REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-285/2023-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijan Jovanović u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "TRČKA", OIB 91504897959, Č, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 9.811,69 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 9.811,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.848,00 eura od 10. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 6.963,69 eura od 31. kolovoza 2023. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koja na iznos od 2.848,00 eura teče na dan 9. lipnja 2023., a na iznos od 6.963,69 eura teče na dan 30. kolovoza 2023.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 1.682,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. studenog 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je 20. svibnja 2023. došlo do prometne nesreće na cesti Umag-Novigrad D75-Plovanija- (D200/L50012)-Umag-Novigrad-Poreč-Vrsar-Brajkovići-Bale-Pula-(D66/D400)-Umag (D300)-Novigrad (D301), kada se navedenom dionicom ceste osobnim vozilom marke BMW Serija 3, registarske oznake [registarska oznaka], kretao ČĐ iz [adresa], i to kada je u jednom trenutku na kolnik ispred vozila istrčala divljač - divlja svinja, koja je udarila u prednji dio vozila. Kod vozača je tom prilikom alkotestiranjem utvrđena koncentracija alkohola od 0,04 g/kg. Tužitelj navodi da na mjestu događaja postoji prometni znak „Divljač na cesti“ te da je do štetnog događaja došlo u lovištu kojim gospodari tuženik čiji je lovočuvar preuzeo divljač.

2. U odnosu na vozilo kojim je upravljalo ČĐ, tužitelj navodi da je isto u vlasništvu OĐ iz [adresa], kao i da je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011420820460 s ugovorenim djelomičnim kasko osiguranjem (sudar sa životinjama) s valjanošću osiguranja od 8. srpnja 2022. do 8. srpnja 2023. Zahtjev OĐ za naknadu štete, odnosno isplatu osigurnine zbog pretrpljene imovinske štete na oštećenom vozilu tužitelj je utvrdio osnovanim u cijelosti pa je tužitelj na temelju izvida i procjene štete utvrdio da je na oštećenom vozilu došlo do štete, koja je obračunata i isplaćena u nespornom iznosu (po nagodbi) od 2.848,00 eura 9. lipnja 2023.godine, a nakon dostavljenog računa popravka vozila da je 30. kolovoza 2023. isplaćena i razlika u iznosu od 6.963,69 eura. Tvrdi da je tuženik odbio postupiti po tužiteljevu vansudskom regresnom zahtjevu.

3. Stav je tužitelja da se za štetu nastalu od divljači odgovara po objektivnoj odgovornosti i to u vezi s odredbom članka 1064. Zakona o obveznim odnosima. Da divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar pa da stoga odgovornost lovačkih društava valja cijeniti kroz odredbe Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima, s sve sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I/6264/14 od 4. ožujka 2015. U konkretnom slučaju da ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na građansku odgovornost vozača ČĐ koji je upravljao vozilom osiguranim kod tužitelja jer prema potvrdi MUP-a, iako je kod vozača ČĐ (mladi vozač) provedenim alkotestiranjem utvrđena koncentracija od 0,04 g/kg, iz kojeg razloga nije sporna njegova prekršajna odgovornost, takva „minimalna“ koncentracija alkohola zasigurno nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a niti proizlazi da je bila prekoračena brzina, pa stoga da ne proizlaze niti okolnosti za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu članka 1067. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

4. Slijedom iznesenog u tužbi, pozivom na odredbu članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 9.811,69 eura uvećan za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 24. studenog 2023. naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač uređeno odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu. S tim u vezi, da na dan, odnosno u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju da nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

6. Napominje da je Zakon o lovstvu lex specialis pa da stoga njegove odredbe derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Osim navedenog, ističe da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (ustavna kategorija), a ne opasna stvar, pa da je stoga pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Stav je tuženika da divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, da bi se u konkretnom slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja.

7. U vezi označavanja ceste, odnosno opremanja ceste prometnom signalizacijom i opremom tuženik ističe da je to u isključivoj nadležnosti i odgovornosti osobe koja upravlja javnom cestom. Javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi sudionici kojima su iste namijenjene, što je sve ponovo u isključivoj nadležnosti osobe koja upravlja javnom cestom, sukladno odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi na cestama i dr. Tuženik tvrdi da u konkretnom slučaju ima saznanja da su se na dionici ceste na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio i ranije dešavale prometne nesreće naletom automobila na divljač iz čega da je razvidno da je osoba koja upravlja predmetnom dionicom ceste bila upoznata s činjenicom da ista nije sigurna za prometovanje no unatoč tome da propušta poduzeti adekvatne mjere radi sprječavanja prodora divljači na istu. Tako da bilo kakva oprema koja bi spriječila prodor divljači na cestu nije postavljena. S obzirom na to da se uz cestu prostire otvoreno lovište da je osoba koja upravlja predmetnom državnom cestom bila dužna poduzeti adekvatne mjere s ciljem sprječavanja nastanka ovakvih štetnih događaja, a da isto nije učinila. Naprotiv, da ograničava brzinu kretanja na visokih 70 km/h na cesti koja presijeca lovište otvorenog tipa. Zbog svega navedenog, tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Pozivom na odredbu članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a uzimajući u obzir da je znak opasnosti „Divljač na cesti“ bio postavljen, tuženik ističe i prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj.

8. U odnosu na postupanje tuženika, isti tvrdi da provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti primjerice uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, da je broj divljači u skladu s lovnogospodarskom osnovom i drugo.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu zaključno ističe da je vozač vozila osiguranika tužitelja vozilom upravljao pod nedopuštenom koncentracijom alkohola u krvi, a za što da je prekršajno kažnjen. Isto da proizlazi iz spisu priložene potvrde MUP-a. Kako je odredbom članka 199. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da mladi vozač ne smije niti početi s upravljanjem vozila ako ima alkohola u krvi, to da je razvidna uzročna veza između alkoholiziranosti mladog vozača i nastalog štetnog događaja, odnosno štete. Stoga, uzimajući u obzir Uvjete za osiguranje od automobilske odgovornosti, da tužitelj nije bio ovlašten, dužan isplatiti naknadu štete svom osiguraniku jer je vozač vozila mladi vozač koji je bio pod utjecajem alkohola. Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva jer da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Zbog svega navedenog, tuženik predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom i u cijelosti ga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

10. Na pripremnom ročištu održanom 23. travnja 2024. tužitelj je ostao pri tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik je učinio nespornim da je tužitelj izvršio plaćanje utuženog iznosa kao i to da se mjesto štetnog događaja nalazi unutar granica lovišta tuženika.

11. U tijeku glavne rasprave, u podnesku od 20. ožujka 2025., u kojem se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, istaknuo je da ustraje pri prigovoru promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se dogodio predmetni štetni događaj, a sve s obzirom na to da je do štetnog događaja došlo na udaljenosti od 125m od obiteljskih kuća u [adresa]. Stoga, kako je u naseljenom mjestu zabranjeno ustanovljenje lovišta da je jedinica lokalne samouprave za naseljeno mjesto u obvezi izraditi Program zaštite divljači. Posljedica navedenog je to da jedinica lokalne samouprave za područje naseljenog mjesta ima status lovoovlaštenika, odnosno prava i obveze lovoovlaštenika.

12. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 7-39 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 29. studenoga 2023. (list 59-66 spisa), spis MUP-a, PU Istarske, PP Umag, Ispostava Buje s fotodokumentacijom (list 99-112 spisa), proveden je uviđaj i saslušani svjedoci (list 131-134 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke pa je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (list 143-162 spisa), usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka (list 173. i 174. spisa), te je saslušan zastupnik po zakonu tuženika (list 175. spisa).

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetni događaj u visini isplaćene naknade oštećeniku, tužiteljevu osiguraniku, na temelju odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu - ZOO). Tako tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 9.811,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom koji je iznos tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 20. svibnja 2023. u prometnoj nesreći koja se dogodila na dionici ceste Umag - Novigrad, D75- Plovanija-(D200/L50012)-Umag-Novigrad-Poreč-Vrsar-Brajkovići-Bale-Pula- (D66/D400)-Umag (D300)-Novigrad (D301), uslijed naleta divljači, divlje svinje, na vozilo tužiteljeva osiguranika i to unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik.

15. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja. Nije sporno da je na vozilo tužiteljeva osiguranika 20. svibnja 2023. došlo do naleta divljači te da je tužitelj na ime naknade štete osiguraniku isplatio utuženi iznos. Međutim, sporna je pasivna legitimacija tuženika, dinamika štetnog događaja i visina štete.

16. Čitanjem dokumentacije, isprava priloženih uz tužbu, utvrđeno je da je na dan štetnog događaja 20. svibnja 2023. vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja (polica osiguranja na listu 7. spisa). Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Umag sa Ispostavom Buje potvrdilo je da je 20. svibnja 2023. došlo do prometne nesreće na dionici ceste Umag

- Novigrad, D75-Plovanija-(D200/L50012)-Umag-Novigrad-Poreč-Vrsar-Brajkovići-

Bale-Pula-(D66/D400)-Umag (D300)-Novigrad (D301), u kojoj je oštećen prednji branik vozila tužiteljeva osiguranika kojim je upravljao ČĐ (potvrda od 23. svibnja 2023. na listu 18. i 19. spisa). Utvrđeno je da je putnik u vozilu tužiteljeva osiguranika bio PĐ. Nadalje, utvrđeno je da je na opisanoj dionici ceste bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, kao i znak ograničenja brzine na 70 km/h. Iz navedene potvrde proizlazi da je na mjesto događaja izašao lovočuvar tuženika koji je preuzeo divljač. U odnosu na vozača ČĐ utvrđeno je da je istomu naplaćena novčana kazna zbog prekršaja iz članka 199. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sve s obzirom na to da je kod vozača utvrđena koncentracija od alkohola od 0,04 g/kg. U zapisniku o očevidu (list 100.-102. spisa) i službenoj bilješki (list 103. i 104. spisa) sadržani su podaci sukladni onima iz potvrde od 23. svibnja 2022. Auto centar Poreč d.o.o. Poreč izdalo je račun za popravak vozila tužiteljeva osiguranika na utuženi iznos od 9.811,69 eura (račun na listu 3. i 35. spisa). Iz računa proizlazi da se isti odnosi na izvid štete 14-AK-16819/2023. (izvidi štete na listu 25.- 31. spisa).

17. Iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Umag sa Ispostavom Buje od 10. lipnja 2024. (list 99 spisa) proizlazi da su se na dionici ceste na kojoj se zbio predmetni štetni događaj u periodu od 2019. do 2022. dogodila dva naleta na divljač.

18. Iz fotodokumentacije očevida (list 106. -112. spisa) jasno proizlazi da je u štetnom događaju došlo do oštećenja na prednjem dijelu vozila tužiteljeva osiguranika, te da je uslijed naleta na vozilo divljač, divlja svinja, uginula.

19. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. siječnja 2025. proveden je uviđaj, vještačenje po vještaku prometne struke i saslušani su svjedoci ČĐ, PĐ i VĐ (zapisnik na listu 131. -134. spisa).

20. Svjedok ČĐ u iskazu je naveo da je do štetnog događaja došlo nešto prije ponoći, kada je pri povratku iz Umaga, u blizini prometnog znaka za Novigrad i Lovrečicu, na prometnicu sa njegove desne strane izletjela divlja svinja preko koje je potom prešlo vozilo. Nakon toga smanjio je brzinu kretanja vozila, upalio sva četiri pokazivača smjera i vozilo je zaustavio na raskrižju za skretanje za Lovrečicu. Ustvrdio je da se vozilo kretalo brzinom od oko 60 km/h jer je bilo u koloni, te da su na vozilu bila upaljena kratka svjetla. Potvrdio je da su policijski službenici nakon što su pristupili na mjesto događaja fotografirali vozilo i uginulu divljač, kao i da su mu pri alkotestiranju utvrdili koncentraciju alkohola od 0,04 g/kg. Policija je došla po pozivu osobe koja se zaustavila na raskrižju nakon što se dogodila prometna nesreća. Kada su policijski službenici došli na lice mjesta slikali su divlju svinju i automobil te se pričekalo lovočuvara.

21. Svjedok PĐ, putnik u vozilu tužiteljeva osiguranika, također je ustvrdio da se prije naleta na divljač vozilo kretalo iz Umaga prema Novigradu te da je to bilo u noći. Iza vozila tužiteljeva osiguranika kretalo se drugo vozilo. Divlju svinju uočio je kada je već bila ispred vozila. Potvrdio je da je nakon naleta na divljač vozilo zaustavljeno na raskrižju za skretanje prema Lovrečici. Vozilo više nije bilo u voznom stanju. Svjedok PĐ nije imao saznanja o kretanju divlje svinje i brzini kretanja vozila.

22. Svjedok VĐ, lovočuvar kod tuženika, potvrdio je da je na mjesto štetnog događaja pristupio po pozivu policije te da je preuzeo divlju svinju. Također je potvrdio da je uslijed štetnog događaja na vozilu tužiteljeva osiguranika došlo do oštećenja na prednjoj strani vozila. U odnosu na lovno područje kojim gospodari tuženik naveo je da područjem koje se nalazi „oko prometnice“ na kojoj je proveden uviđaj gospodari tuženik ali je pri tomu ustvrdio da područje udaljenosti 200m od naselja nije lovno područje. Stoga da prostor koji se proteže od kuća koje se nalaze s desne strane prometnice nije područje koje bi ulazilo u lovno područje. Osim navedenog, istaknuo je da na dan štetnog događaja nije bilo lovnih aktivnosti.

23. Iskazi svjedoka ČĐ, PĐ i VĐ prihvaćeni su jer ih je sud ocijenio kao životne i logične te uzimajući u obzir da isti nisu proturječni. Iskazi su suglasni dokumentaciji priloženoj spisu.

24. Nakon što je proveden uviđaj vještak Saša Monas, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila, izradio je pismeni nalaz i mišljenje u kojem je nakon analize dostavljene mu dokumentacije, fotodokumentacije, saslušanja svjedoka i provedbe uviđaja zaključio da uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na vozilu tužiteljeva osiguranika proizlazi da je 20. svibnja 2023. svjedok ČĐ upravljao vozilom tužiteljeva osiguranika kolnikom državne ceste D75 iz smjera Umaga u smjeru Novigrada te da se na mjestu putnika nalazio svjedok PĐ. Dolaskom u položaj neposredno nakon stacionaže 6km državne ceste D75 u smjeru juga, odnosno Novigrada, došlo je u desnoj kolničkoj traci do naleta vozila na divlju svinju. Kontakt vozila i divljači ostvaren je udarom donjeg središnjeg čeonog dijela prednjeg branika vozila (visina branika do 36cm od asfaltne površine, odnosno dio branika ispod nosača registarske oznake) u tijelo divljači, uslijed čega je u nastavku kretanja vozila došlo do pregaženja, odnosno prelaska vozila preko tijela divljači. U Situacijskom planu rednim brojem 2 (list 105. spisa) označen je položaj uginule divljači, a tragovi nalik na krv na kolniku vidljivi su u fotodokumentaciji očevida i to na sredini desne kolničke trake državne ceste D75. Međutim, isti tragovi nisu svojim položajem i udaljenošću od FTM/PTM prikazani u situacijskom planu i zapisniku o očevidu. Vještak zaključuje da uzimajući u obzir da je do naleta predmetnog vozila na divljač došlo u desnoj kolničkoj traci, gdje je donji središnji čeoni dio vozila kontaktirao tijelo divljači, da proizlazi da se mjesto naleta na divljač nalazi u položaju koji je u situacijskom planu označen slovom K, i to na udaljenosti od oko 1,9m od zapadnog ruba kolnika državne ceste D75 u smjeru istoka, te neposredno prije pojave prvih tragova crvene boje nalik na krv na kolniku. Kako na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom vozilu, a niti na temelju zaustavnog položaja vozila nakon naleta nije moguće definirati brzinu kretanja vozila tužiteljeva osiguranika u trenutku naleta na divljač, vještak je u nalazu prikazao prostorno vremensku analizu kretanja sudionika prometne nesreće u varijanti prema iskazu svjedoka ČĐ. Tako je vještak zaključio da je za zaustavljanje vozila tužiteljeva osiguranika pri brzini kretanja od oko 60km/h, u noćnim uvjetima, potreban zaustavni put od oko 42,2m i vrijeme od oko 3,9s. Da bi od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika državne ceste D75 do mjesta naleta divlja svinja prešla put od oko 1,9m, trčanjem u vremenu od oko 0,34s. Vremenski 0,34s prije naleta vozila na divljač vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za od oko 5,7m. Na dužini puta od 5,7m moguće je zaustavljanje vozila prije mjesta naleta na divljač, u noćnim uvjetima, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 13,7km/h. Zbog navedenog, da svjedok ČĐ koji se u trenutku naleta na divljač, prema njegovom iskazu, kretao brzinom od oko 60km/h, nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vještak je napomenuo da percepcija opasnosti prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u uvjetima noćne vožnje, nakon koje poduzima radnju kočenja, iznosi od oko 1s, a što je za oko 0,66s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik D75 do trenutka naleta pa stoga da u ovoj prometnoj situaciji vozač nije imao tehničke mogućnosti poduzeti radnju kočenja prije naleta. Vještak je zaključio da se prometni znak opasnosti ''Divljač na cesti'' nalazi na udaljenosti od oko 1,3km prije mjesta naleta vozila osiguranika tužitelja na divlju svinju, a da se najbliža obiteljska kuća nalazi na udaljenosti od oko 125m od mjesta naleta vozila divlju svinju. U pogledu visine štete, vještak je zaključio da je vrijednost vozila tužiteljeva osiguranika na dan štetnog događaja iznosila 16.267,51 eura s PDV-om, da je na vozilu nastala djelomična šteta jer je cijena popravka vozila manja od 70% vrijednosti vozila na dan nastanka štetnog događaja. Visinu štete na vozilu tužiteljeva osiguranika u vrijeme nastanka štetnog događaja utvrdio je u utuženom iznosu od 9.811,69 eura.

25. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. ožujka 2025. (zapisnik na listu 173.-176 spisa) vještak je u cijelosti ostao pri pismenom nalazu i mišljenju. Pri iznošenju odgovora na tuženikova pitanja ustvrdio je da činjenicu da je divljač uginula, odnosno da je ista pregažena nije moguće jednoznačno povezati sa određenom brzinom vozila. S obzirom na visinu oštećenja čeone strane vozila divljač je očito bila mala, niska, pa bi bilo moguće i da do pregaženja dođe kako pri nižim tako i pri višim brzinama kretanja. Također, da nije moguće uspostaviti jednoznačnu vezu između brzine kretanja vozila u trenutku naleta i zaostalih oštećenja na vozilu budući se radi o maloj divljoj svinji gdje čitavo njeno tijelo nije bilo u gabaritima vozila. Po mišljenju vještaka samo je gornji dio tijela divljači bio u kontaktu sa donjim dijelom prednjeg branika. Nadalje, načelno kretanje nižom brzinom dovodi do manjih oštećenja, pogotovo u slučajevima kada se radi o punim čeonim naletima vozila na divljač, no pri tomu vještak je istaknuo da se radi o jako općenitom pitanju s obzirom na ovu prometnu situaciju gdje je došlo do kontakta vrlo uskog čeonog dijela vozila u gornji dio tijela divljači nakon čega je došlo do pregaženja iste. Vještak je ponovio da nije moguće s obzirom na zaostala oštećenja na vozilu utvrditi brzinu kretanja vozila u trenutku naleta jer je samo jedan dio kinetičke energije vozila odnosno jedan dio brzine kretanja vozila prešao na samu divljač. U ovoj prometnoj situaciji cijelo tijelo divljači s obzirom na prikazana oštećenja nije bilo u potpunosti u kontaktu sa čeonim gabaritom samog vozila. Uzimajući u obzir da proteklo vrijeme od trenutka ulaska divljači na kolnik do trenutka naleta iznosi 0,34 sekunde, da vozač nije imao na raspolaganju vremena da poduzme radnju kočenja prije mjesta naleta. U vezi ograničenja brzine na predmetnoj dionici ceste, vještak je ustvrdio da se prometni znak ograničenja brzine 70 km/h odnosi na idealne uvjete na cesti. Stoga je za predmetnu prometnu situaciju istaknuo da je postojala mogućnost zaustavljanja vozila prije mjesta naleta pri svim brzinama njegova kretanja koje bi bile niže od 13,7 km/h. Na koji način koncentracija alkohola u krvi u određenom stupnju alkoholiziranosti vozača utječe na samog konkretnog vozača vještak je odgovorio da isto spada u područje specijalista vještaka psihologa. Vještak je dalje odgovorio da je prilagođena sigurnosna brzina kretanja u noćnim uvjetima u direktnoj korelaciji sa daljinom vidljivosti neosvijetljene zapreke ispred vozila pod upaljenim oborenim ili dugim svjetlima. U slučaju naleta na divljač postoje situacije gdje opasnost na kolniku ulazi sa bočnih strana te stoga daljina vidljivosti pod upaljenim svjetlima nije od krucijalnog značaja. Bitne ulazne varijable na osnovu kojih se izračunava pri kojim se je brzinama moguće zaustaviti vozila prije mjesta naleta su poznavanje strane sa koje je došla divljač, o kojoj se divljači radi, način njenog kretanja, udaljenost vozila od položaja gdje je divljač ušla na kolnik. Vještak je napomenuo da je u nalazu i mišljenju prikazao da je trenutak nastanka opasne situacije bio u trenutku kada je divljač ušla na kolnik. Hipotetski, kad bi vozač uočio divljač ranije odnosno u trenutku njenog izlaska iz raslinja koje se nalazi sa zapadne strane kolnika i isto je udaljeno oko 2 metra od ruba kolnika da bi divljač do mjesta naleta prešla put od 3,9 metara u vremenskom periodu od 0,7 sekundi. U navedenom trenutku predmetno vozilo bi svojim prednjim dijelom bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 11,7 metara. Na navedenom putu od 11,7 metara uz uvjet da vozač percipira opasnost u trenutku kada divljač izađe iz raslinja, predmetno vozilo nije moguće zaustaviti pri svim brzinama njegova kretnja koje su manje od 24 km/h.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući da je isto dano objektivno i sukladno pravilima struke. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka te njegova usmenog kazivanja jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, cijenio iskaz svjedoka, razmotrio predmet vještačenja i u konačnici na temelju detaljnog nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća.

27. Zastupnik po zakonu tuženika saslušan je na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. ožujka 2025. (zapisnik na listu 173. -176 spisa). Isti nije osobno izašao na mjesto štetnog događaja. Iskazao je da se na dionici ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja dešava da divljač izlazi na prometnicu jer se prometnica proteže uz lovište. Divljač kao što je divlja svinja je prisutna na području lovišta tuženika. Ustvrdio je da u svibnju 2023. sigurno nije bila hajka te da se pojedinačni lov vrši 2 sata prije zalaska ili 2 sata nakon izlaska sunca. Osim navedenog, iskazao je da se u travnju i svibnju ne vrši lov na divlje svinje, da se lov ne smije provoditi na udaljenosti manjoj od 200 metara od kuća te da naseljena mjesta ne spadaju u lovišta. Dva puta godišnje provodi se inspekcijski nadzor rada tuženika te da tuženik do sada nije dobio primjedbe. Sud je prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu koji je sukladan priloženoj dokumentaciji i iskazima preostalih svjedoka. Dakle, da isti nije izašao na mjesto štetnog događaja već da je izašao lovočuvar. U dijelu u kojem je kazivao da na predmetnoj dionici ceste dolazi do izlaska divljači na cestu, jer je i MUP potvrdio da je ranije bilo naleta vozila na divljač na predmetnoj dionici ceste. U predmetnom štetnom događaju na prometnicu je izašla divljač pa je životno i logično da ista obitava u lovištu kojim gospodari tuženik. U vezi izjave da naseljena mjesta nisu lovišta valja istaknuti da je odredbom članka 11. stavka 2. t. 6. i 5. Zakona o lovstvu „Narodne novine“ broj 99/18., 32/19., 32/20.). propisano da je lovište zabranjeno ustanoviti na javnim cestama i drugim javnim površinama te na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni. Međutim, nije prihvaćen iskaz u dijelu koji se odnosi na lovostaj jer u odredbi članka 4. Pravilnika o lovostaju (''Narodne novine'' broj: 94/19.) stoji da za divlju svinju „(Sus scrofa L.) nije propisan lovostaj, osim za ženku kad je visoko bređa ili dok vodi mladunčad“. U vezi zabrane lova, člankom 66. stavkom 1. točkom 19. Zakona o lovstvu propisano je da je zabranjeno loviti divljač lovačkim oružjem u pojasu 100 m od granice naselja odnosno 300 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u nizini i prigorju te 200 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u brdsko-planinskim područjima.

28. Na temelju nespornih činjenica i svih provedenih dokaza utvrđeno je da je do predmetnog štetnog događaja od 20. svibnja 2023. došlo na kolniku državne ceste D75 iz smjera Umaga u smjeru Novigrada i to na način da je vozilo tužiteljeva osiguranika, kojim je upravljao MĐ, naletjela divljač, divlja svinja, koja je ušla na kolnik, krećući se sa desne na lijevu stranu kolnika, gledajući po smjeru kretanja vozila. Kontakt vozila i divljači ostvaren je udarom donjeg središnjeg čeonog dijela prednjeg branika vozila u tijelo divljači uslijed čega je u nastavku kretanja vozila došlo do prelaska vozila preko tijela divljači. Vozač vozila tužiteljeva osiguranika nije imao mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Iako je na dionici ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozila bila ograničena na 70 km/h, provedbom prometnog vještačenja utvrđeno je da je za zaustavljanje vozila tužiteljeva osiguranika pri brzini kretanja od oko 60km/h, u noćnim uvjetima, potreban zaustavni put od oko 42,2m i vrijeme od oko 3,9s. Vještačenjem je utvrđeno da bi od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika državne ceste D75 do mjesta naleta divlja svinja prešla put od oko 1,9m, trčanjem u vremenu od oko 0,34s. Vremenski 0,34s prije naleta vozila na divljač vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za od oko 5,7m. Na dužini puta od 5,7m moguće je zaustavljanje vozila prije mjesta naleta na divljač, u noćnim uvjetima, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 13,7km/h. Nadalje, utvrđeno je da bi u slučaju da kad bi vozač uočio divljač ranije, odnosno već u trenutku njenog izlaska iz raslinja koje se nalazi sa zapadne strane kolnika i isto je udaljeno oko 2 metra od ruba kolnika, da bi divljač do mjesta naleta prešla put od 3,9 metara u vremenskom periodu od 0,7 sekundi. U navedenom trenutku vozilo bi svojim prednjim dijelom bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 11,7 metara. Na navedenom putu od 11,7 metara uz uvjet da vozač percipira opasnost u trenutku kada divljač izađe iz raslinja, utvrđeno je da predmetno vozilo nije moguće zaustaviti pri svim brzinama njegova kretnja koje su manje od 24 km/h. Dakle, kako je navedeno, provedbom dokaznog postupka utvrđeno je da vozač vozila tužiteljeva osiguranika nije imao mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Uslijed naleta divljači na vozilo tužiteljeva osiguranika na vozilu su nastala oštećenja na prednjoj čeonoj strani, koja je šteta u vrijeme nastanka štetnog događaja procijenjena u utuženom iznosu od 9.811,69 eura.

29. U odnosu na nespornu činjenicu da je vozaču vozila tužiteljeva osiguranika ČĐ pri vršenju očevida i provedbi alkotestiranja od strane policijskih službenika utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,04 g/kg valja ponoviti da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je vozaču bila izrečena i naplaćena novčana kazna zbog počinjenja prekršaja iz članka 199. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022). Međutim, iz dokumentacije priložene spisu ne proizlazi da je vozaču ČĐ bila izrečena kazna za izazivanje prometne nesreće, odnosno da bi od strane policijskih službenika bilo utvrđeno da brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste i drugim uvjetima (članak 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama). Dakle, (jedina) utvrđena prekršajna odgovornost vozača vozila tužiteljeva osiguranika odnosi se na utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi. U tijeku postupka tuženik nije dokazao da bi utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,04 g/kg utjecala na sposobnost vozača MĐ na način da bi uslijed iste izazvao predmetnu prometnu nesreću. Naprotiv, utvrđeno je da bi do naleta vozila na divljač došlo u svakoj prometnoj situaciji kretanja vozila brzinom većom od 13,7 km/h, odnosno 24 km/h u slučaju da vozač percipira divljač čim ista izađe iz raslinja. Kako od strane policijskih službenika nije utvrđena prekršajna odgovornost za izazivanje predmetne prometne nezgode po vozaču ČĐ, a niti isto proizlazi iz dokaza provedenih u tijeku postupka, ranije je prihvaćen iskaz svjedoka ČĐ da se vozilo kojim je upravljalo kretalo unutar ograničenja brzine za tu dionicu ceste.

30. S obzirom na to da je utvrđeno da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači proizlazi da je tuženikov prigovor pasivne legitimacije neosnovan. Iako tuženik nije vlasnik divljači isti gospodari divljači i lovištem koje se proteže uz prometnicu na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja.

31. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu)

Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev- 1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Unatoč prigovoru tuženika, tuženik u tijeku postupka nije dokazao da bi u konkretnom slučaju odgovornost za nastanak štetnog događaja bila na jedinici lokalne samuprave ili pravnoj osobi koja je ovlaštena za održavanje ceste.

32. Kako je već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da je oštećenik pridonio nastanku štete. Tuženik je stoga po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu (članak 1063. i 1064. ZOO-a). Provedbom vještačenja utvrđeno je da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 9.811,69 eura pa tužitelj osnovano zahtijeva isplatu utuženog iznosa. Nije sporno da je tužitelj izvršio plaćanje utuženog iznosa. Tomu u prilog u spis su priloženi i nalozi za doznaku iz kojih proizlazi da je iznos od 2.848,00 eura plaćen 9. lipnja 2023., a iznos od 6.963,69 eura plaćen 30. kolovoza 2023.(nalozi za doznaku i izvadci po transakcijskom računu na listu 32., 33., 38. i 39. spisa). Sva osiguranikova prava su stoga isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO-a). Tužitelj od dana isplate naknade ostvaruje pravo na zatezne kamate i to po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3321/2022-4 od 5. rujna 2024.). U točki I. izreke tuženiku je stoga naloženo da tužitelju isplati iznos od 9.811,69 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 2.848,00 eura teče od 31. kolovoza 2023., a na iznos od 6.963,69 eura teče od 31. kolovoza 2023. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

33. U točki II. izreke presude odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dan dok još nije dospjela obveza tuženika.

34. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu zahtijevanu prije dospijeća.

35. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu isti je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.682,64 eura, koji se odnosi na trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 23. travnja 2024. na kojem se nisu provodili dokazi u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanim 24. siječnja 2025. i 26. ožujka 2025., u iznosu od po 250,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Odvjetničke Tarife, iznos od 518,50 eura kojeg je tužitelj uplatio na ime predujma za trošak vještačenja, iznos od 144,58 eura na ime sudske pristojbe na tužbu i 144,57 eura na ime sudske pristojbe na presudu sukladno članku 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18., 51/23.) i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23.). U dosuđenom iznosu troškova parničnog postupka obračunat je i porez na dodanu vrijednosti (članak 46. Odvjetničke tarife). Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki III. izreke tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a; ''Narodne novine'' broj 155/23.).

36. Tužitelju je u točki IV. izreke odbijen zatraženi trošak za sastav podneska od 29. studenog 2023. jer isti podnesak primjenom odredbe članka 299.a stavka 4. ZPP-a sud nije uzeo u obzir budući je podnesak u spis podnesen bez prethodno zatraženog i dobivenog odobrenja za njegovo podnošenje (članak 299.a stavak 2. ZPP-a).

U Pazinu 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnicima, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku.