REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1359/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Žaperu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac, Horvat, Žaper iz Zagreba, protiv tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 6H, OIB: 10216651302, zastupanog po punomoćniku Vici Mandariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mandarić & Einwalter iz Zagreba, radi nezakonitosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka o redovnom osobnom uvjetovanom otkazu tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., OIB: 10216651302 iz Zagreba, Oreškovićeva ulica 6H, od 10. svibnja 2022. godine nedopuštena.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. rujna 2019. godine između tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., OIB: 10216651302 iz Zagreba, Oreškovićeva ulica 6H, s danom 8. srpnja 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., OIB: 10216651302 iz Zagreba, Oreškovićeva ulica 6H, isplati tužitelju TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., OIB: 10216651302 iz Zagreba, Oreškovićeva ulica 6H isplati tužitelju TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade štete iznos od 4.153,84 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

V/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika da se tužitelju naloži povrat iznosa otpremnine u iznosu od 13.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 8. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik kao poslodavac tužitelju 10. svibnja 2022. otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 1. listopada 2019. Prvenstveno se ukazuje na to da tužitelj nije sklopio ugovor o radu s tuženikom 1. listopada 2019., te se stoga ova odluka o otkazu ukazuje kao ništetna.

2. Podredno treba kazati kako se tužitelj prije otkazivanja nalazio na radu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je potpisan 9. rujna 2019., a s početkom rada 1. listopada 2019. Otkaz se temelji na nepravilnom utvrđenju tuženika da tužitelj nije sposoban izvršavati svoje radne zadaće, odnosno radi se o osobno uvjetovanom otkazu iz članka 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019). Na tako sastavljeni otkaz ugovora o radu tužitelj je, putem svojeg punomoćnika, 23. svibnja 2022., temeljem čl. 133. Zakona o radu, dostavio tuženiku zahtjev za zaštitu prava kojim je od tuženika zatražio da pobijanu odluku o otkazu stavi izvan snage i da vrati tužitelja na radno mjesto prije otkaza. Na navedeni zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio u zakonskom roku.

3. Tužitelj ističe kako je tuženikova odluka o otkazu nezakonita jer ne postoji razlog za otkaz, odnosno tužitelj je sve svoje zadaće izvršavao stručno, savjesno i na najvišoj mogućoj razini, dok su ciljevi koje je tuženik postavio tužitelju svojim tzv. planom poboljšanja radnog učinka bili nerealni u odnosu na stvarne mogućnosti postizanja istih. Dakle, tuženik je kao poslodavac tužitelju zadao određene ciljeve koje ne bi mogao postići niti jedan drugi radnik jer je ostvarenje navedenih ciljeva ovisilo prvenstveno o okolnostima na koje tužitelj ne može utjecati, a tek podredno o radnim sposobnostima tužitelja. Podnositelj zahtjeva je cijelo vrijeme upozoravao svoje nadređene o tim ograničenjima i teškoćama, a te zadatke nije odbio već ih je pokušao postići jer se radi o osobi koja je vrlo poduzetna i voli izazove. U njegovu korist govore rezultati prodaje kod poslodavca koji su ostvareni u 2022., dok postizanje povećanja plasmana kod konkretnih ciljanih kupaca za zadane artikle je cilj koji ovisi gotovo u cijelosti o mogućnostima i potrebama druge strane, a tek minorno o prodajnim vještinama i prezentaciji proizvoda. Ne postoje vještine koje mogu ostvariti željeni moment kod kupca ako isti nema sredstava niti potrebe za tom vrstom proizvoda. U prilogu ove tužbe nalazi se komentar tužitelja o postizanju i teškoćama svakog od navedenih ciljeva, a u odnosu na koje teškoće je tužitelj za cijelo vrijeme obavještavao svoje nadređene. Neki ciljevi iz PPRU-a su izvršeni u potpunosti, a neki djelomično, ali u odnosu na svaki od postavljenih ciljeva tužitelj je dao maksimalan angažman u smislu prezentacije proizvoda, edukacija, sastanaka, odgovora na upite i druge radnje.

4. Da su tužiteljeve sposobnosti izvršavanja zadataka prodajnog predstavnika bile više nego zadovoljavajuće svjedoči i činjenica da je isti bio u kontinuiranom poslovnom odnosu kod poslodavca za vrijeme od pet godina, a osobito iz povećanja obima prodaje robe za koju je zadužen u omjeru od preko 50% u odnosu na prošlogodišnji rezultat. Time je ostvarena prodaja iznad zadanog plana za 2022., a koji je bio rast od minimalno 10%. Dakle, tužitelj je u periodu za kojeg je dobio navodnu opomenu od tuženika ostvario rast prihoda za tuženika, tako da je taj podatak u kontradikciji sa samim postupanjem tuženika. S obzirom na sve navedeno u ovom i prethodnom stavku ove tužbe razvidno je kako je tužitelj itekako sposobna osoba te da je pobijana odluka tuženika nezakonita.

5. Treba napomenuti i kako je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno kako je tužitelj imao zadatak prema tzv. PPRU postići bolje rezultate prodaje određenih artikala kod potencijalnih kupaca. Ovakav navod se kosi sa sadržajem PPRU-a iz kojeg proizlazi kako je tužitelju bilo naređeno ostvariti rast prodaje točno određenih artikala kod točno određenih kupaca. Dakle, radilo se o vrlo detaljno postavljenom cilju za kojeg nisu dovoljne samo uobičajene poslovne vještine, već je za postizanje takvih ciljeva potrebno nešto što prelazi ovlasti i prava tužitelja kao radnika. Naime, navedeni proizvodi su očito skuplji od prethodnih i, bez obzira na eventualnu veću kvalitetu, kupac koji ima zadani proračun nema mogućnosti izabrati taj proizvod, pa ga je samim time i nemoguće plasirati. Tužitelj je u okviru svojih ovlaštenja i zadataka izvršio sve što je mogao da bi postigao rast kod zadanih kupaca, a eventualan nedostatak same realizacije nije i ne može biti krivnja tužitelja.

6. Tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 15. veljače 2023. tužitelj traži kao u izreci.

7. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 1. travnja 2017. pa je stoga u cijelosti izlišna analiza tužitelja da bi odluka o otkazu bila ništetna zbog greške u pisanju datuma predmetnog ugovora o radu. Predmetni otkaz je uručen tužitelju jer on nije bio u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Tužitelj u tužbi ističe da je: "svoje zadaće izvršavao stručno, savjesno i na najvišoj mogućoj razini". Ključna sintagma u ovoj tvrdnji je "mogućoj razini", jer navedena razina tužitelja nije bila adekvatna za poslove koje je trebao obavljati. Navedeno potvrđuje i tvrdnja tužitelja da su aktivnosti i zadaci koje mu je tuženik postavljao bili "nerealne u odnosu na stvarne mogućnosti postizanja istih". Naime, drugi radnici tuženika ne opisuju svoje radne zadatke kao nerealne, već ih ostvaraju.

8. Odnos tužitelja prema radu je vidljiv iz višestrukih poziva da se ispuni obveza interne edukacije, na što bi se tužitelj uredno oglušio. Nadalje, tužitelj je bio nemaran i u administrativnim zadaćama poput urednog prijavljivanja troškova poslodavcu, pa je i to zahtijevalo podsjetnik od poslodavca. Nadalje, među važnije zadaće tužitelja ulaze briga o instrumentariju u bolnicama i briga o konsignaciji (kod kupaca). U oba slučaja se može utvrditi nemar koji utječe na tuženika, jer bolnice ne mogu provoditi operacije bez odgovarajućeg instrumentarija, a konsignacija isto mora biti održavana na način da omogućuje redovno održavanje operacija. Kupac koji ne može obaviti planirani medicinski zahvat zbog nedostatka instrumentarija i/ili materijala na konsignaciji jest nezadovoljan kupac, a nezadovoljan kupac znači izostanak prodaje ili lošiju prodaju u budućnosti.

9. U odnosu na pozivanje tužitelja na navodne uspješne poslovne rezultate, valja istaknuti da tužitelj zanemaruje da se radilo o prodaji proizvoda koji nisu u središtu interesa tuženika, te da je do porasta prodaje došlo u odnosu na prethodnu godinu zbog efekta korona krize. Logično je da je bilo više zahvata u 2021. u odnosu na 2020. kada je većina bolničkog sustava bila posvećena borbi s korona virusom i kada nije bilo moguće uobičajeno obavljanje zdravstvene skrbi. Valja posebno naglasiti da je tužitelj mogao i trebao postići značajno bolje rezultate u 2021., te da je tužitelj mogao i trebao osigurati veću prodaju inovativnih proizvoda koji osiguravaju bolje rezultate liječenja za pacijente i više marže za tuženika. Jednostavno rečeno, plima 2021. je podignula cijelu branšu, pa tako i tužitelja bez njegova značajnog utjecaja ili doprinosa na unaprjeđivanju prodaje i poboljšavanju rezultata.

10. Isto tako, tužitelj se hvalio porastom prodaje nakon povećanja medicinskih zahvata s uklanjanjem mjera za zaštitu od korona virusa, ali pri tom ne uzima u obzir da je njegov doprinos tom uspjehu bio neznačajan; isto kao što se prodaje više goriva po ljeti. Da je tužitelj imao potrebna svojstva i osobine, on bi još povećao prodaju te proširio lepezu proizvoda koji se prodaju.

11. Budući da tuženik ima lepezu proizvoda, jasno je da ima interes da se prodaju kvalitetniji proizvodi. Prodavatelju je izazovnije objasniti sve prednosti takvih proizvoda za pacijente i zdravstveni sustav, ali to je upravo i bio posao tužitelja. Uspješna prodaja proizvoda tuženika zahtijeva konstantno usavršavanje i napor u održavanju odnosa s potencijalnim kupcima. Plan poboljšanja radne učinkovitosti je jasno demonstrirao da tužitelj nema osobine i sposobnosti koje su potrebne za unaprjeđenje prodaje proizvoda tuženika. Očito je da tužitelj ima cijeli niz obrazloženja za svoj neadekvatan radni učinak, te da tužitelj smatra da je izvršavanje njegovih radnih zadataka nemoguće ili nerealno. U svakom slučaju nemar u odnosu prema kupcima kroz neodržavanje adekvatne količine proizvoda na konsignaciji te nebriga za instrumentarij za operacije nipošto nisu doprinosili kvaliteti odnosa s kupcima, niti su mogli doprinijeti prodaji proizvoda kod kupaca, ali tužitelj se očito ne smatra odgovornim za svoje (ne)postupanje.

12. Činjenica da je tuženik morao uporno podsjećati tužitelja na ispunjenje radnih obveza poput edukacije te održavanja konsignacije i instrumentarija, jasno ukazuje da tužitelj nema dovoljnu razinu odgovornosti prema poslu, niti dovoljnu razinu inicijative u ispunjavanju radnih zadataka. Isto se odnosi i na nemar tužitelja u prijavljivanju troškova koji se moraju pravdati na mjesečnoj razini. Nemar u ovim područjima je jasan i nesporan indikator nemara u drugim sferama djelovanja tužitelja. Tvrdnja iz tužbe da: "Ne postoje vještine koje mogu ostvariti željeni moment kod kupca ako isti nema sredstava niti potrebe za tom vrstom proizvoda" izvrsno sumira osnovni nedostatak u djelovanju tužitelja, kao i nedostatak potrebnih vještina za poslove prodaje. Naravno da postoje takve vještine i da se upravo na tome bazira uspješna prodaja, pa postoji i brojna literatura na tu temu.

13. Dužina radnog odnosa ne potvrđuje da bi tužitelj dobro izvršavao svoje radne obveze, niti ne ukazuje da bi trenutno ili ubuduće tužitelj imao potrebne osobine ili sposobnosti za obavljanje radnog mjesta. Kao što je tužitelj naveo u zahtjevu za zaštitu prava i u tužbi njegovo radno mjesto je u naravi zahtjevno te iziskuje prodajne vještine, sposobnost i osobine koje očito tužitelj nema. Na ovom nivou poslovanja i u ovakvom tržištu tužitelj očito nije sposoban ispunjavati svoje obveze u skladu s očekivanjima tuženika. To proizlazi iz navoda tužbe, te svih izlika koje tužitelj koristi za neispunjavanje radnih zadataka.

14. Budući da je poslodavac slobodan autonomno organizirati rad u svrhu ostvarivanja ekonomski uspješnog poslovanja, to uključuje i pravo poslodavca da utvrdi kako određeni radnik (ovdje tužitelj) zbog svojih osobina ili sposobnosti nije u stanju ispunjavati svoje radne zadaće na način da se ostvaruje ekonomski uspješno poslovanje.

15. Tužiteljevo pozivanje na rast obima prodaje i ostvarivanje planova za 2022. jest uvelike cinično, jer je tužitelj svjestan da je do rasta prodaje došlo na plimnom valu povećanja medicinskih zahvata nakon stišavanja korona krize. Ipak, i taj porast prodaje ne mijenja činjenicu da tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti. Drugi radnik na njegovom mjestu bi postigao bolje rezultate, uveo nove proizvode kod kupaca, bio proaktivniji u prodaji, samostalno i savjesno ispunjavao sve edukacijske i administrativne zadatke, te bio savjestan u odnosu na instrumentarij i konsignaciju u bolnicama. Tuženik očekuje od svih svojih radnika da doprinose ekonomski uspješnom poslovanju, a tužitelj nije adekvatno doprinosio tom cilju zbog svojih osobina i sposobnosti.

16. Plan poboljšanja radnog učinka ("PPRU") je napravljen na način da tužitelju daje jasne zadatke i omogućuje poboljšanje njegova radnog učinka. Ne radi se o "gotovo nerealnim ciljevima" kako se tvrdi u Zahtjevu za zaštitu prava i tužbi. Svaki od ciljeva je bilo moguće ostvariti uz adekvatan angažman. Tužiteljev kolega na istoj razini ostvaruje tzv. "gotovo nerealne ciljeve" bez problema, te je mogućnosti ostvariti prodaju novijih tehnologija kod sličnih klijenata s istim ograničenjima.

17. U svakom poslu postoje zapreke i izazovi, ali isto tako postoje ljudi koji imaju osobine i/ili sposobnosti koje im omogućavaju da ispunjavaju svoje radne zadatke. Isto tako, tuženik kao poslodavac očekuje od svojih radnika da svojim radom i uloženim trudom prevladaju zapreke te ostvaruju prodajne rezultate koji su potrebne za nastavak uspješnog poslovanja. Neprihvatljiva je teza da bi PPRU sadržavao "neobjektivne i nesrazmjerne ciljeve" jer se radi o uobičajenom očekivanju poslodavca koje uključuje preuzimanje odgovornosti i proaktivnost radnika. Budući je tužitelj tvrdio da niti drugi radnik ne bi mogao ispuniti ciljeve koji su traženi od njega, to tuženik mora istaknuti da je kolega na istoj razini i istim proizvodima uspio izvršiti sve zadatke. To potvrđuje da tužitelj osobno nije u stanju ispuniti iste zadatke koji njegovi kolege mogu ispuniti.

18. Nesporan je način prodaje medicinske opreme, ali očito je da tužitelj nije u stanju ispuniti svoje radne obveze, niti ostvariti očekivane rezultate prodaje novih proizvoda i proširenja prodaje kod kupaca. Tvrdnja tužitelja da nisu bile dovoljne "samo uobičajene prodajne vještine" jest netočna i neiskrena. Povećanje prodaje u 2022. je rezultat povećanja zahvata nakon krize korona virusa koja je utjecala na smanjenje zahvata, pa je logično rezultat u 2022. bolji u odnosu na raniju godinu.

19. Podneskom od 15.svibnja 2023. tuženik ističe protutužbeni zahtjev za povrat isplaćene otpremnine u iznosu od 13.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2022.

20. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Odluku o otkazu (strana 4-7 spisa), Plan poboljšanja radnog učinka (strana 8-15, 20-24 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 16-18 spisa), Ugovor o radu (strana 25-28 spisa), odgovor na zahtjev za zaštitu prava (strana 30-33 spisa), e-mail korespondenciju (strana 34, 57-149 spisa), upozorenje zbog neispunjenja ugovornih obveza (strana 157-158 spisa), tablicu uspješnosti (strana 159-160 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika (strana 168-172 spisa), saslušani su svjedoci ČT i CT (strana 203-205 spisa), ŠT (strana 206-208 spisa), zz tuženika NT (strana 208 spisa), tužitelj (strana 214-216 spisa).

21. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan.

22. Među strankama je sporna dopuštenost otkaza ugovora o radu od 10. svibnja 2022.

23. Izvršenim uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 10. svibnja 2022. (u daljnjem tekstu Odluka) u t. 2. navodi se da je poslodavac utvrdio da se Ugovor o radu otkazuje jer radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), a temeljem čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu. U obrazloženju Odluke navodi se da tužitelj ne ispunjava svoje radne obveze na zadovoljavajući način i ostvaruje loše prodajne rezultate i prima loše ocjene radne učinkovitosti, na što je bio upozoravan i pozivan da popravi svoj radni učinak. Tužitelju je u siječnju 2022. uručen Plan poboljšanja radnog učinak (PPRU i u daljnjem tekstu ista kratica) s listom praćenja aktivnosti za razdoblje do 30. travnja 2022., o čemu je trebao izvještavati voditelja o pojedinačnim područjima poboljšanja svog rada i prodajnih rezultata. Tijekom provođenja PPRU-a održana su 4 sastanka na kojima je komentiran nezadovoljavajući napredak i na kojima je tužitelj potican na poboljšanje radnog učinka. Tužitelj nije ostvario značajan napredak u svim područjima u kojima je definirano praćenje poboljšanja radnog učinka iz čega proizlazi da tužitelj iz trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti ostvariti zadovoljavajući radni učinak na svom radnom mjestu Prodajnog predstavnika. Tako proizlazi da kontakti koje tužitelj ostvaruje ne rezultiraju prodajom, što upućuje na nedostatke prodajnih vještina i nedostatke u komunikaciji s potencijalnim kupcima. Dodatno kašnjenje u ispunjavanju određenih radnih zadataka dodatno otežava ostvarivanje prodajnih rezultata u praćenom razdoblju radni zadaci ne obavljaju se u dogovorenom roku. Iz navedenih osobnih svojstava tužitelj nije sposoban za uredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa pa je donesena predmetna Odluka.

24. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovan otkaz). Navedenom odredbom daje se poslodavcu autonomno pravo odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje ili ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Za dopuštenost osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu odlučno je je li radnik u mogućnosti ili ne uredno izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti.

25. Prema stavu ovoga suda, tuženik, na kojemu je bio teret dokazivanja (čl. 135. st. 3. ZR-a) nije uspio dokazati da tužitelj zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti ne bi bio u mogućnosti uredno izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa.

26. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao koje su to trajne osobine ili sposobnosti tužitelja koje bi utjecale na obavljanje poslova prodajnog predstavnika, a uzimajući u obzir da je tužitelj kod tuženika zaposlen od rujna 2019., da nije negativno ocjenjivan, da je za svoj rad u 2021. bio na popisu radnika za centralnu i istočnu Europu po kriteriju postignuća (ne samo u Hrvatskoj), da je ostvarivao zadane godišnje ciljeve i dobre prodajne rezultate. Tuženik niti ne ukazuje koje to konkretne obaveze iz radnog odnosa tužitelj ne bi bio u mogućnosti izvršavati zbog eventualnih trajnih promjena u osobnosti ili sposobnosti uslijed kojih je tužitelja objektivno nesposoban za izvršavanje obveza iz radnog odnosa, budući je tužitelj želio izvršavati prodaju putem dostavljenog PPRU-a.

27. Dakle, tuženik nije dokazao na koji način je utvrdio neispunjavanje obveza tužitelja, odnosno lošije rezultate tužitelja koji su bili razlog da se tužitelju u siječnju 2022. uruči PPRU, budući iz iskaza zz tuženika NT proizlazi da je PPRU postupak za radnike koji ne ispunjavaju svoje ciljeve i koji ne dobiju pozitivnu ocjenu na kraju godine i koji prema iskazima tužitelja i svjedoka nije uručen drugim radnicima. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao uvjerljiv i logičan, da je ciljeve i plan za tekuću godinu dobivao od menadžera, da je u 2022. trebao obavljati poslove prema PPRU (koji drugi radnici nisu dobili), a koje nije inače obavljao (uvođenju novih proizvoda u bolnice, prezentacijama proizvoda, educiranjem o korištenju novih proizvoda, raspisivanje javne nabava za proizvod), da takva vrsta poslova traje duže vrijeme i nije moguće napraviti ugovor za prodaju novih proizvoda, da je o problemima u vezi novih proizvoda, sklapanja novih ugovora i cijenama obavještavao tuženika, što je razvidno i iz dostavljeno PPRU-a u stupcima "Napomena".

28. Sud nije prihvatio kao uvjerljiv i logičan iskaz svjedoka ŠT kao npr. da je tužitelj dobivao lošije ocjene za 22 (tužitelju je otkazan ugovor u svibnju 2022. temeljem PPRU-a ne ocjene) ili 21 (nisu dostavljene nikakve ocjene rada tužitelja, a kako je već navedeno tužitelj je bio jedan od radnika s boljim kriterijima postignućima na nivou centralne i istočne Europe), da je s tužiteljem razgovarao otprilike svakih 6 mjeseci i govorio mu da mora pratiti dobivene ciljeve (tužitelju je otkazan ugovor u svibnju 2022., a PPRU dobiven je u siječnju 2022.).

29. Slijedom navedenog sud je ocijenio da tuženik, na kojem je teret dokaza (čl. 131. st. 3. ZR-a) nije dokazao opravdan razlog za osobno uvjetovan otkaz Ugovora o radu tužitelju te je utvrdio da je Odluka tuženika o otkazu od 10. svibnja 2022. nedopuštena.

30. Temeljem odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a prihvaćen je zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu s tuženikom od 8. srpnja 2022., a odbijen je dio zahtjeva za naknadu štete uzimajući u obzir trajanje radnog odnosa (manje od 3 godine), starost tužitelja (u vrijeme otkazivanja 32 godine) i obvezama uzdržavanja (nije dokazana obveze uzdržavanja) u iznosu od tri ugovorene mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 4.153,84 eura, kao i činjenice da je sudski raskid utvrđen nakon isteka otkaznog roka.

31. Tuženik je odbijen s protutužbenim zahtjevom za povrat iznosa otpremnine u iznosu od 13.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2022. kao neosnovanim, budući iz Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je istom utvrđena otpremnina u iznosu od 3.811,37 eura, za koju ne postoje dokazi da je tužitelju isplaćena.

32. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08. - u daljnjem dijelu teksta ZOO). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stranaka u parnici.

33. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od zatraženih troškova jednokratne naknade u visini 200 bodova (sastav tužbe, ročište 19.10.2022., podneska od 2.11.2022. i 1.12.2022.), podneska od 15.2.2023., ročišta od 24.9.2024., 12.11.2024., 5.2.2025. i 26.3.2025. svako po 100 bodova, ukupno 700 bodova odnosno 1.400,00 eura, uvećano za 25% PDV- a u iznosu od 350,00 eura, ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.750,00 eura.

34. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika