REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27

Split

Poslovni broj: P Ob-433/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Šakiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 2. mal. EO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. mal. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po majci i zakonskoj zastupnici AO (ranije ĐO), [adresa], a ona zastupana po punomoćnici Mariji Šitum, odvjetnici u Trogiru, radi smanjenja uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 24. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, majke i zakonske zastupnice tuženika pod 2) i 3) osobno i njene punomoćnice, a u odsutnosti tužitelja osobno, a objavljene dana 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Mijenja se t. VIII. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob – 49/2019 od 13.01.2020. g. i to u dijelu u kojem je naloženo ovdje tužitelju da na ime uzdržavanja tuženika pod 1. doprinosi iznos od 1.317,00 kn mjesečno, a za tuženu pod 2. i tuženu pod 3. da doprinosi iznos od po 1.200,00 kn, odnosno ukupan mjesečni iznos od 3.717,00 kn, počev od 01.11.2019. g. pa ubuduće, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke tuženika DO, na način da sada ista u tom dijelu glasi da se nalaže ovdje tužitelju da na ime uzdržavanja tuženika pod 1. i tužene pod 2. doprinosi iznos od po 950,00 kn mjesečno, a za tuženu pod 3. da doprinosi iznos od 900,00 kn mjesečno, odnosno ukupan mjesečni iznos od 2.800,00 kn, počev od 01.10.2021. g. pa ubuduće, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke tuženika NO (ranije DO).

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove ovog postupka, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da u roku o 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženicama parnični trošak u iznosu od 400,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 24. rujna 2021. navodi se da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob – 49/2019 od 13. siječnja 2020. g., između ostalog, razveden brak sklopljen između majke tuženika i tužitelja te je ujedno odlučeno da će njihova zajednička djeca – tuženici, stanovati s majkom. Isto tako, da je naloženo tužitelju da na ime uzdržavanja tuženika pod 1. doprinosi iznos od 1.317,00 kn mjesečno, a za tuženu pod 2. i tuženu pod 3. da doprinosi iznos od po 1.200,00 kn, odnosno ukupan mjesečni iznos od 3.717,00 kn, počev od 01.11.2019. g. pa ubuduće, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec i to uplatom na tekući račun majke tuženika. Od donošenja presude pa do podnošenja tužbe da je došlo do promjene okolnosti na temelju kojih je presuda donesena. Naime, da je tužitelj sklopio brak sa FO te je dana 20. travnja 2021. g. rođeno njihovo zajedničko dijete MO. Pozivom na odredbu čl. 307. st. 3. Obiteljskog zakona tužitelj predlaže da sud na ime uzdržavanja tuženika pod 1. i tužene pod 2. odredi iznos od po 950,00 kn mjesečno, a na ime uzdržavanja tužene pod 3. iznos od 900,00 kn mjesečno, kao realne iznose, uvažavajući pri tome stvarne mogućnosti tužitelja, te predlaže donošenje presude kojom se mijenja t. VIII. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob – 49/2019 od 13.01.2020. g. i to u dijelu u kojem je naloženo ovdje tužitelju da na ime uzdržavanja tuženika pod 1. doprinosi iznos od 1.317,00 kn mjesečno, a za tuženu pod 2. i tuženu pod 3. da doprinosi iznos od po 1.200,00 kn, odnosno ukupan mjesečni iznos od 3.717,00 kn, počev od 01.11.2019. g. pa ubuduće, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke tuženika NO (ranije MO) na način da sada ista u tom dijelu glasi da se nalaže ovdje tužitelju da na ime uzdržavanja tuženika pod 1. i tužene pod 2. doprinosi iznos od po 950,00 kn mjesečno, a za tuženu pod 3. da doprinosi iznos od 900,00 kn mjesečno, odnosno ukupan mjesečni iznos od 2.800,00 kn, počev od 01.10.2021. g. pa ubuduće, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke tuženika NO (ranije MO).

2. U odgovoru na tužbu tuženici po majci i zakonskoj zastupnici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, predlažu istu odbiti uz obvezu tužitelja da tuženima nadoknadi troškove ovog postupka. Ne poriču se činjenični navodi iz toč. 1. naracije tužbe da bi Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob- 49/2019 od 13. 01. 2020. godine razveden brak između majke tuženika i tužitelja te da je odlučeno da će njihova zajednička djeca - tuženici, stanovati sa majkom. Isto tako nije sporno da je tužitelju istom presudom naloženo da na ime uzdržavanja tuženika ad 1) doprinosi iznos od 1.317,00 kn mjesečno, a za tuženu pod 2. I tuženu pod 3 iznos od po 1.200,00 kn, odnosno, ukupan iznos od 3.717,00 kn. Međutim, prijedlog tužitelja da sud na ime uzdržavanja tuženika ad 1) i tuženu ad 2) odredi iznos od po 950,00 kn mjesečno, a na ime tužene ad 3) iznos od 900,00 kn mjesečno, kao realne iznose, tuženi pobijaju u cijelosti kao neosnovane. Naime, tužitelj nije dostavio uz tužbu niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode iz tužbe u smislu nemogućnosti daljnjeg uzdržavanja tuženika sukladno ranijoj odluci suda, osim pozivanja na odredbu čl. 307. st. 3. Obiteljskog zakona pri tom misleći na dio zakonske odredbe koji se odnosi na „druge zakonske obveze uzdržavanja“. S druge pak strane, majka tuženika koja se trenutačno nalazi u invalidskoj mirovini se, po prestanku bračne zajednice između nje i tužitelja, nastavila samostalno brinuti za troje djece čije životne potrebe su iz dana u dan sve veće. Tako je tuženik ad 1) UON redovni polaznik Privatne srednje škole Wallner u četverogodišnjem trajanju za stjecanje srednje školske spreme za zanimanje turističko hotelijerski komercijalist, čija godišnja školarina iznosi ukupno 10.200,00 kn godišnje. Sam Ugovor o školovanju br. 24/2018- 9 kojim se uređuje školovanje EON potpisao je tužitelj, kao roditelj- staratelj tuženika ad 1), međutim, tužitelj do današnjeg dana nije platio ni jednu mjesečnu, a kamoli godišnju ratu školarine za svoje dijete već to isključivo čini njegova majka.Isto tako UON je, u međuvremenu upisao i obuku autoškole Instruktor d.o.o. radi polaganja vozačkog ispita čija ukupna cijena iznosi 5.600,00 kn. Osim toga, majka tuženika svojoj djeci, pored svakodnevnih životnih potreba (odjeće, hrane, škola), nastoji omogućiti i one izvannastavne aktivnosti, a koje su od velike važnosti za njihovo kako fizičko tako i psihičko i socijalno blagostanje, sve kako bi što manje osjetili promjene u odnosu na ranije životno razdoblje. Tako nije sporno da je mldb. ĐO članica dance team-a „Talent Studia M“ iz Splita za što njena majke plaća mjesečnu članarinu u iznosu od po 300,00 kn mjesečno dodatne kotizacije za natjecanja, o čemu tužiteljica dostavlja Blagajničku uplatnicu br. U-459. Nadalje, majka tuženika sa djecom živi u stanu svojih roditelja čiji troškovi su se njihovim dolaskom značajno povećali te tužiteljica plaća režijske troškove te, prema svojim mogućnostima, doprinosi i drugim troškovima zajedničkog života iako, nakon podmirenja svih obveza, za to ne postoji velika mogućnost, dok o nekim izdacima koji se ne bi odnosili na osnovne životne potrebe ne može ni razmišljati. S druge stane, pak, tužitelj živi u obiteljskoj kući izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čiji je suvlasnik, dobrog je zdravstvenog stanja, a samim time i sposoban za rad. Osim toga tužitelj je suvlasnik i kuće izgrađene na kat. čest zem. 6711/4, k. o. [katastarska općina] te posjeduje novčana sredstva uložena u investicijske fondove te dionice ( dionice HT-a, dionice OPTIMA TELEKOMA, PBZ INVEST (PBZ EQUITY FOND I PBZ GLOBAR FOND); HPB INEST KD LOCUSTA (KD BALANCED I KD EUROPA) ALPEN INVEST. Slijedom naprijed navedenog da je i više nego očito kako su već sada potrebe djece i veće od dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa se zahtjev tužitelja za smanjenje uzdržavanja ukazuje kao neosnovan.

3. Tuženik pod 1) je tijekom postupka postao punoljetan i zaposlio se slijedom čega je sud (djelomičnom) presudom od 5. listopada 2023., poslovni broj P Ob-433/21- 39 utvrdio da je prestala obveza uzdržavanja koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku pod 1), u mjesečnom iznosu od 1.317,00 kn, počev od 01. studenog 2019. pa ubuduće, na temelju točke VIII. izreke presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P Ob-49/2019 od 13. siječnja 2020., s danom 3. svibnja 2023.

4. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

5. Sporovi radi smanjenja uzdržavanja su regulirani člankom 430 st.1. ObZ-a kojim je propisano slijedeće: ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja čim nastanu okolnosti zbog kojih je do toga došlo. U toj tužbi obveznik uzdržavanja je dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati. Stavkom 2. istog članka je propisano da će sud, ako nađe da je zahtjev za smanjenje iznosa uzdržavanja u cijelosti ili djelomice osnovan, odlučiti o iznosu koji je obveznik uzdržavanja dužan plaćati za uzdržavanje počevši od dana podnošenja tužbe ili kojeg drugog dana nakon tog dana, ili će zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

6. Tužitelj obrazlaže tužbeni zahtjev za smanjenjem uzdržavanja novonastalim okolnostima-da je u međuvremenu postao otac još jednog djeteta, a ujedno se poziva na vlastite nepovoljne imovinske prilike, financijsku ovisnost o vlastitoj majci i zdravstvene probleme zbog kojeg nije u mogućnosti plaćati uzdržavanje u ranije dosuđenom iznosu.

7. Tužene su osporavale navode tuženika da je slabog imovnog stanja jer da ostvaruje dodatna primanja od iznajmljivanja apartmana turistima u nekretninama kojih je suvlasnik i to nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obje u naravi kuća sa dvorištem), peče i prodaje pizze te da iznajmljuje golubove za vjenčanja, radi čega su njegove tvrdnje da ovisi o financijskoj pomoći majke netočni. Osporavaju i njegove navode da isti ima zdravstvene probleme, već da je upravo majka tuženica osoba sa teškim invaliditetom, ujedno onkološki bolesnik čije je zdravstveno stanje teško narušeno i da prima socijalnu potporu i nije sposobna za rad.

8. Tužitelj je osporavao da peče i prodaje pizze kao i da iznajmljuje golubove za vjenčanja, a da se u kući u [adresa] iznajmljuje apartman sukladno dogovoru tužitelja i njegove majke i to počevši od lipnja 2021., te da u lipnju 2021. godine pa od listopada 2021. do travnja 2022. apartman nije iznajmljivan.

9. Kako stranke na ročištu održanom 24. ožujka 2025. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a tužitelj je predložio i zaključenje raspravljanja, sud je smatrajući da je činjenično stanje raspravljeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne odluke te uvažavajući činjenicu dugotrajnosti postupka, zaključio raspravljanje.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na tužene pod 2) i pod 3) sud je u tijeku postupka pregledao presudu Općinskog suda u Splitu P Ob-49/2019-15 od 13. siječnja 2020., izvadak iz Matice vjenčanih za tužitelja i IO, rodni list za MO, prijepis posjedovnog lista 7959 K. O. [katastarska općina] –neslužbena kopija, potvrdu o visini dohotka i primitaka za tužitelja za razdoblje 2021. godine, potvrdu o visini dohotka i primitaka za zz tuženika za razdoblje 2021. godine, potvrdu HZZ-a za tuženika od 9. studenog 2021., račune HT d.d. od siječnja 2022. godine (list 51-57 spisa), račune HT d.d. za prosinac 2021. godine (list 58-64 spisa), račune HT d.d. za studeni 2021. (list 65-71 spisa), facebook objava od 13. lipnja 2021. godine (list 71-76 spisa), uplatnica za mobilne usluge HT d.d. na ime tužitelja od 28. veljače 2022., uplatnica za fixne usluge HT d.d. na ime tužitelja od 28. veljače 2022., potvrda o plaćanju za HT d.d. od 7. travnja 2022. (list 97 spisa), potvrda o plaćanju računa za HT d.d. od 31. ožujka 2022. (list 98 spisa), potvrde o plaćanju računa za HEP d.o.o. za veljaču, ožujak i travanj 2022. (list 99-101 spisa), potvrde o plaćanju računa za Vodovod i kanalizaciju d.o.o. za period 7. siječnja 2022-9. ožujka 2022. (listovi 102, 103 spisa), potvrda o plaćanju računa za Čistoća d.o.o. za siječanj 2022. (list 104), potvrda za plaćanje računa za Grad Split za razdoblje siječanj-travanj 2022. (list 105- 108 spisa), potvrda o plaćanju računa HZZO premije zdravstvenog dopunskog osiguranja (list 109 i 110 spisa) od 29. ožujka 2022., ispis sa internet stranice Booking.com za apartman BO (list 113-122 spisa), dopis Reiffeisen bank d.d. od 2. svibnja 2022. (list 141 spisa) sa izvješćem sa kartice prometa po računu za EO za period 11. prosinca 2014. -25. travnja 2022., promet po računu stambene štednje u razdoblju od 30. siječnja 2009. do 30. prosinca 2014. za EO (list 150-151 spisa), dopis FINE od 20. lipnja 2022. sa izvatkom iz jedinstvenog registra računa za HO i LO (list 163, 166- 171 spisa te 183-187 spisa), podaci iz jedinstvenog registra računa za UO (list 217-221 spisa), dopis Reiffeisen bank d.d. od 3. listopada 2022. s ispisom prometa po računima EO i NO za period od dana otvaranja računa do dana dostave odgovora sudu (list 325, 328-340 spisa), dopis Erste bank d.d. o prometu po računu UO od otvaranja računa do 7. listopada 2022. (list 341-348 spisa), pregledao spis ovog suda poslovnog broja P Ob-49/19 i P Ob-369/20, Potvrdu HZJZ-a od 15. listopada 2024. (list 379), Ponudu F-toursa (list 77- 378). Sud je ujedno saslušao tužitelja i zz tuženika.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan iz razloga kako slijedi.

12. Imajući u vidu da je u postupku vođenom između tužitelja i majke tuženica pod 2) i pod 3) radi razvoda braka i dr. a koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P Ob-49/2019-15 od 13. siječnja 2020. u točki VIII. naloženo tužitelju doprinositi za uzdržavanje tužene pod 2) i pod 3) iznosom od po 1.200,00 kn (159,26 eura) mjesečno po tuženom djetetu, počev od 1. studenog 2019. pa ubuduće, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, to je u ovom postupku u smislu odredbe čl. 285. i čl. 430. st. 1. i st. 2. ObZ-a, valjalo utvrditi jesu li se od vremena donošenje predmetne presude promijenile okolnosti uslijed kojih bi zahtjev za smanjenjem iznosa uzdržavanja na iznos od 126,08 eura mjesečno za uzdržavanje mal. tužene pod 2) i na iznos od 119,45 eura mjesečno za uzdržavanje mal. tužene pod 3) bio osnovan.

13. Pregledom presude P Ob-49/2019-15 od 13. siječnja 2020. utvrđeno je da su po razvodu braka tužitelja i majke tuženica njihova zajednička maloljetna djeca, ovdje tuženice pod 2) i pod 3) ostale stanovati sa majkom uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem subotom od 10,30 do 20,00 sati i još dva puta tjedno po tri sata, dok je iz obrazloženja citirane presude utvrđeno da je odluka suda o uzdržavanju mal. djece, ovdje tuženika pod 2) i pod 3) donesena na temelju sporazuma između tužitelja i zakonske zastupnice tuženica.

14. Ispitujući nastupanje promijenjenih okolnosti na strani tužitelja od donošenja ranije ovršne isprave kojom je određena visina uzdržavanja pa do podnošenja tužbe i naovamo, sud je tijekom dokaznog postupka utvrdio da je tuženik postao otac još jednog djeteta i to MO, rođenog **.**.2021. u [adresa], od majke IO, nove bračne partnerice tužitelja s kojom je u Splitu zaključio brak 26. rujna 2020., te da su se u tom smislu okolnosti na njegovoj strani promijenile budući da je postao obveznik uzdržavanja još jednog malodobnog djeteta.

15. Pregledom Potvrde HZZ-a za tuženika od 9. studenog 2021. godine utvrđeno je da je tuženik bio prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba u više navrata, pa tako i u periodu od 27. svibnja 2019. do 13. srpnja 2021., dakle i u vrijeme donošenja ranije ovršne isprave, presude Pob-49/19 od 13. siječnja 2020., kojom je na temelju sporazum postignutog između tužitelja i majke tuženica presuđena visina uzdržavanja čije je smanjenje predmet ovog postupka. S druge strane, tužitelj nije bio u evidenciji HZZ-a prijavljen kao nezaposlena osoba u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno 24. rujna 2021. Ponovna evidencija nezaposlenosti tužitelja datira od 9. studenog 2021. kada je i izdana predmetna potvrda HZZ-a. Slijedom navedenog, sud zaključuje da se okolnosti na strani tužitelja u trenutku podnošenja tužbe u smislu zaposlenja nisu promijenile na njegovu štetu već da je štoviše u vrijeme podnošenja tužbe, za razliku od perioda donošenja ranije ovršne isprave bio zaposlen. Također, iz stranačkog iskaza tužitelja danog na ročištu od 14. lipnja 2022. proizlazi da se ponovno sezonski zaposlio na nepuno radno vrijeme u periodu od 17. svibnja do 30. rujna 2022. i to u plažnom objektu na Žnjanu u Splitu.

16. Sud je u dokazne svrhe, na prijedlog tužitelja, pregledao spis ovog suda P Ob- 369/20 koji je pokrenut po tužbi majke tuženica od 28. kolovoza 2020. podnesene protiv tužitelja i njegove majke ZO, te brata ČO, radi utvrđenja bračne stečevine. Naime, tužitelj je na ročištu od 24. veljače 2022. predložio pregled navedenog spisa navodeći da će slabije zdravstveno stanje tužitelja, kao okolnost na koju se poziva u tužbi, biti vidljivo upravo pregledom ovog spisa. Sud dokaze na tu okolnost na koju se poziva tužitelj nije pronašao pregledom predmetnog spisa na dan zaključenja glavne rasprave, niti je tužitelj u ovom postupku dokazao da je slabijeg zdravstvenog stanja ili eventualnu radnu nesposobnost. No, pregledom navedenog spisa utvrđeno je da je prema službenoj evidenciji MUP-a, PU Splitsko- dalmatinske od 22. svibnja 2024. tužitelj vlasnik dva osobna automobila i to marke Golf 1.6, reg. Oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2009. te Renault Twingo, godina proizvodnje 2004., reg. Oznake [registarska oznaka], odjavljeno 2. prosinca 2022. (list 321 navedenog spisa).

17. Pregledom spisa ovog suda P Ob-49/2019 po završetku kojeg je i donesena presuda P Ob-49/2019 od 13. siječnja 2020. čija se izmjena u pogledu visine doprinosa za uzdržavanje traži u ovom postupku, utvrđeno je da istom prileži medicinska dokumentacija za tužitelja koja datira iz 2002. 2003., 2007. i 2019. godine (listovi 23-25 navedenog spisa), dakle iz razdoblja prije donošenja ranije ovršne isprave i podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa je stoga irelevantna za ovaj postupak u smislu nastupa promjene/pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja kao okolnosti koja bi eventualno utjecala na promjenu visine uzdržavanja. Dodatno, iz navedene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelju dijagnosticirana kongenitalna adrenalna hiperplazija, da je pod kontrolom endokrinologa, a da je prije pregleda obavljenog 2019. godina posljednji put pregledan dvije godine ranije. Da je subjektivno i klinički dobro, te mu nije propisana nikakva terapija.

18. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za ZK uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište i stambena zgrada, 587/7 u naravi dvorište i 587/3, u naravi dvorište, nadstrešnica i zgrada mješovite uporabe, anagrafske oznake [adresa], utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik iste za ¼ dijela, a da ujedno anagrafska oznaka navedene nekretnine odgovara adresi apartmana White Pigeon kojeg iznajmljuje, a kako je potvrdio u svom stranačkom iskazu.

19. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za ZK uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor i kuća, utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik za 1/8 dijela, dok su preostali suvlasnici ČO OO pok. U za 2/20 dijela, ČO UO, OIB [osobni identifikacijski broj] za 2/8 dijela, ČO za 1/8 dijela, OO za 1/20 dijela, te OO UO OIB [osobni identifikacijski broj] za 5/20 dijela.

20. Mjesečni troškovi tuženika koji se odnose na telekomunikacijske usluge, struju, vodu, čistoću, komunalne i vodne naknade te trošak zdravstvenog osiguranja na koje je tužitelj ukazivao kao vlastite mjesečne troškove i rashode, spadaju u redovne životne troškove prosječne visine i ne predstavljaju posebne dodatne troškove koje tuženik ne bi imao i u vrijeme donošenja ranije ovršne isprave, odnosno sud iste ne smatra posebnom promijenjenom okolnosti na njegovo strani koje bi opravdale smanjenje uzdržavanja tuženica. Tužitelj nije ukazao na postojanje kreditnih ili drugih većih financijskih izdataka, a koje su nastale nakon donošenja ranije ovršne isprave. Sud je stoga zaključio da su njegove vlastite potrebe za uzdržavanjem iste kao i u vrijeme donošenja ranije ovršne isprave, odnosno da su se povećale kao i tuženicama i to zbog notorne inflacije i porasta troškova života.

21. S druge strane, okolnosti na strani tuženica su se nesumnjivo promijenile već samom činjenicom što je EO u vrijeme donošenja ranije presude bila u dobi od 11 godina i 7,5 mjeseci u vrijeme podnošenja tužbe je bila u dobi od 13,5 godina, dok je u trenutku zaključenja glavne rasprave u dobi od nepunih 17 godina, a LO je u vrijeme donošenja ranije ovršne isprave imala 7 godina i 8 mjeseci, u vrijeme podnošenja tužbe je imala 9,5 godina, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave je u dobi od nepunih 13 godina, pa su se samim odrastanjem njihove materijalne potrebe povećale sa naslova prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, troškova obrazovanja i sl., a ujedno je općepoznato da su troškovi života od donošenja ranije presude značajno porasli.

22. Ujedno, pregledom Potvrde Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 15. listopada 2024. utvrđeno je da je tužena pod 2) evidentirana osoba s invaliditetom u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom, te da ima utvrđen 2. stupanj funkcionalnog oštećenja, a koja okolnost nije postojala u vrijeme donošenja ranije ovršne isprave.

23. Pregledom dopisa FINA-e od 20. lipnja 2022., odnosno priloženog Podatka o jedinstvenom registru računa za tuženu pod 1) EO utvrđeno je da ista nema otvorenih računa, odnosno da je imala dva računa stambenog štednog uloga koji je posljednji zatvoren 24. srpnja 2018. Pregledom Potvrde FINA-e utvrđeno je da pretragom po OIB-u tužene pod 2) nema podataka o otvorenim računima u Jedinstvenom registru računa.

24. Nadalje, odredbom čl. 314. st. 1. ObZ-a propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koji minimalni iznos se određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to različito ovisno o dobi djeteta, primatelja uzdržavanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

25. Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje su bile na snazi u periodu od podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave propisani su minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, prema Priopćenju Državnog zavoda za statistiku za tu godinu važenja Odluke. Tako minimalni novčani iznos uzdržavanja koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom:

- prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 30/21, dalje Odluka/21), koja je bila na snazi od 26. ožujka 2021. do 22. ožujka 2022. za dijete do 6 godina iznosi 1.098 kn, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 1.291 kn , a za dijete od 13 do 18 godina iznosi 1.420 kn;

- prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 37/22, dalje Odluka/22), koja je bila na snazi od 23. ožujka 2022. do 5. svibnja 2023. za dijete do 6 godina iznosi 1.149,71 kn, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 1.352,60 kn, a za dijete od 13 do 18 godina iznosi 1.487,86 kn;

- prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 48/2023, dalje Odluka/23) koja je bila na snazi od 5. svibnja 2023. do 26. travnja 2024. za dijete do 6 godina iznosi 1.211,93 kn, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 1.425,80 kn, za dijete od 13 do 18 godina iznosi 1.568,38 kn;

- prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024, dalje Odluka/24) koja je bila na snazi od 26. travnja 2024. do 3. svibnja 2025. za dijete do 6 godina iznosi 172,67 eura, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 203,15 eura, a za dijete od 13 do 18 godina iznosi 223,46 eura;

- prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 75/2025, dalje Odluka/25), koja je na snazi od 3. svibnja 2025., za dijete do 6 godina iznosi, 224 eura, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 264 eura, a za dijete od 13 do 18 godina iznosi 290 eura.

26. Usporedbom odluke o visini uzdržavanja određene za tuženice ranijom presudom P Ob-49/19 od 13. siječnja 2020. sa minimalnom visinom zakonskog uzdržavanja propisane Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 32/19, dalje Odluka/19) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja predmetne presude (u periodu 1. travnja 2019. -2. travnja 2020.), razvidno je da je i ranijom ovršnom ispravom tužitelj bio obvezan na uzdržavanje tuženica u iznosu manjem od zakonskog minimuma. Naime, ovršnom ispravom obvezan je doprinositi za uzdržavanje mal. EO i mal. LO iznosom od po 1.200 kn (159,26 eura) mjesečno, a za djecu njihove dobi u vrijeme donošenja odluke (EO u dobi od 11 godina i 7,5 mjeseci, a LO u dobi od 7 godina i 8 mjeseci), minimalno zakonsko uzdržavanje je prema Odluci/19 za djecu 7-12 godina iznosilo 1.248,00kn (165,63 eura) mjesečno.

27. U trenutku podnošenja tužbe, na snazi je bila naprijed citirana Odluka/21 prema kojoj je zakonski minimum za mal. EO koja je tada imala 13,5 godina, iznosio 1.420,00 kn (188,46 eura), a za mal. LO koja je u tom trenutku imala 9,5 godina porastao na 1.291 kn (171,34 eura) mjesečno.

28. Rastom troškova života i povećanjem prosječne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske, Odlukom/22, Odlukom/23, Odlukom/24, pa i Odlukom/25, zakonski minimum za uzdržavanje djece se nastavio povećavati, dok navedeno povećanje troškova života prema povećanoj kronološkoj dobi mal. tuženica nisu pratila odgovarajuća povećanja doprinosa za uzdržavanje mal. tuženica, već je tužitelj štoviše tražio njihovo smanjenje, te je cijeli navedeni period od podnošenja tužbe naovamo nastavio plaćati doprinos za uzdržavanje manji od zakonskog minimuma i to iznos od 159,26 eura po mal. djetetu, istovremeno ustrajući u traženju smanjenja visine doprinosa na iznos na 126,08 eura mjesečno za jedno dijete i 119,45 eura mjesečno za drugo dijete. Prema Odluci/24 zakonski minimum za djecu u dobi u kojoj su sada tuženice, iznosio je 223,46 eura, dakle nešto malo više od polovice iznosa koji tužitelj traži da mu se dosudi presudom, dok prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 75/25, dalje Odluka/25), koja je stupila na snagu nakon zaključenja glavne rasprave u ovom postupku pa nije izravno primjenjiva ali je relevantna u smislu da ukazuje na daljnje povećanje zakonskog minimuma za uzdržavanja, minimalni iznos uzdržavanja za djecu u dobi mal. tuženica iznosi 290,00 eura, pa bi usvajanjem tužbenog zahtjeva na iznos koji traži tužitelj za budući period iznosio manje od polovine zakonskog minimuma što je i protivno odredbi čl. 314. st. 3. ObZ-a.

29. Uostalom, odredbom čl. 307. st. 3. ObZ-a propisano je da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati sud uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

30. Pregledom podataka iz Jedinstvenog registra računa za tužitelja utvrđeno je da je u periodu nakon podnošenja tužbe imao otvorena tri transakcijska računa kod Erste bank d.d., da na dva od navedenih računa je imao evidentiranu blokadu i to po osnovi neisplaćenih doprinosa za uzdržavanje, a na jednom računu nije imao evidentiranu blokadu.

31. U stranačkom iskazu na ročištu održano 14. lipnja 2022. tužitelj je izjavio da živi u stanu na [adresa] koji je u njegovom vlasništvu a nalazi se u obiteljskoj kući gdje se nalaze još dva stana u kojima nitko ne živi, a da njegova majke živi na drugoj adresi. Navodi da je jedan od ta dva stana iznajmljivao prijateljima, ali da mu nisu platili niti podmirili račune i da su mu još prijetili. Potvrdio je da ima studio apartman White Pigeon, na adresi [adresa], veličine 45 m2, koji se nalazi u kući u kojoj stanuje ali ima poseban ulaz i u vlasništvu je njegove majke. Navode tužitelja da iako se bavio iznajmljivanjem navedenog apartmana i da je registriran kao iznajmljivač te bi novac od iznajmljivanja sjedao na njegov račun on prenosio svojoj majci kao vlasnici apartmana, koja bi mu onda eventualno financijski pomagala, sud nije prihvatio kao životno logične i uvjerljive. Tužitelj uostalom ničim nije dokazao, niti je predložio dokaze da bi sva sredstva od iznajmljivanja prenosio vlastitoj majci. Da tužitelj nastoji prikriti svoje stvarne prihode od najma apartmana govori u prilog i činjenica da prvo navodi da se iznajmljivanjem bavi njegova supruga i da on ni ne zna kolika je stvarna bila cijena najma apartmana (a prema dokazima priloženim u spis ista se kretala u rasponu od 100-150 eura po noćenju), a potom iznosi navode da je je situacija sa rezervacijama loša obzirom na rat u Ukrajini, a i da najam apartmana za vrijeme Ultre u Splitu može biti svaki tren otkazan, iz čega proizlazi da je upoznat sa poslovanjem apartmana, već pokušava prikriti svoje stvarne prihode po toj osnovi. Uostalom, činjenica što bi mu primanja od najma apartmana pa i stana koji je iznajmljivao prijateljima koji mu za to nisu platili bila niska, ne dovodi u pitanje tužiteljevu stvarnu mogućnost stjecanja dodatne zarade kojom bi mogao podmirivati doprinose za uzdržavanje mal. tuženica i koji su ionako određeni u iznosu manjem od zakonskog minimuma. Sud nije povjerovao tužitelju i kada navodi da ne ostvaruje nikakva dodatna primanja od uzgoja i prodaje golubova kao i njihova najma za vjenčanja, te je vjeru poklonio zakonskoj zastupnici tuženica koja je iskazala da se tužitelj i za vrijeme trajanja braka bavio kupoprodajom takmičarskih golubova te najmom golubova za vjenčanja na koje je ponekad vodio i njihovu kćer LO i dao joj za džeparac po obavljenom poslu. I u tom smislu, sve i da tužitelj ne ostvaruje dodatna primanja od kupoprodaje i/ili najma golubova za vjenčanja, neupitno raspolaže resursima koja mu mogu omogućiti dodatna primanja, a ne samo trošak za njihovu prehranu. Ujedno, tužitelj je i sam potvrdio da ima dva stana u kojima nitko ne živi pa po toj osnovi ima mogućnost stjecanja dodatne zarade u vidu ostvarivanja financijske koristi bilo od prodaje nekog od stanova, bilo njihovim iznajmljivanjem za turističke svrhe ili kao dugotrajni najam ili bilo kojim drugim zakonitim poslovnim angažmanom. Ako to ne čini svojom voljom, to ne može biti na štetu uzdržavanja mal. tuženica

32. Sud nije posebno utvrđivao stvarne materijalne potrebe tuženica u smislu odredbe čl. 311. st. 1. ObZ-a, budući da je zatraženo smanjenje uzdržavanja, a tužene već po ranijoj ovršnoj ispravi ostvaruju doprinos za uzdržavanje koji je manji od minimalnog iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom sukladno gore citiranim Odlukama. Također, nije utvrđeno ni da bi tužene u smislu odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a imale vlastite prihode kojima bi mogle doprinositi za vlastito uzdržavanje.

33. Materijalne prilike i imovinsko stanje majke sud nije smatrao potrebnim posebno utvrđivati, a budući da prema čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj koji stanuje s djetetom svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a među strankama je nesporno da su tužene u cijelom periodu od donošenja ranije ovršne isprave naovamo stanovale sa majkom.

34. Tužitelj ničim nije dokazao niti je predlagao dokaze u smjeru utvrđivanja da je na druge načine doprinosio za uzdržavanje tuženica, izuzev troška mobitela u studenom i prosincu 2021. i siječnju 202. godine, a koji iznosi su zanemarivi.

35. Analizom svih izvedenih dokaza utvrđeno je da su se u smislu odredbe čl. 285 ObZ-a okolnosti na strani tužitelja izmijenile samo utoliko što je postao otac još jednog djeteta kojeg je dužan uzdržavati, dok se njegove ukupne materijalne prilike nisu izmijenile, odnosno da se štoviše, kako navodi, od lipnja 2021. bavi turističkim najmom apartmana što mu predstavlja dodatan izvor prihoda. Naknadno je i na ljeto 2022. pronašao sezonski posao, dok je u vrijeme donošenja ranije ovršne isprave bio kod HZZ-a službeno evidentiran kao nezaposlena osoba. U službenoj evidenciji HZZ-a nije bio evidentiran kao nezaposlena osoba u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Dakle, sveukupno gledajući tužiteljeve materijalne prilike se nisu pogoršale već štoviše poboljšale u odnosu na period kada je donesena ranija ovršna isprava. Zdravstvene teškoće koje bi onemogućile tužitelja u radu i stjecanju dodatne zarade također nisu utvrđene, a sud kao neuvjerljive i ničim dokazane nije prihvatio ni navode tužitelja da je ostvareni prihod od najma prenosio vlastitoj majci. Dodatno je za istaknuti i da je tuženiku na temelju pravomoćne djelomične presude od 5. listopada 2023. donesene u ovom postupku, sa danom 3. svibnja 2023. otpala obveza za uzdržavanje sina EON, što je također promijenjena okolnost koju je sud vrednovao pri donošenju ove odluke.

36. S druge strane, okolnosti na strani tuženica su se izmijenile jer su, kako je ranije i navedeno, u međuvremenu odrasle, te su se njihove materijalne potrebe po osnovi uzdržavanja povećale. Nije utvrđeno ni da bi tuženice ostvarivale prihode kojima bi mogle doprinijeti vlastitom uzdržavanju. Dodatno, mal. tuženoj pod 2) ĐO je po provedenom postupku vještačenja utvrđen 2. stupanj funkcionalnog oštećenja, slijedom čega joj je u Registru osoba s invaliditetom upisan status osobe s invaliditetom.

36. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenja koja su iz istog proizišla i koja su navedena, sud navodi da osim što je odredbom čl.288.ObZ-a propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje mal. dijete, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal. djeteta, te je zakonska dužnost roditelja uzdržavati svoju djecu, što je i ustavna dužnost roditelja, a i osnovom čl.27.Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97) se izvodi pravo djeteta na uzdržavanje, obzirom da je djetetu priznato pravo na životni standard. Uzdržavanje djeteta je dio sadržaja roditeljske skrbi i roditelji su uvijek dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete bez obzira na to jesu li zaposleni ili ne, s tim da djeca prate standard roditelja. Kada se određuje uzdržavanje sud uzima u obzir mogućnost roditelja koji ne živi s djetetom i potrebe djeteta pa je sud tako postupio i u ovom slučaju. Načela za uzdržavanje djece (djeteta) od strane roditelja uređuje i Konvencija o pravima djeteta, prema kojoj su roditelji odgovorni za dijete i moraju osigurati unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj (članak 27. Konvencije). Roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj i njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (članak 4. ObZ).

37. Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu. Svime prednjim se ovaj sud rukovodio ocjenjujući da zahtjev oca za sniženjem uzdržavanja nije osnovan.

38. Štoviše, tužiteljevo ustrajanje u postupku za smanjenjem uzdržavanja na iznos od 126,08 eura mjesečno za EO, i 119,45 eura za ĐO, sud u ovim okolnostima smatra neprihvatljivim i tužbeni zahtjev prenisko postavljenim, a uzevši u obzir materijalne prilike tužitelja, njegove mogućnosti ostvarivanja dodatne zarade, kontinuiran rast troškova života i porast minimalnog iznosa zakonskog uzdržavanja za djecu u dobi tuženica, pa i zdravstveno stanje tužene pod 2) kojoj je utvrđen invaliditet. No, kako tužene nisu postavile protutužbeni zahtjev za povećanjem doprinosa za uzdržavanje, sud je odlučivao u granicama postavljenog zahtjeva.

39. Slijedom svega navedenog, a kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi se okolnosti koji bi opravdale tužiteljev zahtjev za smanjenjem uzdržavanja promijenile, primjenom odredbe čl. 285. ObZ-a i čl. 430. st. 1. i 2. ObZ-a, te gore dodatno citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

40. Zaključenjem raspravljanja obje strane su po punomoćnicima popisale trošak postupka. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 366. ObZ-a a ujedno je po slobodnoj ocjeni suda takva odluka suda pravična obzirom na okolnosti slučaja i ishod postupka. Tuženicama je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u visini zatražene jednokratne nagrade od 200 bodova u protuvrijednosti 400,00 eura, sukladno Tar. br. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, a u smislu odredbe Tar. br. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Na dosuđeni iznos troška tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 9. svibnja 2025.

S U D A C:

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženicama pod 1) i pod 2) po punomoćniku