REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-267/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Nenadu Banovcu, odvjetniku u ZOU Marko Balić i Nenad Banovac, Split, protiv tužene JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz ZOU Eciji Kuljiš Bajić & Mari Blaslov-Pavasović, Split, radi predaje stvari, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. ožujka 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tužene, dana 9. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ŽS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik zlatnog lanca kraljevskog pleta, sa zlatnom pločicom od 100 grama, ugraviranog natpisa, 99,99 % čistoće zlata te 18 karatnog zlatnog sat Omega Constellation, s certificiranim kronometrom, što je tužena ŽSŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati.

II. Nalaže se tuženoj ŽSŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati u posjed tužitelju ŽS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zlatni lanac kraljevskog pleta, sa zlatnom pločicom od 100 grama, ugraviranog natpisa, 99,99 % čistoće zlata te 18 karatni zlatni sat Omega Constellation, s certificiranim kronometrom.

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 27.siječnja 2022.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj isključivi vlasnik: - zlatnog lanca kraljevskog pleta, sa zlatnom pločicom od 100 gr, ugraviranog natpisa, 99,99 % čistoće zlata te - 18 karatnog zlatnog sata Omega Constellation, s certificiranim kronometrom. Parnične stranke da su bile u braku koji je razveden 29. listopada 2008. godine, a zlatni lanac i sat da predstavljaju predstavlja vlastitu imovinu tužitelja, što tuženoj ne bi trebalo biti sporno. Unatoč tome, tužena da je iste pokretne stvari otuđila iz stana na adresi [adresa] u [adresa], u kojem stanu su stranke zajednički živjele i koje ključeve stana danas posjeduje i tužena. Tužitelj da je prije podnošenja ove tužbe pokušao mirno riješiti spor s tuženicom, međutim, ista da se na poziv tužitelja oglušila. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, osporava navode tužbe i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da je točno kako su stranke bile u braku koji je sklopljen 30. srpnja 1983. i razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. III P-331/08 od 29. listopada 2008.godine. Zbog trajno poremećenih bračnih odnosa tužena da je, a kako je to utvrditi i pregledom zapisnika s održanog ročišta od 29. listopada 2008. na kojem su saslušane stranke u naprijed navedenom predmetu III P-331/08, još u kolovozu 2008. napustila stan u kojem su stranke do tada zajednički živjele u [adresa], ponijevši sa sobom samo najosnovnije stvari za vlastitu uporabu i osobnu dokumentaciju te zajedno s kćerkom stranaka NS, preselila kod svojih roditelja u stan u [adresa], gdje još i danas živi. Nikada više poslije toga tužena da nije bila, ni do danas, u posjedu ni nekretnina posebno ne bilo kakvih pokretnina koje su stranke stekle zajedničkim radom za trajanja bračne zajednice jer je u tome bila spriječena upravo postupcima tužitelja. Naime još za trajanja parnice koja je pred tim sudom vođena pod br. II P-1624/08, u kojoj je utvrđivana bračna stečevina stranka, tužitelj da je nekretnine u odnosu na koje tužena nije mogla upisati zabilježbu spora jer su bile izvanknjižno vlasništvo stranaka, raznim pravnim poslovima (darovanja, fiktivne kupoprodaje i sl.) prebacivao na ime sina stranaka koji ima isto ime kao i on (ŽS) pa da je tužena i po pravomoćnosti i ovršnosti presude II P-1624/08, bila prisiljena voditi nove parnične i ovršne postupke od kojih neki još uvije traju budući nikada nije uspjela naplatiti ni novčana potraživanja prema navedenoj pravomoćnoj presudi posebno ne ni dosuđene troškove parničnog postupka, jer tužitelj da nema nikakvih otvorenih računa na bankama. U tijeku da je sada još uvijek ovršni postupak koji se vodi kod tog suda pod br. OVR– 818/2019, u kojem je tužena, naplatu naprijed navedenih novčanih potraživanja iz presude III P-331/08 (jer izravna naplata na FINI nije dala nikakvog rezultata) zatražila prodajom ½ suvlasničkog dijela tužitelja u odnosu na stan u [adresa], koji tužitelj nije uspio prije toga otuđiti. U provedbi tog ovršnog postupka tužena, kojoj je u međuvremenu prestao radni odnos zbog ostvarenja zakonskih uvjeta za mirovinu, je bila prisiljena posuditi novčana sredstava radi sudjelovanja u dražbenoj prodaji predmetnog suvlasničkog dijela stana tužitelja (kupnja bez predaje kupovnine ukoliko je tražbina ovrhovoditelja veća od postignute prodajne cijene, a što je ovdje upravo slučaj) te naravno plaćati i sve moguće sudske pristojbe koje opet neće biti moguće naplatiti od tužitelja jer on nikakvih novčanih sredstava koja bi se mogla prisilno ovršiti nema. Kako zajedničkoj kćeri stranaka nije plaćao uzdržavanje to da je i ona protiv tužitelja ishodila pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog sud u Splitu br. III P-332/08 od 05. svibnja 2009. te rješenje o ovrsi br. OVR-922/13, osnovom kojeg nije do danas naplaćeno ništa, mada je rješenje o ovrsi predano nadležnoj financijskoj organizaciji, jer tužitelj nema u RH otvorenih bankovnih računa. Sve naprijed navedeno da se ističe iz razloga jer tužitelj i ovom parnicom ponovno izlaže tuženicu troškovima, pa za slučaj da ne uspije ni u ovom sporu, a tužena opravdano vjeruje da neće jer je tužbeni zahtjev neosnovan, troškove ni ovog postupka, jednako kao ni postupaka prije toga u kojima su joj dosuđeni troškovi postupka, da neće od njega biti moguće naplatiti. Dakle, po iseljenju iz stana u [adresa], u kolovozu 2008., tužena, a posebno ne ni kći stranaka TS, da nikada više nije stupila u predmetni stan, a već sutradan po iseljenju tužitelj da je obavijestio tuženu da je na predmetnom stanu promijenio i bravu pa se njegova tvrdanja u tužbi kako tužena i danas ima ključeve predmetnog stana ukazuje ne samo neistinitom nego i potpuno apsurdnom. Za trajanja bračne zajednice, cca 25 godina, stranke da su stekle i različite pokretnine, svakako da je bilo i nekakvog zlatnog nakita koji je kupljen i dobivan na poklone (npr. za rođenje ili rođendane djece) te da se tužena sjeća da je bilo i nekakvih zlatnih dukata, lančića, moguće i sat o kojem tužitelj govori u tužbi, međutim ništa od toga tužena da nije odnijela iz stana kada je iz istog iselila (prije gotovo 14 godina), držeći da će se s tužiteljem moći dogovoriti o podjeli bračne imovine što je sve međutim izostalo. U naprijed navedenoj parnici za podjelu bračne stečevine tužena da je od pokretnina navela dva automobila, jedan motor te i dvije jedrilice koje su bile uzete na leasing (po njezinom saznanju jedna je bila gotovo otplaćena) i od kojih je morala odustati jer za iste nije posjedovala potrebnu dokaznu dokumentaciju. Nikakve druge pokretnine, stečene za trajanja bračne zajednice (namještaj i sva ostala brojna oprema u stanu u kojem su stranke zajedno živjele), razni ukrasni predmeti od vrijednosti, nakit, slike čiji je autor sama tužiteljica (po struci akademski grafički dizajner) i dr. tužena da nije potraživala ne želeći i time dodatno komplicirati dugogodišnju parnicu vođenu između stranaka. Pokretnine da su postojale i u stanu u [adresa] koji je tužitelj uredno iznajmljivao i sav prihod uzimao za sebe jednako kao i u kući u [adresa] koju je također, po razvodu braka, isključivo koristio tužitelj. Ako je među stvarima (nakitom) koje su ostale u stanu u kojem je nastavio živjeti i još uvijek živi tužitelj te zajednički sin stranaka, bio i „ zlatni lanac kraljevskog pletera sa zlatnom pločicom od 100 gr., ugraviranog natpisa, 99,99% čistoće zlata“ te i „18 karatni zlatni sat Omega Constellation, s certificiranim kronometrom“, kako to navodi tužitelj u tužbi, onda da su ti predmeti, obzirom na detaljan opis koji u tom pogledu daje tužitelj, očigledno i dalje u njegovom posjedu mada bi se radilo o bračnoj stečevini. Tužitelj da u tužbi navodi da je on isključivi vlasnik tih stvari međutim u tom pogledu da ne daje baš nikakve dokaze niti glede postojanja niti glede načina stjecanja stvari čiji povrat traži. Obzirom na označenu vrijednost predmeta spora od 10.000,01 kn, da je i laiku jasno da ta vrijednost svakako ne bi mogla odgovarati opisu stvari kako ih je dao tužitelj u tužbi.

Tužitelj u podnesku od 25.studenog 2022.godine navodi da su potpuno nebitni navodi tužene vezano za ranije i tekuće postupke među strankama. No, obzirom da tužena osporava vlasništvo tužitelja na predmetnim pokretninama, unatoč tome što sama zna da iste predstavljaju njegovo isključivo vlasništvo, te da neosnovano tvrdi da iste nisu u njenom posjedu, navodi kako treba istaknuti da je zlatni lanac kraljevskog pleta, sa zlatnom pločicom od 100 grama ugraviranog natpisa, 99,99 % čistoće zlata, izradio je i darovao te predao u posjed tužitelju FS, zlatar, još početkom 90ih te da je tužitelj istog imao u isključivom posjedu do trenutka kada ga je tužena odnijela iz stana u [adresa] u [adresa]. Jednako tako, 18. karatni zlatni sat Omega Constellation, s certificiranim kronometrom, početkom 90ih godina da je darovao tužitelju izbjeglica iz [adresa] kojemu je tužitelj, kao i njegovoj cijeloj obitelji, pomogao vezano za smještaj u Splitu obzirom da su isti bili prognanici. Tužitelj da je bio u isključivom posjedu i sata sve do trenutka kada ga tužena odnosi iz stana. Nadalje, ključeve stana u [adresa] u kojem su se nalazile predmetne pokretnine da su imali osim tužitelja, tužena, njihova zajednička kći TS te sin ŽS te da je netočno da je tužitelj promijenio ikakve brave. Da je upravo tužena neovlašteni posjednik predmetnih pokretnina tužitelj da je doznao od osoba čije saslušanje je predloženo u ovome postupku, da bi potom pokrenuo ovaj postupak. Ovim podneskom tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao vlasnika pokretnina, zlatnog lanca i zlatnog sata Omega Constellation, spram tužene, koja mu je ove pokretnine uzela, prema navodu tužitelja i zadržala za sebe. Radi se o zahtjevu na utvrđenje i predaju pokretnina u posjedu, pravoj vlasničkoj tužbi iz odredbe čl.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV). Prava vlasnička tužba (reivindikacija) je tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvari, kojom on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva koje je u stanju dokazati, traži od nje da mu ona preda posjed te stvari.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom dopisa tužitelja tuženoj od 24.studenog 2021.godine i 17.studenog 2021.godine; predmeta ovog suda broj Ovr- 922/13; P-2037/19; IIIP-332/08; IIIP-331/08 i IIP-1624/08; izvatka sa stranice e bay na okolnost visine cijene sata Omega Constellation, te je dana lipnja 2023.godine donesena prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan te je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu te je dana 15.siječnja 2024.godine doneseno rješenje Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1117/23 kojim je prihvaćena žalba tužitelja i ukinuta je prvostupanjska presuda, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju se navodi da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznih prijedloga radi saslušanja stranaka i svjedoka na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu nepravilno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je predmet trebalo vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud dao je uputu da se provede dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka.

U daljnjem tijeku postupka sud je, pored već izvedenih dokaza, izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene u svojstvu parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka RS i FS.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Dakle, brak stranaka razveden je pravomoćnom odlukom suda broj IIIP-331/08 od 29.listopada 2008.godine; stranke su brak zaključile još 1983.godine i u trenutku razvoda braka njihova zajednička djeca bila su punoljetna, sin ŽS rođen je 1982.godine, a kći NS rođena je 1989.godine. Činjenica je da su odnosi stranaka bili trajno i teško poremećeni što je i rezultiralo razvodom braka i činjenica je da je njihova zajednica života prestala još 2008.godine, dakle, prije 15 godina, a nakon toga su vođeni brojni sudski postupci, radi uzdržavanja; ovršni postupci; postupci radi utvrđenja ništetnosti ugovora vezano za vlasništvo nad nekretninama; radi diobe bračne stečevine. Ovaj posljednji postupak pod brojem IIP-1624/08 pokrenut je po tužbi JSŽ protiv ŽS, tužbom od dana 22.rujna 2008.godine; ista je tražila utvrđenje što od taksativno navedenih i brojnih nekretnina i pokretnina čiji bračnu stečevinu, zajedničku imovinu stranaka, a među pokretninama nije bio naveden ni zlatni lanac niti zlatni sat, predmet ovog spora. U ovom predmetu tužbu je tužena podnijela 22.rujna 2008.godine, dana 20.ožujka 2015.godine donesena je prvostupanjska presuda koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-582/15 od 17.ožujka 2016.godine. Dakle, pravomoćno je utvrđeno što od nekretnina i pokretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka za po ½ dijela, brojne nekretnine i pokretnine, a niti u jednom dijelu tužitelj kao tuženik u tom dugotrajnom postupku ne ističe da bi sat i zlatni lanac sa privjeskom bili njegova posebna imovina, te se stvari ovdje i ne spominju i ne problematiziraju, a tu su se mogle navesti i tužitelj je tu mogao postaviti zahtjev na utvrđenje da su iste njegova posebna imovina i zahtjev na predaju istih, podnijeti protutužbu, što tužitelj tamo nije napravio, nego više godina nakon pravomoćnosti presude u predmetu utvrđenja i diobe bračne stečevine traži utvrđenje prava vlasništva i predaju predmetnih stvari. Ta okolnost ide u pravcu toga da tužitelj na ove predmetne stvari nije pazio uopće, pa tako nakon iseljenja tužene iz zajedničkog stana nije provjerio što je u stanu ostalo i prema tome ravnao svoje postupanje. U ovom slučaju postupanje tužitelja govori o afekcionoj vrijednosti sata i lanca sa privjeskom za tužitelja, a što se da zaključiti i iz iskaza samog tužitelja, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka, nakon donošenja ukidnog rješenja.

Tužitelj, bivši suprug tužene, star 68 godina, u svom iskazu navodi da stranke iz braka imaju dvoje već odrasle djece, sina ŽS starog 43 godine i kćer JSŽ staru 35 ili 36 godina. Svi zajedno da su prije prestanka bračne zajednice i kasnije braka tužene i njega, živjeli u stanu u [adresa], zbog problema u braku, prestanka bračne zajednice, tužena da je iz stana zajedno sa kćeri i sinom iselila 29. listopada 2008. godine i od tada da se, koliko on zna, u stan nije vraćala jer je nikada kasnije u stanu nije vidio niti zna da bi u stan dolazila. Navodi da je on tada 3 dana napustio stan da tužena može iz stana iseliti u tužiteljevoj nenazočnosti, a kada se vratio u stan da nije ništa pregledavao u stanu, da nije utvrđivao pregledom što je sve tužena odnijela iz stana, uglavnom, nakon nekog vremena sin ŽS da je došao živjeti ponovno kod njega u stan i da je u stanu čitavo vrijeme. Navodi da je prije otprilike 6 ili 7 godina od jedne osobe čiji identitet neće otkrivati saznao da tužena nosi predmetni sat - Omega Constellation, da joj je taj stan zapažen na ruci, nakon toga da je pregledao stan, pitao sina ŽS i da mu je on kazao da nije uzeo ovaj sat, tužitelj da je utvrdio da je nestao i zlatni lanac sa privjeskom odnosno pločicom, lanac da je bio poklon njegovog prijatelja zlatara FS kojeg je tužitelj uveo u taj posao i isti da je imao zlatarnu na Rivi, lanac da je bio težine 650 gr, a privjesak sa gravurom odnosno pečatom švicarske banke da je bio težak 100 gr, to da je FS napravio i poklonio mu još 1992. godine. Tužena da je znala da je dobio ovaj zlatni lanac sa privjeskom, to da joj je kazao i da ne zna gdje je to spremila u ovom stanu, da ne zna gdje je uopće to stavila, taj lanac sa privjeskom da je nosio oko vrata jedan jedini put pa da su mu se prijatelji rugali i da ga više nije stavio oko vrata. Navodi da je utvrdio da u stanu nema ni ovog lanca sa privjeskom niti sata, dakle, to da nije uzeo sin, da to nije uzeo sebi ni tužitelj, a kako je saznao da sat nosi tužena, to da je ustao ovom tužbom. Ovaj sat Omega da je dobio od izvjesnog Ž iz [adresa] kojem se ne sjeća prezimena, da je to bilo u periodu od siječnja do ožujka 1992. godine i kako je tada bio pripadnik Hrvatske ratne mornarice, da mu je pomogao zbrinuti obitelj u jednom stanu u [adresa], a on da ga je 5-6 mjeseci nakon toga potražio u Splitu i darovao mu ovaj sat. I za sat da je kazao tuženoj i tužena da ga je znala nositi, da on ovaj sat osobno nikada nije nosio na ruci jer mu je lanac odnosno kaiš bio premalen, tako da je to nosila tužena i očito da ga je sa sobom iz stana i odnijela. Navodi da je on iz stana u [adresa] u [adresa] odselio prije 7 ili 8 godina i da nije više od tada u stanu, da je u stanu očito sin ŽS sa, pretpostavlja, suprugom i kćeri, da ga je isti iz stana potjerao. Sin da je sa bivšom suprugom u dobrim odnosima. Navodi da nikada nije kćer JSŽ pitao za ovaj lanac sa privjeskom i sat, da nju nije niti vidio posljednjih 20 godina, od kada su se supruga i on razveli. Navodi da tuženu osobno nikada i ne bi pitao za ovaj sat i privjesak nakon što je shvatio da je ona to uzela. Predloženi svjedok RS da je njegov ratni prijatelj, da ga je predložio radi saslušanja radi toga što mu je negdje 1993. ili 1994. godine dao predmetni sat da ga odnese popraviti jer je bilo neko oštećenje na staklu, on da je to odnio kod urara J i da mu je to tužitelj platio 250 DEM. Dakle, RS da zna da je to tužiteljev sat i kakav je taj sat. Navodi da sigurno nema fotografiju sata i lanca, da je imao sam fotografsku radnju, a kada je tužena izlazila iz ovog stana, da je ona sa sobom pokupila sve fotografije i dokumente tako da ništa od toga nije ostalo. Navodi da ne zna gdje je za vrijeme trajanja braka, a do napuštanja stana od strane tužene, tužena držala ove dvije stvari i ostale dragocjenosti, da je to ona negdje držala, ali da on ne zna točno gdje. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da je tužena ove dvije stvari držala spremljene, kada ne bi sat nosila, da pretpostavlja da je ona to držala u stanu u [adresa], a da ne zna je li to možda pohranila nekad na nekom drugom mjestu ili drugom stanu. Na posebno pitanje pun. tužene, tužitelj navodi da je pored ovog stana za vrijeme trajanja braka imao i stambene jedinice na Braču, na Kmanu dva stana, a da su ključeve od tih stanova imali i tužena i on osobno.

Tužena, bivša supruga tužitelja, stara 68 godina, u svom iskazu navodi da su zaista prije problema i razvoda braka, prestanka bračne zajednice, živjeli zajedno sa sinom i kćeri u stanu u [adresa], te da su imali i drugih nekretnina. Navodi da je ona predmetni stan u [adresa], zajedno sa kćeri napustila, iz ovog stana da su njih dvije iselile i da se nikada više u životu tu nisu vratile, niti tu došle, da je to bilo prije 15 godina odnosno 2008. godine i pod vrlo neugodnim okolnostima. Kćer i ona da su kroz jedno popodne iz stana uzele svoje nužne stvari, garderobu, knjige tužene koje su joj trebale za posao i kćerine knjige jer je taman upisala fakultet arhitekture, osobne dokumente, da su to stavile u automobil, tužitelj da tada nije bio nazočan u stanu, da je ona mnogo osobnih stvari u stanu ostavila, da je smatrala da bi mogla postojati mogućnost dogovora radi podjele imovine, tako da su u stanu ostale po zidovima autorske slike tužene koje nikada kasnije nisam vidjela. Dakle, kćer i ona da su iz stana iselile tada, da misli da je sin ŽS ostao u stanu i nakon toga, sutradan, da je dobila poruku od tužitelja da su ključevi odnosno cilindar brave na ulaznim vratima stana promijenjene, kako na ovom stanu, tako i na svim drugim stanovima. Tek nakon mnogo godina, u ovrsi i podjele bračne stečevine, da je njoj pripao stan na Kmanu. Kćer sa ocem da nije imala kontakta od tog trenutka pa nadalje nikada. U stanu da su, dok su živjeli zajedno, imali neke zlatnike, zlatni nakit koji su dobivali na poklone, da je to bilo u kutijama po stanu, da nisu imali sef u stanu. Dakle, sve da je ostalo u stanovima i kući na Braču. Što se tiče zlatnog lanca sa privjeskom kako ga tužitelj opisuje, da to nikada nije vidjela, tužitelj da joj nikada nije kazao da je to dobio na poklon, da ne zna uopće za tog zlatara FS i tužitelj da to apsolutno nikada nije spomenuo, dakle, da sad nije niti vidjela nikada u životu, a kamoli ga uzela. Tužitelj da je imao kolekciju ronilačkih satova jer se bavio ronjenjem, da ona nije uzela niti jedan od tih satova prilikom iseljenja, a da nikada nije od njega čula da bi kazao kako je na poklon dobio neki zlatni sat. Nakon što je tuženoj za vrijeme saslušanja predočena sliku zlatnog sata Omega (list 29 spisa), navodi da takav sat tužitelj nije imao, da nisu isti imali niti oni kao obitelj, da nikada nije vidjela ovaj sat, a da je ona imala manji sat od ovog koji nije bio zlatni i koji nema veze sa ovim satom. To da je bio njen sat, mali ženski sat sa nekakvom žutom pozlatom. Dakle, sliku ovog sata da vidi po prvi put, a takav sat da nije nikada vidjela. Predloženog svjedoka RS da ne poznaje, da je moguće kako je za njega nekada čula, ali da ga uopće ne može dovesti niti u kakav kontekst sa bilo čime. Navodi da ona ni sa kćeri ni sa sinom o predmetu spora nije razgovarala nakon zaprimanja tužbe, te da je iz ovog stana navedeno popodne bila prisiljena izaći baš na zahtjev samog tužitelja.

Svjedok RS, star 72 godine, nesrodan sa strankama, u svom iskazu navodi da stranke poznaje još od djetinjstva, da poznaje i brata tužene, da je bolji bio sa tužiteljem jer je sa njim bio prijatelj odnosno poznanik, da su se znali družiti, da ne zna za njihov razvod niti koliko djece oni imaju. Tužitelj i on da nisu bili ratni drugovi, da nisu bili zajedno na ratištu, da ga je svjedok predložio za južno bojište, a da on to nije prihvatio. Svjedok da je imao galeriju Zlatna vrata, da se radilo o dućanu antikviteta, pa i komisionoj prodaji, prije nekih 10-15 godina, da ne zna točno kad, kod njega da je došao ŽS i donio mu zlatni sat Omega, pokazati ga, te da ga nije htio ostaviti na prodaju, komisionu prodaju, da to nije svjedoka niti pitao, da mu je svjedok kazao da se treba potpisati na dva mjesta da bi se to prodavalo, jedan potpis da je potvrda da je vlasnik tog sata, a drugi potpis je da sat daje na komisionu prodaju, tužitelj da to nije htio, da je uzeo sat sa sobom, da ga nije ostavio svjedoku i da svjedok nikada kasnije nije ovaj sat vidio niti kod njega, niti kod tužene, a niti kod bilo drugog, da se radilo o muškom satu, zlatnom, koji je imao narukvicu, svjedok da se komisionom prodajom odnosno tom galerijom prestao baviti i to da je zatvorio prije otprilike 6 ili 7 godina. Nakon što je od strane sutkinje upitan i nakon što su mu predočene fotografije nekog sata (list 29 i 30 spisa), navodi da je ovaj sat koji je ŽS donio pokazati baš ovakav sat, da je to takav sat. Navodi da ga je ŽS tada pitao za koliko bi se ovaj sat mogao prodati, svjedok da mu je kazao da bi to bilo za iznos od 600-800 tadašnjih njemačkih maraka, a tužitelj da mu je kazao samo to da je to njegov sat. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok navodi da mu tužena nije omogućila preko svoje udruge korištenje štanda u Dioklecijanovim podrumima, da mu ista ni na kakav način nije pomogla, navodi da tuženu viđa jer se kupa na istom kupalištu – Bačvice, da on nju osobno ne poznaje u smislu njihove komunikacije nego da samo čitavo vrijeme zna koja je to žena jer je bio dobar sa njenim bratom, a i poznaje tužitelja. Na posebno pitanje pun. tužene, svjedok navodi da je on u svojem antikvarijatu dobivao na komisionu prodaju i ručne i džepne satove, više ove džepne nego ručne. Navodi da mu se činilo da je to zlatni sat, ali da bi lagao kada bi kazao da je to bio zaista zlatni sat, a ne sat zlatne boje.

Dakle, kada se iskaz svjedoka RS analizira i dovede u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, a posebno iskazom tužitelja, za navesti je da se iskazi tužitelja zaista u bitnom potpuno razlikuju i tužitelj je u iskazu naveo da je svjedok RS njegov ratni prijatelj (a svjedok iskazuje drugačije), da ga je predložio radi saslušanja radi toga što mu je negdje 1993. ili 1994. godine dao predmetni sat da ga odnese popraviti jer je bilo neko oštećenje na staklu, on da je to odnio kod urara J i da mu je to tužitelj platio 250 DEM, dok svjedok RS navodi da je tužitelj bio kod njega u svjedokovom antikvarijatu i pokazao mu sat te pitao za koliko bi se mogao prodati, a nije ga ostavio svjedoku na komisionu prodaju. Dakle, okolnosti koje iskazuju tužitelj i svjedok RS su potpuno različite, svjedok nije potvrdio okolnosti u kojima je vidio sat niti je potvrdio navode tužitelja o tome, naprotiv, što je zaista bitno vezano za izvođenje dokaza i utvrđenje činjeničnog stanja. Svjedok je u biti potvrdio da mu je tužitelj pokazao sat koji izgleda kao sat na slici (list 29 spisa), dakle, to bi moglo posvjedočiti okolnost da se tužitelj davno, prije više godina ovom svjedoku legitimirao kao vlasnik takvog sata i ništa preko toga, a posebno se iz iskaza svjedoka ne može zaključiti da je tužena za ovaj sat znala, da ga je nosila i da ga je u konačnici i otuđila i zadržala za sebe.

Drugi saslušani svjedok, svjedok FS, također nesrodan sa strankama, star 48 godina, u svom iskazu navodi da osobno poznaje tužitelja, tuženu da ne poznaje, samo iz viđenja, da je sada ne bih prepoznao da je vidi, a da je sa tužiteljem bio prijatelj i da su se počeli družiti negdje 1992. do 1994. godine. Tužitelja da nije vidio sigurno ima 10-15 godina, a da je završio školu za majstora zlatara, školu da je završio 1994. godine i nakon toga da je bio šegrt kod zlatara N koji je imao prodavaonicu – zlatarsku na sadašnjoj Cankarjevoj poljani, radionicu da je imao u Omiškoj ulici u Splitu i da je svjedok u okviru svog zanata vezan isključivo za radionicu pa da je tako radio u njegovoj radionici, nakon toga da je radio u okviru svog zanimanja na više mjesta, a prije otprilike 2-3 godine da ima svoj obrt. Navodi da se sa tužiteljem družio u to vrijeme, na Zenti, da su bili u nekoj priči oko jedrilica i jedrenja, ronili, obojica da su bili vezani za more i da ga je tužitelj upoznao sa nekim zlatarima, da mu je svjedok u znak zahvalnosti želio napraviti lanac tzv. kraljevskog veza, da misli da je tada već završio školu iako da je prije toga imao 2 godine prakse, tužitelj da mu je donio jednu zlatnu pločicu da iskoristi za taj lanac, da se ne sjeća kolika je bila težina, uglavnom, čistoća za lanac da je bila 14 karata. Navodi da se sjeća da je to bio prvi takav lanac koji je uopće radio i napravio, da je to radio sigurno 10-ak dana, taj lanac da je specifičan jer se može razvući pa se produži, da misli da je prvo bio napravljen kratko odnosno kraći nego što je trebao, pa da je to kasnije produžio i lanac da je bio mišljenju svjedoka težine 65 grama kada je napravljen. Tužitelj da mu je tada predao i jednu zlatnu pločicu, prilično veliku, da se ne sjeća koje težine, to da je bila pločica sa pečatom neke banke i oznakom da je to 999,9, to da je bila oznaka za čisto zlato, svjedok da je od onog ranijeg zlata odnosno pločice koje mu je predao za lanac, napravio okvir za ovaj privjesak zajedno sa alkom da se može objesiti na lanac i to da je predao tužitelju, to da je bio svjedokov poklon, odnosno rad da je bio poklon. Tužitelj da mu nije kazao kako je došao do ove zlatne poluge, niti zlatne pločice, da se to moglo vani kupiti uredno u bankama, u inozemstvu. Navodi da je tužitelj to nosio oko vrata dok ga je svjedok viđao, sigurno da je to nosio 10-ak godina nakon što mu je to napravio, moguće i nakon toga, ali da ne može biti precizan do kada je to viđao na njemu, tužitelj da se uvijek sa tim hvalio i pokazivao mu to, govoreći da je to prvi kraljevski lanac koji je uopće napravio. Navodi da se tužitelj i on nisu posvadili, da su se prestali družiti radi proteka vremena iako su bili u dobrim odnosima, život da ih je odnio na različite strane, da je znao da se razvodi od tužene i da je imao dvoje djece, njegovu djecu da nije poznavao.

Dakle, svjedok FS, zlatar, navodi da tuženu ne poznaje, te da mu je zlato za lanac i okvir za privjesak/pločicu sa alkom, predao na rad upravo tužitelj, a da je svjedok to napravio tužitelju i poklonio mu svoj rad, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je lanac poklonio svjedok FS, dakle, iskazi se u ovom dijelu bitno razlikuju, kao što se razlikuju, bitno i u potpunosti, iskazi tužitelja i ovog svjedoka u dijelu u kojem tužitelj navodi da je lanac sa privjeskom nosio oko vrata jedan jedini put i da ga više nije stavio oko vrata, dok svjedok FS iskazuje pred sudom da je tužitelj to nosio oko vrata dok god ga je svjedok viđao, sigurno 10-ak godina nakon što mu je to svjedok napravio, moguće i nakon toga, dakle, svjedok zaista nije potvrdio navod tužitelja da je lanac sa privjeskom tužitelj nosio jedan put oko vrata. Svjedok je u biti potvrdio samo to da je tužitelj imao zlatni lanac kraljevskog veza sa zlatnom pločicom, a zlato odnosno materijal za izradu mu je dao upravo tužitelj, dakle, niti ovaj svjedok ne navodi da je predmetne stvari ikada vidio kod tužene, koju uopće ne poznaje niti da je to uzela tužena za sebe, to od nikoga nije niti čuo.

Za navesti je, kada se analiziraju svi izvedeni dokazi, da je sud istovjetnog stava kao u ranijoj presudi, da tužbeni zahtjev nije osnovan i da tužena nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, niti na utvrđenje da je tužitelj vlasnik zlatnog lanca kraljevskog veza sa zlatnom pločicom niti zlatnog sata Omega Constellation. Tužena, to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, sa ovim stvarima nema nikakve veze, pa tužitelj ne može sa uspjehom postaviti zahtjev spram tužene na utvrđenje da je on vlasnik ovih stvari, što je ona dužna priznati, tužena zaista ne treba priznati ovaj zahtjev tužitelja jer sud prihvaća njen navod i iskaz u cijelosti, ovdje se i ne radi o nekakvoj bračnoj stečevini pa da bi tužitelj spram tužene kao bivše supruge mogao postaviti zahtjev na utvrđenje da su ove dvije stvari njegova posebna imovina, tužena iste nema u svom posjedu, a iz svih izvedenih dokaza proizlazi da ih nije niti uzela niti zadržala za sebe, ona te stvari ne svojata ni na kakav način, pa ovaj zahtjev na utvrđenje nije osnovan spram tužene.

Nadalje, ako se radi o zlatnom lancu i zlatnom satu, sud drži da bi bilo logično, a sve da je to tužena uzela 2008.godine kada je izašla iz stana, a očito nije, što tužitelj bez ikakvog dokaza i uporišta u dokazima pogrešno zaključuje, da tužitelj to pita tuženu, da prijavi nestanak policiji ili da na bilo kakav način reagira, na vrijeme. Svakako, podnošenje ove tužbe, nakon toliko godina od prestanka zajednice života stranaka, pravomoćnosti odluke u postupku diobe bračne stečevine, a tužba je podnesena 27.siječnja 2022.godine, u svjetlu svih pregledanih predmeta (posebno onog za diobu bračne stečevine) ukazuje na okolnost da tužena zaista nema ništa sa tim stvarima i da ih nije uzela, odnosno da nisu u njenom posjedu, bez obzira što je to tužitelj sa stvarima napravio i gdje se te njegove stvari nalaze, tužitelj nije dokazao, ničim, da je stvari uzela tužena i da je njegov zahtjev osnovan.

Dakle, očito je tužitelj određeno vrijeme bio vlasnik i lanca sa privjeskom i sata, prije velikog broja godina, da je to očito bila njegova posebna imovina, a o tim stvarima nije vodio računa što je upravo on kao vlasnik stvari trebao raditi te nakon prestanka zajednice života stranaka pregledati svoje stvari i postaviti pravovremeno zahtjeve, a što tužitelj nije napravio. Dakle, kod okolnosti prestanka zajednice života stranaka još 2008.godine, nenavođenja zlatnog lanca i sata u postupku diobe bračne stečevine, okolnosti da tužena izričito navodi da ona taj zlatni lanac i taj zlatni sat nije uzela sa sobom i da to uopće nije bilo, niti tada, niti danas u njenom posjedu, tužbeni zahtjev je zaista valjalo odbiti kao neosnovan, niti iskazi stranaka, niti iskazi saslušanih svjedoka, niti jedan jedini dokaz u ovom postupku ne dokazuje da je tužena stvari uzela i za sebe zadržala, dapače. Tužitelj iskazuje da je tužena sa zajedničkom kćeri stan napustila i iz istog iselila još 29. listopada 2008. godine i od tada da se, koliko on zna, u stan nije vraćala jer je nikada kasnije u stanu nije vidio niti zna da bi u stan dolazila. Radi se o stanu u kojem su kao supružnici sa djecom živjeli, anagrafske oznake [adresa]. Dakle, još 2008.godine tužena je iz stana sa kćerkom stranaka izašla, a tužitelj je naveo da je prije otprilike 6 ili 7 godina od jedne osobe čiji identitet neće otkrivati saznao da tužena nosi predmetni sat - Omega Constellation, da joj je taj stan zapažen na ruci, nakon toga da je pregledao stan, pitao sina ŽS i da mu je on kazao da nije uzeo ovaj sat, tužitelj da je utvrdio da je nestao i zlatni lanac sa privjeskom odnosno pločicom, dakle, za obje stvari tužitelj zaključuje, bez ikakvih dokaza da je sat i lanac sa privjeskom uzela tužena koja je iz stana iselila 2008.godine, moguće i prije toga, a svi dokazi ukazuju da tome nije bilo tako. Tužitelj je iskazao da nakon iseljenja tužene iz stana nije pregledavao stvari u stanu, nego da je tek 6-7 godina prije podnošenja tužbe od osobe koju ne želi imenovati saznao da tužena na ruci nosi zlatni sat, da je nakon toga pregledao stan i utvrdio da nedostaju ove stvari. Ovo zaista nije niti logično, niti životno, nije uvjerljivo, stvarno se iskazu tužitelja ne može pokloniti vjera, dok je iskaz tužene logičan i uvjerljiv, pa je zahtjev u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan, dakle, tužitelj apsolutno ničim nije dokazao da je tužena uzela predmetni sat i lanac sa privjeskom i to zadržala za sebe, tužena navodi da te stvari nije uzela i to je u skladu sa svim izvedenim dokazima, pa je tako valjalo odbiti tužbeni zahtjev na predaju ovih stvari jer te stvari zasigurno, to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, nisu kod tužene, gdje su te stvari i što je sa tim stvarima bilo, izlazi iz domene dokazivanja, a ne može se niti utvrditi što je tužitelj sa tim stvarima napravio u smislu raspolaganja istima, prije jako dugo vremena. Dakle, tuženoj sud ne može naložiti da tužitelju preda predmetne stvari za koje tužitelj nije dokazao da ih je tužena uzela, niti iz jednog dokaza se ne može zaključiti da je te stvari tužena držala u svom posjedu i otuđila ih odnosno zadržala za sebe, dapače, iz izvedenih dokaza se može zaključiti jedino to da tužena to nije napravila.

Nadalje, sud je stava da u ovom slučaju nije bilo mjesta izvođenju dokaza saslušanjem djece stranaka u svojstvu svjedoka, sina ŽS i kćeri JSŽ, tužitelj ustraje u njihovom saslušanju, a zajednica života stranaka prestala je još 2008.godine, sam tužitelj navodi da kćer nije vidio i sa njom kontaktirao od tada, ista je iz stana odselila zajedno sa majkom, a da je sin došao ponovno živjeti u ovaj stan sa njim, a tužitelj da je iz stana odselio u Žrnovnicu prije 7 ili 8 godina, da ga je sin iz stana potjerao, da je sin u dobrim odnosima sa tuženom, svojom majkom. Saslušanje djece sa kojom nije u dobrim odnosima predlaže upravo tužitelj, čemu se tužena protivi, dakle, očito su i sin i kćer stranaka u dobrim odnosima sa majkom-tuženom, a nisu u dobrim odnosima sa ocem-tužiteljem i zaista nije logično da tužitelj ustraje u njihovom saslušanju, kod obiteljski loše situacije i okolnosti da su takvi svjedoci osobno povezani za strankama, a na ovaj način se isti ponovno retraumatiziraju i ponovno uvlače u roditeljske odnose i probleme, od čega su trebali biti sačuvani i trebaju biti sačuvani, a njihovim saslušanjem se zaista činjenično stanje ne može dodatno rasvijetliti niti mogu dati kvalitetan doprinos utvrđenju činjeničnog stanja, koje je u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, pa ih je sud poštedio obveze saslušanja i odbio ovaj prijedlog tužitelja i zaključio raspravljanje. Dakle, sud je stava kako je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, zahtjev tužitelja nije osnovan te je isti valjalo odbiti u cijelosti.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženoj s obzirom na utvrđenu v.p.s. od 50.000,00 kn odnosno 6.636,14 EUR po fiksnom tečaju konverzije, odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu; podneska od 2.prosinca 2022.godine; zastupanja na ročištima od 6.prosinca 2022.godine, 29.ožujka 2023.godine, 15.svibnja 2024.godine, 23.listopada 2024.godine i 25.ožujka 2025.godine; za svaku radnju po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.400,00 EUR, na ovaj iznos valjalo je dodati i iznos od 350,00 EUR na ime 25% PDV-a, tako da je konačno tužitelj obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženoj iznos od 1.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tuženoj ne pripada jer nije bio potreban za vođenje spora.

U Splitu, 9. svibnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tužene