenja kredita (početni mjesečni anuitet 3.482,74 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita. Tužitelj je na dan 01.09.2015. god manje platio iznos od 1.355,15 kuna ili179,87 eura (iskazani „minusi“ u Tablici 4.).Navedeni iznosi nisu uračunati u pretplatu po valutnoj klauzuli iskazani u Tablici 4.
15. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka te od tuženika podneskom od 21.veljače 2025. potražuje isplatu iznosa od 10.832,57 EUR, ali je predložio da vještak napravi dopunu vještačenja te prikaže koliko je tužitelju priznata preplata.
16. Sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva od 21.veljače 2025.nego je financijskom vještaku naložio da dopuni svoj nalaz i prikaže kolika tužitelju priznata preplata.
17. U dopuni nalaza od 30.ožujka 2025. vještak je naveo da je iznosom preplate od 10.191,91 EUR, koji je tužitelju priznat u konverziji, zatvarao najstarije utvrđene ukupne preplate dok nije iscrpio iznos priznat konverzijom. Nakon navedenog umanjenja utvrdio je da preplata na dan 30.rujna 2015. (dan provođenja konverzije) iznosi 640,66 EUR.
18. Nakon izvršene dopune vještačenja tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uskladio s dopunom nalaza vještaka te je stoga sud prihvatio njegov tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 640,66 EUR, odlučivši kao u točki II izreke presude.
19. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (izraženo u EUR) na iznose preplate koji su tužitelju priznati u konverziji kako je to tužitelj naveo u svom tužbenom zahtjevu po točkom III.
20. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a prema datumima uplata utvrđenim nalazom sudskog vještaka, prikazanim u Tablici 7., kolona 3.
21. Budući je tužitelj tužbom tražio isplatu iznosa od 1.327,36 EUR, a nakon financijskog vještačenja je tužitelj podneskom od 30.ožujak 2025. tužbeni zahtjev konačno specificirao na iznos od 640,66 EUR, te se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, sud je tužitelja odbio s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 686,70 EUR.
22. Iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužitelju kao potrošaču u konkretnom slučaju pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti, ali prema konačno istaknutom zahtjevu na temelju odredbe članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
22.1. Prema odredbi članka 155. ZPP-a pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a to su trošak sastava tužbe s PDV-om (125,00 EUR), sastav dva obrazložena podneska od 29.studenog 2023. i od 3.travnja 2025. s PDV-om (2x125,00 EUR), zastupanje po punomoćniku na tri ročišta s PDV-om (3x125,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude s PDV-om (62,50 EUR) te trošak financijskog vještačenja (398,17 EUR), što iznosi ukupno 1.210,67 EUR, koji iznos je na ime troškova parničnog postupka tuženik dužan platiti tužitelju.
22.2. Tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 24.veljače 2025. jer sud nije dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj predložio navedenim podneskom.
23. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
Požega, 9.svibnja 2025.
Sutkinja:
Melita Novak
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega
2. OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb